Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

UTVR─ÉIVANJE ISTINE O SRPSKIM I KOMUNISTI─îKIM ZLO─îINIMA U BJELOVARSKO-BILOGORSKOJ ┼ŻUPANIJI        (03.02.2011.)

Knjiga enciklopedijskog sadr┼żaja i opsega, troje autora, Zdravka Ivkovi─ça, Josipa Vusi─ça i Anite Bla┼żekovi─ç Jugoslavensko nasilje i pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja dana┼ínje Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije u izdanju Matice hrvatske - ogranak Bjelovar (Bjelovar, rujan 2010.) povijesno je djelo od tisu─çu stranica. Autori su na utvr─Ĺivanju istine o srpskim i komunisti─Źkim zlo─Źinima istra┼żiva─Źki radili vi┼íe godina. Knjiga izlazi u prigodi obilje┼żavanja 40. obljetnice Matice hrvatske u Bjelovaru.

U dvanaest poglavlja autori polaze od uzroka - po─Źetka zlo─Źina, koji se┼żu u vrijeme stvaranja Kraljevine Jugoslavije. Slijedi nastavak tijekom ratnih zbivanja od 1941.-1945. i po zavr┼íetku rata, u vremenu komunisti─Źke Jugoslavije na dana┼ínjem podru─Źju Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije (dalje BB┼Ż). Glavni sadr┼żaj knjige ─Źine popisi pre┼íu─çivanih ┼żrtava po gradovima i op─çinama te stradanje crkve na podru─Źju BB┼Ż. Autori su istra┼żivanjem arhivske gra─Ĺe tako─Ĺer prona┼íli i pre┼íu─çene ┼żrtave stradale na podru─Źju BB┼Ż s prebivali┼ítem izvan ┼żupanije, zatim slijede pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça iz susjednih i ostalih dr┼żava, kao i ┼żrtve nepoznatog posljednjeg prebivali┼íta, zatim popis poginulih hrvatskih vojnika za koje nisu prona─Ĺeni osobni podaci te pre┼íu─çivane ┼żrtve iz ostalih dijelova RH i BiH koje su zabilje┼żene iako nisu poginule na podru─Źju BB┼Ż niti su tamo imale prebivali┼íte.

Kona─Źno slijedi i popis pokopanih na ratnom groblju u Bjelovaru za vrijeme II. svj. rata, jer je bjelovarsko groblje, kao i sva ratna groblja ┼íirom Republike Hrvatske prekopano po Slu┼żbenoj naredbi uni┼ítavanja hrvatskih vojni─Źkih groblja, broj 2.811/45 od 6. srpnja 1945., koju je potpisao tada┼ínji ministar unutra┼ínjih poslova FDH Vicko Krstulovi─ç.

Knjiga Jugoslavensko nasilje i pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja dana┼ínje Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije ukazuje na po─Źetak srpskog terora i zlo─Źina u staroj Jugoslaviji, te pojavu ─Źetni─Źkih udru┼żenja na podru─Źju BB┼Ż, koji su slijedom uzroka i posljedica te zbog cijelokupne istine izuzetno bitni podaci o progonu Hrvata ali i svih nesrba. Prvi dokument velikosrpske hegemonije je knji┼żica Ilije Gara┼íanina "Na─Źertanije" (hrv. = Nacrt) izdana 1844.g. Taj program tada┼ínje nacionalne srpske politike ujedno je prvi politi─Źki program Velike Srbije. Slijedi prijetnja Nikole Stojanovi─ça u ─Źlanku "Srbi i Hrvati" 1902. g., kako Hrvati moraju potpuno nestati, jer je to "evolucijski neizbje┼żno", a ─Źlanak sadr┼żi i poznatu poruku "... do istrage na┼íe ili va┼íe". Iz beogradskog Srpskog knji┼żevnog glasnika ─Źlanak je odmah i u cijelosti pretiskan u Zagrebu u glasilu Srbobran, Srpske samostalne stranke, zbog ─Źega su u Zagrebu izbile velike demonstracije. Tim povodom 1902. g. prvi puta javno je nastupio Stjepan Radi─ç s porukom: "Dignimo se svi kao jedan, ne dajmo posla, zarade, ni zaslu┼żbe, ni jednome Srbinu! Ne stidimo se toga, oni nas odavno pljuskaju, a mi smo ih podupirali; sad su digli no┼ż protiv nas - udarite po toj sramotnoj bratoubila─Źkoj ruci! Poduprite svoje Hrvate - svoj k svomu". Na┼żalost Hrvati su 1915.g. u Jugoslavenski odbor prihvatili ─Źak i autora tog ─Źlanka Nikolu Stojanovi─ça. Dogodio se jo┼í jedan prosvjed u Zagrebu 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jela─Źi─ça. Prosina─Źke ┼żrtve ozna─Źavaju po─Źetak krvavog gu┼íenja slobode hrvatskog naroda zbog nemogu─çnosti narodnog odlu─Źivanja. Nad nenaoru┼żanim pripadnicima 25. i 53. domobranske pukovnije koji su prosvjedovali protiv uvla─Źenja Hrvatske u ju┼żnoslavensku dr┼żavu bez pristanka hrvatskog naroda, u─Źinjen je pokolj, iako je taj prosvjed bio odgovor na proslavu ujedinjenja, koju su predhodno organizirali malobrojni jugounitaristi. Prema slu┼żbenim izvje┼í─çu 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jela─Źi─ça ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi.

┼Żrtve imaju zajedni─Źki grob na zagreba─Źkom Mirogoju, a Zagrep─Źani su 2003.g. dobili plo─Źu na Trgu bana Jela─Źi─ça s cenzuriranim tekstom SDP-ove zagreba─Źke vlasti, koji ne spominje uzroke i posljedice zlo─Źina, broj ┼żrtava, a ni po─Źinitelje. Razloge pobune sami vojnici su ovako objasnili: "Na┼ía je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izra┼żavalo veliko narodno ogor─Źenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!" Pokolj hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije naredio je Dr. Grga Budislav Angjelinovi─ç, koji je poslije izjavio: "Po svojoj du┼żnosti smatrao sam da treba prvi da po─Źnem i ja se tim krvavim rukama ponosim". Angjelinovi─ç je svjesno ┼żelio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb. Zato je bio i nagra─Ĺen kasnijim dobro pla─çenim du┼żnostima u Kraljevini SHS. Zbog politi─Źkih posljedica i suvremene istine, treba spomenuti da je Dr. Grga Budislav Angjelinovi─ç brat od djeda politi─Źarke Vesne Pusi─ç i Zorana Pusi─ça ┼íefa Udruge za ljudska prava. Jednog od onih Srba u Hrvatskoj koji su pretiskali Stojanovi─çeve teze u Zagrebu, Svetozara Pribi─Źevi─ça, ideologa "batina┼íke politike" u Hrvatskoj, Radi─ç je 1927. prihvatio kao koalicijskog partnera!

Godinu dana kasnije hrvatski zastupnici Pavle Radi─ç i ─Éuro Basari─Źek ubijeni su u Skup┼ítini u Beogradu, Ivan Pernar i Ivan Gran─Ĺa te┼íko ranjeni, a od posljedica atentata Stjepan Radi─ç umro je u Zagrebu. Te se istine nedovoljno isti─Źu danas u slobodnoj Hrvatskoj, kao presudni doga─Ĺaji velikosrpskih agresija na Hrvate.

A kako se velikosrpska politika pokazala u Bjelovarsko-bilogorskoj ┼żupaniji? Pobuna seljaka u Velikom Trojstvu uslijedila je u prolje─çe 1920. zbog gospodarskog iskori┼ítavanja hrvatskih seljaka od strane beogradskih vlasti. Ukinute su slobodne otkupne tr┼żi┼íne cijene stoke i prehrambenih namjernica, nametnute su cijene za otpremu stoke u Srbiju, pa su seljaci shvatili da ih se plja─Źka. U sukobima sa srpskim ┼żandarima smrtno je stradalo troje seljaka, petero te┼íko ranjeno, a uhi─çeno 109 seljaka. U jesen 3. rujna 1920. u Velikom Gr─Ĺevcu nova pobuna i nove ┼żrtve. Ubijeno je opet troje seljaka, a isti dan u ─îazmi izbija sukob sa ┼żandarima i gine jo┼í dvoje seljaka. U Bjelovaru se ve─ç 1924.g. utemeljuje Udru┼żenje ─Źetnika. Kao odbrana od velikosrpstva pokre─çe se usta┼íki pokret krajem 1928. u Zagrebu, a slu┼żbeno je osnovan 7. sije─Źnja 1929. u Italiji. Udru┼żenje ─Źetnika ja─Źa i ┼íiri se po BB┼Ż te djeluje slobodno i organizirano do pred 2. svjetski rat.

Slijede pojedina─Źna okrutna ubojstva Hrvata i nesrba u bjelovarskom kraju, ukupno 20 seljaka do travnja 1941. Karakteristi─Źan je primjer sprege ─Źetni┼ítva i kasnijih komunisti─Źkih sudova. Uo─Źljivo je to na primjeru ┼żrtve Johana Johsinga, ro─Ĺenog 28. kolovoza 1919. u V.Pisanici, sina Josipa i majke Jane, ro─Ĺ. Blum. Johan je bio po nacionalnosti Nijemac, rimokatolik, neo┼żenjen, poljodjelac, 18-godi┼ínji mladi─ç. Srbin (─Źetnik) Drobnjak ga je 7. studenoga 1937. zaustavio na cesti u selu Velika Pisanica i rekao mu: "Zaklati ─çu te!" Nakon te prijetnje, izvadio je no┼ż i na sred ceste zaklao Johana. Na sudu nije osu─Ĺen, a njegov odvjetnik je tada rekao: "Eto ┼íto vam je dala va┼ía HSS". Johanov djed Josip i otac tako─Ĺer Josip, sreli su Drobnjaka 1941. On je i njih napao no┼żem, a oni su ga tada pretukli. Nisu ga ubili! Me─Ĺutim 1945. obojica su zbog toga dobili po 25 godina zatvora. Izjavu o ovom doga─Ĺaju dao je Ivan Johsing iz Velike Pisanice 7. studenog 1997.

Od svih poglavlja u knjizi sredi┼ínje mjesto pripada posebnim povijesnim doga─Ĺajima kada se po─Źetkom mjeseca travnja 1941. u Bjelovaru i okolici zapo─Źinje ┼íiriti krvavo kolo 2. svjetskog rata. Potrebno je naglasiti da krvave doga─Ĺaje nisu ni zapo─Źeli ni po─Źinili Hrvati. U knjizi je detaljno opisan Bjelovarski ustanak i Travanjski rat. Objavom sje─çanja Leopolda Supan─Źi─ça od 31. sije─Źnja 1997., jednog od vo─Ĺa Bjelovarskog ustanka, povjesno su utvr─Ĺeni doga─Ĺaji prije i poslije 8. travnja 1941. kada je u Bjelovaru progla┼íena hrvatska dr┼żava. Dogodilo se to bez pomo─çi nacista i fa┼íista, voljom i samoorganiziranom obranom hrvatskog naroda u Bjelovaru i okolici.

Drugi svjetski rat na prostoru tada┼ínje Kraljevine Jugoslavije zapo─Źinje 6. travnja 1941. Na polo┼żaju u okolici Bjelovara nalazi se i 108. pri─Źuvni puk vojske Kraljevine Jugoslavije ─Źijim se vojnicima Hrvatima uskra─çuje dodjela streljiva uo─Źi mogu─çih ratnih djelovanja. To dovodi do pobune u 108. puku. Za─Źudo, pobunjenici ne ubijaju nikoga protiv kojih su se pobunili. Dolaze pred Bjelovar u rano jutro 8. travnja 1941. i ┼íalju svoju izvidnicu u grad koju iz zasjede srpski ┼żandari napadaju i pri tom su ubijena 2 vojnika Hrvata, Ivan Hani┼í i Milan Dev─Źi─ç, dok su trojica ranjena. Taj doga─Ĺaj presudan je za po─Źetak 2. svjetskog rata, ne samo u bjelovarskom kraju, nego i ┼íire. Prolila se prva i to hrvatska krv zbog sulude velikosrpske politike prema Hrvatima. Zbog tih ubojstava istog dana u Bjelovaru dolazi do ustanka. Sru┼íena je jugoslavenska vlast i poslije podne progla┼íena hrvatska dr┼żava. S balkona Gradskog poglavarstva Hrvatsku dr┼żavu proglasio je gradona─Źelnik Bjelovara dr. Julije Makanec. To se dogodilo dva dana prije nego je progla┼íena NDH u Zagrebu. Jedan dio srpskih oficira i podoficira uspio je izbje─çi zarobljavanje i u dosluhu s ─Źetnicima nastavljaju ubijati Hrvate. Ve─ç drugi dan 9. travnja 1941. na prilazima Bjelovara, padaju prve ┼żrtve progla┼íenja hrvatskog suvereniteta. Tog dana ukupno ┼íestero Hrvata gine od srpskih oficira, vojske i ─Źetnika. Bjelovar je u to vrijeme raspada stare Jugoslavije bio dobro organiziran grad, branjen 108. pukovnijom i pod nadzorom 40. dopunske pukovnije.

Vrhunac zlo─Źina dogodio se u selu Donji Mosti 10. travnja 1941. u prijepodnevnim satima, koji su po─Źinili Srbi, okrutno ubijaju─Źi 11 golorukih hrvatskih seljaka. Zlo─Źin se dogodio nekoliko sati ranije nego je u Zagrebu progla┼íena NDH u poslijepodnevnim satima. Dakle, prvi zlo─Źin nad civilima u Drugom svjetskom ratu na podru─Źju Jugoslavije dogodio se nad hrvatskim seljacima, a po─Źinili su ga pripadnici 2. ─Źetni─Źkog puka "Car Du┼ían Silni" okrutno i krvavo se i┼żivljavaju─çi nad 11-tero nedu┼żnih seljaka.

┼Żrtvama je podignut spomenik te sve─Źano otkriven 8. travnja 2006.g. posebnim zalaganjem jednog od autora ove knjige, predsjednika Matice hrvatske - ogranak Bjelovar dipl. oec. Zdravka Ivkovi─ça, uz pomo─ç njemu vjernih suradnika. Prvi ratni zlo─Źin u Drugom svjetskom ratu po─Źinjen je 10. travnja 1941., od srbo-─Źetnika nad hrvatskim seljacima u Donjim Mostima, a dogodio se prije ikakve pojave fa┼íizma u Hrvatskoj, prije ikakvih partizanskih ustanaka, prije ikakve uspostave logora, napr. Jasenovca i drugih kasnijih povijesnih podmetanja.

S istinom o Bjelovarskom ustanku i srbo-─Źetni─Źkom pokolju hrvatskih civila u Donjim Mostima, temeljito se mijenja la┼żni srbo-komunisti─Źki prikaz po─Źetka 2. svjetskog rata. Na spomeniku u Donjim Mostima nalazi se ukupno 75 imena ┼żrtava iz vremena 2. svjetskog rata, a s njima je i njihov ┼żupnik Viktor M├╝ller kojeg su u o┼żujku 1945. odveli pripadnici OZN-e te ubili na nepoznatom mjestu. Do kraja mjeseca travnja 1941. na podru─Źju BB┼Ż stradale su ukupno 33 hrvatske ┼żrtve od srbo─Źetnika.

Na┼żalost, s istinom iz Donjih Mosti ne ┼żele se suo─Źiti dana┼ínji politi─Źari, posebno ne oni na vlasti. Utvr─Ĺena je povijesna ─Źinjenica da su Srbi prvi zapo─Źeli zlo─Źine nad hrvatskim seljacima, prije progla┼íenja NDH, odnosno prvi zapo─Źeli zlo─Źine nad civilima u 2. svjetskom ratu. To je najva┼żnija povijesna ─Źinjenica o po─Źetku Drugog svjetskog rata na tlu Hrvatske, koja ru┼íi la┼żne srpske mitove i podvale o hrvatskom narodu. S tom istinom treba upoznati cijeli svijet. Ova je knjiga stoga izuzetno zna─Źajna. Mo┼że se zaklju─Źiti kako lokalna bjelovarska vlast, ┼żupanijska, gradska i op─çinska, podr┼żava i poma┼że o─Źuvati sje─çanje na spomenute doga─Ĺaje. Me─Ĺutim, kao da postoje dvije Hrvatske. Vlast na dr┼żavnoj razini ne pridaje Bjelovarskom ustanku i Travanjskom ratu 1941. nikakvu pozornost. Vrijeme je da vlast na dr┼żavnoj razini prihvati istinu o uzrocima i posljedicama u Drugom svjetskom ratu, koji su se dogodili na podru─Źju Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije, jer su isti imali i jo┼í uvijek imaju dalekose┼żne posljedice. Hrvatska vlast du┼żna je te povijesne ─Źinjenice objaviti i ukazati na njih u me─Ĺunarodnim odnosima kao istiniti slijed uzroka i posljedica srpskih nasrtaja na Hrvate.

Knjiga Jugoslavensko nasilje i pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja dana┼ínje Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije prepuna je povijesnih dokumenata. Kad je rije─Ź o komunisti─Źkim zlo─Źinima dokumenti ukazuju na po─Źetak zlo─Źina u Drugom svjetskom ratu od 1941. - 1945. i nastavak po okon─Źanju rata, ukazuju na nedu┼żne ┼żrtve, na izmi┼íljenu krivnju bez dokaza, na osu─Ĺenike bez su─Ĺenja, a ako se i sudilo bila je to samo farsa bez mogu─çnosti priziva. Te┼íko su stradavali seljaci hrvatske, ma─Ĺarske, njema─Źke i ─Źe┼íke nacionalnosti, koji su od partizana morali trpjeti otima─Źine, a ako su se suprotstavili bili su likvidirani. Krajem rata konfiskacije cijelih imanja bile su redovite, uz masovna progla┼íenja narodnih neprijatelja.

Dokumenti u knjizi to nedvosmisleno dokazuju. Hrvatski su seljaci stradavali tijekom 2. svjetskog rata, zbog "odbijanja suradnje" s tzv. antifa┼íistima te su bili ka┼żnjavani smr─çu. Mnoga su sela na taj na─Źin posve nestala. Zlo─Źine potvr─Ĺuju dokumenti samih zlo─Źinaca. Potvrda Kotarskog narodnog odbora Grubi┼íno Polje od 11. rujna 1945. navodi imena devetero seljaka iz sela Cremu┼íina, strijeljanjih "bez sudske odluke kao ratni zlo─Źinci" ve─ç 1942.g. Imovina im je konficirana.

Danas je selo Cremu┼íina pusto. Pitanja su mnoga: kako su seljaci mogli biti ratni zlo─Źinci; tko je to utvrdio i kako? Danas se mnogi tzv. antifa┼íisti hvastaju da su legalisti. U Hrvatskoj je 1942. postojala legalna vlast, oni koji su strijeljali bez suda, nisu bili vlast, bili su ilegalni, bili su izvan zakona, bili su teroristi. Od terorista se svaka vlast, pa i danas, brani svim mogu─çim sredstvima i na─Źinima. Kad su 1945. partizani u krvi i po sili oru┼żja uspostavili svoju komunisti─Źku vlast, potvrdama su priznavali kako su masovno ubijali. No, takve potvrde komunisti─Źkih vlasti, ne mogu amnestirati zlo─Źine nelegalnih sudova.

Zlo─Źinci su svoja nedjela poku┼íali opravdati, ponekad vrlo neuvjerljivo, kao u slu─Źaju poubijane grupe ─îeha 7. studenog 1942. u selu Rastovac. Sve te zlo─Źine pratila je naknadna konfiskacija imovine, poimeni─Źnim i grupnim odlukama, ali i s cijelim nizovima imena vlasnika. Bila je to nasilna otima─Źina privatnog vlasni┼ítva, uglavnom nevra─çena sve do danas.

Poseban primjer zlodjela je selo Samarica u op─çini Ivanska. U tom selu partizani su u razdoblju 1943. - 1945. imali ratni sud i zatvor u zgradi Pu─Źke ┼íkole. Mnoge su ┼żrtve strijeljali u ┼íumama oko tog sela, a broj ubijenih ne ─çe se nikada doznati. Samarica se spominje u dokumenatima Kotarskog suda iz ─îazme, uz ime strijeljanog Stjepana Fortune i Josipa Novakovi─ça progla┼íenog mrtvim. To je dokument o postojanju tih zlo─Źina. Zlo─Źine u Samarici istra┼żila je i profesorica Katica ┼áarlija te je na 4. kongresu Hrvatskog ┼żrtvoslovnog dru┼ítva, 2007.g. u Zagrebu podnijela referat s naslovom Komunisti─Źka strati┼íta na podru─Źju Samarice - Cipeli┼íevac i Vapljenice. Prou─Źavanjem ┼żupnih dokumenata Samarice ┼áarlija je prona┼íla zapise ┼żupnika vl─Ź. Franje Tomin┼íeka iz tog vremena, koji pi┼íe: "Ovaj je kraj trpio vi┼íe nego ostali svijet". Samarica je u ratnim godinama bila odsje─Źena od svijeta i tamo su partizani radili ┼íto su htijeli. Ostaje zapisano da je u podrumu ┼íkole, koja datira iz vremena Marije Terezije kao najstariji spomenik ┼íkolstva na tom podru─Źju, "bilo i do 50 ljudi koji su ─Źekali su─Ĺenje ili smrt". Samarica je posebna po toj povijesnoj ┼íkoli koja je slu┼żila za obuku hrvatskih domobrana iz Austro-ugarskih vremena i po crkvi Sv. Katarine bogate prelijepim baroknim oltarima.

Tamo su komunisti ve─ç 1939.g., u no─çi 16. sije─Źnja provalili u crkvu, razbacali hostije, oskvrnuli oltare i misno ruho te na zidu ostavili zlo─Źina─Źki potpis "komunisti". Oko 3 km od Samarice, duboko u ┼íumi na mjestu zvanom Cipeli┼íevac, urezani kri┼żevi u bukve ukazuju na strati┼íte.

Urezala ih je tuguju─ça rodbina onih koji su tu izgubili ┼żivote. Postojanje strati┼íta je dokazano u svibnju 1998. kad je Povjerenstvo za ratne ┼żrtve BB┼Ż iskopalo ljudske kosti. Iako je nalaz prijavljen, slu┼żbeno istra┼żivanje i iskapanje nije pokrenuto ni do danas, te je onemogu─çeno utvr─Ĺivanje broja i indentiteta ┼żrtava, kao i odgovornost zlo─Źinaca. No, prof, ┼áarlija upozorava na jo┼í jednu strahotu: "U blizini sela nalazi se i druga lokacija tzv. Vapljenice, za koju stariji mje┼ítani tvrde da krije mo┼żda jo┼í vi┼íe ┼żrtava no ┼íto ih ima na Cipeli┼íevcu". Taj podatak bi tek trebalo istra┼żiti.

Masovne genocidne egzekucije Hrvata uzele su pravi zamah u svibnju i lipnju 1945., po završetku 2. svjetskog rata. Šuma Lug pokraj Bjelovara je jedno takvo mjesto masovnih likvidacija tzv. "narodnih neprijatelja".

U srpnju 1992. na inicijativu predsjednika Matice hrvatske iz Bjelovara Zdravka Ivkovi─ça zapo─Źelo je iskapanje. Prona─Ĺeni su ostaci 293 ┼żrtava, u vi┼íe grobnih jama. Na zahtjev Saborske komisije za istra┼żivanje ┼żrtava 2. svjetskog rata kosti ┼żrtava su preba─Źene na Zavod za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tu su ve─ç bili dopremljeni ostaci 1163 ┼żrtava iz ┼íume Macelj u Krapinsko-zagorskoj ┼żupaniji. Tako posmrtni ostaci ┼żrtava iz dva kraja Hrvatske, ubijanih po istim ideolo┼íkim zlo─Źincima, ─Źak 12 godina le┼że zajedno na tavanu u vre─çama za sme─çe. ┼Żrtve iz Maceljske ┼íume sve─Źano se pokapaju se 22.listopada 2005. u grobnicu na Macelju. Ostaci ┼żrtava iz Luga sve─Źano se pokapaju 28. lipnja 2006. u spomen grobnicu u ┼íumi Lug.

U me─Ĺuvremenu godine 1999. i 2000., nedaleko grada Bjelovara u ┼íumi Razboji─Źka, prona─Ĺeno je jo┼í 8 novih jama, koje su probnim iskapanjem potvrdile nalaz novih ┼żrtava. Prijavu protiv nepoznatog po─Źinitelja ratnog zlo─Źina u ┼íumi Razboji─Źka podnio je 16. svibnja 2008. Odbor za podizanje spomen obilje┼żja pre┼íu─çivanim ┼żrtvama 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja BB┼Ż, ali do slu┼żbenih iskapanja nije do┼ílo. Jednostavo re─Źeno - sramota da se tako bes─çutno ignoriraju nalazi┼íta masovno poubijanih ljudi od nadle┼żnih dr┼żavnih institucija.

Kako je sramotno te┼íko pokretanje institucija za iskapanja ┼żrtava 2. svjetskog rata govore i jednostavniji primjeri. Surovo ubijanje ─Źlanova obitelji Rudeli─ç u selu Kri┼żic, op─çina Ivanska, dogodilo se u no─çi 25. svibnja 1947.g., dakle dvije godine po zavr┼íetku Drugog svjetskog rata, od pripadnika UDB-e koji su tra┼żili kri┼żare. Obitelj su ─Źinili otac Josip (r.1892.), majka Mara (r.1896.), sin Ivan (r.1916.) i k─çi Magdalena (r.1922.) a bili su optu┼żeni za prikrivanje kri┼żara. Otac, majka i sin su iste no─çi strijeljani, a Magdalena je od straha sko─Źila u bunar i utopila se. Komunisti─Źke vlasti nisu dopustile da se obitelj pokopa na mjesnom groblju, nego su svi zajedno pokopani pod plotom u obiteljskom vo─çnjaku[16]. Slu─Źaj je istra┼żen i poznat. A za┼íto ┼żrtve le┼że jo┼í i danas u vo─çnjaku, za┼íto nisu do┼żivjele dostojanstveni katoli─Źki pokop na groblju, iako je Hrvatska ve─ç 20 godina slobodna, sramotno je pitanje za sve institucije vlasti.

Nedjelotvornost sudskih institucija prema komunisti─Źkim zlo─Źinima u Hrvatskoj dr┼żavi pokazuje i tu┼żba Tomislava Ivan─Źi─ça iz Sesvetskog Kraljevca podignuta 1997.g. protiv Mi┼íe Kmecika iz Daruvara kao partizanskog sudca u logoru Ravna Nada na Papuku, koji je osudio vi┼íe od stotinu ljudi na smrt, a me─Ĺu njima i oca tu┼żitelja. Tu┼żeni sudac Kmecik je sve do svoje prirodne smrti u┼żivao slobodu, a ┼Żupanijsko dr┼żavno odvjetni┼ítvo u Zagrebu nikada se nije o─Źitovalo ni pokrenulo sudski postupak.

U knjizi Jugoslavensko nasilje i pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja dana┼ínje Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije popisano je ukupno 6 322 ┼żrtava stradalih i poubijanih na podru─Źju BB┼Ż. Imenom, prezimenom, godinom i mjestom ro─Ĺenja, ─Źesto s podacima o roditeljima i s opisom doga─Ĺaja. Sve vidljivo iz dokumenata samih krvnika tzv. antifa┼íista, koji su smrtne presude donosili vrlo olako - "u ime naroda". Stra┼ína je to brojka - 6 322 ┼żrtava, a jo┼í stra┼ínije je ─Źitati imena ljudi, koji su po tzv. "oslobodiocima" oslobo─Ĺeni ┼żivota, a potom i ljudskog dostojanstva, kao da se nisu nikada ni rodili, a nekmoli postojali. ┼Żrtve se nisu smjele dostojno pokopati, pa ─Źak ni spominjati. Nasilje sulude komunisti─Źke ideologije, silom i prijetnjom gu┼íilo je svako sje─çanje i spomen na velike ┼żrtve hrvatskog naroda. Zahvaljuju─çi savijesnim pojedincima, autorima ove knjige, Zdravku Ivkovi─çu, Josipu Vusi─çu i Aniti Bla┼żekovi─ç, istina ─çe ipak ostati zapisana. Istra┼żivanja su trajala godinama, a otkrivena istina je zastra┼íuju─ça i optu┼żuju─ça za sve slijednike zlo─Źina─Źke komunisti─Źke ideologije. Koliko je onih stradalnika, koji su jo┼í po mnogim neotkrivenim jamama Slovenije i cijele Hrvatske, a kojima se ni imena ne zna? U Bjelovarsko-bilogorskoj ┼żupaniji, taj je broj sada barem dijelom poznat, a kona─Źan se te┼íko mo┼że i predpostaviti.

Prigodom Svjetskoga dana ljudskih prava 10. prosinca 2010. a uo─Źi popisa pu─Źanstva 2011. godine, oglasila se Komisija "Iustitia et pax" HBK te je uputila Vladi i Saboru RH zahtjev da se ove godine po prvi puta popi┼íu i ustanove pre┼íu─çene, zatajene i prezrene, silno brojne ┼żrtve komunisti─Źkog totalitarizma. Komisija je podsjetila da se kod triju popisa ┼żrtava II. svjetskog rata, godine 1946, 1950. i 1964. po slu┼żbenim uputama SUBNOR-a i Saveznog zavoda za statistiku, nije popisivalo one koji su u toku NOB-a izgubili ┼żivot na strani "okupatora ili doma─çih izdajica" bilo na koji na─Źin, jer ih komunisti nisu smatrali ┼żrtvama rata. Ujedno, popisi su se odnosili samo na razdoblje od 6. travnja 1941. do 10. svibnja 1945., pa ┼żrtve poslijeratne komunisti─Źke zlo─Źina─Źke represije nisu nikada bile popisane. Popis pu─Źanstva 2011. posljednja je mogu─çnost da se te ┼żrtve ustanove na kako-tako siguran, jedinstven i znanstveni na─Źin za cjelinu Republike Hrvatske. Bez toga ─çe ─Źinjenica likvidacije ─Źitavih obitelji, pa ─Źak i sela, kao i op─çe starenje i raseljavanje ljudi i obitelji ote┼żati i taj postupak i s vremenom ga u─Źiniti nemogu─çim. To nam nala┼że du┼żnost osnovnog pijeteta, ali i kr┼í─çanskog humanizma. To je zahtjev i potreba suglasne povijesne istine i nekonfliktnog povijesnog spomena, upozorio je Vladu i Sabor RH biskup sisa─Źki Dr. Vlado Ko┼íi─ç, 7. prosinca 2010. Me─Ĺutim, ogledni primjerci popisnica, koji sadr┼że ─Źak 45 raznih pitanja, ne sadr┼że pitanja o ┼żrtvama iz vremena poslijeratne komunisti─Źke zlo─Źina─Źke represije.

Knjiga Jugoslavensko nasilje i pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja dana┼ínje Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije rezultat je dugogodi┼ínjeg rada velikog entuzijasta, predsjednika MH - ogranka Bjelovar Zdravka Ivkovi─ça, neumornog istra┼żiva─Źa i pokreta─Źa povijesne hrvatske istine o krvoproli─çima u BB┼Ż. Zahvala pripada i svima onima koji su u tim istra┼żivanjima na bilo koji na─Źin sudjelovali. Ostaje krajnji cilj, prihva─çanje te istine na dr┼żavnoj razini i na me─Ĺunarodnoj razini, kako bi se odbacila ljaga o kvazi krivnji hrvatskog naroda za ratne neda─çe Drugog svjetskog rata. U tom smislu knjiga Jugoslavensko nasilje i pre┼íu─çivane ┼żrtve 2. svjetskog rata i pora─ça s podru─Źja dana┼ínje Bjelovarsko-bilogorske ┼żupanije sto┼żerni je dokaz. Ona je ┼żivotno djelo najupornijeg me─Ĺu upornima - dipl. oec. Zdravka Ivkovi─ça kao 20-godi┼ínji rezultat njegovog zalaganja za istinu. ┼Żrtvama je ovom knjigom vra─çan tek dio poga┼żenog dostojanstva. Mnogo vi┼íe trebale bi u─Źiniti hrvatske institucije. Posebice vode─çi hrvatski politi─Źari, predsjednici Vlade, Sabora i RH koji bi se trebali suo─Źiti s ─Źinjenicama i tijekom povijesnih istina, upravo ovdje na prostorima BB┼Ż, u Bjelovaru i u Donjim Mostima. Velika hvala Zdravku Ivkovi─çu i svim njegovim suradnicima na velebnom zalaganju - u ime otkrivanja i utvr─Ĺivanja istine!

Pi┼íe Damir Borov─Źak


Predstavlja─Źi s lijeva na desno:
Damir Borov─Źak, prof. Anita Bla┼żekovi─ç, Josip Vusi─ç, prof. dr. Josip Jur─Źevi─ç, prof. Ilija Peji─ç

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU