Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

EU FORSIRA IDEJU SELEKTIVNE, ZAPRAVO NAKARADNE HRVATSKE PRAVNE DRŽAVA       (03.06.2011.)

Europsku Uniju i glavnoga haaškoga tužiteIja ne zanima, dakle, to što toleriramo i ne sudimo partizanskim ubojicama, što smo srpske ubojice mahom abolirali ili što smo se odrekli teritorija koji nam po međunarodnom pravu pripada. Po njihovoj ideji pravne države, Hrvatska treba postati još gora nego što jest

Tko kaže da je Srbima u Hrvatskoj tijekom Oluje i nakon nje uništeno 22.000 kuća? Ne samo da Ivan Zvonimir Čičak, odnosno Hrvatski helsinški odbor kojemu je na čelu, ili Damir Kajin, koji u svome protuhrvatskome bijesu egzaltirano poseže za tim podatkom, nisu brojali srpske spaljene kuće, nego to nije učinio nitko. Tjekom suđenja Gotovini, Markaču i Čermaku u Haagu, obrane su uvjerljivo pobile tu laž i dokazale da su tzv. nevladine udruge u broj od 22.000 uništene kuće uvrstile i hrvatske kuće koje su Srbi spalili, opljačkali i temeljito razorili od 1991. do 1995. Primjerice, u dokumentiranju svoje laći, naveli su i potpuno hrvatska sela s uništenim kućama. Po svemu sudeći, porijeklo te laži je u srpskim ili britanskim obavještajnim službama koje su preuzeli domaći odnarođeni ili korumpirani krugovi. Tako je stvoren stereotip, jedan od bezbrojnih na štetu Hrvatske, kojim se i danas olako barata. Bilo je nakon 2000. pokuđaja da se precizno utvrdi broj uništenih srpskih kuća, a o tomu se, koliko znamo, razmišljalo u institutu Ivo Pilar, ali je navodno Sanader zaustavio taj projekt, što samo svjedoči da hrvatskim upravljačkim strukturama, ovakvim kakve imamo u zadnjih deset godina, odgovara održavanje lažnih stereotipa.

Posegnemo li za podatkom da je na području Knina, Gračaca, Obrovca, Benkovca i još nekih mjesta u zaleđu Dalmacije, po popisu iz 1991. godine živjelo manje od 80 tisuća stanovnika srpske nacionalnosti, te uz pretpostavku da na svaku kuću prosječno dolaze po četiri osobe, lako ćemo i na prvi pogled utvrditi da bi onda, kada bi bio točan podatak o 22.000 uništene srpske kuće, bila uništena svaka kuća. No zna se da je više od polovice od toga broja od oko 80.000 Srba živjelo u gradovima (Zadar, Benkovac, Knin...), u kojima nisu stradale ni kuće ni stanovi, osim u zanemarivim veličinama. Prema tome, u zaleđu Dalmacije nije ni bilo toliko srpskih kuća pa ih toliko nije ni moglo biti uništeno. Dakako, to što ih je uništeno mnogo manje, ne znaći da je i manji grijeh počinitelja. Za ta kaznena djela odgovarao je pred hrvatskim pravosuđem veliki broj počinitelja i nije jednostavno točno, da hrvatska država nije djelovala, kao što isti krugovi optužuju.

Jedino su Hrvati u ovoj državi i snosili sankcije za paljenje i rušenje srpskih kuća, a Srbi su amnestirani za to što su uništili više od 200.000 hrvatskih kuća.


Radi istine, dakle, potrebno je upozoravati na svakodnevne laži koje dolaze i od tzv. ozbiljnih političara poput Damira Kajina, Radimira Čačića i drugih. Takve laži, kao i sve ostale, u funkciji su najobičnije manipulacije. Naposljetku, hrvatska je država vlastitim sredstvima i obnovila sve te kuće, čak i onim Srbima kojima kuće nisu uništene, pa posljedice nisu uopće velike, kao što su tragične posljedice u slučaju ubojstava. Treba kazati i to da je bezbroj sela i u Lici i u Dalmaciji u kojima su srpske kuće ostale netaknute, kao i to da su Srbi, odlazeći u Srbiju u općem neredu uzimali ono najvrjednije, ostatak demolirali kako ne bi bilo na korist, mislili su, Hrvatima.

No život ide dalje, već smo se, na žalost, navikli živjeti s lažima takve vrste koje u Ijevičarskim medijima, nevladinim krugovima i kvazikozmopolitskim političkim krugovima nailaze na plodno tlo, a u ostalim krugovima prolaze bez otpora i reakcija. Kao i s brojem kuća, manipulira se s brojem poginulih Srba pa isti krugovi stalno podsjećaju na 677 stradalih Srba. Oni unaprijed znaju da se sve te smrti moraju pripisati Hrvatskoj vojsci, premda nemaju naravno nikakvih dokaza. U općoj sotonizaciji Hrvatske prednjaći bivši predsjednik Stjepan Mesić. Što više stari, kao da je sve luđi. Prije nekoliko dana usporedio je hrvatsko ozračje s onim u Njemačkoj nakon nacizma i Drugoga svjetskoga rata. Možda bismo mu napokon trebali preporučiti ono što je američki predsjednik Barack Obama ovih dana preporučio onima koji kritiziraju ubojstvo Osame Bin Ladena. Obama ih je pozvao da pregledaju glave. U Hrvatskoj bi mnogi morali proći taj pregled, a nesreća je hrvatske države u posljednjih deset godina što to nisu učinili.

Kada smo već kod američkoga predsjednika, on se sastao na tajnome mjestu s pripadnicima svoje postrojbe koja je likvidirala vođu AI Quaide i svakome od njih zasebno zahvalio u ime cijele Amerike na uspjehu. Kako li samo američki predsjednik i američka drzava drže do svojih vojnika! A kako tek naši predsjednici, bivši i sadašnji!


Zbog bivšega su dvojica generala osuđeni na drakonske kazne, a on kaže da se ponosi svojom suradnjom s Haagom koja je dovela do toga. Sadašnji će im oduzeti odličja i činove, kao što je već nekima i učinio. U biti, samo zato što su hrvatski, a ne, primjerice, jugoslavenski generali. I jedan i drugi su opasni manipulatori, samo je problem u činjenici što to se mnogi daju izmanipulirati. Novi predsjednik drsko štiti bezakonje prijašnjega, iako se iz aviona vidi da je bivši gazio zakone ove države. I jedan i drugi su pravnici, ovaj posljednji čak doktor prava. Ako Hrvatska proživljava ovakvu agoniju s takvim stručnjacima na čelu, u kakvoj bi tek bila da joj je na čelu neki bravar, poput Josipa Broza. Nema bitne razlike između njega i njih. Da je vratiti kotač povijesti i da je ovo 1945. godina, a Mesić i Josipović na vrhu vlasti, a da ovaj svijet, kakav takav, ipak nije evoluirao, valjda bi nas opet pod krinkom lažnoga antifašizma ta politika masovno bacala u jame.

Glavni haaški tužitelj Serge Bramertz prošoga je tjedna prosvjedovao kod premijerke Kosor zato što Hrvati nisu oduševljeni presudama generalima Gotovini i Markaču koje će za sva vremena ostati najobičnija prijevara i sramota te dokaz da je san o svijetu pravde i poštenja tipična utopija. Tužitelj je navodno zatražio od Hrvatske da nastavi sa suđenjima za ratne zločine jer Haaški sud više ne može podizati optužnice, a za taj posao u Hrvatskoj specijalizirana su četiri suda, u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. To znači otprilike: bilo ili ne bilo dokaza, izvolite progonite i zatvarajte svoje ratne zapovjednike, a Europska Unija će provoditi dugogodišnji monitoring nad time.


Europsku Uniju i glavnoga haaškog tužitelja ne zanima, dakle, to što toleriramo i ne sudimo partizanskim ubojicama, što najljepši trgovi nose ime komunističkih diktatora, što smo srpske ubojice mahom abolirali. Važno im je da se sudi, makar i bez dokaza, makar i s fabriciranim dokazima, samo Hrvatima. To je za njih pravna država.


A takva ideja pravne države kakvu forsiraju EU i Haag u Hrvatskoj je za gađenje. Jer to je zapravo nakaradna pravna država kakvu već imamo, ali oni žele još nakaradniju.

Ivica Marijačić

Hrvatski list

12.05.2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: