Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DA SMO DRŽAVA, A NE ZEMLJA...      (29.03.2011.)

Da smo država, nebi postali: zemlja koja je nastala na zločinu, nebi postali zemlja, koja SAMA PRISTAJE OD ŽRTVE POSTATI AGRESOR i to u SVOJOJ DRŽAVI.

Da smo država, a ne zemlja razna piskarala po feralovskom i ostalom tisku financiranom od raznih obavještajnih i drugih "civiliziranih" , "dobronamjernih", "demokratskih", "ljudskopravnih" itd. organizacija i udruga, ne bi nas mogli SUSTAVNO učiti i UVJERITI da su HRVATI KRIVI ŠTO SU IH SRBI NAPALI, UBIJALI I UNIŠTAVALI.

Čudna smo mi to zemlja u kojoj udbaški doušnici budu IZABRANI U VIŠE MANDATA NA VRHOVNA MJESTA U VLASTI, znači ljudi koji su RADILI ZLO DRUGIM LJUDIMA, cinkajući ih, otkrivajući ih, prokazujući ih s nesagledivim posljedicama za te ljude i njihove obitelji, samo zato što su bili "ideološki protivnici jednoumnog režima". Takvi su došli u pozicije vlasti, pa čak na najutjecajniju poziciju u državi da bi mogli sustavno raditi na izgradnji zemlje. Čudna smo mi zemlja.

Da smo država, takvi probisvjeti i takvi zlikovci nebi imali mjesta ni prava prismrditi blizu vlasti, a kamoli u njoj participirati. Da smo država, a ne zemlja, takvi zlikovci koji su odavali državne tajne, koji su svjedočili PROTIV svojih građana, umjesto da im stanu u zaštitu, bili bi osuđeni za veleizdaju države. A pošto živimo u zemlji , a ne u državi od toga neće biti ništa.

 

Uvodna razmatranja o hijerarhologiji

Možda bi se za početak, trebalo malo udubiti u knjigu o popularnoj znanosti o hijerarhologiji: The Peter Principle, koju su još 1969. godine u New Yorku objavili Laurence J. Peter i Raymond Hill, a 1980. godine izdala izdavačka kuća Naprijed iz Zagreba, u prijevodu na hrvatski, pod naslovom Peterovo načelo ili zašto nam sve ide naopako.
Da je tema, a i sadržaj knjige, kao i njena poruka, univerzalna, vrlo aktualna i danas, pa i u današnjoj Hrvatskoj, moći ćete vidjeti iz nekoliko citata iz te knjige. Preporučam pažljivo čitanje.

Peterovo načelo: U hijerarhiji svaki namještenik žudi biti promaknut do razine svoje nesposobnosti.

Peterov zaključak: Vremenom će na svako mjesto u hijerarhiji doći namještenik nesposoban obavljati svoj posao.

 

Rukovoditelj

Ako je rukovoditelj dostignuo razinu svoje nesposobnosti, on će najvjerojatnije razvrstati svoje podređene prema institucionalnim vrednotama, jer on sposobnost vidi samo kao vladanje koje podržava propise i pravila, općenito forme statusa quo. On visoko cijeni okretnost, urednost, uslužnost prema pretpostavljenima, uredsku administraciju. Ukratko, takav rukovoditelj ocjenjuje zalaganje ( izvršavanje naredbi odozgor, DV).

Dobar sluga loš gospodar

Pokorni izvršitelji naredbi ispoljavaju sposobnosti koje iziskuju promaknuće dok su na nižim položajima, ali na koncu se pokažu kao vrlo nesposobni naredbodavci. Dobre sluge ne postaju dobri gospodari. Jamačno, dobri i poslušni namještenici mogu dobrano napredovati u službi, ali to ih još ne čini sposobnim rukovoditeljima. Oni jednostavno kaskaju ugaženim stazama svojih prethodnika i za sobom vode gomilu. Takvi rukovoditelji vode naprijed koliko naprijed vode i izrezbareni drveni likovi na pramcu broda.

Perkusivna sublimacija-prividna iznimka od Peterovog načela

Perkusivna sublimacija je tobože-promaknuće. Kada promaknuti doista vjeruju da su promaknuti, a drugi znaju istinu. Glavna zasluga tog promaknuća jest u tome što zavarava ljude izvan hijerarhije. Ako se to uspije, zahvat se smatra uspjehom.

Sitno činovništvo koje zapravo nema nikakve vlasti ponajčešće je opsjednuto brigom da svi obrasci budu točno ispunjeni, premda ti obrasci obično ne služe nikakvoj korisnoj svrsi.Nikakvo odstupanje od uobičajena postupka, pa ni ono najsićušnije, nije dopušteno.

Hijerarhologija i politika

Ne znam da li našim svijetom vladaju bistri umovi koji nas potiču da koračamo naprijed, ili slaboumnici koji to provode.

Zakonodavna vlast

Većina suvremenih zakonskih tijela - čak i u nedemokratskim zemljama - izabrana je glasom naroda. Netko bi mogao pomisliti da će glasači, u svom vlastitom interesu, prepoznati i izabrati najsposobnije političare da ih predstavljaju u glavnom gradu. To je doista pojednostavljena teorija predstavničke vlade. U svakidašnjem životu to je mnogo zamršenije.

Danas u politici prevlast drže pojedine stranke. U nekim državama vlada jednopartijski sustav, u nekima dvopartijski, a neke imaju nekoliko priznatih političkih partija. Politička je partija obično naivno oslikana skupina istomišljenika koji rade na jačanju svojih zajedničkih probitaka. Ali danas to više nije tako. Taj je zadatak na sebe preuzeo lobi, a lobija ima koliko i raznih interesa.

Političke stranke danas postoje uglavnom kao aparat za odabir kandidata i brinu se da ti i budu izabrani. Slobodno se može reći da političke stranke ravnaju izborima u modernom političkom životu.

Izbor kandidata (tko ide na liste): Predlaže se kandidat...ne radi toga što će on možda biti dobar zakonodavac, nego zbog toga što se pretpostavlja da je baš on sposoban pobijediti na izborima!

Izvršna vlast

Svaka vlada, bilo u demokraciji ili diktaturi, komunistička ili kapitalistička, past će kad njezina hijerarhija stigne do nepodnosiva stanja zasićenosti.*

Očito, kada KZ dođe na 100, više nikakav koristan posao neće se obaviti.

*sposobnost hijerarhije je obrnuto proporcionalna njezinu kvocijentu zasićenosti (KZ)

 

U kojoj to državi mi živimo?

U kojoj to državi mi živimo? Neki je zovu zemlja. Ti neki ne mogu ni izgovoriti riječ - država - jer, zapravo, to i NIJE DRŽAVA nego je to - zemlja. S pravom je tako zovu. Tlo koje nije zaokruženo svojim granicama, neki bezlični prostor u kojem njeni predvodnici rade u korist naše vlastite štete i još se natječu tko će više štete napraviti onima koji su ih izabrali, a oni koji su ih birali to ne prepoznaju. Oni koji biraju su PROTIV jednih, ali ne znaju za što su: ZA, pa OPET izaberu ISTE, ali DRUGOG IMENA. I tako stalno. Čudna smo mi zemlja.

Morske granice ne postoje, država smo, tj. zemlja koja uz još dvije u Europi NEMA SVOJ ZAŠTIĆENI POJAS -ZERP, ili smo država koja se toga odrekla pa smo time postali zemlja. Zemlja smo čiji generali pobjedničke vojske u oslobodilačkom ratu za oslobođenje DRŽAVE, postaju OSUĐENI ZLOČINCI ZEMLJE koja je nastala na temelju "zločinačkog pothvata" njenih vodećih ljudi. Znači, po njima: država je nastala zločinom. Da su živi, vjerojatno bi bili osuđeni za stvaranje DRŽAVE: predsjednik Franjo Tuđman, general Janko Bobetko i ostali.

Možda zato, ovi današnji, rade na tome da budemo zemlja, a onda se nemaju čega bojati, barem ne za sebe. Neće ih osuditi da prave državu, pa je zato i ne grade nego je razgrađuju i pretvaraju u zemlju. A što je s nama?

Država smo koja je pretrpjela agresiju, uništavanja, ubojstva, silovanja, mučenja, logore, odvođenja, pljačke, progonstva, a nakon rata doživljavamo: ponižavanja, pretrpjeli smo eksperimente međunarodne zajednice; ucjene, ponižavanja i pljačku. Da smo DRŽAVA, a ne zemlja, vjerojatno nam se to nebi događalo. Da smo država, a ne zemlja, vjerojatno bi se našao netko tko bi se suprotstavio RASPRODAJI države strancu, a ovako oni koji predstavljaju zemlju, sami PRISTAJU I PROVODE RASPRODAJU ZEMLJE, nažalost time i rasprodaju države koja je još postojala do iza Oluje.

Da smo država, nebi postali: zemlja koja je nastala na zločinu, nebi postali zemlja, koja SAMA PRISTAJE OD ŽRTVE POSTATI AGRESOR i to u SVOJOJ DRŽAVI.

Da smo država, a ne zemlja razna piskarala po feralovskom i ostalom tisku financiranom od raznih obavještajnih i drugih "civiliziranih" , "dobronamjernih", "demokratskih", "ljudskopravnih" itd. organizacija i udruga, ne bi nas mogli SUSTAVNO učiti i UVJERITI da su HRVATI KRIVI ŠTO SU IH SRBI NAPALI, UBIJALI I UNIŠTAVALI.

Čudna smo mi to zemlja u kojoj udbaški doušnici budu IZABRANI U VIŠE MANDATA NA VRHOVNA MJESTA U VLASTI, znači ljudi koji su RADILI ZLO DRUGIM LJUDIMA, cinkajući ih, otkrivajući ih, prokazujući ih s nesagledivim posljedicama za te ljude i njihove obitelji, samo zato što su bili "ideološki protivnici jednoumnog režima". Takvi su došli u pozicije vlasti, pa čak na najutjecajniju poziciju u državi da bi mogli sustavno raditi na izgradnji zemlje. Čudna smo mi zemlja.

Da smo država, takvi probisvjeti i takvi zlikovci nebi imali mjesta ni prava prismrditi blizu vlasti, a kamoli u njoj participirati. Da smo država, a ne zemlja, takvi zlikovci koji su odavali državne tajne, koji su svjedočili PROTIV svojih građana, umjesto da im stanu u zaštitu, bili bi osuđeni za veleizdaju države. A pošto živimo u zemlji , a ne u državi od toga neće biti ništa.

Nije ni čudo kada znamo da i vrhovni sudovi, zemlje, donose presude KOJE SU DIREKTNO PRIZNANJE DA MI NISMO DRŽAVA NEGO ZEMLJA. Čudna smo mi zemlja.

Da smo država, a ne zemlja, onda bi premijerka ove zemlje, koja je imala strelovit put uspona od novinarke, saborske zastupnice, do premijerke, NEŠTO UČINILA.

ZAHVALJUJUĆI: svojim radio emisijama o obespravljenima, poniženima, prognanima, silovanima, zatvaranima u logore, mučenima, koji su joj se u njenim emisijama ispovijedali, koji su od nje čuli toplu riječ utjehe, stekla je veliku popularnost kod tih ljudi, PA SU JE ZBOG TOGA IZABRALI jer su očekivali da će nešto za njih i UČINITI.

Da smo država, onda bi ona nešto i učinila, pa ti ljudi nebi morali to tražiti na ulicama. Ali, mi NISMO DRŽAVA, mi smo zemlja čija je jedina briga: kako postati europski sluga. Mi smo zemlja koja nema svoje časti. Bili smo država čiju čast, dostojanstvo su PRODALI pa smo postali zemlja. Uglavnom, prodali su nam skoro sve materijalno i još rasprodaju ono malo što je još ostalo, a kako vidimo , prodaju nam i dušu.

Da smo država imali bi zaštitu te države; zaštitu za dostojanstveni život, zaštitu naših generala, pa i oni su državljani ove države, zaštitu svih obespravljenih agresijom na našu državu...

Da smo država, a ne zemlja, svi stradalnici bi trebali dobiti moralnu satisfakciju osudama i PRESUDAMA zločina koji su državljanima naše države učinjeni od strane okupatora i domaćih izdajnika.

Da smo država, a ne zemlja to bi se već u ovih zadnjih 20 godina dogodilo, ali nije, jer smo zemlja, a ne država. Mi smo zemlja i zbog toga što u vlasti participiraju oni koji su ratovali PROTIV NAŠE DRŽAVE. Pa kako onda možemo biti država, ako nam su nam u vlasti oni koji su bili PROTIV NAŠE DRŽAVE, KOJI SU RATOVALI PROTIV NAŠE DRŽAVE? Zato i imamo: zemlju, a ne državu. A i zemlju ćemo uskoro izgubiti, onu koju još zovu ; tlo, oranica, otok, grad, selo, vala, školjić... more, a i pitku vodu, samo je pitanje dana. Što će nam ostati? Čudna smo mi zemlja.

Bit ćemo zemlja (a ne država) koja je nastala na zločinu, zemlja koju će svaki činovnik iz Europe prozivati i podsjećati na to, kada mu to bude potrebno, kada i AKO se nađe netko iz "zemlje" tko će se suprotstaviti npr.: prodaji škoja u Dalmaciji ili izvora vode u Lici. Ili će ga Korporacija, koja je baš odlučila kupiti hrvatske izvore vode, "zbrinuti", pa će dići ruku "za", u europskom parlamentu. Kako vidimo, i sada , kada još i nismo u toj Europi, da naše predstavnike i NE TREBA ZBRINUTI, oni SAMI dižu ruke za prodaju hrvatske vode strancu, i ne samo vode... i BEZ "zbrinjavanja" ili možda zbog?

Bit ćemo zemlja koja je od države: SVOJ NA SVOME, postala zemlja: SLUGA NA SVOME, a njeni žitelji će živjeti u zemlji koja je nastala na zločinu. A , ako dignu glas da žele biti svoj na svome, dobit će etiketu: zločinac iz zemlje koja je nastala na zločinu. Poznato? Nešto slično smo VEĆ IMALI pa smo zato i PRAVILI DRŽAVU, a ne zemlju. Ili je i to narod zaboravio? Čudna smo mi zemlja.

Ti, naši, zemljani činovnici, koje je narod izabrao, u nadi da mu bude bolje, ne znaju, ne mogu i NE ŽELE od Lijepe naše napraviti državu jer, ipak, oni su vjerni sluge, ali ne sluge naroda koji ih je izabrao. A narod ko narod, izabrat će OPET, neke druge, a možda i iste zemljane činovnike koji će nas odvesti u obećanu ZEMLJU. A tako nam i treba. Ne možemo NEKOG DRUGOG KRIVITI ZA TO. Čudna smo mi zemlja. Nikako da postanemo država.

Darko Varga

Web zajednica Bilje

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: