Nedavno nam se obratila skupina studenata sa sveučilišta St. Gallen s upitom bismo li im htjeli odgovoriti na sasvim konkretna pitanja. Pa kako ne bismo, kada već žele znati nešto o nama Hrvatima i našoj domovini, takva se prigoda ne propušta! Poslali su nam pitanja, mi smo odgovorili, a onda smo bili pozvani biti prisutni na satima predavanja o Hrvatskoj kako bismo „u živo“ mogli odgovoriti na moguća pitanja ili komentirati navode referenata. Proveli smo dva sata sa švicarskom mladeži i bili ugodno iznenađeni njihovim znanjem o Hrvatskoj i spremnosti da to
znanje prošire.
U nastavku donosimo nekoliko pitanja studenata i naših odgovora.
Osvin Gaupp - u kojem se dijelu univerziteta nalazi dvorana?
STUDENTI PITAJU, MI ODGOVARAMO
1. Koga vi nazivate Hrvatom? Svi s hrvatskom putovnicom ili svi s hrvatskim precima ili drugim obilježjima?
Za mene je Hrvat svatko tko se tako osjeća i naziva, s putovnicom ili bez, i bez obzira na podrijetlo. Recimo, ja sam iz njemačke obitelji koja je u Hrvatsku došla krajem 18. stoljeća. Svi su se odmah prilagodini i od tada su se nazivali Hrvatima, iako je Hrvatska tada još bila u sastavu Kraljevine Austrije.
Ali, ima i primjera ljudi čiji su preci došli u Hrvatsku prije nekoliko stoljeća, koji su zapravo i sami hrvatski građani, ali se i dalje nazivaju, na primjer, Srbima.
Mogla bi se povući usporedba sa Švicarskom. Mnogi naturalizirani ljudi sretni su što imaju švicarsku putovnicu, ali se ipak ne osjećaju kao Švicarci.
2. Po čemu se Hrvati u Švicarskoj razlikuju od ostalih stranaca?
Hrvati se gotovo i ne razlikuju od stranaca iz srednje Europe. Imaju isto kulturno i vjersko podrijetlo (kršćansko/katoličko), sličnu ili čak istu povijest, iako su se katkad sučeljavali kao protivnici, a Hrvati su se morali braniti da ne bi bili izbrisani kao narod.
Općenito gledajući, Hrvati u Švicarskoj mogu se razlikovati od ostalih stranaca po tome što se brzo i lako integriraju. O tome govori službena statistika koja kaže da u Švicarskoj živi tek oko 27.000 Hrvata. Zapravo, znamo da je taj broj puno veći, procjenjuje se na 80.000, što ukazuje na velike brojke naturaliziranih Hrvata.
3. Koje su snage / vrline Hrvata?
Hrvati se vrlo brzo prilagođavaju situaciji. S jedne strane, to može imati povijesne razloge, jer su naučili preživjeti mnoga stoljeća pod napadačima i stranim vladarima. S druge strane, Hrvati su izrazito miroljubiv narod koji preferira miran, lagodan život. Međutim, kada su prisiljeni boriti se za obranu sebe i svoje domovine, bore se kao jedan do pobjede ili poraza.
15. i 16. stoljeće hrvatske povijesti obilježilo je gotovo neprestalno ratovanje protiv nadirućih Osmanlija. Hrvatske obrambene bitke su poslovične. Papa Leo X. je 1519. godine s uvažavanjem nazvao Hrvate Antemurale Christianitatis (Bedem kršćanstva, latinski "antemurale" za "prednji zid") zbog otpora širenju Osmanskog Carstva prema Europi.
Evo primjera:
Tijekom opsade hrvatske tvrđave Gvozdansko od strane osmanskih četa, čitava obrana je stradala. Nakon opsade od otprilike tri mjeseca, posada dvorca ostala je bez zaliha hrane, drva za ogrjev i streljiva. Osmanlijski Ferhad-beg ponudio je braniteljima predaju na Božić 25. prosinca 1577. godine. Kada su branitelji to odbili, započeo je žestoki topnički napad na tvrđavu u kojem je stradao veliki broj branitelja.
Muškarci, oslabljeni od gladi i hladnoće, uspjeli su odbiti napade hrabrošću očaja. Nakon tri dana žestokih borbi na životu je ostalo samo tridesetak branitelja, praktički bez streljiva. Kad su Turci započeli juriš, četvrtog dana napada nakon jake kanonade 13. siječnja 1578., nisu naišli na daljnji otpor. Nije se čuo ni jedan pucanj i sve su logorske vatre bile ugašene. Napadačima se to učinilo sumnjivim pa su vrlo oprezno išli prema tvrđavi. Kad su uspjeli provaliti glavna vrata, ukazala se tragična slika: svi su branitelji bili mrtvi, izgladnjeli, smrznuti ili umrli od zadobivenih rana. U tvrđavi nije bilo hrane, drva za ogrjev, vode i municije.
Čak je i Ferhad-beg bio potresen prizorom i pun poštovanja prema hrabrosti ove dvorske posade koja je radije umrla nego se predala. Zbog toga je naredio katoličkom svećeniku u tvrđavi da pokopa mrtve prema kršćanskom obredu.
Velika vojnička vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesna žrtva za domovinu učinili su Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i otpora stranim osvajačima. Gvozdansko ima sličnu ulogu u hrvatskoj povijesti kao Masada u židovskoj, Alkazar u portugalskoj i Alamo u američkoj povijesti. Uz bitku kod Sigeta 1566. koju je vodio Nikola Šubić Zrinski, opsada Gvozdanskog zauzima posebno mjesto u hrvatskoj vojnoj povijesti.
 
Dipl. Ing. Osvin Gaupp odgovara na dodatna pitanja studenata / Osvin Gaupp, profesor, studenti i Dunja Gaupp među njima
4. Na koje su Hrvate ili hrvatska postignuća Hrvati ponosni?
Hrvati su u današnju domovinu došli već u 7. st. Papa Ivan VIII je pismom od 7. srpnja 879. godine priznao "zemaljsku vlast" hrvatskog kneza Branimira, čime je Hrvatska dobila međunarodno priznanje kao samostalna država. Sukladno tome, povijest zemlje bogata je nezaboravnim događajima i mnogim izvanrednim ličnostima. Izvan je okvira ove ankete nabrajati sve ličnosti kojima se Hrvati ponose. Spomenuo bih samo neke iz političkog života i znanosti.
Ban Josip Jelačić i Dr. Franjo Tuđman
Ban Josip Jelačić (po njemu je nazvan središnji trg u Zagrebu) ukinuo je 1848. kmetstvo i ujedinio gotovo sve hrvatske zemlje pod habsburškom krunom.
Dr. Franjo Tuđman bio je taj koji je uspio osloboditi zemlju od komunističke diktature Jugoslavije i osnovati suverenu Republiku Hrvatsku. Hrvatski narod na referendumu se 94 % izjasnio za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku, koju je proglasio i Hrvatski sabor 8. rujna 1991. godine.
Hrvati su jako ponosni na branitelje grada Vukovara koji su 1991. godine, kao i tadašnji branitelji Gvozdanskog, 3 mjeseca praktički praznih ruku dočekali srpsku premoć. Grad je sravnjen sa zemljom, rijetki preživjeli branitelji ubijeni su i pokopani u masovne grobnice, žene, djeca i starci protjerani ili ubijeni i pokopani.
Ponosni smo na generale Antu Gotovinu i Mladena Markača koji su oslobodili našu zemlju od srpske okupacije. Posve bez svoje krivnje morali su provesti više godina u zatvoru u Haagu kako bi dokazali vlastitu nevinost. To se i dogodilo i 16.11.2012. oslobođen su optužbi. Ovaj dan upisan je velikim slovima u povijest Hrvatske.
U znanosti ima mnogo Hrvata koji su poznati u cijelom svijetu, npr. Josip Ruđer Bošković (1711.-1789.). Ovaj isusovac, profesor na nekoliko europskih sveučilišta, osnivač i ravnatelj velike zvjezdarnice u Milanu, koji je radi svojih istraživanja i predavanja proputovao cijelu Europu, od Carigrada do Cambridgea i Oxforda, objavio je brojne znanstvene radove iz područja mehanike, optike, geofizike, geodezije, meteorologije, matematike, astronomije, filozofije...
Nisu samo Švicarci ponosni na dva “švicarska” kemičara Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga. Lavoslav Ružička (1887.-1976.) dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1939. godine. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1975. i Vladimir Prelog (1906.-1998.) Obojica su bili Hrvati i tako su se osjećali.
Potonji – Prelog – počasni je član naše udruge (Hrvatske kulturne zajednice).
5. Kako Hrvati izvan domovine čuvaju svoju hrvatsku kulturu?
Uglavnom pripadanjem nekoj udruzi, npr. folklornoj ili sportskom ili nogometnom klubu, gdje se mogu upoznati i razgovarati. Uz ostalu kulturnu ponudu, naša udruga izdaje svoje glasilo. Redovni su prilozi iz hrvatske povijesti, kulture, znanosti, zanimljive knjige, o Hrvatima u Švicarskoj itd. Sporadično izvještavamo o Švicarskoj, vezama naših dviju zemalja nekad i sad. U tu svrhu služi i web stranica udruge www.hkz-kkv.ch.
Sažetak napravila i priredila D. Gaupp
|
