Šaljem ovu poveznicu (link) dalje, ali nije mi je lako
poslati dalje a suzdržati se od osobnog osvrta, tim više
što sam i sam, kao pošiljatelj prosvjednog pisma protiv
obnove spomenika u Srbu, zajedno s njegovih kasnijih
2.508 supotpisnika, od sada već očevidnog hrvatomrsca i
politikantskog povjesničara Ive Goldsteina, svrstan u
skupinu onih koji "ustaški bulazne":
Dakle, Vlada Republike Hrvatske koju
čine i dokazani bivši dužnosnici i nositelji
zločinačkog komunističkog sustava i dužnosnici
okupacijskih vlasti paradržave tzv. "Srpske krajine"
iz redova SDSS-e, već je 27. srpnja ove godine podigla
spomenik ne bilo kakvih žrtvama pa tako ni žrtvama
srpskog naroda, nego četničko-fašističkim i
komunističkim ubojicama nevinih žrtava, genocidnim
istrjebljivačima svega nepravoslavnog civilnog nevinog
puka i svećenstva s područja istočne Like i dodirnog
dijela Bosne.
To je puno
teži i sablazniji institucionalni zločin, nego
možebitno podizanje spomenika bilo kojoj žrtvi, pa i
srpskoj žrtvi iz vremena osloboditeljske akcije
"Oluje"!
Podizanjem
spomenika tim žrtvama, Vlada RH ne bi ni pravno ni
moralno mogla pasti niže od razine na koju je već pala
(a to je razina pune kaznene odgovornosti) podizanjem
spomenika četničkom pokolju kojeg slavi spomenik u
Srbu, a gdje su prigodom njegova otkrivanja, razumu
nestvarno, čak polagani i vijenci zločincima, a ne
žrtvi, jer njihovih (četničko-srbopartizanskih) žrtava
u Srbu, u tom "ustanku" pokolju i masakru, nije ni
bilo!
U uvodu ovog članka zločinačkih
namjera, citira se izjava "povjesničara" Ive
Goldsteina, da su se protivnici podizanja spomenika u
Srbu "informirali iz nekih ustaških pamfleta"!
Osobno sam se, a pretpostavljam i svi
oni na koje upućuje takav uvod, prije svega informirao
upravo iz jugokomunističke poslijeratne literature,
ali dijelom i iz četničkih pisanih izvora koji sadrže
izvorne dokumente i fotografije.
Začudo da nam ovakvi vrli politički
"novinari" i "povjesničari", nikako ne mogu ili ne
žele navesti, koja su to povijesno istinita znanstvena
djela iz razdoblja komunističke diktature ili, po
njima demokratskog bivšeg jugokomunističkog sustava
zajamćeno slobodnog za znanstveno izučavanje povijesti
i svekolikih povijesnih i društvenih zbivanja, kojima
možemo pokloniti vjeru, ne držeći ih
ideološko-političkim pamfletima kompartijskog
jednoumlja?
Povjesničar
zvanjem, za koga upravo njegovi kolege povjesničari
tvrde, da s obzirom na specijalizaciju iz povijesti
bizanta nije kompetentan tumaćiti hrvatsku povijest,
svjesno i ciljano iznosi povijesno lažne podatke o
tomu, da su Srbi u tri mjeseca prije ustanka u Srbu
bili masnovno terorizirani, itd., "i to sve prije
negoli je opalila prva ustanička puška"!
Da ovakve povijesne krivotvorine nisu već višekratno
izjavljivane od ovog "povjesničara", sveućilišnog
predavača povijesti, već od kakvog ostraščenog neukog
Srbina, možda bi moglo biti predmetom podsmijeha ili
zanemarivanja.
"Povjesničaru" Ivi Goldsteinu ne može biti nepoznat
podatak, da je prvi mnoštveni četnički zločin protiv
hrvatskog naroda u tom dijelu Like počinjen već 02.
travnja 1941. u Gračacu kad su poklani seljaci
pridošli na gračacki sajam, dakle svega dva dana nakon
proglašenja tadašnje hrvatske drzžve. Dakle, čim se ta
država bila proglasila i dok još nije pravo ni
zaživila, a kamoli već mogla poćiniti mnoštvene
zločine protiv srpskog puka na njezinom državnom
području.
To jasno govori,
da tamošnji pravoslavni puk, očevidno pod jakim
utjecajem prihvaćenog i življenog velikosrpstva u
razdoblju Kraljevine Jugoslavije, nije želio
prihvatiti nikakvu hrvatsku državu, kao uostalom i u
kasnijim razdobljima sve do 1991/1995., a jednom
dijelu sprskog puka je hrvatska država očevidno "nužno
zlo" i dan danas!
"Povjesničaru" Ivi Goldsteinu ne može biti nepoznat i
podatak, da je do proglašenja hrvatske države najprije
došlo 08. travnja 1941. u Bjelovaru, a tek potom 10.
travnja u Zagrebu, pa s tim u svezi bitan podatak da
su četničke postrojbe starojugoslavenskog odreda
"Dušan silni", odmah po tom narodnom proglašenju
hrvatske slobode, 08. travnja počinili mnoštveni
zločin maskara i pokolja seljaka Hrvata u mjestu Donji
Mosti!
"Povjesničaru" Ivi Goldsteinu ne bi smjeli biti
nepoznati podaci o nekažnjavanim mučenjima, ubojstvima
i svekolikim oblicima teroriziranja i protjerivanja
Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji!
Ako su mu ti
podatci nepoznati, neka pročita što o tomu piše
knjizevnik Miroslav Krleža, osim ako i Miroslav Krleža
nije imao razdoblja "ustaškog bunila" u kojima je
"ustaški bulaznio"!
Razmatrajući te i brojne ostale
podatke, koji bi nas mogli upućivati na zaključak što
je bilo prije, "kokoš ili jaje?", odnosno "tko je koga
prije" pa tko se, kad su u pitanju Hrvati i Srbi, na
ovim prostorima uistinu osvećivao kome, zaključak
sigurno ne bi smio bilo kome davati sablažnjivo pravo
opravdavanja počinjenih zločina!
Ipak, upravo po zvanju povjesničar,
Ivo Goldstein sebi uzima sablažnjivo pravo, da na
temelju povijesnih laži i krivotvorina o uzroku i
posljedici, daje pravo i opravdanje počinjenja,
njegovom mnoštvenošću i posljedicom, genocidnog
četničko-fašističkog (moglo bi se ispričati fašizmu
što ga se dovodi u svezu ili izjednačava s
kanibalizmom četnistva) i tek manjim dijelom i
komunističkog zločina nad nevinim civilnim pukom, a
takvu i toliku pobijenu, kao i do današnjeg dana
prognanu i obespravljenu žrtvu, prijezirno
omalovažava, držeći je nevrijednom spomena u odnosu na
veličanstvenost tobožnje "anfifašističke naravi"
ustanka u Srbu, ustanka "veličanstveno" započetog
pokoljem hrvatskih hodočasnika i okončanog potpunim
istrjebljenjem svega hrvatskog puka s toga prostora,
sve to na području pod stvarnim vojnim nadzorom
talijanskih fašističkih okupacijskih vlasti te uz
njihovu vojnu i materijalnu pomoć četničikim
ustanicima, pružanu im na temelju prethodno
sklopljenih dogovora o međusobnoj suradnji!
Da li je
bilo tko od onih koji "ustašoidno bulazne", tražio
podizanje spomenika bilo kojem ustaškom zločinu nad
civilnim pukom, počinjenim bilo gdje pa tako i u
ličkim mjestima koje "povjesničar" ovim zločinačkim
pamfletom spominje (neovisno o vjerodostojnosti
njegovih navoda o broju žrtava), kao što on podrzžva i
"znanstveno" opravdavava podizanje spomenika četnistvu
u Srbu?
Uistinu bi
trebalo ukazati "povjesničaru" i "humanisti" Ivi, da
bi "institucije pravne države trebale obaviti svoj
posao"!
Posebno je
zapanjujuće, da takva razina i razmjer mržnje prema
hrvatskoj žrtvi i njezinom znanstvenom istraživanju i
utvrđenju, a time zaključno i prema hrvatskoj narodu i
hrvatskoj državi, dolazi od osobe koja se
pretpostavljeno osjeća ili deklarira pripadnikom kroz
povijest toliko stradajućeg židovskog naroda!
Razmatrajući
razmjere stradanja hrvatskog naroda samo u prošlom
stoljeću, koji ukljućuju brojnost njegovog fizičkog
uništenja, zatiranja identiteta, izgona u tuđinu,
osporavanja i kažnjavanja i spomena uspostave slobodne
domovine, prispodobiva su povijesnom stradanju i
progonstvu upravo židovskog naroda!
Stoga bi "povjesničar" Ivo, kad bi se
uspio osloboditi ovakvih svojih, u javnim izjavama
iskazivanih osjećaja, koje mnogi doživljavaju kao
osjećaje njegove iracionalne nesnošljivosti prema
hrvatskom narodu, pa se se prisegnuvši časti istine,
prihvatio znanstvenog pristupa utvrđenju povijesnih
događaja utemeljenom na dokazivim činjenicama, možda
bi mogao shvatiti, da primjerice, sam spomen četničkog
pokreta ili maršala Tita, većini Hrvata budi osjećaje
istovjetne onima koji se bude Židovima pri spomenu
nacizma i Hitlera!
U takvom
slućaju, inventura "povjesničara" Ive za posljednjih
15 godina, sigurno ne bi ukazivala, "da su baš Hrvati
često sami sebi najveći remetilački faktor", a da bi
baš "onaj dio hrvatskih Srba, koji je za vrijeme rata
bio upregnut u kolo zločinačke politike", mogao "u
poslijeratnom vremenu, u okviru jedne pametne politike
integriranja, biti dio istinskog procesa ozdravljenja"
hrvatskog društva!
Ili što bi narod
drugim riječima rekao, za zdravlje hrvatskog društva
najbolje je Hrvate ili ukloniti kao stalni
"remetilački faktor", ili ih, "pametnom integracijom"
baš onog dijela Srba koji je bio upregnut u kolo
zločinačke politike, a ne onog dijela Srba koji su se
"upregli" u "kolo" obrane i izgradnje hrvatske im
domovine, Hrvate kao u doba jugokomunističke
diktature, opet staviti pod budni nadzor i progon
"institucija pravne države"!
Uvažavajući
narodnu spoznaju da "nije svako zlo za zlo", ili "da u
svakom zlu ima i ponekog dobra", tako nam i ovakvi
"kulturni" listovi poput srpskih "Novosti" koje
financira hrvatska država iz državnog proračuna,i u
njima objavljivani ovakvi, budućom mogućom posljedicom
i zločinački pamfleti, pomažu nešto i doznati, a bolje
je znati nego ne znati, jer se u znanju lakše i
(o)čuvati!
Pitanje je samo
gdje zastaju ili se gube odgovori hrvatskih povijesnih
znanstvenika?
Srdačan pozdrav i s poštovanjem,
Željko Tomašević
http://www.b92.net
21.09.2010. |
