Krajem 1994. godine rodila se ideja osnivanja jedne hrvatske folklorne grupe u Luzernu koja bi bogatu hrvatsku baštinu i kulturu mogla predstaviti domaćinima Švicarcima među kojima je zanimanje za Hrvatsku nakon njenog osamostalenja počelo jačati.

Tako je u siječnju 1995. godine tadašnji misionar u Luzernu, fra Stipe Biško, nakon mise najavio da se zainteresirane osobe mogu javiti u tadašnjem misijskom centru u Luzernu, gdje su počele i prve probe. Nakon preselenja HKM Luzern 2000. godine u nove prostorije u Matthofu, vježbamo u lijepim i prostranim prostorijama koje nam HKM besplatno stavlja na raspolaganje na čemu joj se srdačno zahvaljujemo isto kao i na posuđenim nošnjama za one članove koji nemaju vlastite posavske nošnje.

Ime Kolovrat grupa je dobila demokratskim glasovanjem njenih članova. Kolovrat je stari pribor koji je služio stvaranju nekadašnje odjeće - narodnih nošnji, a isto tako sadrži riječi kolo i vrtjeti što lijepo opisuje veliki dio naših tradicijskih plesova.

Da bi se plesalo u Kolovratu potrebno je dobro raspoloženje, volja za druženjem, ljubav prema hrvatskim tradicijskim plesovima i pjesmama, i najvažnije od svega - dvije noge: lijeva i desna. Ne moraju biti baš bogzna kako lijepe, ali donekle zdrave, a potrebno je i malo kondicije.

Naša publika uvijek nas vidi lijepo sređene, počešljane i propisno obućene. Ali samo neki znaju koliko je potrebno vremena i truda za spremanje iza pozornice. Najviše nam vremena treba kad plešemo slavonske plesove, jer je oblačenje ženske nošnje, s njenim bezbrojnim skutima i dukatima, te postavljanje oglavlja snahama i friziranje djevojaka veoma zahtjevno.

Na početku nismo imali tamburaše - koliko god smo ih željeli i tražili, jednostavno nije ih bilo. Na kraju smo ih našli tamo gdje im je i mjesto - među nama. Počelo je sve s malim Zlatkom koji je od prvoga dana član Kolovrata te je uz zdušnu potporu svojih roditelja uporno vježbao na svojoj tamburici. Danas je situacija takva da mama i tata plešu baš onako kako im sin svira.

Jednoga dana pridružio mu se Vlado, onda Šimun, Zdravko Baća, Danijel, Antiša, Zvonko, Thomas, Matija. I tako, nakon 5-ogodišnjeg traženja imali smo tamburaše - ali nam sada fale plesači, jer je čak njih petero prešlo s plesa na tambure.

Unatoč tome, počele su probe i nabava instrumenata. U veljači 2001. godine stigla je konačno i berda. Tako da smo tada prigodom naše 1. zavičajne večeri predstavili naše tamburaše i širjoj javnosti, uz kumstvo poznatog hrvatskog športaša i olimpijskog pobjednika u rukometu Gorana Perkovca. I čini se da se njegov uspjeh uspio prenijeti i na naše tamburaše koji ne samo da idu od svatova do svatova već i nas pune četiri godine vijerno prate od nastupa do nastupa, pa tako naravno i večeras.

Evo, i naš jubilarni program polako se bliži kraju. No prije nego što se od vas oprostimo još jednim plesom, pođite s nama na jednu od naših proba. Pa ako vam se svidi, slobodno nam se pridružite idući četvrtak od 19.00 do 21.00 sati u prostorijama HKM Luzern.

Jure Primorac

fotografije