Tjednik Globus objavio je u svom tiskanom izdanju 13.
kolovoza, odnosno u internetskom izdanju 16. kolovoza
tekst pod naslovom "Oprostite za Jugosferu“ koji je
napisao britanski novinar Tim Judah, novinar koji je
pojam "Jugosfera“ lansirao pred godinu dana, a koji
zaslužuje pomniju analizu i javnu raspravu ako ne želimo
biti jednoga dana zatečeni i iznenađeni. Sama pojava
takvoga teksta u Globusu, i to iz pera formalnoga oca
toga novokomponiranog pojma, ne može biti slučajna pa
zato ni bezazlena koliko se god želi takvom prikazati. A
sadržaj toga teksta vrlo je vješto bacanje prašine u oči
čitateljima svjesnim i pedantnim relativiziranjem
činjenica, uzroka i posljedica.
"Iza Jugosfere se ne krije nikakva
komplicirana ideja. Jednostavno mi je trebala riječ
kojom bih opisao odnose između naroda i država bivše
Jugoslavije. Bila je to riječ izmišljena da opiše ono
što je ljudima zajedničko, ono čime su se ljudi, i
njihove zemlje, prije zajedno služili i zajedno
radili. Dijelom je to zajednička kultura, većinom
zajednički jezik (da, znate što mislim), nešto od toga
je biznis, a mnogo toga su zbilja dosadne stvari“ -
piše britanski autor umanjujući važnost političkoga
projekta koji određene međunarodne snage žele
ostvariti, a koji, niječući, zapravo ga promiče pišući
doslovno: "To nije nikakav poseban projekt, ni bizarna
ideja stvaranja nove Jugoslavije, ni britanska
zavjera“. Zašto bi Britanac imao potrebu tako izričito
nijekati nešto što ne postoji ni kao ideja ni kao
plan, osim ako je to u interesu onih koji potajno
ostvaruju taj projekt te ne žele da taj projekt bude
prepoznatljiv i priznat dok ne budu osigurani svi
uvjeti za njegov uspjeh?
Padom komunističkih režima raspalo se
više saveznih i višenarodnih država kao što su
Čehoslovačka i Sovjetski Savez, no danas ni jedan
britanski novinar ne piše o čehoslovačkoj sferi ili o
sovjetskoj sferi, premda je Rusija inicirala savez
bivših država Sovjetskoga Saveza bez baltičkih
zemalja. Sasvim je sigurno da je sve one elemente koje
taj novinar u svojem tekstu ističe kao pokazatelje
koje je on označio "jugosferičnim“ moguće zapaziti i u
današnjoj Češkoj i Slovačkoj, odnosno u zemljama
bivšega Sovjetskoga Saveza, uključujući i baltičke
zemlje, no to nije nikome povod za projekt obnove
bivših saveznih država pa zato to nije ni novinarska
tema.
Osim toga, kad bi se ti elementi koje je britanski novinar
označio "jugosferičnim“ tražili u svim drugim dijelovima Europe i svijeta,
pokazalo bi se da oni itekako postoje - ta na djelu je snažan i još uvijek
nezaustavljivi proces globalizacije - no to nikome nije razlog za javne ili
tajne inicijative odnosno projekte snažnijega i formalnijega povezivanja zemalja
u svom okruženju i susjedstvu. Sasvim je očito da arhitektima jugoslavenske
države, kako one prve tako i one druge, bez obzira na povijesni fijasko toga
projekta, prolivenu ljudsku krv, razaranja i trpljenja, taj projekt ne izlazi iz
glave već za njih ostaje aktualan te ga perfidnim sredstvima svakako žele što je
moguće prije ponovno ostvariti, nimalo ne mareći što je to protiv volje velikih
većina barem nekih naroda.
Novinar u tom tekstu navodi brojne
pojave, kao što su osnivanje zajedničke željezničke
tvrtke Slovenaca, Hrvata i Srba, lutrije koja bi
obuhvaćala sve zemlje bivše države, projekt zajedničke
nogometne lige i neke međudržavne sporazume, kao i
gospodarsku suradnju odnosno širenje tobože
"nacionalnih“ trgovačkih lanaca na teritorij bivše
države te ih prikazuje kao nešto do čega je došlo
spontano, odozdo, bez ikakvoga projekta o "Jugosferi“.
Premda je svima jasno da novac, kapital, investicija
nemaju nacionalnu boju, no kad se to uklapa u projekt,
onda to postaje "jugosferični“ element, premda u
stvarnosti to nema nikakve veze s tzv. "Jugosferom“
kao što nema veze s nikakvim "sferama“ širenje drugih
trgovačkih lanaca po raznim državama.
Posebno je pak opako pojedine projekte koji su posljedica
političke odluke - u doba kad je politika izloženija stranim utjecajima negoli
ikada u povijesti - uzimati kao "jugosferične“ elemente nikle spontano, iz baze,
odozdo bez ikakva tajnoga plana ili projekta, jer su svi ti projekti upravo
ostvarivanje nametnutoga tajnog "jugosferičnog“ projekta skrivenih arhitekata
jugoslavenske ili bilo kako nazvane zasad javno nedefinirane tvorevine. Kakva je
npr. objektivna potreba za "jugosferičnom“ lutrijom? Zar građaninu koje od
novonastalih država treba baš takva lutrija? Ili zar za stvarno brži prolazak
međunarodnih vlakova ne bi li trebalo osnovati EU-tvrtku? No to se ne osniva
nego, tobože slučajno, samo "jugosferična“.
Dalekosežno je navođenje elemenata
(kakvi bi se inače mogli nabrojiti u svim susjedstvima
diljem Europe i svijeta), koje britanski novinar
označava "jugosferičnim“ tvrdeći u članku da je već
došlo do "točke preokreta“, tj. da se usprkos
velikosrpskoj agresiji, stotini tisuća mrtvih i
ranjenih, usprkos trpljenju koje su doživjeli milijuni
građana bivše države - a što on uredno prešućuje -
novo povezivanje neće moći zaustaviti.
Očito je riječ o rafiniranom programatskom uratku sa sasvim
jasnim ciljem pospješivanja ponovnoga povezivanja u još uvijek javnosti
nepoznati oblik zajedništva na koji su morali reagirati svi državotvorni
političari, no javnost nije doznala ni za koju relevantnu, primjerenu reakciju,
pa se još jednom pokazalo da je hrvatska samosvijest i državotvornost pogažena u
korist sluganstva. Vjernicima je ipak utjeha što ljudi, premda kuju mnogo svakak
vih planova, nisu gospodari povijesti, već je to jedino Bog.
Glas Koncila broj 35; 29. kolovoza 2010.
Čitajte
GLASA KONCILA
26.08.2010. |
