Dragi profesore, uozbiljite se i ne glumite disidenta!

Dragi Predraže,

Tvoj je smisao za hiperrealnost požderao tvoju političku realnost, a Tvoja je medijska videosfera pojela Tvoju grafosferu - ako mogu rabiti riječi teoretičara postmoderne J. Baudrillarda i R. Debraya. I ti si taj folirantski mise en scene dobro prokljuvao i medijski sjajno iskoristio. Uspio se dobro montirati privid montiranog procesa protiv sebe - te time i otkloniti i svaku ideju da stvarno odeš u zatvor radi klevete. Hiperrealnost je u tvom pseudopravnom slučaju dosegla vrhunac jer nije li današnje hrvatsko pravosuđe ionako puno bivših sinova enobejaca, skojevaca, afežeovki i titoista, koje si ti nekad najbolje poznavao? Pa čega si se dakle uplašio?

Kao Tvoj nekadašnji mladi student, a prije mog odlaska u emigraciju u SAD, uvijek si mi bio simpatičan, još davnih sedamdesetih godina. Ostaje mi dan danas veliki misterij, veći od Međugorja, kako si se ti uopće uklopio u bivši jugo-teroristički sustav? Niti psihosomatski, niti antropološki, niti fiziološki, niti retorički nisi ti nimalo tip homo balcanicusa, tj. brahijalnog udbaško-partizanskog divljaka kojih je Hrvatska i dan danas puna premda u cool Gucci izdanju.

(Pre)Drag si mi jer si ipak pisao i didaktička pisma na "organe" za mog uhapšenog tatu Mirka i sestru Mirnu 1984.g - premda mi se čini da su ti Tvoji drugarski cirkulari više bili pokriće za Tebe nego za njih. Eh, jedno je biti pravi disident, a drugo je glumiti disidenta - što je danas postao folklor među brojnim novinarima i Tvojim kolegama u vodećim hrvatskim medijima.

Dobar si bio i kao moj profesor jer za razliku od mnogih doškolovanih udbogenih profesora s politologije i udbofila sa sociologije, naš Odsjek za Romanistiku na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, zahvaljujući Tebi, ipak je davao tračak slobode govore - čak i u olovnim godinama Josipa Broza Tita. Dao si mi da čitam stotine prokletih autora poput L.F. Célinea, P. Drieu la Rochellea, Robert Brasillacha koje su tvoji uzori i huškači, poput J.P Sartrea, iz čiste zavisti nakon 1945. dali smaknuti ili zauvijek ušutkati. Nije čudo što nakon silnih demokratskih poratnih čistki nacionalističkih intelektualaca u Francuskoj i Njemačkoj imamo postupnu talibanizaciju duhova na desnoj sceni. Biološki je intelektualna desnica davno uništena.

Nadalje, nakon 1991. nisi koristio hadezejstvo kao odskočnu dasku za visoki banditizam i osobnu raskoš. A to ti služi na čast. Upravo su ti cro-torbari totalno danas diskreditirali hrvatski nacionalizam.

No griješiš Predraže! I ti i većina "javnih radnika" imali ste 45 godina vremena da riješite nacionalno pitanje u SFRJ-u, da porušite komunističke hagiografije i da ukažete na štetne viktimologije i na opasnost plemenskih nacionalizama. Ništa nisi učinio, što rat 1991. samo potvrđuje. Titova Jugoslavija u kojoj Ti praviš sjajnu karijeru bila je groblje ljudi. Nikad nisam čuo da si riječ rekao o partizanskim klanjima srpske građanske klase u Zemunu i Adi Ciganliji u zimi 1944. i ranih 1945., ili o mladim ljudima koje su partizani redom vješali na sarajevske bandere 1945.g. Znam da te Hrvati ne zanimaju pa neću o Daksi i Macelju, ili progonu i likvidaciji pola milijuna Donauschwaba iz Baranje, Slavonije i Slovenije nakon 1945.g. Dvadeset puta mi je draži srpski nacionalist V. Dimitrijević i njegova prestižna izdavačka kuća iz Lausanne L'Age d'Homme, nego Ti. On je davno pisao o partizanskim zločinima o kojima je francuska inteligencija i njena politička klasa dosta naučila. A gdje si Ti tada bio?

Ajde Peđo, uozbilji se. Vrijeme leti. Sve se mijenja. Čekaju nas još titanske katastrofe u narednim godinama. Znamo obojica kamo Europa srlja i kakva elegantna represija se stoga provodi na Zapadu - puno gora jer je bolje skrivena. Mogao si staviti prije dvije godine u Le Mondeu svoj potpis, poput većine drugih Francuza, za ukidanje krivičnog zakona Fabius Gayssot koja je otjerala brojne francuske profesore na burzu ili u nemilost. Ti i sam znaš da si to učinio, nestao bi iz medija. Postao bi aorist!

Tvoj bivši student

Tomislav Sunić
Hrvatski list, 12. Kolovoza 2010.

Matvejević i "francuski intelektualci" - Dosta je bilo delirija!

Piše Christophe Dolbeau

(preveo dr. T. Sunić)

Veoma je iritantno kada dio hrvatskih medija već nekoliko tjedana govon o 'nekim francuskim intelektualcima' koji navodno u svojstvu glasnogovornika sveukupne francuske inteligencije podržavaju Predraga Matvejevića. A koji su to famozni intelektualci? Šaka prijatelja i dužnika Bernarda Henryija Levyija - od kojih većina čak i nisu Francuzi. Gospoda Umberto Eco i Claudio Magris su Talijani, g. Rushdie je Angloindijac-Perzijanac, g. Sloterdijk je Nijemac, Nedim Giirsel Turčin, a g. Hitchens Britanac.

Dakle nema riječi o nekoj galskoj zemlji već o pravom babilonskom tornju! B.H. Levy je lik kojeg većina ljudi u Francuskoj smatra običnim "folirantom" - i prevarantom. Govori za se da je ljevičar, no to ga nimalo ne priječi da bude milijunaš koji upravlja s više tvrtki koje, pak, iskorištavaju afričke šume, i to u uvjetima koji neki smatraju veoma sumnjivim. Priča se da je on erudit, no puno njegove proze posvećeno je - pogotovo u njegovim zadnjim knjigama - fiktivnoj filozofiji kojoj bi se mogao dati komičan naziv Jean-Baptiste Botula -sklepane u biti oko jednog nadripisca. Izgleda da naš veliki "profesor" o tome ništa nije čuo. Oko tog pseudoznanstvenika, tj. BH Levyija vrti se krug smutljivica bez stvarnog utjecaja, kao na primjer lik Gillesa Hertzoga, čija je glavna dekoracija do današnjeg dana da je on nečak Marcela Cachina, jednog od osnivača Komunstičke partije Francuske. Drugi zanimljivi slučaj: Christopher Hitchens, koji nije ništa boljeg našao nego da priča o samom sebi (živi u Americi) i da vrijeđa sjećanje na Majku Tereziju. Kakve li hrabtosti!

A budući da nema slučajnosti, ti su ljudi izabrani da se jave u dnevniku Le Monde, tjedniku koji je u proteklih 40 godina bio jedan od najboljih zagovornika komunističke Jugoslavije. U to doba, glavni mentor rubrike o Jugoslaviji bijaše Paul Yakovitch. Kao bivši šef kabineta V. Ribnikara, i urednike Politike, te kao suosnivač Yugopresas, taj je gospodin bio česti posjetitelj kod Rankovića, nakon čega je imao čast blagosloviti i prosvijetliti svojim idejama i francuski Le Monde. Najmanje što se o njemu može reči - da nije nikad volio Hrvate... Učenici Satrea, Louisa Althussera i Charles Bettelheima -sve od reda su oni prekaljeni marksisti i bivši poklonici Mao Ce Tunga, a usput i jugonostagičari. Svi ti Matvejevićevi prijatlji predstavljaju u biti - same sebe, tj. ništa značajnog. Konačno je vrijme staviti stvari u svoje okvire!

Hrvatski list, 12. Kolovoza 2010.

13.08.2010.