Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

CRV OSTA CRV I KADA SE VISOKO POPNE     (15.02.2011.)

Pismo je pisano prije 4 godine, ali je sadržaj jednako aktualan i danas.

OTVORENO PISMO DRŽAVNIM I STRANAČKIM ČELNICIMA U DOMOVINI POVODOM PETNAESTE OBLJETNICE MEĐUNARODNOG PRIZNANJA NEOVISNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Ovo pismo običnog građanina upućujem Vama čelnicima ne obraćajući Vam se poimence. Vaša imena nisam u naslovu izostavio zato što bi se možda bojao Vas, vaše moći i utjecaja već jednostavno zato što vas ima više. Imenujući svakog od Vas morao bi voditi računa o važnosti položaja koji zauzimate, ili dužnosti koju obnašate (ili oponašate) i redati Vaša imena onim redom koji Vam po protokolu pripada.

Pri tomu bi se izložio opasnosti da zahvaljujući tom mjerilu neke od Vas navedem prije nekih drugih koji su za sadašnje stanje domovine nam Hrvatske manje zaslužni, a neke zaslužnije navedem pri kraju. Osim toga, lako bi mi se dogodilo da neke ne spomenem, a zaslužili bi i te kako biti spomenuti. Zato sam odlučio obratiti Vam se ovako uopćeno, no siguran sam da će oni među Vama koji dođu u priliku pročitati moje pismo lako prepoznati sebe i svoje zasluge.

Možda Vam također izgleda čudno da Vam se ovako obraćam iako iza mene ne stoji nikakva politička stranka, a ni politička sila, nikakav novčarski niti poduzetnički loby, nikakav medijski div pa čak ni bilo kakva udruga građana. Moja skromna odvažnost temelji se jedino na mojem čvrstom vjerovanju da ovo što namjeravam napisati tako ili slično misli i osjeća veći dio hrvatskog naroda.

Petnaesta obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske lijepa je okrugla obljetnica i bila bi dobar razlog za slavlje da nam ju upravo Vi kojima upućujem ovo pismo niste u velikoj mjeri pokvarili. Razmišljajući o toj obljetnici upitao sam se u jednom času kako bi se snašao i kako bi doživio ovu zemlju da sam prije petnaest godina otišao nekamo gdje ne bi imao nikakvih vijesti ni saznanja o događajima u domovini. Zaključio sam da bi mi prilagodba na današnje prilike u Hrvatskoj bila vrlo teška. Razlog tomu jest posve novi rječnik kojim se danas služite Vi hrvatski čelnici i uz Vas brojni mediji koji Vas prate, podupiru i promiču.

Da bi ste i Vi, ali i svi drugi čitatelji ovog pisma vidjeli o čemu je riječ sastavio sam mali podsjetnik, mali pregled određenih naziva i pojmova, koji su zahvaljujući Vašem djelovanju i nastojanju izgubili svoj izvorni smisao i svoje izvorno značenje. Umjesto toga Vi ste tim nazivima i pojmovima dodijelili različita nova, u pravilu pogrdna značenja čime ste im ujedno promijenili i sadržaj i smisao.

Počet ću od Vama najmilije riječi i najdražeg pojma - politika

Prije petnaestak godina ta riječ je u Hrvatskoj značila "umjetnost mogućeg", umjetnosti umješnost koje su vodile k slobodi, neovisnosti i međunarodnom priznanju i to pobjednički, uzdignute glave, prkosno i ponosno. Vaše djelovanje i postupanje, vaše vođenje (ili bolje rečeno - vodanje) ove zemlje posve je promijenilo pojam i riječ politika, tako da je ona u Vašoj izvedbi dobila više novih sinonima, koji doduše također počinju sa "po", ali znače nešto sasvim drugo. To su: pokornost, poniznost, poslušnost, podatnost, poltronstvo.

Jedan od najplemenitijih ljudskih osjećaja - domoljublje dobio je negativan predznak i novo ime. Sada se taj plemeniti osjećaj pogrdno naziva nacionalizmom, fašizmom, ksenofobijom, desničarstvom, zaostalošću, primitivizmom, ili provincijskom zalupanošću.

Hrvatsko državno vodstvo na čelu s utemeljiteljem suvremene hrvatske države, ono koje je vodilo zemlju kroz teški rat i izvojevalo pobjedu, Vi ste prihvaćanjem i priznavanjem haaških optužnica, pristali da bude nazvano zločinačkom organizacijom.

Pobunjenici, četnici, organizatori Krajina i sl. u Vašem se novom rječniku nazivaju mirnim civilnim stanovništvom.

Slavni, pobjednički Domovinski rat, rat protiv osvajača, protiv arhitekata amputacije Hrvatske, protiv provoditelja genocida, rat za neovisnost i oslobođenje okupiranih dijelova domovine, dobio je u Vašem suvremenom rječniku "oktroiranom" Vam iz Haaga, sasvim novo ime i novo značenje i sada se zove zločinački pothvat. Istina je da većina Vas to ne izgovara ni glasno, ni javno, ali kada priznajete i prihvaćate haaške optužnice i na temelju njih uhićujete, izručujete, pristajete na suđenje i sudite hrvatskim vojskovođama koje te optužnice upravo tako optužuju, očigledno je da ste na takvo preimenovanje Domovinskog rata pristali i s njime se suglasili.

Oslobođenje pojedinih dijelova Hrvatske u blistavim pobjedničkim akcijama Hrvatske vojske kao što su bile akcije Maslenica, Medački džep, a osobito Bljesak i Oluja, Vi ste po želji Vaših gospodara iz tzv. Međunarodne zajednice pristali preimenovati pa su sada to etničko čišćenje i masovni ratni zločini protiv civilnog stanovništva.

Oni najodlučniji i najhrabriji koje smo prije petnaest godina ponosno zvali dragovoljcima Domovinskog rata u Vašem pojmovnom rječniku sada su jednostavno postali ratni zločinci, a oni malo sretniji među njima samo su ili lažni dragovoljci ili ratni profiteri. Kako bilo da bilo oni su za Vas teret koji bi na Vašem putu u Europu (trebalo bi znati u koji dio njenog tijela smjerate) najradije odbacili, zgazili i zaboravili.

Malo širi pojam hrvatski branitelj koji je obuhvaćao sve one koji su se, bilo kao dragovoljci, bilo odazivajući se pozivu za novačenje, uključili u obranu domovine, zamijenili ste s nekoliko novih naziva, ali najčešće se sada hrvatski branitelji, ako nisu već nazvani ratnim zločincima, nazivaju lažnim braniteljima.

Oni hrvatski branitelji koji su u ratu založili i izgubili svoje zdravlje postali su invalidima Domovinskog rata. To su ljudi kojima se u svim "normalnim" zemljama odaju najveće počasti i poštovanje (da mirovine i invalidnine i ne spominjem), no u Hrvatskoj su oni poseban trn u Vašim čelničkim očima. Zato su tim časnim ljudima Vaši medijski pouzdanici pronašli niz novih naziva kojima ih svakodnevno časte na stranicama Vaših novina, na valovima Vaših radio-postaja i u emisijama Vaših TV- postaja. Ako se nisu iz ravno zamjerili komu od Vas, ili kojem od Vaših pouzdanika onda su samo lažni invalidi. Pri tomu uopće nije važno što pojedinima nedostaje ruka, pojedinima noga ili obje, a pojedini ne mogu iz kreveta, ili kolica. U suvremenom rječniku koji je Vaše djelo ipak su sve to lažni invalidi. Međutim, ako su se, ne daj Bože, zamjerili kakvom samodopadnom posleniku javne riječi, dobit će puno slikovitiji naziv kao na npr. hrpa fašističkih vandala.

Autora te neobične sintagme najprije je sud pravne države Republike Hrvatske pravomoćno oslobodio od optužbe za uvredu, a zatim je njegova karijera naglo pošla uzlaznim smjerom i dobio je visoko savjetničko mjesto.

Daleko bi me dovelo da nastavim redati novitete koje ste uveli u jezik koji pod Vašim utjecajem ima sve manje prava nazivati se hrvatskim. Međutim, bilo bi dobro načiniti neku vrstu sažetka pa pokušati nekoliko povijesnih podataka ispričati rječnikom koji je vrijedio prije deset do petnaest godina, a zatim usporedbom utvrditi kakav će sadržaj proizaći ako se isti podatci ispričaju Vašim suvremenim jezikom.

Povijesna priča ispričana u razdoblju 91. - 95.g. glasila bi ovako:

Godine 1991. Republika Hrvatska je koristeći svoje pravo koje joj je davao Ustav SFRJ proglasila svoju neovisnost za koju se na referendumu izjasnilo više od 90 % pučanstva. Zbog toga je bila napadnuta od strane Jugoslavenske armije koja se stavila u službu velikosrpske zamisli o širenju Velike Srbije na najveći dio Hrvatske i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Od planirane okupacije i genocida obranila se zahvaljujući onim građanima koji su bez oklijevanja i straha dragovoljno postali njenim braniteljima. U teškom, neravnopravnom ratu tijekom više od pet godina hrvatsko državno vodstvo uspjelo je ustrojiti, naoružati i obučiti Hrvatsku vojsku, koja je vođena njenim najboljim i najsposobnijim časnicima, oslobodila čitavo okupirano područje, izuzev istočnog dijela Slavonije te Baranju, koji će ipak naknadno biti oslobođeni mirnim putem političkom vještinom i odlučnošću. U tom slavnom, pobjedonosnom ratu velik broj branitelja je izgubio život, a još je više branitelja izgubilo zdravlje te su postali invalidima Domovinskog rata.

Ista ta priča ispričana jezikom koji ste nam od nedavno nametnuli Vi - hrvatski čelnici, sada o petnaestoj obljetnici međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, glasi:

Godine 1991. sukobili su se hrvatski i srpski nacionalistički vođe i krasnu zemlju Jugoslaviju gurnuli u građanski rat, a njene do tada složne i bratske narode su posvađali i zavadili. Da bi se održali na vlasti hrvatski nacionalistički vođe udružili su se u zločinačku organizaciju. Njihov cilj je bio da provođenjem zločinačkog pothvata osnuju državu u kojoj će vladati fašistička diktatura. Da bi ostvarili taj plan probudili su u građanima niske osjećaje ksenofobije, desničarstva i sl. što je osobito imalo odjeka među primitivnim i zalupanim provincijalcima. Takvi su se lažno predstavili kao dragovoljci nekakvog Domovinskog rata, a radilo se zapravo o ratnim profiterima i ratnim zločincima, koji su građanski rat koristili za stjecanje i iživljavanje. Oni su provodeći zločinački pothvat kroz razne vojne akcije protiv mirnog civilnog stanovništva a koje su kao generali vodili najveći zločinci kojima se sada sudi i u Haagu i u Hrvatskoj, počinili nebrojene ratne zločine, a i te njihove vojne akcije bile su same po sebi ratni zločini. Pri tomu su u borbama s hrabrim civilnim pučanstvom neki od njih nešto malo nastradali pa ih je nekolicina poginulo dok su ostali sada lažni invalidi, koji misle da imaju neka prava, a u stvari su hrpa fašističkih vandala.

Nakon što ste usporedili ove dvije inačice, koje govore o istim ljudima i istim događajima, zaključite sami koju i kavu zemlju Vi to vodite, kako ju predstavljate Europi i ostatku svijeta, što to Vi mislite o narodu kojem i sami pripadate i o najvećim svetinjama tog naroda, kako i koliko cijenite one koji su podnijeli najveće žrtve da bi Vi danas vladali ovom zemljom. Vaše priče kako vodite ovaj zalupani narod u Europu, u zajednicu civiliziranih naroda, imaju velik nedostatak. Ne govorite nam ništa o tomu na koji to način može u takvo elitno društvo ući država koju je uspostavila zločinačka organizacija izazivanjem građanskog rata i kroz bezbrojne ratne zločine ostvarila svoj zločinački plan. Može li ta i takva država postati ravnopravnom članicom Europske unije, ili nas Vi to pripremate da postanemo vječno zahvalnim protektoratom te međunarodne zajednice. Možda nam se takvim poniznim, podatnim i raskajanim zločincima doista dozvoli da jednog dana (vjerojatno zajedno s državom koja je u ratu bila napadač) uđemo pužući među te dobro stojeće i ponosne narode, ali ljagu koju već nekoliko godina upravo Vi, naši čelnici nanosite na lice nacije, ne ćemo moći oprati tisuću godina.

Nemam ni vremena, ni prostora nabrojati i predbaciti Vam sve što činite na štetu svoga naroda pa ću Vam umjesto toga ispričati kratku basnu s poukom.

Leteći u vedrim visinama jastreb ugleda crva na jednoj od najviših grana nekog velikog drveta. Iznenađen time doleti bliže crvu i upita ga:

"Kako li si ti dospio ovako visoko ?"

Crv mu na to odgovori: "Gmižući gospodine. Gmižući."

Taj odgovor ne ostavi nikakav dojam na jastreba te on mahne krilima, svojim ubojitim kljunom zgrabi crva i u hipu ga proguta.

Kao i svaka basna i ova ima pouku - čak dvije pouke.

Prva glasi: Ako se gmižući poput crva uspiješ popeti i na vrlo visoku granu, ipak ćeš ostati crvom.

A druga glasi: Ako si crv, pa makar se našao i na vrlo visokoj grani, to te ne će spasiti od onih koji se u visine penju i visinama vladaju leteći, a ne gmižući.

Toplo se nadam da će bar neki među Vama razumjeti i ovu basnu i njene pouke. Možda bi se još moglo i popraviti nešto od štete koju svakodnevno činite. Međutim, za sada nemam nikakvog razloga slati Vam slavljeničke poruke ili čestitke prigodom ove velike obljetnice i podsjećanja na povijesnu pobjedu ovoga naroda kojeg toliko malo volite i cijenite. Jedino što Vam mogu jednostavno i iskreno poručiti je - sram Vas bilo.

Dražen Matijević,

odvjetnik u Osijeku

Osijek, uoči 15. siječnja 2007. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU