Nemalo je poznavatelja povijesti koji smatraju da je
upravo ovdje kolijevka Hrvatske državnosti - prvi
hrvatski knez Borna nazivao se knez Gacki. Ovdje je, na
Krbavi koja će poslije biti nazvana Udbinom, 1185.
godine utemeljena prva biskupija iza Velebita, naše
mitske planine
Nameće se pitanje zašto "hrvatski
intelektualci", s onim "lijepim partizanskim kapama
koje su poruke ljubavi i mira", nisu tijekom 45 godina
obilježili ovaj hrvatski povijesni prostor i sjećanje
na tragične žrtve Krbavske bitke, pa makar s nekom
majušnom spomen pločom? Tko uspije zagospodariti
tvojom prošlošću, bit će gospodar i tvoje sadašnjosti.
Ostat ćeš bez onoga što danas zovemo identitet,
poručuje gospićko-senjski biskup Mile Bogović.
Iz Gospićko-senjske biskupije i
Ličko-senjske županije potekao je prijedlog o
obilježavanju obljetnice Krbavske bitke i izgradnjom
na tome mjestu crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Ovo
novo nacionalno svetište i memorijalni centar gradi
hrvatska Crkva i hrvatska država od 2005. godine, a na
Dana hrvatskih mučenika 11. rujna ove godine bit će
svećeno blagoslovljeno u 11 sati. Prvu koncelebriranu
misu na Udbini, nakon punih 68 godina, predvodit će
vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.
Za one koji na Dan hrvatskih mučenika
ne će hodočastiti na Udbinu, ali i za sve one koji se
ne vole zamarati čitanjem, portal HKV-a je priredio
malu povijesnu slikovnicu od 68 fotografija hrvatske
Udbine i crkve Hrvatskih mučenika. Protiv strategije
zaborava.
Ploču s natpisom "Hrvatska Udbina" na
ulazu u Udbinu su postavili Hrvati, od "komšija" Srba
protjerani iz BiH (1995.), i oni danas uglavnom
sačinjavaju hrvatsko i katoličko stanovništvo Udbine.
Ploča je za vrijeme posljednjih izbora (2008.)
propucana s nekoliko metaka.
Znaju li brojni smušenjaci da su
"komšije", tj. antifašisti s onim "lijepim kapama koje
su poruke ljubavi i mira" 13. prosinca 1942. ubili 166
Hrvata (žene, djece i staraca), spalili 307 hrvatskih
kuća i protjerali preostalih 1600 Hrvata iz svoga
vjekovnog zavičaja na Udbini i Podudbini?!
U vrijeme srpske agresije na Hrvatsku
državu (1991-1995.), agresiji na Hrvate pridružuju se
i "komšije" koji žive u Lici. Pljačkaju, ubijaju i
uništavaju sve što je hrvatsko i katoličko, a
preživjele Hrvate protjeruju. Više od polovice
Gospićko-senjske biskupije bilo je od 1991. do 1995.
godine pod okupacijom. S tog okupiranog dijela gotovo
svi katolici bili su protjerani, a crkve i ostali
crkveni objekti bili su sustavno uništavani. Nijedna
crkva nije bila pošteđena. Kada je to područje u
kolovozu 1995. oslobođeno, napustila ga je većina
srpskog stanovništva. Ostali su samo oni koji nisu
okrvavili ruke i dušu, kojima je domovina Hrvatska.
Previše zla je ostalo iza izbjeglih Srba da bi se
moglo zaboraviti, i neka im Bog oprostiti. Ni onaj
drugi dio biskupije koji nije bio pod okupacijom nije
pošteđen od ratnih razaranja i stradanja pučanstva.
Sve to se od 2000. godine u ovoj zemlji sustavno
prešućuje i izbjegava pokazati, a u ime
"dobrosusjedstva" žrtve se proglašuju zločincima i
slave se srpski pokolji nad hrvatskim civilima. Pri
vrhu vlasti u RH su i "komšije" koji bez imalo srama
javno izjavljuju da bi svoja (zlo)djela ponovili!
09.09.2010. |
