Tko kaže da je Srbima u Hrvatskoj tijekom Oluje i nakon
nje uništeno 22.000 kuća? Ne samo da Ivan Zvonimir
Čičak, odnosno Hrvatski helsinški odbor kojemu je na
čelu, ili Damir Kajin, koji u svome protuhrvatskome
bijesu egzaltirano poseže za tim podatkom, nisu brojali
srpske spaljene kuće, nego to nije učinio nitko. Tjekom
suđenja Gotovini, Markaču i Čermaku u Haagu, obrane su
uvjerljivo pobile tu laž i dokazale da su tzv. nevladine
udruge u broj od 22.000 uništene kuće uvrstile i
hrvatske kuće koje su Srbi spalili, opljačkali i
temeljito razorili od 1991. do 1995. Primjerice, u
dokumentiranju svoje laći, naveli su i potpuno hrvatska
sela s uništenim kućama. Po svemu sudeći, porijeklo te
laži je u srpskim ili britanskim obavještajnim službama
koje su preuzeli domaći odnarođeni ili korumpirani
krugovi. Tako je stvoren stereotip, jedan od bezbrojnih
na štetu Hrvatske, kojim se i danas olako barata. Bilo
je nakon 2000. pokuđaja da se precizno utvrdi broj
uništenih srpskih kuća, a o tomu se, koliko znamo,
razmišljalo u institutu Ivo Pilar, ali je navodno
Sanader zaustavio taj projekt, što samo svjedoči da
hrvatskim upravljačkim strukturama, ovakvim kakve imamo
u zadnjih deset godina, odgovara održavanje lažnih
stereotipa.
Posegnemo li za podatkom da je na
području Knina, Gračaca, Obrovca, Benkovca i još nekih
mjesta u zaleđu Dalmacije, po popisu iz 1991. godine
živjelo manje od 80 tisuća stanovnika srpske
nacionalnosti, te uz pretpostavku da na svaku kuću
prosječno dolaze po četiri osobe, lako ćemo i na prvi
pogled utvrditi da bi onda, kada bi bio točan podatak
o 22.000 uništene srpske kuće, bila uništena svaka
kuća. No zna se da je više od polovice od toga broja
od oko 80.000 Srba živjelo u gradovima (Zadar,
Benkovac, Knin...), u kojima nisu stradale ni kuće ni
stanovi, osim u zanemarivim veličinama. Prema tome, u
zaleđu Dalmacije nije ni bilo toliko srpskih kuća pa
ih toliko nije ni moglo biti uništeno. Dakako, to što
ih je uništeno mnogo manje, ne znaći da je i manji
grijeh počinitelja. Za ta kaznena djela odgovarao je
pred hrvatskim pravosuđem veliki broj počinitelja i
nije jednostavno točno, da hrvatska država nije
djelovala, kao što isti krugovi optužuju.
Jedino su
Hrvati u ovoj državi i snosili sankcije za paljenje i
rušenje srpskih kuća, a Srbi su amnestirani za to što
su uništili više od 200.000 hrvatskih kuća.
Radi istine, dakle, potrebno je upozoravati na
svakodnevne laži koje dolaze i od tzv. ozbiljnih
političara poput Damira Kajina, Radimira Čačića i
drugih. Takve laži, kao i sve ostale, u funkciji su
najobičnije manipulacije. Naposljetku, hrvatska je
država vlastitim sredstvima i obnovila sve te kuće,
čak i onim Srbima kojima kuće nisu uništene, pa
posljedice nisu uopće velike, kao što su tragične
posljedice u slučaju ubojstava. Treba kazati i to da
je bezbroj sela i u Lici i u Dalmaciji u kojima su
srpske kuće ostale netaknute, kao i to da su Srbi,
odlazeći u Srbiju u općem neredu uzimali ono
najvrjednije, ostatak demolirali kako ne bi bilo na
korist, mislili su, Hrvatima.
No život ide dalje, već smo se, na
žalost, navikli živjeti s lažima takve vrste koje u
Ijevičarskim medijima, nevladinim krugovima i
kvazikozmopolitskim političkim krugovima nailaze na
plodno tlo, a u ostalim krugovima prolaze bez otpora i
reakcija. Kao i s brojem kuća, manipulira se s brojem
poginulih Srba pa isti krugovi stalno podsjećaju na
677 stradalih Srba. Oni unaprijed znaju da se sve te
smrti moraju pripisati Hrvatskoj vojsci, premda nemaju
naravno nikakvih dokaza. U općoj sotonizaciji Hrvatske
prednjaći bivši predsjednik Stjepan Mesić. Što više
stari, kao da je sve luđi. Prije nekoliko dana
usporedio je hrvatsko ozračje s onim u Njemačkoj nakon
nacizma i Drugoga svjetskoga rata. Možda bismo mu
napokon trebali preporučiti ono što je američki
predsjednik Barack Obama ovih dana preporučio onima
koji kritiziraju ubojstvo Osame Bin Ladena. Obama ih
je pozvao da pregledaju glave. U Hrvatskoj bi mnogi
morali proći taj pregled, a nesreća je hrvatske države
u posljednjih deset godina što to nisu učinili.
Kada smo već
kod američkoga predsjednika, on se sastao na tajnome
mjestu s pripadnicima svoje postrojbe koja je
likvidirala vođu AI Quaide i svakome od njih zasebno
zahvalio u ime cijele Amerike na uspjehu. Kako li samo
američki predsjednik i američka drzava drže do svojih
vojnika! A kako tek naši predsjednici, bivši i
sadašnji!
Zbog bivšega su dvojica generala osuđeni na
drakonske kazne, a on kaže da se ponosi svojom
suradnjom s Haagom koja je dovela do toga. Sadašnji će
im oduzeti odličja i činove, kao što je već nekima i
učinio. U biti, samo zato što su hrvatski, a ne,
primjerice, jugoslavenski generali. I jedan i drugi su
opasni manipulatori, samo je problem u činjenici što
to se mnogi daju izmanipulirati. Novi predsjednik
drsko štiti bezakonje prijašnjega, iako se iz aviona
vidi da je bivši gazio zakone ove države. I jedan i
drugi su pravnici, ovaj posljednji čak doktor prava.
Ako Hrvatska proživljava ovakvu agoniju s takvim
stručnjacima na čelu, u kakvoj bi tek bila da joj je
na čelu neki bravar, poput Josipa Broza. Nema bitne
razlike između njega i njih. Da je vratiti kotač
povijesti i da je ovo 1945. godina, a Mesić i
Josipović na vrhu vlasti, a da ovaj svijet, kakav
takav, ipak nije evoluirao, valjda bi nas opet pod
krinkom lažnoga antifašizma ta politika masovno bacala
u jame.
Glavni
haaški tužitelj Serge Bramertz prošoga je tjedna
prosvjedovao kod premijerke Kosor zato što Hrvati nisu
oduševljeni presudama generalima Gotovini i Markaču
koje će za sva vremena ostati najobičnija prijevara i
sramota te dokaz da je san o svijetu pravde i poštenja
tipična utopija. Tužitelj je navodno zatražio od
Hrvatske da nastavi sa suđenjima za ratne zločine jer
Haaški sud više ne može podizati optužnice, a za taj
posao u Hrvatskoj specijalizirana su četiri suda, u
Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. To znači otprilike:
bilo ili ne bilo dokaza, izvolite progonite i
zatvarajte svoje ratne zapovjednike, a Europska Unija
će provoditi dugogodišnji monitoring nad time.
Europsku Uniju i glavnoga haaškog tužitelja ne
zanima, dakle, to što toleriramo i ne sudimo
partizanskim ubojicama, što najljepši trgovi nose ime
komunističkih diktatora, što smo srpske ubojice mahom
abolirali. Važno im je da se sudi, makar i bez dokaza,
makar i s fabriciranim dokazima, samo Hrvatima. To je
za njih pravna država.
A takva ideja pravne države kakvu forsiraju EU i
Haag u Hrvatskoj je za gađenje. Jer to je zapravo
nakaradna pravna država kakvu već imamo, ali oni žele
još nakaradniju.
Ivica
Marijačić
Hrvatski list
12.05.2011.
|
