Razgovor s Lejdi Oreb za mjesečnik Narod,

 

 

Glasilo Narod zauzima se za demografsku obnovu i duhovni preporod, te domoljubni i državotvorni odgoj Hrvata objavilo je razgovor s Lejdi Oreb, koja je jako angažira na gotovo istim temama.

 

Poštovana Lejdi, recite nam ukratko čime se Vi trenutačno bavite (možete se osvrnuti i na prijašnje poslove).

Vrlo rado, a prije svega želim blagoslov svakoj riječi ovdje napisanoj i svakom onom tko tu riječ bude čitao i proživljavao! U ovom vremenu, članica sam Pastoralnog vijeća ŽUPE SVETOGA LUKE, Travno, Zagreb i voditeljica SLUŽBE ČITAČA, koja djeluje od kraja 2005.

Članica sam i Udruge VOJSKE BEZGRJEŠNE. Kao stalna suradnica RADIO MARIJE, vodim MZ "ARKANĐELA GABRIJELA" u jedinoj našoj MOLITVI ZA OBRAĆENJE MEDIJA, svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu od 20 sati. Tajnica sam MZ "MARANATHA" i vokal njezinog Slavljeničkog tima Glas duha koji je ujedno i Slavljenički tim Pokreta krunice za obraćenje i mir Betlehem, a dio sam i projekta snimanja BIBLIJE na nosaču zvuka. Osobito sam rado voditeljica seminara za širenje katoličke vjere. Da, odgovorno radim na duhovnoj i moralnoj obnovi naše zemlje.

Inače, urednica sam, voditeljica i autorica pri HRT, odana Službi za jezik i govor. Usmjerena sam osobitim kulturnim projektima u domovini i inozemstvu, u kojima sudjelujem autorski ili voditeljski, ponajviše na klapskom planu, sudjelujem u radijskim i tv emisijama različitog glazbenog usmjerenja, a autorica sam posebnih koncerata, te onih na državnoj razini.

 

Što (tko) je utjeca(l)o na Vas te ste se svime time počeli baviti?

Podrijetlo mi je Župa Svetoga JOSIPA, Vela Luka, (premda je moja obitelj već 70tak godina u Zagrebu). Najstariji podatak o Orebima sam pronašla u 83. PSALMU (a tamo nas podaci podsjećaju odakle svi mi potječemo...). Time želim reći da sam iz podneblja na kojem se raste uz neponovljiv, jedinstven i nacionalno snažan zvuk klapske pjesme i Dalmatine, povišću pritrujene…..ali moja obitelj nosi zdrav katolički i nacionalni duh, pa sam odgajana da mi je svaki dio grude jednako mio. Nema za mene posebno značenje od kuda sam, ja sam prije svega Hrvatica, što nosi izvanredne ljudske, povijesne i nacionalne vrednote. Odgajana sam također da darove koje imam nemam svojom zaslugom, već sam ih dobila za korist zajednice u kojoj živim, te da bi se svaki čovjek trebao baviti onime za što je rođen. Eh, da je tomu tako!! ..koliko bismo jasnije vidjeli sebe i svoje sposobnosti, i koliko bismo manje štete izazvali na svim razinama…

 

Hrvatska priča.........

HRVATSKA PRIČA! Divota i sjaj ovoga naroda, ali, prema značenju imena Projekta, i tužna stvarnost naše duševne sadašnjice – glede toga kakvi smo jedni prema drugima. Inače, to je Projekt međunarodnog predstavljanja hrvatskog identiteta, to je istina o jednom narodu, njegovom povijesnom putu, darovanim mu ljepotama i djelima upućenima svakom čovjeku, u glazbi tambure, glasu klapa i solista. Ona je prava poruka mira i prijateljstva, međusobnog razumijevanja i potrebe za mudrošću, u vremenu koje prijeti otuđenju svakog čovjeka od samoga sebe i drugih!

Projekt povezuje domovinu i dijasporu na neponovljiv način, vraća ugled ovoj ranjenoj zemlji i važan je za naše međunarodne odnose. Dakle, kada sam, ne slučajno, pokrenula HRVATSKU PRIČU, bila sam svjesna da će se nakon takvog Projekta mnogo toga promijeniti i da će doći do izražaja upravo mnoge, a neizliječene rane moga, našega naroda. To se moglo očitovati u oponašanju, kopiranju sadržaja projekta, ljubomori, taštinama,… što je čovjeku koji razumnije prije svega duhovno stanje naše zemlje i svijeta danas, vrlo zabrinjavajuće. S napretkom civilizacije, jasno je, čovjek postaje ugrožen, samo zato što misli da može biti Bog!

 

Biblija za slijepe osobe, kako, zašto, važnost toga djela...

A tko su zapravo slijepci? Uh, kako savršeno pitanje….znate, kada se počinjete pitati tko smo zapravo mi, ti, ja, to je plodonosno vrijeme. Najprije, rastemo u određenoj obitelji koja nije (kao i nitko na ovome svijetu) znala što će našim rođenjem dobiti, nas nitko nije pitao želimo li se roditi, ni kada, ni gdje, kod koje obitelji, kako ćemo izgledati, ali ni obitelj u kojoj smo darovani nije nas naručila, ha, ha, ha   dakle, mi tako malo znamo, i o tako malo stvari odlučujemo, zar ne? Ali kada smo već tu, za neko vrijeme, sigurno postoji razlog za to, a i svako tijelo čekaju, molim lijepo, svoja dva metra zemlje, tako mi je zabavno i tužno gledati ljude oko sebe (taj najsavršeniji uradak Ruke BOŽJE), što si umišljamo i do čega smo se danas kao osobe doveli. Nema mnoštvo istina – samo je jedna, a piše u BIBLIJI – eto zato sam se pozivu Udruge Zamisli i voditelju Projekta snimanja, g. Mirku Hrkaču, odmah odazvala. Naime, potpisujemo se kao katolici,  a najveća smo sablazan svijeta, i to ne zato što smo mi drukčiji, nego zato što se od nas OČEKUJE da budemo drukčiji, da VJERUJEMO, da smo pozvani biti svetima, da je to naše pravo, da smo svjedoci, da nemamo pravo biti neodgovorni i kukavni, pa dok molimo imati žalopojski izraz i glas, a primamo ŽIVOGA BOGA!!.još i pravila svijeta prihvaćamo u srca, provodimo svoju pravdu, a nemamo što misliti kada sve piše u BIBLIJI! Pitam se kako ljude nije strah, za sebe, svoj rod i porod, a vide što im se u obiteljima događa. Da, trebamo svakoga dana čitati SVETO PISMO, primati TIJELO KRISTOVO, biti u MOLITAVI, OSOBNOJ i u ZAJEDNICI, te LJUBITI, inače se ne trebamo ni pozivati na GOSPODINA.

 

Duhovno stanje u Hrvata.........

Danas? Oh, zapravo je jednostavno, ono što vidimo očima samo je posljedica onoga što ne vidimo, dakle najprije: rasti tamo gdje si posijan, kako ništa nije slučajno, rođeni smo baš kao Hrvati! Da nas je BOG želio u nekoj drugoj zemlji, vjerujte tamo bismo se i rodili, ali ne! Rodili smo se baš u Hrvatskoj! Dakle, očekuje da za nju s Ljubavlju i djelujemo, jer Ljubav prema domovini važna je za pripadnike svakoga naroda! Kako smo, zapravo svi Sinovskog podrijetla, jasno je i normalno, da kao što je Isus, iskreno i žarko, ljubio svoju domovinu Palestinu, to isto, prema svojoj, činimo i mi! Pa, nema toga što čovjek prolazi, a da Spasitelj i Otkupitelj već nije iskusio! Nema!

Dakle:

darovao nam je prekrasnu zemlju, nakon traganja i lutanja svijetom,

Što nam još treba kako bismo shvatili tko smo???

No, kada, s Ljubavlju, gledamo na cijelu hrvatsku povijest i nas preživjele sada, ne čudimo se da s ovakvim obilježjima, mira nemamo. Naime, sav Kristov puk, ima stalne napade i iznutra i izvana, radi kušnje, te da bi se izjalovio Božji plan (ne brinimo se, tako je Bog planirao). A na nama je pokazati se vjernima.

Što onda čekamo i zašto se danas osjećamo loše u koži Hrvata?

Tvrdo i bolno zvuči, za narod koji je mio, temperamentan, pun pametnih i darovitih ljudi, sposoban, narod pun izumitelja, narod branitelja Europe, stvoren na bogatoj zemlji!

 

ISTINA i jest bolna, ali što više zamagljujemo oči, blato u našoj duši se gomila. Ako nam je Hrvatska povjerena, MI za nju odgovaramo! Krivce ne smijemo tražiti drugdje, jer pravilo je jasno – ako imaš Božje poslanje, a otkinuo si se od korijena, snosit ćeš posljedicu svojih grijeha i propusta. Ne, ne trebaju nas zanimati drugi narodi, svaki narod ima svoje, no, kako istinu o našem slavnom narodu i povijesti, nikada nismo iznjedrili, rastemo na neistinama, mlaki smo, nismo uvijek reagirali na dostojanstven način, već ulizivački i nemarno, ostavljajući prostor potpuno krivoj slici o nama, većem prostoru djelovanju zla-sotone.

Zbog svega toga, danas je daleko teže djelovati nego, primjerice, prije stotinu godina. I naraštaji koji su danas na ovom prostoru, odgajani su pod nazočnošću velikog zloduha (komunizma) za kojeg nitko nije molio da odstupi, pa su ljudi još uvijek u ropstvu, ne vide jasno, a htjeli bi dobro, no ne mogu.

Izlaza ima. On najprije počiva u djelovanju CRKVE, ali istinskom djelovanju, molitvama ozdravljenja, oslobađanja, blagoslivljanja, i prostora i ljudi, tu mogućnost nam je ostavio BOG dok je hodao u ljudskom tijelu po zemlji, o, da, pune ruke posla, a mi ga ne činimo, ne dovoljno! Zato se ne postavljamo jednako prema svima, prema svim žrtvama, prema neprijateljima, prema sebi, dobili smo naputke, u BUBLIJI!, držimo li ih se?

 

Vi ste osoba koja je prilično upoznata s našom hrvatskom estradom, ostvarili ste i neke zapažene suradnje, pa možete li nam reći – kakvo je danas stanje na hrvatskoj estradi?

Kao i u politici – zbunjuju nas. U Hrvatskoj je raspored BOG i Hrvati – ne obrnuto, a onda još: Posljedice neistina o kojima sam upravo govorila, pa slast svijeta za popularnošću i slavom, pa novac koji vas tjera da iskoristite duhovno stanje svoga naroda za svoju popularnost pa zbog toga petljanje s vjerom koju tumačite kako vama odgovara, a na svom ozdravljenju niste baš učinili mnogo, te vam je srce ispunjeno mržnjom i osvetom, pa, jasno, reakcije postaju opasne i loše, i za vas, i za vašu obitelj, i za narod, i za ugled zemlje. Zar to ne vidimo?

Užas, a vas dižu u božanstvo, jer ranjen narod traži utjehu i pravdu, ali na krivi način. Ako kažete istinu o takvim pjevačima, nitko je ne želi čuti, počeli su se busati već time što idu, zamislite, nedjeljom na MISU.

No, na žalost, predragi moji, kako smo uglavnom nevjernici, s teretom koji nosimo, treba jako mnogo ispovijedi, odricanja, seminara, djelovanja u molitvenim zajednicama, NEMA VIŠE SLUŽENJA DVOJICI GOSPODARA. DRAGI MOJI, AKO SE POJAVLJUJEMO U JAVNOSTI I POZIVAMO SE NA BOGA, A NISMO SE ODREKLI SVEGA, NISMO SE DO KORIJENA OBRATILI, NE ZNAMO ČIME SE IGRAMO…DJELA NAS ODAJU, prodaju se svete stvari na koncertima ili uz cd. TO JE SABLAZAN SVIJETU, DAJE SE KRIVU SLIKU O BOGU I HRVATIMA.

Pjevajmo o nacionalnim vrijednostima, ali bi bilo daleko bolje da se s vjerom ne petljamo, ako najprije, godinama ne radimo na sebi, jednostavno jer ne razumijemo djelovanje duhovnog svijeta.

 

Kako ta estrada utječe na hrvatsku mladež, kakva je danas hrvatska mladež, kakvo je njezino duhovno stanje?

Na žalost, utječe, a znamo kakva je estrada. Ima i onih pjevača koji su se zbog osobne, velike ranjenosti, izgubili u doslovnoj razvratnosti i nanijeli teške povrede najprije svojoj duši. Teško je stanje, a mediji raspiruju vatru i to ne slučajn,..to je posebna tema…

Mladima je godinama servirana (uz sve o čemu smo do sada zborili) depresivna, duhovno opasna i cajkasta glazba, i vjerujte, često je u njihovim dušama nesigurnost i nemir.

 

Poruka čitateljima Naroda – što učiniti da bi se situacija popravila, promijenila - duhovni preporod???

Upravo to! PRAVI JE TRENUTAK da se upitamo:

Vrijeme je da najprije mi koji se zovemo katolicima počnemo prihvaćati tu činjenicu. Vrijeme je da odgovorno prihvatimo tko nam je stvarni Otac i Majka.

Vrijeme je da se odreknemo zla koje nosimo u sebi i počnemo ljubiti Stvoritelja, sebe, svoju domovinu, svoj narod ma kakav on bio, svoju obitelj, svoj dom, svoje mjesto, svu njegovu upravu, svoga susjeda ma tko on bio, vrijeme je da širom otvorimo oči i uši.

Nemamo drugog vremena nego ovo koje nam je dano, u kojem živimo. Nitko zadatak koji smo dobili, neće obaviti umjesto nas, a taj nije samo karijera, gradnja kućaaa, vikendicaaaa…. već gradnja srca punoga ljubavi. Bog nam je dao Hrvatsku i nitko nam je uzeti neće, ako živimo po rasporedu Bog i Hrvati, a ne obrnuto.

NE OBRNUTO! NEKA SVE, KOJI NA BILO KOJI NAČIN BUDU OVO ČITALI, DUH SVETI ISPUNI, OČI I UŠI BLAGOSLOVI I ZAŠTITI OD SVAKE SILE, SNAGE I ZAMKE ZLOGA I ZLA.

NEKA VAS SVEMOGUĆI USMJERI KAKO BISTE KORAČALI JEDINO NJEGOVIM STOPAMA I POSTALI STVARNA I ZDRAVA SOL OVOGA SVIJETA, NA SLAVU BOŽJU, A NE SVOJU!