«Hrvatska noć» Hrvatskog svjetskog kongresa CH/FL, Tann, 12.10.2002.

 

 

Hrvatska noć je započela intonacijom himne i nastupom folklorne grupe Hrvatske katoličke misije St. Gallen.

 

Ugledni gosti iz domovine, dr. Miroslav Tuđman i admiral Davor Domazet, predstavili su knjigu «Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća», a za uvod fra Šimun Šito Čorić pročitao jedno poglavlje iz knjige. U svom izlaganju admiral Domazet naglašava kako su našeg pokojnog predsjednika resile četiri osobine. «Prva je bila znanje, jer bez znanja se ne može ništa stvoriti, a najmanje država. Druga je bila vizija, gdje to treba stići, a vizija je bila samostalna država Hrvatska. Ali, imati znanje i viziju nije dostatno, mora se imati hrabrosti to učiniti, a predsjednik je imao hrabrosti povesti hrvatski narod na put osamostaljenja. Ali niti to nije dovoljno, morate imati strasti. Bez strasti ne može čovjek stvoriti ništa! Sjetite se samo sa koliko je on strasti govorio hrvatskom narodu, sa koliko je on strasti vjerovao u hrvatskog čovjeka i sa koliko je strasti u konačnici i umro za tu Hrvatsku.»

Potom je uslijedila tribina, koju je, kao i cijelu večer, vrlo uspješno moderirao i vodio fra Vlado Ereš. Za budućnost Hrvatske zabrinuta publika, bila je vrlo aktivna u postavljanju zanimljivih pitanja, na koje su gosti iscrpno odgovarali. Neki su izrekli bojazan kako u današnjoj Hrvatskoj ne postoji čovjek sa sve četiri spomenute osobine.

U znak pažnje, gospođa Anđa Pavković je predala dr. Tuđmanu jednu umjetničku sliku, a glavna organizatorica cijele večeri, gospođa Franjica Kos monografiju Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj admiralu Domazetu.

Iako ostatak večeri nije bio manje zanimljiv od prvog dijela – za plesni ugođaj pobrinula se grupa Artiband i neumorni Dražen Žanko – samo se manji dio publike odazvao zovu plesnog podija. Sumorna i neizvjesna budućnost naše domovine, naših generala i branitelja domovinskog rata, kao da je ležala na dušama posjetitelja.

 

 

 

O knjizi

«Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća»

sabrani zapisi i autorizirane rasprave

Okruglog stola «Hrvatska – deset godina poslije: nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća

Knjiga se može naručit ovdje za Fr. 35.--

 

Druga obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana bila je povod za trezvenu raspravu o postignućima i ciljevima Hrvatske od njezina osamostaljenja do danas. Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta UHIP organizirala je 6. prosinca 2001. okrugli stol «Hrvatska – deset godina poslije: nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća».

 

Učesnici rasprave bili su akademik Ivan Aralica, akademik Slaven Barišić, mr. Ivan Bekavac, Ante Beljo, prof. dr. Krešimir Ćosić, admiral Davor Domazet Lošo, dr. Vesna Girardi-Jurkić, prof. dr. Andrija Hebrang, mr. Nenad Ivanković, akademik Dubravko Jelčić, Josip Jović, akademski kipar Kuzma Kovačić, mr. Zlatko Mateša, prof. dr. Anđelko Milardović, dr. Anđelko Mijatović, Miroslav Međimorec, dr. Nedjeljko Mihanović, dr. Ljerka Mintas-Hodak, akademik Ivo Padovan, akademik Josip Pečarić, general Slobodan Praljak, prof. dr. Adalbert Rebić, akademik Davorin Rudolf, mr. Borislav Škegro, prof. dr. Marijan Šunjić, prof. dr. Miroslav Tuđman, dr. Mirko Valentić, Ljilja Vokić, Zoran Vukman, Igor Zidić.

 

Kao što vidimo, sve su to hrvatski intelektualci koji nisu samo stručnjaci u svom području, već i osobno mogu svjedočiti o povijesnim promjenama u Republici Hrvatskoj. To su ljudi koji mogu procijeniti vizije i ciljeve s kojima se išlo u ostvarenje osnovnih nacionalnih interesa, a danas mogu zagovarati vrijednosti na kojima se može graditi budućnost Hrvatske.

 

Teme o kojima se raspravljalo:

·         Stvaranje suverene, nezavisne, samostalne, demokratske Republike Hrvatske

·         Domovinski rat (oslobodilački, obrambeni ili «dogovoreni» i osvajački; odnos prema braniteljima)

·         Hrvatski nacionalni interesi i BiH

·         Politika i odnosi s haaškim tribunalom

·         Europske integracije (mogućnosti)

·         Politika prema iseljenoj Hrvatskoj

·         Pretvorba; modeli, rješenja, posljedice

·         Demokracija i komunističko nasljeđe

·         Politika pomirbe (ili o revanšizmu 1990. i 2000.)

·         Stvaranje institucija hrvatske države i civilnog društva

 

Iz predgovora Ivana Aralice:

«U prvim danima nastanka samostalne hrvatske države, u dosta širokom spektru političkih stranaka i velikom broju pretendenata na liderstvo, Tuđman je imao političke takmace na ostvarenju svoje političke zamisli – pod svaku cijenu stvoriti nezavisnu državu – ali ni njegovi takmaci ni stranke oporbene njegovoj nisu imali alternativni program onomu koji je on ostvarivao. Dakako apstrahirajući program pobunjenih Srba i onih koji su s njima kooperirali ili samo duhovno korespondirali. Tek kada je sanirana srpska pobuna, odbačen agresor, a Hrvatska ostvarila svoj suverenitet na čitavom svom području, Tuđmanovoj političkoj misli pojavila se alternativa u, tako nazvanoj od nekolicine autora, «drugoj republici», koju bi, prema zamisli njenih formulatora, trebalo ostvariti u posttuđmanovskom vremenu. .....Kada je Tuđman umro, a na vlast – što je bila izravna posljedica te smrti – došla njemu oporbena politička postava, homogenizirana samo željom da, prepuštajući vodstvo neokomunistima, prigrabi vlast, ona nije mogla, iako je post-tuđmanovsko vrijeme nastupilo, stati iza nedorečenog programa «druge republike» i transparentiralo je još nedorečeniji program nazvavši ga spontano detuđmanizacijom. Što je bio samo jedan od ciljeva programa «druge republike» izveden iz pojma denacifikacija, koji im se učinio preopasnim zbog svoje jasnoće. ..............

Prva se u procesu detuđmanizacije na udaru našla nacionalna država kao prvorazredna vrijednost. U čitavom nizu postupaka uslijedilo je njeno poniženje. Poniženje njenih oltara, insignija i njena postojanja. Zatim je na red došla uzastopna razgradnja ustava kakvu može obaviti samo pučistička vlast, a ne vlast koja je izbila na vrh temeljem ustava i mora ga poštivati sviđao joj se ili ne sviđao. ...»

 

Priredila: Dunja Gaupp