|
Jeste li čuli u deset godina Mesićeva mandata da je
jednu izjavu dao o potrebi afirmacije pravde u
slučajevima zvjerskih udbaških likvidacija hrvatske
emigracije? Doista zvjerskih jer su batom, čekićem,
lancima i noževima sačekivali u haustoru svoje žrtve i
potom ih u pravilu mlatili i klali do smrti. Tu i takvu
Udbu nije napravio Pavelić, nego najveći sin naših
naroda drug Tito.
Je li zločin kad nekom čekićem
razbijete lubanju u Stuttgartu ili je samo zločin ako
to napravite u Domovinskom ratu četniku koji je na vas
usmjerio - haubicu? Odgovor nažalost nije jednoznačan.
Mesić i danas traži pravdu za antifašiste,
dostojanstvo za ostarjele partizane, istinu o ubijenim
srpskim civilima u vihoru Domovinskog rata, ali baš
nikad ne traži ni pravdu ni dostojanstvo za žicom
zadavljene emigrante koje su njegovi antifašisti po
potrebi ubijali širom Europe. Jesu li ti ljudi za
Mesića niža vrsta? Ima li bilo što bliže pojmu
državnog terorizma od udbaških likvidacija koje su
trajale godinama? Koliko garaža i selotejpa su
proizveli moćni udbaši u desetljećima vladavine?
|
Pa ipak čovjek kojeg je nacija dva puta birala za
predsjednika države nikad ni jedne riječi za te relacije
nije rekao. I nema novinara koji ga je to pitao! Dakle,
kad nekom hrvatskom emigrantu koji ne voli Jugoslaviju i
sanja hrvatsku državu zalijepite flaster preko usta i
bacite ga u Rajnu, to je ubojstvo vrijedno vječne
šutnje, a kad se takvo što dogodi u dimu baruta
Domovinskog rata, onda je to zločin vrijedan svake
osude. Postoji li bolja ilustracija za dvostruka
mjerila? I ne samo da snagom autoriteta predsjednik ne
apelira da se istraže ta zvjerstva već i kad to počne
raditi druga država, ni on, ni njegov nasljednik, ni
jedan jedini put ne traže od našeg pravosuđa da pomogne
u otkrivanju tih istina. Nikada, ni u jednom intervjuu,
ni Mesić ni Josipović nisu izrazili zgražanje nad time
da sami nemamo snage suditi vlastite ubojice, ali ni
pomoći drugoj zemlji kad ona krene umjesto nas s tim
poslom.
Njemačko pravosuđe već godinama traži,
moli, najslužbenije prosvjeduje, raspisuje tjeralice
za starim udbašima, a mi taj posao opstruiramo. Kako
je to moguće ako je "Udba fantomska" priča, kako se to
čini Jeleni Lovrić? Sedam godina Sanader se petljao
baš u sve relacije, ali i on je od ove teme bježao
brzinom vjetra. Lustracija - ni za živu glavu! Barem
zakon o grobištima poklanih vojnika i civila iz Drugog
svjetskog rata - ni to, pa Hebrang je taj zakon
godinama vraćao na doradu. Godinama! Ali, po Jeleni
Lovrić Udba ne postoji, nema danas ni simpatizera
Udbe, KOS-a i svete im Jugoslavije. Ne, to mi drugi -
izmišljamo! Godinu dana je mandata Ivi Josipoviću. I
on je osjetljiv na emocije partizana, i njemu su puna
usta antifašizma, i njemu srce zaigra kad vidi
partizansku kapu.
Ali i Josipović će o svemu govoriti,
samo ne o tome. Zanimljivo, ni jednom se novinaru neće
omaknuti postaviti mu tri jasna pitanja o toj sramoti
da nas njemačko pravosuđe moli da im pomognemo u
otkrivanju ubojica koji su ubijali naše sugrađane, a
mi taj posao opstruiramo. Zapravo držimo ljestve
Udbinim ubojicama! Sada kad je podmetnuta bomba u
Berlinu, predsjednik države rekao je da je to "djelo
ekstremista". Kako se udbaše svakako zvalo na ovim
prostorima, ali im se nije tepalo da su "ekstremisti",
očito je da je mislio na emigraciju. Dakle, i
Josipović je prejudicirao, samo to Lovrićki ne smeta,
ali kad Budiša prejudicira, onda je to skandal prvog
reda.
Jedan govori o ekstremistima, drugi o
udbašima. Jelena Lovrić zgraža se nad Budišinim stavom
da je veća mogućnost da je bombu stavila Udba, ali se
u istom dahu ne zgraža nad činjenicom da niti sudimo
našim ubojicama iz tog razreda niti pomažemo drugoj
državi koja taj posao radi umjesto nas. Da je Hrvatska
pronašla jamu ili rudnik ubijenih nedužnih srpskih
civila bez obzira iz kojeg rata, dao bih se kladiti da
bi perjanice ljevice tražile minimalno sućut i ljudski
tretman prema toj činjenici. S pravom! Ali kad
Slovenija otvori pa sada i zatvori Hudu jamu, nema baš
nikoga tko to zamjera Sloveniji niti se može naći
nekoga tko traži od Vlade da kosti tih jadnika
dostojno pokopa.
Jesu li to bili ljudi ili su samo
antifašisti ljudi? Nema u službenoj hrvatskoj
jednoznačnog odgovora. Ta dvoličnost, taj rasizam, taj
posmrtni neofašizam ideološki razdire zemlju. Sad kad
je Srbija optužila vukovarskog branitelja da je
počinio zločin, policija je preko noći ispitala 30
ljudi! Ali, kad njemačko pravosuđe traži pomoć u
ispitivanju Udbinih zločina, vlast godinama šuti kao
zalivena. Takvu hrvatsku državu s vremenom bi i Josip
Broz prihvatio!
Tihomir Dujmović
Večernji list, 22.01.2011. |