Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DEJAN JOVIĆ, BRITANSKI POVJERENIK ZA JUGOSFERU?     (26.02.2011.)

Ovih su dana, na moć predsjednikova savjetnika Dejana Jovića upozorile i beogradske novine "Blic", koje ga smatraju desetim najmoćnijim Srbinom na svijetu. Tko je taj tako moćni Srbin koji kreira hrvatsku vanjsku politiku, a čiji je očito glasnogovornik predsjednik Republike

Kad su prošle godine neki mediji, inače neskloni hrvatstvu, upozorili kako bi imenovanje Dejana Jovića na mjesto šefa analitike u savjetničkom timu Ive Josipovića moglo imati pogibeljne posljetke za hrvatsku politiku, usta su im ubrzo začepili utjecajni srpski političari u hrvatskoj vlasti.

Tako je potpredsjednik vladajuće koalicije Slobodan Uzelac, inače član SDSS-a, na ta upozorenja odvratio ciničnim pitanjem: A nosi li možda taj Jović krvavi nož među zubjma? Njegov stranački šef Milorad Pupovac ironično je tada dometnuo novinarima: Epehazija. To je moj komentar, aludirajući valjda na ratno razdoblje kad su Srbi političku dominaciju nad Hrvatima zamijenili četničkom pobunom protiv hrvatske neovisnosti, noseći tada doista u svojim zubima krvave noževe.

Nu zloguko upozorenje hrvatskih novinara potvrdile su kasnije Josipovićeve političke misije u Srbiji i BiH, a ovih su dana, na moć predsjednikova savjetnika upozorile i beogradske novine "Blic", koje Dejana Jovića smatraju desetim najmoćnijim Srbinom na svijetu, istaknuvši pritom kako čovjek ima čak četiri akademska zvanja s četiri sveučilišta.

Tko je taj tako moćni Srbin koji doista kreira hrvatsku vanjsku politiku, a čiji je očito glasnogovornik predsjednik Republike?

Jović se kao novinar "Poleta" na javnoj pozornici pojavio osamdesetih godina. Ubrzo je proglašen "wunderkindom", pa je nešto kasnije postao omladinski komunistički rukovodilac, koji se potkraj osamdesetih godina s tog mjesta bavio pitanjima oko navodne prenamjene tavanskih prostora po zagrebačkim stanovima. U službenom životopisu prešućuje godinu i mjesto rođenja, što neki psiholozi tumače posljedicom stanovita srama, čime očito pokušava prikriti socijalno i nacionalno podrijetlo, nu iza isticanja "odumrle" Jugoslavije kao mjesta rođenja ne očituje samo tankoćutniji oblik nostalgije nego vjerojatno i potiskivanu želju za njezinim uskrsnućem.

Dijete je "jna-ovske" oficirske obitelji, uostalom kao i mnogi tadašnji medijski poletarci, koji su za razliku od njega, uglavnom stanovali po nacionaliziranim donjogradskim palačama u raskošnim i golemim stanovima nekadašnje zagrebačke građanske klase, inače pobijene i razvlaštene tijekom komunističke revolucije. On je pak, vjerojatno zbog očeva podoficirskog statusa, žvio u vojnom neboderu na Borongaju, a svi su zajedno uglavnom pohađali bivše II i VII zagrebačku gimnaziju te školovanja nastavijali na Filozofskom i Fakultetu političkih nauka, što im je jamčilo nastavak političkih karijera na gradskim i republičkim vodećim mjestima. Ta je relativno kompaktna skupina, u predvečerje revolucije svijeća i općega gospodarskog i političkog sloma komunističkog sustava, zivjela relativno dobro, nadajući se, kako će sovjetski tenkovi spriječiti neizbježne nadolazeće promjene u istočnoj Europi.

Prolaznici su ih mogli prepoznati po čoporativnu druženju ispred tzv. Zvečke ili pivnica u Frankopanskoj. Žudnja za lagodnim životom bez naporna rada razdijelila ih je u dvije glavne skupine - onu sklonu narkoticima i političarsku. Ovaje druga 90-ih godina iz omladinskih organizacija svoju djelatnost preusmjerila u različite udruge za zaštitu životinja i zelenih, a u poratnom razdoblju, kao na primjer Vesna Teršelić, i za zaštitu revolucionarnih jugokomunističkih tekovina, naravno, sad preimenovanih u antifašističke vrijednosti.

O Joviću je još donedavno mrežnim stranicama kružila priča kako je kao mladac radeći interview s katoličkim publicistom i svečenikom Živkom Kustićem, dok je ovaj u jednom trenutku izašao iz sobe, napravio inspekciju njegove pošte na pisaćem stolu, a sadržaj svojih izvida kasnije prepričavao u redakciji. Je li ta sklonost zavirivanju u tuđu intimu kasnije presudno djelovala i da postane, kako mu piše u biografiji, konzultantom Ekonomsko-obavještajne jedinice (Economist Intelligence Unit) čiju su stručnost koristili Ministarstvo vanjskih poslova i Commonwealtha vlade Ujedinjenog Kraljevstva? Bilo kako bilo, razvikanu je stručnost stjecao na zagrebačkom i ljubljanskom politološkom fakultetu, gdje su se, bar u njegovo doba, uglavnom stjecale diplome za činovnike tzv. narodne obrane.

Jović je već dosad veliki posao odradio za Srbiju

Britanska mu je specijalizacija omogućila poziciju u ekonomsko-obavještajnom radu pa je vjerojatno s tog položaja i promaknut u predsjednikov savjetnički tim. U svojim radovima smatra kako je raspad Jugoslavije bio rezultat nasilnoga nacionalizma, a ne prirodna pojava i rezultat referendumske odluke hrvatskoga naroda za vlastitom državom, uostalom potaknuta i nasiljem JNA te srpskom agresijom na Hrvatsku.

Zato srbijansku agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo smatra građanskim ratovima, a kao većina jugoslavenskih nacionalista ne prepoznaje hrvatsku književno-jezičnu tronarječnost pa u duhu nekadašnjega beogradskog kundačkog centralizma smatra kako Hrvati sa Srbijom i Bosnom dijele isti jezik. Kao rezultat tog autizma ali i političke pragme u Hrvatskoj je nedavno objavljena i knjiga Snježane Kordić "Jezik i nacionalizam".

Zalaže se za zajednički ulazak Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore u EU, što je zahvaljujući Josipovićevu međunarodno-političkom djelovanju dobrim dijelom Srbiju približilo Hrvatskoj i EU. Svoje stajalište opravdava sumnjom kako bi Hrvatska "gotovo sigurno" Srbiji uvjetovala ratifikaciju sporazuma s Unijom "odustajanjem od protutužbe za Oluju" te traženjem "priznavanja ekskluzivne krivice Srbije i Srba za zlodjela u devedestima", a zabrinjava ga i to kako bi raniji ulazak Hrvatskoj omogućio da zahtijeva veća prava i bolji status za Hrvate u BiH.

U ovom svjetlu valja gledati i na predsjednikovu deklarativnu potporu bosansko-hercegovačkim Hrvatima, koju sada jedino mogu artikulirati srpski političari. Koliko god bio moćan, Jović je već sad veliki posao odradio za Srbiju, nu politika Sjedinjenih Država i nedavna energičnost madžarskog premijera Viktora Orbana i ostalih saveznika, uz malo razborite hrvatske politike, mogu raspršiti jugonostalgiju jednoga dečka pretvorenu u britanski politički projekt za obnovu jugoslavenske državne zajednice.

Mate Kovačević

Hrvatsko slovo, 11.02.2011.

 

Pretplatite se na HRVATSKO SLOVO

Devizne pretplate doznačite na žiro račun

Korisnik: HKZ-Hrvatsko slovo d.o.o., Hrvatske bratske zajednice 4, HR-10000 Zagreb

Bankovna veza: IBAN HR31 2340 0091 1001 49615

SWIFT: PBZGHR2X 575186

kod Privredne banke d.d., Račkoga 6, zagreb, s naznakom za Hrvatsko slovo

godišnja pretplata:

za europske zemlje 115 EUR, za prekomorske zemlje 225 USD

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU