7. travnja 2009. godine britansko Ministarstvo vanjskih poslova svojim je građanima objavilo izvješće u kojem je Hrvatska (kako piše Kleine Zeitung), u pogledu korupcije "lošija od prosjeka mnogih afričkih zemalja" i dalje, kako bi "oni" (t.j..Britanci), "mogli biti izvrgnuti neselektivnim napadima, i to na mjestima koje često posjećuju strani turisti". To je najnoviji primjer britanske operacije informacijskog rata protiv Hrvatske u kojem je primjenjeno temeljno načelo koje glasi; citat iz knjige prof. M. Tuđmana: "na protivničkoj strani osigurati dominanciju vlastitih informacija kako bi protivnik donio odluke koje nisu u njegovu interesu".

Prva dva dijela knjige "Informacijsko ratište i informacijska znanost" donosi uvid u predmet, mjesto, ciljeve i rad informacijske znanosti, što možda ne će svima biti zanimljivo. Ono što će sigurno svatko sa zanimanjem pročitati, primjeri su iz naše novije povijesti. U analizi tih događaja jasno se osjeća čežnja dr. Miroslava Tuđmana za nacionalnim uspjehom Hrvatske, čežnja za uspostavom ravnoteže u narušenom odnosu između globalnih i nacionalnih vrijednosti. 

Je li prošlo doba nacionalnih vrijednosti u informacijskom sustavu u Hrvatskoj, je li to doba nakon promjena pripremanih od 1995. bespovratno umrlo kako bi ustupilo mjesto globalizacijskim vrijednostima, pita se Miroslav Tuđman. Pokazat će kako se ponavljanje tvrdnje o "izoliranoj Hrvatskoj do 2000." pretvorilo u politički simbol tadašnje udružene oporbe, kako je informacijska strategija nenacionalnog ušla u sve pore društva preko noći rušeći dotadašnje dominantne nacionalne obrasce. 

Spoznaja da plivanje nizvodno, uz to što je puno lakše, donosi i korist, mnoge je odvratila od znanstvene obrade materijala iz Domovinskog rata. Možda je jedan od razloga i bojazan da bi ih takav rad mogao odmaknuti od novčanih fondova globalizacijskih mecena. A možda se boje da će ih nadzirani domaći mediji staviti u oporbeni odnos prema domaćim vlastima, da će ih javno etiketirati kao desničare, ekstremiste i marginaliste! Da nije učinjeno 16. listopada 1990., je li kome zamislivo to da bi Hrvatska utopljena u današnjoj informacijskoj strategiji vratila spomenik banu Jelačiću u središte Zagreba?

Miroslav Tuđman tematizira i Jelačićev, a i postavljanje spomenika Stjepanu Radiću (27.10.2007.), pa u članku o memorijalnim spomenicima koji prvi put objavljuje, pokazuje kako su u Jugoslaviji sustavno uništavana groblja "protivnika", kako je za Meštrovićevu "Povijest Hrvata" bilo mjesta na Sveučilištu u sferi znanosti, ali ne i u sferi politike. Piše o "Zidu boli" koji je mimo volje udruga premješten na bezlično izabrano mjesto na Mirogoj, a poruka tog zida još jedne hrvatske šutnje time gubi mjesto u javnom prostoru.

Dr. Tuđman analizira informacijske operacije i strategije determinatora kaosa, upozorava da je temeljna zadaća medija i interneta nadzor gospodara nad korisnicima, prisilna socijalizacija masa. Ukazuje na sraz i neravnotežu između ljudskih prava, slobode, kulture, pa i nacionalnog suvereniteta s jedne strane, s novim vrijednostima globalizacije – tržištem, turizmom, informacijom, tehnologijom s druge strane. On znanstveno obrađuje i pojašnjava našu ovisnost o prikazima stvarnosti u javnim informacijskim i komunikacijskim sustavima. Ne vrijedi više ona "znanje je moć" (Bacon 1597.), nego pristup realnom komunikacijskom kanalu postaje stvarna društvena moć. 

Dr. Miroslav Tuđman: "U prošlosti uvijek je politička, gospodarska, diplomatska, vojna itd.... strategija bila presudna za ostvarivanje nacionalnih, političkih ili gospodarskih interesa, a informacijske strategije imale su samo pomoćnu ulogu. U 21. stoljeću informacijske strategije postaju glavno sredstvo ostvarivanja ciljeva, a druge strategije djeluju kao potpora informacijskom ratu."