Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Časopis DO
Hrvatska
Vaąa pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

- Narudžbenica kojom neopozivo naručujem: U cijeni knjige nije uračunata otprema.

- Verbindliche Bestellung: Die Portokosten sind nicht im Preis inbegriffen
- Knjige isporučujemo samo unutar Švicarske
- Lieferung nur innerhalb der Schweiz

Naslov / Titel

Cijena CHF
 Preis CHF

Komada
/ Anzahl

Najnoviji muzički CD poznate hrvatske sopranistice

Blaženka Milić - Bajka, sopran


25.--
Miroslav Međimorec  
Piše Sunja Vukovaru : Istinite priče iz Domovinskog rata temelje se većinom na sjećanjima autora i njegovog brata, ali nisu doslovan prikaz ratnih zbivanja. Autor si uzima "pjesničku slobodu" u tumačenju događaja u kojima su on i brat sudjelovali i lica s kojima su se u ratu susretali. Sličnosti nisu slučajne, ali ni doslovne. Svrha slobode izražavanja bila je otkriti skriveni izraz rata i pojedinaca u njegovu žrvnju.
 
35.-
Miroslav Međimorec  
Frankfurtska veza: Roman o tajnom ratu hrvatskih i srpskih obavještajaca. Uzbudljiva špijunska priča zasniva se na istinitim događajima u kojima je, kao jedan od protagonista, sudjelovao i sam autor romana. Počinje telefonskim pozivom iz Frankfurta u zagrebačko sjedište HIS-a. Tajanstvena osoba koja se predstavila kao Vladimir nudi, na srpskom jeziku, informaciju vrijednu milijun dolara... Radnja se događa u Zagrebu, na okupiranim područjima Hrvatske, u Njemačkoj, BiH, Austriji, Ukrajini... i čitatelja vodi u europsko obavještajno i kriminalno podzemlje. U njoj sudjeluju i profesionalni obavještajci iz američkih, njemačkih, ruskih, jugoslavenskih i drugih tajnih policija.
 
35.-

Ambra, Ivan Aralica

Prvi Aralicin «roman s kljucem» u kojem su gotovo svi mnogobrojni junaci modelirani prema stvarnim i prepoznatljivim osobama iz hrvatske politike posljednjih deset godina. Ovaj roman iz života suvremene hrvatske politike opširno smo predstavili u broju 90 Društvenih obavijesti, pa se ne želimo ponavljati. Kao malu podsjetu donosimo komentar jednog citatelja. Citali ste Ambru? Naravno. I ponosni ste da ste skoro sve skrivene likove prepoznali. Uvjereni ste da je Ambra roman o živim ljudima s aktualne politicke scene. Imate pravo, ali samo djelomicno. Ambra nije roman, mada tako izgleda. Ambra je pjesnikova oda mrtvom prijatelju. Aralicina pocasna straža uz Tudmanov odar. Njegov obracun s hijenama koje cerupaju mrtvog lava, oko kojeg su se za života povlacili podvucenog repa. Ambra je i sociološka studija, prikaz društva i ozracja, dokument vremena u kojem živimo. Ambra ce se citati i onda, kada živi predložci likova u romanu više nikome ne ce ništa znaciti. Nisu Žepe Bevanda i njegovo društvo nekakvi unikati. Kod nas svaka cetvrt, svaka ulica ima svoje male Žepe, Hildegarde i Esme. Okrenite se oko sebe i prepoznati cete ih. Ambra je prica o Hrvatskoj danas
. Ambra je umjetnicko djelo. Zašto onda vika na Ambru? Zato jer ljudi bolje podnose kilu laži od zrnca istine. Niti jedna laž nije tako okrutna i bolna kao ogledalo pred vlastitim nosom. Vlastiti lik
50.-
"rasprodano" "ausverkauft"

Što sam rekao o Bosni, Ivan Aralica

Što je veliki pisac zaista rekao o Bosni, a što su mu drugi pripisali da je rekao. Dalekovidna analiza politicke prošlosti, sadašnjosti i buducnosti Bosne i Hercegovine. Trajno aktualna knjiga politickih eseja koja rasplece hrvatsko-muslimanske cvorove. I koja je uzvitlala (politicku) prašinu i uhvatila u laži mnoge Aralicine oponente. Ivan Aralica roden je 1930. u Promini u Ravnim kotarima. Uciteljsku školu završio je u Kninu, Filozofsik fakultet (studij južnoslavenskih jezika i književnosti) u Zadru. Do 1991. živio je u Zadru, u obiteljskoj kuci s velikim vrtom, a od te godine živi u Zagrebu u kojem je i prije provodio ljeta, dovršavajuci u izolaciji malog stana n Novom Zagrebu svoje romane. Živi sa suprugom Ružicom, uciteljicom, a ima sina Tomislava i kcer Gordanu. Prvu knigu objavio je 1967., a onda slijede mnoge druge knjige romani, pripovijesti, kazališni komadi, filmski scenariji i politicki ogledi. Uredivao je «Zadarsku reviju» i splitske «Mogucnosti». Redoviti je clan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
 
35.-
"rasprodano" "ausverkauft"

Priča o Tuđmanovoj salveti, Miroslav Tuđman

U knjizi se polemicki beskompromisno, znanstveno utemeljeno, ot voreno i izravno, razoblicuje podvala engleskog politicara, lorda Ashdowna, koji je pokojnom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tudmanu pripisao tobožnji dokument o hrvatskim ekspanzionistickim planovima prema Bosni i Hercegovini. Rijec je o papirnom ubrusu, tzs. Tudmanovoj salveti, na kojem je hrvatski predsjednik, 1995. u Londonu, tumaceci slabo obaviještenom engleskom lordu moguci razvoj dogadaja, povukao crtu razdvajanja Europe na istok i Zapad, a prema strategijskim atlasima koji su masovno kolali po kancelarijama NATO-pakta. Toj crti razdvajanja Englez je docrtao i dopisao tendenciozna tumacenja i sve to javno predstavio kao krunski dokaz o namjerama Hrvatske da podijeli Bosnu. Lord je to najprije ucinio na konferenciji za novinare, a onda i na Haškom sudu koji je lordovu konstrukciju prihvatio kao vjerodostojan dokaz protiv generala Tihomira Blaškica i osudio ga na 45 godina zatvora. Jedna od najcitanijih publicistickih knjiga u Hrvatskoj.
17.- 
"rasprodano" "ausverkauft"

Ispod jezika, Josip Pavičić

Sedamdeset jedan komentar u kojima se sa sociolingvistickog i kulturološkog stajališta razmatra hrvatski jezicni sustav u doba velikih društvenih promjena. Komunizam je na kraju, socijalisticka je Jugoslavija pred raspadom, Hrvatska se bori i postaje neovisna država. Kako te promjene utjecu na hrvatski jezik, posebice na one njegove slojeve koje je najviše obilježilo stoljetno jednacenje po srpskosti i najdublje pogodilo socijalisticki novogovor? Što se s hrvatskim jezikom dogada u slobodi i što se sve, ponajprije o društvu, može procitati iz promjena u jezicnim strukturama? Knjiga Ispod jezika svojevrsna je kronika zbivanja na podrucju kojim se hrvatski jezikoslovci najmanje bave, a to je podrucje upotrebe jezika. Primjere autor uzima iz svakodnevnog jezicnog života, najviše iz govora javnih medija i politike.
35.-
"rasprodano" "ausverkauft"

Idemo na Zagreb, Nebojša Jovanović

Prvi srbijanski roman o prošlom hrvatsko-srpskom ratu koji se objavljuje u Hrvatskoj, napisan u obliku dnevnika na osnovi osobnih autorovih ratnih doživljaja. Srbijansko izdanje objavljeno je u Beogradu 1998. i prošlo gotovo nezapaženo. Hrvatsko izdanje zadržalo je jezik izvornika – srpski, samo je izvorno pismo, cirilica, zamjenjeno latinicom. Tri su bitna razloga za objavljivanje Jovanoviceva romana u Hrvatskoj: prvi, roman je dobro napisan, privlaci kao vrijedna literatura; drugi, donosi neobican pogled na srpsko-hrvatski rat, a to je pogled s druge, srpske strane fronte, i trece, uvjerljivo svjedoci o ratnim ciljevima napadaca i krvavom karakteru rata. Nebojša Jovanovic (r. 1963. u Loznici, Srbija) profesor je povijesti i urednik u državnom zavodu za udžbenike i druge školske knjige u Beogradu. Kao rezervist, na poziv, sudjelovao je 1991. u ratu protiv Hrvatske. Divizija JNA kojoj je pripadao razarala je Karlovac, Zagreb, dugu Resu.... Roman se odmah po izlasku u veljaci 2002. našao na samom vrhu ljestvice najcitanijih knjiga u Hrvatskoj.
 
37.-
"rasprodano" "ausverkauft"

Mala ilustrirana hrvatska povijest, Hrvoje Matković, Drago Trumbetaš

Hrvoje Matkovic, Dragutin Trumbetaš

Ilustrirani pregled povijesti hrvatskog naroda od najstarijih vermena do današnjih dana. Sažet prikaz najvažnijih dogadaja, kretanja, licnosti iz hrvatskoe povijesti; slika života Hrvata, života u Hrvatskoj i života na hrvatski nacin. Knjiga kratkih ali pouzdanih obavijesti o svemu najvažnijem iz naše povijesti, a najviše o hrvatskim težnjama za državnom neovisnošcu. Ilustrator, vrhunski crtac i graficar Dragutin Trumbetaš, nacrtao je sve glavne prizore i osobe iz povijesti, slike iz svakodnevnog života, obicaje, nošnje i odore.... pa i zemljovide, politicke i ratne karte.

35.-
"rasprodano" "ausverkauft"

Na istoku zapada, Mirko Sabolović

Roman o sudbini mlinovarske (bjelovarske) obitelji Kramaric u hrvatskim povijesnim preokretima proteklih 50 godina: 1945. i Bleiburg, 1971. i hrvatsko proljece, 1972. i emigracija, 1991. i rat za hrvatsku neovisnost. Karijere, stradanja, zanosi, ljubavi ljudi koji se ne žele predati. Žestoko, uzbudljivo, nježno.
35.-
"rasprodano" "ausverkauft"

Serbian myth about Jasenovac, Josip Pečarić

Knjiga je pisana na engleskom i odgovor je na knjigu 'Tudmanov Jassenovacki mit' dr. Milana Bulajica iz Beograda. U dodatku knjizi nalazimo cijeli razgovor 'licem u lice' izmedu akademika Josipa Pecarica i Milana Bulajica objavljen na radiju «Slobodna Europa». Nažalost knjiga ne postoji na hrvatskom, ali je od srca preporucujemo svima koji se služe engleskim jezikom. Josip Pecaric je roden 1948 u Kotoru (Boka Kotorska), profesor je na Zagrebackom sveucilištu, clan HAZU i aktivan clan Akademije znanosti New York.
50.-

Priče iz didove brčine, Mile Mudrovčić
Mile Mudrovcic, K. Krešimir, Zagreb, 2001
Priredio Šimun Šito Coric

Kad se liku spomene... ...Gora je bila moja druga ljubav. Kad bi se poveo kaki divan o Velebitu, u mene kanda bi uši naresle da mi što ne promakne. U šumi mi se svaki posao milio i nisi me moga umorit pa da kožu dereš s mene.Zato me je i lugar rado uzimao sa sobom da mu bulam drva kad bi iša u doznaku. On bi pokaza drvo, a ja vrce k njemu i nama zasicem i opalim broj. Dok sam tako jurca po šumi, u meni su se odvijale sve one price o vucima i ajducima. Nekako tako o Petrovdanu zabolilo cacu jako i nije moga primit otkazu pa je mene zamolio bil ja tijo poc s lugarom uzet za nas drva... ..( Iz price «Gorar») Pred nama je zbirka od dvadeset i dvije (22) kratke price Mile Mudrovcica, hrvatskoj javnosti ne baš nepoznatog profesora hrvatske književnosti i njemackog, pisca poezije i kratkih prica, ali i novinarskih priloga i književnih kritika, pa prigodnog slikara i vec etabliranog kipara kojemu je drvo pri tom umjetnickom poslu postalo i ostalo jedina ljubav. Pitoreskni podvelebitski kraj iz kojega je nikao, plavicasti vrhunci djetinjstva i snova ispod Visocice, kako bi Mudrovcic rekao, ostarjele mlinice i uvijek mladi bukovi na na rijeci Lici, njegova razlivena duša po ribnickom polju (mada je od studentskih dana u Zagrebu), sve se to neskriveno otkriva kao njegovo sveto mjesto nadahnuca za sva daljna uzletanja, a koja sežu do izazovnih horizonata ljudskosti, ljubavi i poezije. Vec sami naslovi Mudrovcicevih kratkih prica kao što su izreda Na planini, Didova prva ljubav, Lovacka sreca, Zora medja, torbicu na ledja ili Kako je Mare izlicila Ivu daju citatelju jasno naslutiti da se pisac sracunato posvecuje kraju i mentalitetu koje od svih najbolje poznaje i koji su mu srcu najbliži. Vjerojatno je to doprinijelo uvjerljivom litararnom govoru ove zbirke, ali se takodjer primjecuje da Mudrovcic «ima oko» za svoja izvorna zapažanja i zakljucke. Naime, svaka njegova prica ima svoju dušu, ali može ju se prepoznati po nekim bitnim elementima. Ona nudi slike iz svagdašnjice lickog života koji ipak polako vene, a najcešci inventar price cine duhoviti ljudi i njihove medjusobne doskocice, te licke gore i vode sa životom u njima. Sve je uspješno slijeva u jednu cjelinu, pa iz Mudrovcicevih prica jednako citatelj postane blizak seoskom lugaru, stricu Martinu, malom vucicu, staroj bukvi ili naglom padu noci u Velebitu. Uz to, malo je Mudrovcicevih prica bez finog humora, a nijedna ne zavšava bez primamljive, ali nenametljive poante. Kad se svemu tome doda taj stari bajkoviti jezik lickog sela kojeg je ocito sve manje, onda se citatelj nece moci oprijeti citanju, poceo s bilo kojom pricom citati ovu zbirku ovoga bez dvojbe darovitog pisca. I poželjet ce cuti da mu uskoro izlazi nova knjiga kratkih prica, pa ispod bile cije druge brcine.
20.-

Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Bože Vukušić

«...U noci 24. kolovoza 1981, ubijen je revolverskim hicima iz najneposrednije blizine, na svom radnom mjestu u cirišklom hotelu Kindli, tridesetogodišnji Stanko Nižic. Ciriški list Blick napisao je u tom povodu: «Povijest Nižiceve smrti pocinje gotovo na dan tocno prije pet godina. Dne 28. kolovoza1976. ekspolodirala je bomba, koja je raznijela Hrvata iz Nice, Ivana Tuksora i teško ranila sedam osoba. Policija je kod ubijenog pronašla mali crni kalendar, u kojemu se nalazilo i ime Stanka Nižica iz Zuericha...». Tuksora i Nižica povezivao je zajednicki suradnik koji je ujedno bio i tajni doušnik Blagoja Zelica pod pseudonimom Šime. On je udbi slao vrlo opaka izvješca. Jedno od njih, sastavljeno od Blagoja Zelica 8. srpnja 1977. glasi: «Dana 9.6.1977. suradniku 'Šimi' u Pariz telefonom se javio emigrant Josip Katalenic iz Rima, rekavši mu da se nalazi u hotelu 'Londra' u sobi 906, telefon 770071. Rekao je da je s njim i Wilson tzv. 'Bradonja', obavještajac iz Cilea, koji po svijetu organizira atentate na cileanske ljevicare. Prema ranijem dogovoru on se želi upoznati sa suradnikom, zbog pripremanja jednog atentata na jugu Francuske.....(Ulomak iz knjige)

Neobicno monografsko i dokumentarno djelo Osmogodišnji rad u domovini i u inozemstvu na ovoj knjizi autora Bože Vukušica zaslužno je ugledao svjetlo dana, a vec cetiri izdanja ove knjige pokazuju kako je i kritika i publika u ovoj knjizi prepoznala svoje štivo i došla na svoje. Koliko god bilo vrlo zahvalno pisati o jednoj ovakvoj temi, «otkriti karte» pred javnosti o necemu što se strogo krilo i tabuiziralo pola stoljeca, nije laka stvar, a može se vratiti i kao bumerang i pogoditi u krivo mjesto. Medjutim, to se nipošto nije dogodilo. Vukušic je ocito ušao u veliki rizik, ali i umješnost i sreca su ga poslužili. I prijatelji, brojni surdnici kao i razne institucije. Na drugoj strani, upravo jer je na vlastitoj koži doživio politicki progon (bio je sam žrtva udbe, a i osudjen na doživotnu robiju), s velikom tankocutnošcu je ušao u ovu bremenitu tematiku. Ova knjiga s više od pet stotina stranica veceg formata mogla bi se opisati kao sretan spoj monografskog i dokumentarnog materijala, a koji je u velikoj vecini citko povezan i medjusobno nadopunjavan. Donosi dosad javnosti nepoznate dokumente i analize s nekadašnjom oznakom «Državana tajna, strogo povjerljivo...». Na samom pocetku Vukušic predstavlja sve važnije politicke organizacije hrvatskog izvandomovinstva kroz pola stoljeca komunizma, objavljujuci i njihove programe i politicka odredjenja. U drugom poglavlju autor istražuje nastanak, razvoj i djelovanje jugoslavenskih tajnih služba, donoseci tu i kratke životopise najistaknutijih njihovih protagonista. Trece poglavlje obradjuje »Napade na hrvatske politicke iseljenike», ponovno s puno imena i opisa, kako se i poimenice s kime od Hrvata atentatima, ubojstvima i kidnapiranjima krvavo obaracunavala Udba u izvandomovinstvu. Tu se prvi put dokumentirano vidi da je Udba od 1945. do stvaranja Hrvatske vodila pravi rat protiv Hrvata i njihovih celnika izvan domovine. Cevrti dio knjige posvecen je uglavnom Bruni Bušicu, posebice s ponovno dokumentiranim pogledom na pozadinu njegovog ubojstva, pa sve do sudjenja udbaškom profesionalnom ubojici V.Sinddicicu u Velikoj Britaniji i onda u Zagrebu. Uz to, na kraju knjige nalazimo na vrlo korisne priloge, kao što su opširna bibliografija i kazalo imena. Uz stotine i stotine imena, podataka, izvješca, tajnih dokumenata i slicnog, Vukušiceva knjiga je pionirski, ali nezaobilazan rad iz ovovrsne povijesti hrvatskog izvandomovinstva. Vukušic je uz svu tu neobicnu gradju uspio napraviti opširnu i veliku knjigu, a koja ne da nije citatelju dosadna, nego se ocito cita kao najbolji kratki krimic.

50.-

Dr. Franjo Tuđman

Vizije i postignuća

sabrani zapisi i autorizirane rasprave okruglog stola «Hrvatska – deset godina poslije: nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća»

Druga obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana bila je povod za trezvenu raspravu o postignućima i ciljevima Hrvatske od njezina osamostaljenja do danas. Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta UHIP organizirala je 6. prosinca 2001. okrugli stol „Hrvatska – deset godina poslije: nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća„. Učesnici rasprave bili su akademik Ivan Aralica, akademik Slaven Barišić, mr. Ivan Bekavac, Ante Beljo, prof. dr. Krešimir Ćosić, admiral Davor Domazet Lošo, dr. Vesna Girardi-Jurkić, prof. dr. Andrija Hebrang, mr. Nenad Ivanković, akademik Dubravko Jelčić, Josip Jović, akademski kipar Kuzma Kovačić, mr. Zlatko Mateša, prof. dr. Anđelko Milardović, dr. Anđelko Mijatović, Miroslav Međimorec, dr. Nedjeljko Mihanović, dr. Ljerka Mintas-Hodak, akademik Ivo Padovan, akademik Josip Pečarić, general Slobodan Praljak, prof. dr. Adalbert Rebić, akademik Davorin Rudolf, mr. Borislav Škegro, prof. dr. Marijan Šunjić, prof. dr. Miroslav Tuđman, dr. Mirko Valentić, Ljilja Vokić, Zoran Vukman, Igor Zidić. Kao što vidimo, sve su to hrvatski intelektualci koji nisu samo stručnjaci u svom području, već i osobno mogu svjedočiti o povijesnim promjenama u Republici Hrvatskoj. To su ljudi koji mogu procijeniti vizije i ciljeve s kojima se išlo u ostvarenje osnovnih nacionalnih interesa, a danas mogu zagovarati vrijednosti na kojima se može graditi budućnost Hrvatske. Teme o kojima se raspravljalo:

• Stvaranje suverene, nezavisne, samostalne, demokratske Republike Hrvatske
• Domovinski rat (oslobodilački, obrambeni ili „dogovoreni„ i osvajački; odnos prema braniteljima)
• Hrvatski nacionalni interesi i BiH
• Politika i odnosi s haaškim tribunalom
• Europske integracije (mogućnosti)
• Politika prema iseljenoj Hrvatskoj
• Pretvorba; modeli, rješenja, posljedice
• Demokracija i komunističko nasljeđe
• Politika pomirbe (ili o revanšizmu 1990. i 2000.)
• Stvaranje institucija hrvatske države i civilnog društva

Iz predgovora Ivana Aralice: „U prvim danima nastanka samostalne hrvatske države, u dosta širokom spektru političkih stranaka i velikom broju pretendenata na liderstvo, Tuđman je imao političke takmace na ostvarenju svoje političke zamisli – pod svaku cijenu stvoriti nezavisnu državu – ali ni njegovi takmaci ni stranke oporbene njegovoj nisu imali alternativni program onomu koji je on ostvarivao. Dakako apstrahirajući program pobunjenih Srba i onih koji su s njima kooperirali ili samo duhovno korespondirali. Tek kada je sanirana srpska pobuna, odbačen agresor, a Hrvatska ostvarila svoj suverenitet na čitavom svom području, Tuđmanovoj političkoj misli pojavila se alternativa u, tako nazvanoj od nekolicine autora, „drugoj republici„, koju bi, prema zamisli njenih formulatora, trebalo ostvariti u posttuđmanovskom vremenu. .....Kada je Tuđman umro, a na vlast – što je bila izravna posljedica te smrti – došla njemu oporbena politička postava, homogenizirana samo željom da, prepuštajući vodstvo neokomunistima, prigrabi vlast, ona nije mogla, iako je post-tuđmanovsko vrijeme nastupilo, stati iza nedorečenog programa „druge republike„ i transparentiralo je još nedorečeniji program nazvavši ga spontano detuđmanizacijom. Što je bio samo jedan od ciljeva programa „druge republike„ izveden iz pojma denacifikacija, koji im se učinio preopasnim zbog svoje jasnoće. .............. Prva se u procesu detuđmanizacije na udaru našla nacionalna država kao prvorazredna vrijednost. U čitavom nizu postupaka uslijedilo je njeno poniženje. Poniženje njenih oltara, insignija i njena postojanja. Zatim je na red došla uzastopna razgradnja ustava kakvu može obaviti samo pučistička vlast, a ne vlast koja je izbila na vrh temeljem ustava i mora ga poštivati sviđao joj se ili ne sviđao. ... „

35.--

«VJENCANJE U CRNINI» prof. Marijan Karabin

Poznati hrvatski književni kriticar Toma Podrug, pod naslovom «Pojednostavljeno o složenom», osvrnuo se na roman našega dugogodišnjega clana prof. Marijana Karabina, «VJENCANJE U CRNINI», izdanje Matice hrvatske Zaprešic, 2001. Prenosimo dijelove toga osvrta: Roman «Vjencanje u crnini» Marijana Karabina, hrvatskog iseljenika u Švicarskoj, rodenog 1936. godine u Gornjoj Stubici, u Hrvatskome zagorju, pripada onoj vrsti proznih uradaka koje je vec davno ustolicio rodocelnik takvih i slicnih romana Janko Matko. I piscu je Karabinu namjera ispripovijedati sadržaj svoga romana na najpristupacniji nacin. Iako je studirao i diplomirao germanistiku i psihologiju, pisac Karabin je ostao privržen iskazivanju svojih literarnih sadržaja manirom pripovjedalacke narativnosti, opširnosti i opisnosti što prelijecu preko velikih površina.

On piše i pripovijeda pojednostavljeno o složenom. Uzevši za sadržaj svoga romana doista izazovnu temu, piscu Karabinu, koji je rekosmo studirao psihologiju, ovom se prilikom pružila mogucnost da u brojnim raspravama, razgovorima, dvojbama, zamršenim svjesnim i podsvjesnim odlukama glavnih junaka romana pokuša svoje psihologijsko znanje pretvoriti u umijece pisanja primjereno za odgonetavanje svojih misli i ideja literarnim sredstvima koja ce zainteresirati široki citateljski krug. Ovaj ce roman naci svoje citatelje koji vole citati sadržaje isprepletene sukobima i ljubavnickim zapletajima koji su ispisani opširno, opisno, misaono pojednostavljeno s citljivim rašclanji-vanjem dogadaja u vremenu i prostoru.

(Roman «VJENCANJE U CRNINI», koji se svida sve vecem broju citatelja, može se naruciti kod autora, na e-mail: m.karabin.@gmx.ch ili na adresu: Geissbergstr. 34, 8200 Schaffhausen. Prodajna cijena je CHF 25.- Kod slanja poštom, zbog troškova pakiranja i poštarine, CHF 30.-).

30.--

m.karabin@gmx.ch

Povijest hrvatskih neprijatelja, Emil Čić

Knjiga se moze naručit i direktno kod autora putem e-maila na http://www.inet.hr/~ecic/

35.-

Emil Čić, prijevod sa engleskog, Anglo-američki establishment, autor Caroll Quigley

Knjiga se moze naručit i direktno kod autora putem e-maila na http://www.inet.hr/~ecic/

45.--

Mein Vukovar lebt, Peter Weibel 33.--

Trećejanuarska Hrvatska Joško Čelan

Knjiga „Trećejanuarska Hrvatska„ bila je tri mjeseca najprodavanija ili među najprodavanijim knjigama u knjižarama „Verbuma„ u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Šibeniku.
Autor o knjizi: Ova knjiga cjelovita je kronika liberal-komunističke ili crveno-žute trećejanuarska Hrvatske, onakve kakva je proistekla iz općih parlamentarnih izbora 3. siječnja 2000. godine. Obuhvaća godine hrvatske povijesti za kakvu smo se nadali, pače i bili čvrsto uvjereni, da se više ne može ponoviti. Ali, nikad ne reci „nikad„: stjecajem niza vanjskih i unutrašnjih okolnosti došli smo u priliku uvjeriti se da se povijest ne da programirati, te da i nije baš nekakva osobita učiteljica života (magistra vitae). Inače nikada ne bismo došli u situaciju da nominalno slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi pridjevamo oznake zloglasne velikosrpske šestojanuarske diktature kralja Aleksandra iz davne 1929. godine. Knjiga je posvećena hrvatskom generalu, osloboditelju i branitelju nacionalnog dostojanstva Anti Gotovini.
O knjizi i njenom piscu rekli su „zapadnobalkanski„ autori:
Frenki Laušić, Slobodna Dalmacija: Joško Čelan je krajnji nacist endehazijskog sentimenta. Igor Mandić, Vjesnik: žalosni, nazadni i dvojbeni društveno-idejni projekt, od onih koje treba staviti izvan zakona. Tomislav Klauški, Novi list, Slobodna Dalmacija: krajnji, provokativni desničar, u situaciji nalik onoj zarobljenika s Bleiburškog polja. Dražen Vukov-Colić, Novi list: jedan od onih kojima demokracija treba pokazati zube. Radenko Udovičić, Media-Plan, Sarajevo: Tiskovno povjerenstvo Bosne i Hercegovine i te kako bi imalo posla s tekstovima Joška Čelana. Marinko Čulić, Feral Tribune, AIM: jedan od vodećih Tuđmanovih novinara. O knjizi i njenom piscu rekli su hrvatski autori: Milan Jajčinović, Večernji list: Joško Čelan je jedan od najtemeljitijih hrvatski mnemoista (pamtitelja). Gojko Borić, slobodni novinar: borbeni, ali ne ekstremni desničar. Tomislav Sunić, slobodni novinar, publicist i diplomat: Joško Čelan je veliki novinar, sjajan stilist besprijekorna moralnog integriteta, izuzetno cijenjen u hrvatskoj dijaspori od Brisbanea do Bostona. Josip Jović, Slobodna Dalmacija: pisac veoma čitane i intrigantne političke kolumne „Poslije bitke„, kojom je zacijelo dosegao vrhunce političkog komentiranja, slagali se mi s njim ili ne. Čelanov je stil, kao čudesan spoj strastvenosti i analitičnosti, s neobičnom otvorenošću, preciznošću i oštrinom, posve jedinstven. Mirko Čondić, pukovnik Hrvatske vojske i predsjednik Stožera za zaštitu digniteta Domovinskog rata: Joško Čelan u svojim tekstovima problematizira hajke na branitelje i Domovinski rat, iznimnom pronicljivošću otkriva razloge odnarođenja vlasti od naroda, analizira uzroke šikaniranja Hrvata u BiH, te proziva vlast u Hrvatskoj zbog njihova ostavljanja naroda i države na milost i nemilost krojačima Novog svjetskog poretka. ... Soroševi plaćenici u režimskim medijima na sjajan su način prokazani u ovoj knjizi. ... Joško Čelan i ovom knjigom dokazuje da hrvatsku riječ i misao nije moguće ušutkati i ja mu na tome zahvaljujem. Josip Pečarić, akademik, matematičar, politički komentator i publicist: Knjiga jednog od vodećih hrvatskih komentatora i kolumnista Joška Čelana „Trećejanuarska Hrvatska„ nezaobilazno je vrelo onima koji će sutra pisati povijest ovoga vremena. Dr Marko Veselica, hrvatski ekonomist i političar, nacionalna legenda: Joško Čelan, kao novinar i publicist, hrabri državotvorni Hrvat, vrlo svestrano obrazovana, znanstveno i stručno opremljena ličnost, u svom prepoznatljivom radu, stilu i metodi analitičnosti, polivalentnosti, konkretnosti i otvorenosti među prvima je koji su upozorili na razorne patološke i smrtonosne procese koje je nova (liberal-komunistička) vlast unijela u hrvatsku državu i narod. Napadan je drsko i podlo sa svih mogućih strana. Obilježen je kao desničar, nacionalist i fašist samo zato što je mislio nacionalno,

 

25.--

Oteto zaboravu, Joško Čelan

LUCIFERU, BOJ SE HRVATSKE KLETVE „Zapala me rijetka i izuzetno mučna dužnost da se javno obratim vama, ratnom zločincu, krvniku i izdajniku hrvatskog naroda. Povod tom obraćanju je kao rana svježe i kao košmar tjeskobno sjećanje na krvavi ponedeljak 26. kolovoza ovog smutnog ljeta Gospodnjeg 1991., dan kada ste počinili još jedno u nizu zlodjela prema narodu iz kojeg ste, na njegovu sramotu i nesreću, potekli – ovaj put, po svemu sudeći, najteže. Riječ je, dakako, o naredbi da se sravni sa zemljom malo hrvatsko selo Kijevo, što je, s istinskom demonskom akribijom vaših službenika, i provedeno u nedjelo. Nadali smo se, videći hrabrost i odlučnost branitelja Kijeva, da se neće ispuniti zlokobna metafora o Kijevu kao ovovremenom Sigetu, ali vi ste se, zlotvore, pobrinuli za nešto još gore: na mirotvornom i oslobodilačkom završetku
 ovog vijeka vi ste „svom„ narodu podarili još jedno u nizu mitskih mjesta njegova mučeništva – hrvatsku Guernicu. .......... Ali, zato vas sasma sigurno neće mimoići kletva hrvatske matere, i to ona epskih razmjera, kojoj ste ubili sina čija je jedina krivnja bila ljubav prema rodnoj grudi„. Ulomak iz knjige Joška Čelana „Oteto Zaboravu„
30.--

Oklevetani narod, Hrvati u BiH 1990.-2000. Joško Čelan

Iz autorovog predgovora prvom izdanju knjige od 25. kolovoza 1999.: Kada smo u vrijeme raspada bivše države došli u priliku da se, osobito izoštreno, zapitamo tko smo, što smo i na čemu smo, otkrili smo, ne bez zaprepaštenja, da nas, jedne te iste, dijeli ona ista nametnuta granica kraj Kamenskoga, koju je netko vrlo precizno nazvao hirom pijanog mletačkog geometra. Neposredno pred početak rata u Hrvatskoj, u veljači 1991. jugokomunisti iz Slobodne Dalmacije – nakon skoro dva desetljeća rada u toj redakciji – izbacili su me s posla, pa sam slijedeće dvije godine proveo kao ratni reporter Večernjeg lista na južnohrvatskim i hercegbosanskim ratištima. Tako sam, eto, došao u priliku iskusiti svu muku i tegobe borbe Hrvata u Bosni i Hercegovini za svoju konačnu slobodu. Te dvije godine sam proveo i hvatajući u letu odlomke bosanskohercegovačke
 demografije, koja je, ako već ne korijen svega što se zbilo, onda zasigurno jedna od ključnih činjenica svekolikog povijesnog događanja. Tada sam se i prvi put suočio s unutarhrvatskim raskolom oko Bosne i Hercegovine, koji je, kao i sam problem koji ga je iznjedrio, zasigurno najvažnije i najdalekosežnije pitanje opstanka hrvatskoga naroda i države. A prvi put sam se suočio i s onim sunarodnjacima koji na tu stvar gledaju drugačije od mene. Naime, rat u Hrvatskoj je već bio prešao svoju najkravaviju akutnu fazu, a u Bosni i Hercegovini još nije ni izbio, kad sam se slučajno zatekao u franjevačkom samostanu Gorica kraj Livna ......... Te večeri u franjevačkom samostanu čuo sam od ljudi koji doista imaju najneupitnije povijesno pravo da govore u ime hrvata u Bosni i Hercegovini i priču o tome kako Hrvati katolici pamte i gora vremena od ovih, kad su bili svedeni na reliquiae reliquiarum, ali su, osloncem na svoju vjeru i uljudbu, u povijesno povoljnijim okolnostima vraćali izgubljene pozicije i snagu. Možda bih i povjerovao u tu priču kad bi današnji Hrvati bili slični onima od jučer – recimo, mojoj pokojnoj babi koja je na svijet donijela sedamnaestero djece. Hrvati su (nažalost?) danas tipičan europski narod, dakle, sklon nestajanju i najiskrenije sumnjam da nam naša europska kultura, sve više i više kultura smrti, može imalo pomoći u našem biološkom onemoćavanju. Naizgled istu priču koju sam tada čuo od livanjskih franjevaca slušao sam kasnije, mjesecima i godinama, iz usta najvećega dijela lijevo-liberalne oporbe u Hrvatskoj. Kod njih, naravno, nisam prepoznao dobre namjere, kakve u spomenutoj livanjskoj epizodi nikada nisam ni dovodio u pitanje. Rečeni duhovnici, shvatio sam, gonjeni su humanističkim i ekumenskim pobudama, te vjerom u vitalnost vlastitog naroda, dok sam kod velike većine crveno-žutih političara uočavao više od svega ravnodušnost prema naciji i oportunizam prema svjetskim moćnicima. Najmanje me mogla zavesti verbalna magla brojni recikliranih jugokomunista, koji čitavo ovo vrijeme samo papagajski ponavljaju diktat angloameričkih, odnosno židovsko-masonskih Vladara svijeta, nadajući se kako će ih njihova stara podložnost i nova planetarna pravovjernost vratiti na vlast, koja je uvijek bila njihova jedina vjera i domovina. A mogućnost da se oni vrate na vlast je stvarna. Zahvaljujući njihovoj nedvojbenoj prilježnosti kad treba rušiti i razgrađivati, zahvaljujući izdašnoj podršci spomenute Velike braće (Big brothers) uspjeli su u znatnom dijelu hrvatskoga naroda – najvećma među tradicionalno potkupljivim (vele)gradskim lumpenproletarijatom i lumpeninteligencijom – raširiti razoran kroatocidni stereotip o «hercegovačkim bjeločarapašima», koji da su nam mlinski kamen u našim nastojanjima da se domognemo toliko žuđenoga ovozemaljskoga carstva nebeskoga imenom «euroatlantske integracije». Zahvaljujući toj ovdašnjoj mitskoj prodanoj gospodi naš politički život posljednjih godina sve više sliči jednom beskrajnom nizu izdaja, koje nitko ne sankcionira. ....
25.--
Ime / Name
Prezime / Vorname
Adresa / Adresse
Po. broj i mjesto / PLZ und Ort
Tel.
E-Mail:

Knjige se mogu naručiti i na: Fax: 056 2218208
Die Bücher können auch bestellt werden via: Fax: 056 2218208

 

 
 
Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU