Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

HRVATSKA KULTURNA I JEZIČNA POLITIKA U RALJAMA SDSS-A      (24.09.2010.)

Ministar Biškupić ima pametnijeg posla

Kad se jednom budu zbrajala postignuća sadašnje hrvatske Vlade možda netko prozre i gustu maglu koja skriva Ministarstvo kulture i njezina prvog čovjeka Božu Biškupića koji je kako sada stvari stoje, jedan od najžalosnijih njezinih likova; čovjek koji se u medijima rijetko pojavljuje, općenito ostavljajući utisak da mu do toga nije stalo jer 'ima važnija posla'. Odakle ovakva osuda? Kad bi slučaj nezaposlene 'jezikoslovke' Snježane Kordić i financiranja njezinog jezičnog pamfleta o srpsko-hrvatskom jeziku bilo jedino o čemu je ovdje riječ, bila bi to epizoda za koju je moguće reći da se dogodila 'slučajno'.

Biškupić bi mogao pojasniti da je sredstva knjizi Snježane Kordić dodijelio neki referent iz, na primjer, 'kvote' SDSS-a koja je rezultat koalicijskog sporazuma na osnovu kojeg uopće i opstaje ova Vlada. Takva je pojava uostalom redovita i u Ministarstvu obrazovanja i športa koje se proslavilo s nekoliko istovrsnih poteza tajnika Uzelca pri čemu se opstruiraju neke akcije Ministarstva koje imaju 'hrvatski' značaj ali istovremeno bez i najmanje krzmanja odobrava ono što je u interesu SDSS-ova vrha.

To su sve detalji iz svakodnevnice ovih dvaju Ministarstava koji vrlo rijetko ili sasvim slučajno dolaze do javnosti.

Kako rade i ponašaju se ova dva Ministarstva kad je riječ o brizi za hrvatske interese u pokazuje i sljedeća priča:


U Rusiji, u Moskvi, na Moskovskom gospodarsko-sociološkom fakultetu već godinama radi kroatist profesor Artur Rafaelovič Bagdasarov o čijem djelovanju treba reći da je vlastitim sredstvima 2007. objavio novi i jedini rusko-hrvatski rječnik s 30.000 pojmova (svi ostali su srpskohrvatsko-ruski). Detalji o njegovom radu mogu se naći na poveznici www.ihjj.hr/images/Izdanja/Rasprave/33_prikazi.pdf i na mnoštvu drugih adresa na Internetu dok istovremeno, profesor Bagdasarov je izvan malog kruga jezikoslovaca u Hrvatskoj gotovo nepoznat. Je li to slučajno? Pogledajmo...

Profesor Bagdasarov već preko četiri godine pokušava na svojoj katedri zaposliti lektora za hrvatski jezik,

te se u vezi toga obratio najprije na adresu Biškupićeva Ministarstva. Ono ga je glatko odbilo odnosno nakon uvodne dugotrajne šutnje dalo mu naputak da se obrati Ministarstvu obrazovanja (Min. Primorac!) u čijem je zapravo mandatu da se bavi s takvim slučajevima. Bagdasarov se potom obratio Ministarstvu u Draškovićevoj koje mu uporno odgovara (već nekoliko godina!) da 'nema sredstava predviđenih za lektora hrvatskog jezika u Moskvi pri njegovoj katedri'...

Netko će upitati 'u čemu je onda krivica' Bože Biškupića ako je sve spomenuto problem nekog drugog, a ne njegovog Ministarstva?

O tome što znači imati u Rusiji takvog agilnog 'kulturnog atašea' i jezikoslovca u vrijeme kad je hrvatski teškom mukom dobio svoje mjesto među svjetskim jezicima (pa je i u Kongresnoj biblioteci u Washingtonu dobio samostalnu oznaku), dakle u državi čije su kulturne veze sa Srbijom stoljetne i u kojoj Hrvatska u kulturnom smislu 'ne postoji', gotovo je nemoguće i zamisliti. Birokratska nezainteresiranost Ministarstva za ovaj problem i njegovo prepuštanje bratskoj birokraciju pod rukovodstvom ministra Primorca izazivalo je i izaziva bijes hrvatskih jezikoslovaca. Posebno zato jer je 'meštar' zadužen u Biškupićevom Ministarstvu za financiranje svega što je u interesu hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu - tko?

Čedomir Višnjić, član SDSS-a!

To je isti onaj pod čijom je kapom Ministarstvo kulture početkom ove godine odbilo u program financiranja javnih potreba uvrstiti kulturni program 'Dani dr. Franje Tuđmana - Hrvati kroz stoljeća'. Na dva dosad održana skupa Dana dr. Franje Tuđmana u Velikom Trgovišću sudjelovao je cijeli niz hrvatskih povjesnika. Ova je odbijenica i kulturna politika koja stoji iza nje, pljusketina obnovitelju hrvatske države i njegovom rodnom mjestu, svima koji su na Danima dosad izlagali i koji će ubuduće izlagati, povijesnoj struci, kulturi općenito i svima nama kojima je stalo do toga da Hrvati sami pišu svoju povijest, a ne da im povijest pišu obrijani Karađorđevići, načela Save Štrbca, perika Carle del Ponte i obiteljski obrt Goldstein, napisalo je tada Hrvatsko Slovo.

Vratimo se na Bagdasarova i ponovimo i ovo: to isto Biškupićevo Ministarstvo već tri godine odbija tiskati Bagdasarovljev rječnik!

Podsjetimo se: prije četiri godine (2006.) pod ravnateljskom palicom Čedomira Višnjića novcem Ministarstva objavljena je panorama novijeg srpskog pjesništva "Nebolomstvo", koju je izdalo Hrvatsko društvo pisaca, u koju su uvrštene i pjesme Matije Bećkovića, Gojka Đoge i Rajka Petrova Noge, poznatih po podržavanju velikosrpske (ili popularno, 'četničke' ideologije. Što je na zgražanje javnosti rekao Čedomir Višnjić?

'Politiku velikosrba ne branim, ali branim njihove pjesme'- odgovorio je on svojim kritičarima. Postojanje novina kao što je 'Hrvatsko slovo' oduvijek sam branio i uvijek ću braniti. U tome ne vidim nikakav problem, ali je problem to što se u tim napadima (na Višnjića i politiku Ministarstva, op.a) zastupaju pogromaški stil, duh i ciljevi, nastavlja Višnjić. Pogromaški je dakle protestirati protiv objavljivanja četničke ideologije novcem hrvatskih poreznih obveznika no što je onda s Milom Budakom? Usporedimo li to s gnjevom s kojim se na ime velikog hrvatskog pisca Mile Budaka reagira zato jer je bio 'velikohrvat' po kojemu se čak ne smiju zvati ni ulice... što reći na to osim s nevjericom vrtjeti glavom?

Kako očekivati razvoj i promicanje hrvatske kulture kad su ključni ljudi u ključnim Ministarstvima koji su zaduženi za taj posao pripadnici srpske manjine za koje je protestiranje protiv velikosrpske ideologije - pogromaštvo?

Višnjić, tajnik u Biškupićevom Ministarstvu istovremeno i predsjednik srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta' kaže još i ovo: Kao pripadnik manjine, zainteresiran sam za pitanje očuvanja i stvaranja hrvatsko-srpskih kulturnih veza...

U takvom svjetlu Božu Biškupića bi netko mogao okarakterizirati žrtvom koalicijskog sporazuma HDZ-SDSS.

Međutim, sramotna politička (nipošto 'kulturna') praksa koju provode Pupovčevi ljudi u sadašnjoj Vladi svakog bi moralnog čovjeka prisilila da ako već ne može utjecati na nju kao glavni čovjek Ministarstva da onda jednostavno - dade ostavku. U tome je objašnjenje Biškupićeve opskurnosti; prizme koja ga prikazuje samo kao još jednog aparatčika kojem je ministarski položaj važniji od nasljeđa koje će ostaviti iza sebe. Osim ako sve ovo nije dobro izrežirana igra u kojoj svatko pa i sam Biškupić imaju uloge koje sa zadovoljstvom igraju...

Pod maskom mirenja, 'hlađenja' srpsko-hrvatskog sukoba svake vrste ovaj se podjaruje t.j. kultura se rabi kao neka vrsta cjepiva kojom bi trebalo uništiti virus uzajamne netrpeljivosti koji buja iza fasade koalicijske 'suradnje'. Ima u Hrvatskoj sva sila Srba kojima se gade i Pupovac i Uzelac i Prosvjeta; kojima je Kordićka sa svojim srboslovljem odnosno kroatofobijom posve irelevatna (ili u najviše slučajeva za nju nisu ni čuli). Međutim, oni nemaju svoje stranke niti je s njima Sanader sklopio koalicijski sporazum. Kako je moguće da Ministri ne kontroliraju svoje podređene (posebno ako su ovi iz redova SDSS-a) i je li doista moguće da Višnjić i njemu slični mogu raditi što ih je volja i skrivati se iza Vijeća za knjigu Ministarstva kulture jer je zapravo ono to koje je knjigu odobrilo (Višnjićevo objašnjenje)? U kojem sjede isti takvi birokrati kakav je i sam ministar i kojima je Višnjić - šef?

Slučaj financiranja Kordićkine knjige sasvim je pouzdano još jedna SDSS-ova podvala i Višnjića samog. Gdje je Biškupić, zašto se ne javlja? Je li ga sramota da kulturnu politiku hrvatskog Ministarstva kulture vodi zastupnik kulturnog dijaloga s - četnicima?

Slučaj Bagdasarova s kojim smo počeli ovu priču pokazuje da u Hrvatskoj politici nema ludila; zapravo nema mu ni traga. Ima sistema, ima podvala koje izazivaju nevjericu, jer treba reći otvoreno - hrvatsku kulturnu i obrazovnu politiku s jedne strane vode neprijatelji Hrvatske, a s druge moralne nule među koje spada i Božo Biškupić. Čak i da se doista radi o dobronamjernim ljudima, kakvim se prikazuje Višnjić, politika koja odobrava da minorna manjina drastično različitih moralnih mjerila određuje bitne stvari ogromnoj većini, onkraj je pameti. Suradnja Hrvatske Demokratske Zajednice s SDSS-om i razmjeri do kojih su najvažniji resori hrvatske politike prepušteni ideologiji s kojom smo petnaest godina unazad ratovali i izgubili dvadesetak tisuća života poraz je zdravog razuma.

Ili jezgrovito: hrvatsku kulturnu politiku i njezino financiranje definira i kreira predsjednik srpskog kulturnog društva 'Prosvjeta', Čedomir Višnjić?!

Ne treba se zanositi mišljenjima kako je Kordićka beznačajna a hrvatski jezik 'priznat'. Sve što se događa planirano je sistematski i sistematski se provodi, korak za korakom. 'Što smo izgubili u ratu dobit ćemo u miru' - novi je slogan srpske politike, i one Tadićeve i ove Pupovčeve.

I dok se medijski promovira karađorđevština, a politika izdašno podupire spomenik jugomitu, kulturna politika odriče se istinskih hrvatskih veličina i istinskih prijatelja u svijetu. Opravdano je postaviti pitanje: kome u Hrvatskoj smetaju Dani dr. Franje Tuđmana? Kome smeta rječnik oslobođen jezičnog drača? Kome koristi odbacivanje kriterija nacionalnog i odbijanje hrvatskih prijatelja u svijetu?

No, stanimo s retoričkim pitanjima jer odgovor na njih svima je poznat. Zašto onda ne učinimo nešto?

Autor i izvor: Spectator, Hrvati AMAC

 

I dodajmo još i ovo: Uradak Snježane Kordić nema rencenzenata. Kao takav on je posve bezvrijedan i u stručnom smislu na istoj je razini s ljubavnim romanima ili stripovima koji se prodaju na kioscima s tiskom. Da ne postoji ništa drugo po čemu je njezina knjiga iritantna, sama ta činjenica da Ministarstvo kulture troši novac na kvaziznastvenu literaturu koja je zapravo znanstveni otpad ali je ujedno i pamflet s političkom porukom; sve to prelazi svaku granicu mjere. (Op.a.)


www.hkz-kkv.ch / dg

12 - 2010.

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: