Heute Nachmittag waren ca. 50 Kinder der kroatischen Schule in der Galerie und sind mit grosser Begeisterung und bewundernswerter Aufmerksamkeit den Erläuterungen von Professor Galin über die alten kroatischen Musikinstrumente gefolgt. Dieses Rahmenprogramm der kroatischen Kulturwoche verdient ein besonderes Lob. Frau Dunja Gaupp meint dazu: "Nur wer sich und seine eigene Kultur kennt und schätzt, kann dem Fremden mit Respekt begegnen". Ich bin beeindruckt! H. Malcotsis. Baden, 17. Januar 2007
(Danas popodne u galeriji je bilo oko 50 djece Hrvatske dopunske škole koja su s velikim oduševljenjem i pozornošću vrijednom divljenja pratili tumačenja profesora Galina o starim hrvatskim glazbalima. Ovaj popratni program Hrvatskog tjedna kulture zaslužuje posebnu pohvalu. Gđa. Dunja Gaupp je rekla: "Samo onaj tko sebe i svoju vlastitu kulturu pozna i cijeni, sposoban je s respektom pristupiti tuđoj." To je ostavilo veliki utisak na mene.)

Evo nekoliko zanimljivosti koje smo saznali na glazbenoj radionici.

Kulturna mnogostrukost Hrvata i hrvatskog prostora očituje se i na polju tradicijskog instrumentarija. Pojedina tradicijska glazbala poznata su samo kod Hrvata, primjerice zvrk s kuglastom glavom i rupicama - buga-čiga , turopoljska reglasta klepetalka koju u cijelom svijetu sviraju samo Hrvati i svjetski unikatne diplice presvučene kožama barskih pijavica. Neka glazbala ukazuju na predkršćanske korjene kao: pišta, slavić, ćurlin u obredu pozdrava suncu, a neka na pretpovijesne korijene: zujalice ili grmavice koje su se koristile u magiji izazivanja kiše.

Druga glazbala svojim imenom i konstrukcijom ukazuju na mezopotamsko i indoiransko podrijtlo. Tako je na reljefnim prikazima iz Gornje Mezopotamije (povijesnog područja huritske države) viđena tambura dvožica, upravo onakva kakva je hrvatska tambura dvožica koja se svira u Kastavštini, na Ćićariji u Istri i na otoku Krku, a zove se cindra . 1900 godina prije Krista ime tambure dvožice zapisano je na reljefima kao sinnitu , a što na babilonskom znači dvožica! Hrvatska tamburica 4000 godina stara!

I Hetiti u Maloj Aziji imali su cinaru kao glazbalo. Cinara, cindra , ili sinnitu , očito su iz istih jezičnih korijena. Glazbala iz tog vremena svjedoče o tome da su Huriti iz Gornje Mezopotamije bili posrednici između Hetita u Maloj Aziji i Babilonaca, ali i veza s Egiptom. Reljefi svjedoče i o tome da su se huritske princeze udavale za egipatske faraone i dovodile čak do tri stotine sviračica i plesačica u Egipat.

Na kulturne veze s otokom Kretom, upućuju nas dvostruka zvona. Praporci, male metalne šuplje loptice s kuglicom u unutrašnjosti, još donedavno su visile u Slavoniji nad dječjim koljevkama, jer se vjerovalo da štite od zlih sila, ali su također, što je manje poznato, vrlo česti arheološki nalaz u starohrvatskim nekropolama.

Dvocijevne ili muško-ženske klarinetske sviraljke, mišnjice, diple , kako ih nazivaju, sa svojim različitim brojem rupica, svjedoče o razvitku dvoglasja i povećanju tonskog niza istih glazbala, ali i kulturnim vezama i mogućem podrijetlu s područja kao što su Kreta, Mala Azija, Armenija, Iran, Indija.....

U potrazi za starim glazbalima prof. Galin je proputovao cijelu Lijepu našu, bio u najvećem hrvatskom selu - Begovo Razdolje i najmanjem hrvatskom gradu - Humu, ali i mnogim gradskim muzejima. Svoju zbirku glazbala prikupljao je više od 20 godina. Mnoga je glazbala otkupio, a neka koja nisu bila na prodaju, dobio od prvobitnih vlasnika kada su čuli da ih on sakuplja za zbirku koju će pokazati kao hrvatsko nacionalno blago. Osim što svako glazbalo pozna u dušu, zna na njima i svirati.

Svirkom na istarskom mihu , profesor Galin je završio glazbenu radionicu. Istrani bi rekli zasopio je na mihu, dobio veliki pljesak i pohvale mladih, ali i starijih posjetitelja.

Pogledajte fotogaleriju: http://www.hkz-kkv.ch/glazbrad/