Dok u građanskom mišljenju većine vlada vrijeme
izopačavanja kako subjektivnoga tako i objektivnoga što
potvrđuje vrijeme ZBRKE. Danas, kad je neispravnost
socijalizma kao jedinog sistema kontra kapitalizmu
neupitna, dok je kapitalizam u svoj svojoj ispravnosti
toliko izobličen i svu svoju pažnju pridaje nekom boljem
životu, tako koracima od sedam milja srlja u svoju
vlastitu ništavnost i ZBRKU kao najopćenitijom
kapitalističkom nevoljom.
Danas su se kapitalistički
predstavnici privrednog života umjetno okrenuli od
stvarnosti i mnogima se čine kao egoistčne svinje, dok
su drugi toliko zbunjeni da ZBRKU i KAOS vide
nezaobilaznom činjenicom. Danas nedostatkom zdravog
rivalstva u svim segmentima života jedina dobra
propaganda koja osigurava politički život je bez
ikakvog znanja i šematski odvraća građansto od
stvarnosti. Niti jedna politička snaga koja ima iole
nekakvu moć promjene ne posjeduje svježinu i duh
prosvijećenosti i toliko je zaoukupljena
samoodržavanjem da joj dijalog o sveopćem dobru
građanstva dođe kao velika nepoznanica.
Danas u doba sveopće ZBRKE sve što se
ne može izraziti brojevima bilo koje valute na ovom
svijetu automatski izmiče potrebi bilo kakvog
razumijevanja i objašnjenja, danas kad moralna načela
čovjeka nemaju nikakve vrijednosti bez debele
materijalne podloge u valuti čvrstog monetarnog
sistema zapada. Danas kad se građanstvo sve manje
poistovjećuje sa radničkom klasom i sve više ideološki
opći sa oltarom, a materijalna ideja kapitalističke
buržoazije sve više govori jezikom bezkompromisne
profiterske klase. Danas bi trebalo svima biti
razumljivo i jasno da nema više povratka idealističkom
shvaćanju socijalizma, ali isto tako zaoštrena
usmjerenost ka materijalnom same profiterske klase
toliko je nesimpatična i postiđavajuća da je sukob i
ZBRKA jedini mogući nastavak.
Nedostatkom ideala i vizije svijeta
kao lijepog, dobrog i pravednog, čovjek se polako
prepušta hirovima božanskih likova religije, a
vjerovanje u bolji život sve više zamjenjuje težnjom i
maštom. Tako je svakodnevni život koji je bio ispunjen
poslom, umjetničkim užitkom zamijenio plemenitom
iluzijom vječnog uživanja koje je ostvarenje beskrajno
daleko. Tako u prevladajućem naglašavanju interesa
obadviju strana između kojih je sve veći jaz. Tako se
stvarala ZBRKA koja se sve više gadila sebi samoj, a
svijet koji je bio razumniji počeo se preobražavati u
svijet interesa koji postaje kao kapitalističko
svjetsko gađenje. Tako je nova politička snaga svoju
volju za moći i politiku profiterskog pljačkanja
svijeta ukrašavala šarenim cvijetnim vijencima,
plesnim himnama, svetim blagonaklonim smiješkom i
sličnim svečanostima. Dok su uzdizali taj prividni
svijet, zapravo se sve više povećavao bezdan pun kaosa
i novonastala ZBRKA je služila kao politička platforma
samo pukom ološu.
Pokušavamo nekakvim primitivnim
pozitivizmom, u ovoj kaši bezbrojnih osjećaja svome
razumu objasniti ovo bljedunjavo stanje života jer se
razmišljanje svelo na ono minimalno, samo na ono gdje
se može očekivati komad kruha. Time je svjesno ili
nesvjesno pripremljeno današnje stanje kapitalizma, u
svome paradnom kaosu i ZBRCI sveo onaj san o boljem
životu na život koji se sa mukom životari.
Tako su
kapitalizam i socijalizam u istoj mjeri proizvođači
neljudskog stanja svijeta, jer su nevolje
poistovjetili sa sudbinom kao neizbježnom činjenicom i
tako obeshrabrili onu moralnu misao. Sudbina se tako
duboko utisnula u čovjeka i svijet kao bezizgledna i
neizbježna ZBRKA i kaos.
Sretnu i blagoslovljenu 2011. želi Vam
Boris B. Iko
|
