Miroslav Međimorec

Miroslav Međimorec

. Ambra je umjetnicko djelo. ZaÅ¡to onda vika na Ambru? Zato jer ljudi bolje podnose kilu laži od zrnca istine. Niti jedna laž nije tako okrutna i bolna kao ogledalo pred vlastitim nosom. Vlastiti lik

Hrvoje Matkovic, Dragutin Trumbetaš

Ilustrirani pregled povijesti hrvatskog naroda od najstarijih vermena do danaÅ¡njih dana. Sažet prikaz najvažnijih dogadaja, kretanja, licnosti iz hrvatskoe povijesti; slika života Hrvata, života u Hrvatskoj i života na hrvatski nacin. Knjiga kratkih ali pouzdanih obavijesti o svemu najvažnijem iz naÅ¡e povijesti, a najviÅ¡e o hrvatskim težnjama za državnom neovisnoÅ¡cu. Ilustrator, vrhunski crtac i graficar Dragutin TrumbetaÅ¡, nacrtao je sve glavne prizore i osobe iz povijesti, slike iz svakodnevnog života, obicaje, noÅ¡nje i odore.... pa i zemljovide, politicke i ratne karte.

Kad se liku spomene... ...Gora je bila moja druga ljubav. Kad bi se poveo kaki divan o Velebitu, u mene kanda bi uÅ¡i naresle da mi Å¡to ne promakne. U Å¡umi mi se svaki posao milio i nisi me moga umorit pa da kožu dereÅ¡ s mene.Zato me je i lugar rado uzimao sa sobom da mu bulam drva kad bi iÅ¡a u doznaku. On bi pokaza drvo, a ja vrce k njemu i nama zasicem i opalim broj. Dok sam tako jurca po Å¡umi, u meni su se odvijale sve one price o vucima i ajducima. Nekako tako o Petrovdanu zabolilo cacu jako i nije moga primit otkazu pa je mene zamolio bil ja tijo poc s lugarom uzet za nas drva... ..( Iz price «Gorar») Pred nama je zbirka od dvadeset i dvije (22) kratke price Mile Mudrovcica, hrvatskoj javnosti ne baÅ¡ nepoznatog profesora hrvatske književnosti i njemackog, pisca poezije i kratkih prica, ali i novinarskih priloga i književnih kritika, pa prigodnog slikara i vec etabliranog kipara kojemu je drvo pri tom umjetnickom poslu postalo i ostalo jedina ljubav. Pitoreskni podvelebitski kraj iz kojega je nikao, plavicasti vrhunci djetinjstva i snova ispod Visocice, kako bi Mudrovcic rekao, ostarjele mlinice i uvijek mladi bukovi na na rijeci Lici, njegova razlivena duÅ¡a po ribnickom polju (mada je od studentskih dana u Zagrebu), sve se to neskriveno otkriva kao njegovo sveto mjesto nadahnuca za sva daljna uzletanja, a koja sežu do izazovnih horizonata ljudskosti, ljubavi i poezije. Vec sami naslovi Mudrovcicevih kratkih prica kao Å¡to su izreda Na planini, Didova prva ljubav, Lovacka sreca, Zora medja, torbicu na ledja ili Kako je Mare izlicila Ivu daju citatelju jasno naslutiti da se pisac sracunato posvecuje kraju i mentalitetu koje od svih najbolje poznaje i koji su mu srcu najbliži. Vjerojatno je to doprinijelo uvjerljivom litararnom govoru ove zbirke, ali se takodjer primjecuje da Mudrovcic «ima oko» za svoja izvorna zapažanja i zakljucke. Naime, svaka njegova prica ima svoju duÅ¡u, ali može ju se prepoznati po nekim bitnim elementima. Ona nudi slike iz svagdaÅ¡njice lickog života koji ipak polako vene, a najceÅ¡ci inventar price cine duhoviti ljudi i njihove medjusobne doskocice, te licke gore i vode sa životom u njima. Sve je uspjeÅ¡no slijeva u jednu cjelinu, pa iz Mudrovcicevih prica jednako citatelj postane blizak seoskom lugaru, stricu Martinu, malom vucicu, staroj bukvi ili naglom padu noci u Velebitu. Uz to, malo je Mudrovcicevih prica bez finog humora, a nijedna ne zavÅ¡ava bez primamljive, ali nenametljive poante. Kad se svemu tome doda taj stari bajkoviti jezik lickog sela kojeg je ocito sve manje, onda se citatelj nece moci oprijeti citanju, poceo s bilo kojom pricom citati ovu zbirku ovoga bez dvojbe darovitog pisca. I poželjet ce cuti da mu uskoro izlazi nova knjiga kratkih prica, pa ispod bile cije druge brcine.

«...U noci 24. kolovoza 1981, ubijen je revolverskim hicima iz najneposrednije blizine, na svom radnom mjestu u ciriÅ¡klom hotelu Kindli, tridesetogodiÅ¡nji Stanko Nižic. CiriÅ¡ki list Blick napisao je u tom povodu: «Povijest Nižiceve smrti pocinje gotovo na dan tocno prije pet godina. Dne 28. kolovoza1976. ekspolodirala je bomba, koja je raznijela Hrvata iz Nice, Ivana Tuksora i teÅ¡ko ranila sedam osoba. Policija je kod ubijenog pronaÅ¡la mali crni kalendar, u kojemu se nalazilo i ime Stanka Nižica iz Zuericha...». Tuksora i Nižica povezivao je zajednicki suradnik koji je ujedno bio i tajni douÅ¡nik Blagoja Zelica pod pseudonimom Å ime. On je udbi slao vrlo opaka izvjeÅ¡ca. Jedno od njih, sastavljeno od Blagoja Zelica 8. srpnja 1977. glasi: «Dana 9.6.1977. suradniku 'Å imi' u Pariz telefonom se javio emigrant Josip Katalenic iz Rima, rekavÅ¡i mu da se nalazi u hotelu 'Londra' u sobi 906, telefon 770071. Rekao je da je s njim i Wilson tzv. 'Bradonja', obavjeÅ¡tajac iz Cilea, koji po svijetu organizira atentate na cileanske ljevicare. Prema ranijem dogovoru on se želi upoznati sa suradnikom, zbog pripremanja jednog atentata na jugu Francuske.....(Ulomak iz knjige)

Neobicno monografsko i dokumentarno djelo OsmogodiÅ¡nji rad u domovini i u inozemstvu na ovoj knjizi autora Bože VukuÅ¡ica zaslužno je ugledao svjetlo dana, a vec cetiri izdanja ove knjige pokazuju kako je i kritika i publika u ovoj knjizi prepoznala svoje Å¡tivo i doÅ¡la na svoje. Koliko god bilo vrlo zahvalno pisati o jednoj ovakvoj temi, «otkriti karte» pred javnosti o necemu Å¡to se strogo krilo i tabuiziralo pola stoljeca, nije laka stvar, a može se vratiti i kao bumerang i pogoditi u krivo mjesto. Medjutim, to se nipoÅ¡to nije dogodilo. VukuÅ¡ic je ocito uÅ¡ao u veliki rizik, ali i umjeÅ¡nost i sreca su ga poslužili. I prijatelji, brojni surdnici kao i razne institucije. Na drugoj strani, upravo jer je na vlastitoj koži doživio politicki progon (bio je sam žrtva udbe, a i osudjen na doživotnu robiju), s velikom tankocutnoÅ¡cu je uÅ¡ao u ovu bremenitu tematiku. Ova knjiga s viÅ¡e od pet stotina stranica veceg formata mogla bi se opisati kao sretan spoj monografskog i dokumentarnog materijala, a koji je u velikoj vecini citko povezan i medjusobno nadopunjavan. Donosi dosad javnosti nepoznate dokumente i analize s nekadaÅ¡njom oznakom «Državana tajna, strogo povjerljivo...». Na samom pocetku VukuÅ¡ic predstavlja sve važnije politicke organizacije hrvatskog izvandomovinstva kroz pola stoljeca komunizma, objavljujuci i njihove programe i politicka odredjenja. U drugom poglavlju autor istražuje nastanak, razvoj i djelovanje jugoslavenskih tajnih služba, donoseci tu i kratke životopise najistaknutijih njihovih protagonista. Trece poglavlje obradjuje »Napade na hrvatske politicke iseljenike», ponovno s puno imena i opisa, kako se i poimenice s kime od Hrvata atentatima, ubojstvima i kidnapiranjima krvavo obaracunavala Udba u izvandomovinstvu. Tu se prvi put dokumentirano vidi da je Udba od 1945. do stvaranja Hrvatske vodila pravi rat protiv Hrvata i njihovih celnika izvan domovine. Cevrti dio knjige posvecen je uglavnom Bruni BuÅ¡icu, posebice s ponovno dokumentiranim pogledom na pozadinu njegovog ubojstva, pa sve do sudjenja udbaÅ¡kom profesionalnom ubojici V.Sinddicicu u Velikoj Britaniji i onda u Zagrebu. Uz to, na kraju knjige nalazimo na vrlo korisne priloge, kao Å¡to su opÅ¡irna bibliografija i kazalo imena. Uz stotine i stotine imena, podataka, izvjeÅ¡ca, tajnih dokumenata i slicnog, VukuÅ¡iceva knjiga je pionirski, ali nezaobilazan rad iz ovovrsne povijesti hrvatskog izvandomovinstva. VukuÅ¡ic je uz svu tu neobicnu gradju uspio napraviti opÅ¡irnu i veliku knjigu, a koja ne da nije citatelju dosadna, nego se ocito cita kao najbolji kratki krimic.

Druga obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana bila je povod za trezvenu raspravu o postignućima i ciljevima Hrvatske od njezina osamostaljenja do danas. Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta UHIP organizirala je 6. prosinca 2001. okrugli stol „Hrvatska – deset godina poslije: nacionalne vrijednosti – vizije i postignuća„. Učesnici rasprave bili su akademik Ivan Aralica, akademik Slaven BariÅ¡ić, mr. Ivan Bekavac, Ante Beljo, prof. dr. KreÅ¡imir Ćosić, admiral Davor Domazet LoÅ¡o, dr. Vesna Girardi-Jurkić, prof. dr. Andrija Hebrang, mr. Nenad Ivanković, akademik Dubravko Jelčić, Josip Jović, akademski kipar Kuzma Kovačić, mr. Zlatko MateÅ¡a, prof. dr. Anđelko Milardović, dr. Anđelko Mijatović, Miroslav Međimorec, dr. Nedjeljko Mihanović, dr. Ljerka Mintas-Hodak, akademik Ivo Padovan, akademik Josip Pečarić, general Slobodan Praljak, prof. dr. Adalbert Rebić, akademik Davorin Rudolf, mr. Borislav Å kegro, prof. dr. Marijan Å unjić, prof. dr. Miroslav Tuđman, dr. Mirko Valentić, Ljilja Vokić, Zoran Vukman, Igor Zidić. Kao Å¡to vidimo, sve su to hrvatski intelektualci koji nisu samo stručnjaci u svom području, već i osobno mogu svjedočiti o povijesnim promjenama u Republici Hrvatskoj. To su ljudi koji mogu procijeniti vizije i ciljeve s kojima se iÅ¡lo u ostvarenje osnovnih nacionalnih interesa, a danas mogu zagovarati vrijednosti na kojima se može graditi budućnost Hrvatske. Teme o kojima se raspravljalo:

• Stvaranje suverene, nezavisne, samostalne, demokratske Republike Hrvatske
• Domovinski rat (oslobodilački, obrambeni ili „dogovoreni„ i osvajački; odnos prema braniteljima)
• Hrvatski nacionalni interesi i BiH
• Politika i odnosi s haaÅ¡kim tribunalom
• Europske integracije (mogućnosti)
• Politika prema iseljenoj Hrvatskoj
• Pretvorba; modeli, rjeÅ¡enja, posljedice
• Demokracija i komunističko nasljeđe
• Politika pomirbe (ili o revanÅ¡izmu 1990. i 2000.)
• Stvaranje institucija hrvatske države i civilnog druÅ¡tva

Iz predgovora Ivana Aralice: „U prvim danima nastanka samostalne hrvatske države, u dosta Å¡irokom spektru političkih stranaka i velikom broju pretendenata na liderstvo, Tuđman je imao političke takmace na ostvarenju svoje političke zamisli – pod svaku cijenu stvoriti nezavisnu državu – ali ni njegovi takmaci ni stranke oporbene njegovoj nisu imali alternativni program onomu koji je on ostvarivao. Dakako apstrahirajući program pobunjenih Srba i onih koji su s njima kooperirali ili samo duhovno korespondirali. Tek kada je sanirana srpska pobuna, odbačen agresor, a Hrvatska ostvarila svoj suverenitet na čitavom svom području, Tuđmanovoj političkoj misli pojavila se alternativa u, tako nazvanoj od nekolicine autora, „drugoj republici„, koju bi, prema zamisli njenih formulatora, trebalo ostvariti u posttuđmanovskom vremenu. .....Kada je Tuđman umro, a na vlast – Å¡to je bila izravna posljedica te smrti – doÅ¡la njemu oporbena politička postava, homogenizirana samo željom da, prepuÅ¡tajući vodstvo neokomunistima, prigrabi vlast, ona nije mogla, iako je post-tuđmanovsko vrijeme nastupilo, stati iza nedorečenog programa „druge republike„ i transparentiralo je joÅ¡ nedorečeniji program nazvavÅ¡i ga spontano detuđmanizacijom. Å to je bio samo jedan od ciljeva programa „druge republike„ izveden iz pojma denacifikacija, koji im se učinio preopasnim zbog svoje jasnoće. .............. Prva se u procesu detuđmanizacije na udaru naÅ¡la nacionalna država kao prvorazredna vrijednost. U čitavom nizu postupaka uslijedilo je njeno poniženje. Poniženje njenih oltara, insignija i njena postojanja. Zatim je na red doÅ¡la uzastopna razgradnja ustava kakvu može obaviti samo pučistička vlast, a ne vlast koja je izbila na vrh temeljem ustava i mora ga poÅ¡tivati sviđao joj se ili ne sviđao. ... „

On piÅ¡e i pripovijeda pojednostavljeno o složenom. UzevÅ¡i za sadržaj svoga romana doista izazovnu temu, piscu Karabinu, koji je rekosmo studirao psihologiju, ovom se prilikom pružila mogucnost da u brojnim raspravama, razgovorima, dvojbama, zamrÅ¡enim svjesnim i podsvjesnim odlukama glavnih junaka romana pokuÅ¡a svoje psihologijsko znanje pretvoriti u umijece pisanja primjereno za odgonetavanje svojih misli i ideja literarnim sredstvima koja ce zainteresirati Å¡iroki citateljski krug. Ovaj ce roman naci svoje citatelje koji vole citati sadržaje isprepletene sukobima i ljubavnickim zapletajima koji su ispisani opÅ¡irno, opisno, misaono pojednostavljeno s citljivim raÅ¡clanji-vanjem dogadaja u vremenu i prostoru.

(Roman «VJENCANJE U CRNINI», koji se svida sve vecem broju citatelja, može se naruciti kod autora, na e-mail: m.karabin.@gmx.ch ili na adresu: Geissbergstr. 34, 8200 Schaffhausen. Prodajna cijena je CHF 25.- Kod slanja poÅ¡tom, zbog troÅ¡kova pakiranja i poÅ¡tarine, CHF 30.-).

Knjiga „Trećejanuarska Hrvatska„ bila je tri mjeseca najprodavanija ili među najprodavanijim knjigama u knjižarama „Verbuma„ u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Å ibeniku.

O knjizi i njenom piscu rekli su „zapadnobalkanski„ autori:

Frenki LauÅ¡ić, Slobodna Dalmacija: JoÅ¡ko Čelan je krajnji nacist endehazijskog sentimenta. Igor Mandić, Vjesnik: žalosni, nazadni i dvojbeni druÅ¡tveno-idejni projekt, od onih koje treba staviti izvan zakona. Tomislav KlauÅ¡ki, Novi list, Slobodna Dalmacija: krajnji, provokativni desničar, u situaciji nalik onoj zarobljenika s BleiburÅ¡kog polja. Dražen Vukov-Colić, Novi list: jedan od onih kojima demokracija treba pokazati zube. Radenko Udovičić, Media-Plan, Sarajevo: Tiskovno povjerenstvo Bosne i Hercegovine i te kako bi imalo posla s tekstovima JoÅ¡ka Čelana. Marinko Čulić, Feral Tribune, AIM: jedan od vodećih Tuđmanovih novinara. O knjizi i njenom piscu rekli su hrvatski autori: Milan Jajčinović, Večernji list: JoÅ¡ko Čelan je jedan od najtemeljitijih hrvatski mnemoista (pamtitelja). Gojko Borić, slobodni novinar: borbeni, ali ne ekstremni desničar. Tomislav Sunić, slobodni novinar, publicist i diplomat: JoÅ¡ko Čelan je veliki novinar, sjajan stilist besprijekorna moralnog integriteta, izuzetno cijenjen u hrvatskoj dijaspori od Brisbanea do Bostona. Josip Jović, Slobodna Dalmacija: pisac veoma čitane i intrigantne političke kolumne „Poslije bitke„, kojom je zacijelo dosegao vrhunce političkog komentiranja, slagali se mi s njim ili ne. Čelanov je stil, kao čudesan spoj strastvenosti i analitičnosti, s neobičnom otvorenoÅ¡ću, preciznoÅ¡ću i oÅ¡trinom, posve jedinstven. Mirko Čondić, pukovnik Hrvatske vojske i predsjednik Stožera za zaÅ¡titu digniteta Domovinskog rata: JoÅ¡ko Čelan u svojim tekstovima problematizira hajke na branitelje i Domovinski rat, iznimnom pronicljivoÅ¡ću otkriva razloge odnarođenja vlasti od naroda, analizira uzroke Å¡ikaniranja Hrvata u BiH, te proziva vlast u Hrvatskoj zbog njihova ostavljanja naroda i države na milost i nemilost krojačima Novog svjetskog poretka. ... SoroÅ¡evi plaćenici u režimskim medijima na sjajan su način prokazani u ovoj knjizi. ... JoÅ¡ko Čelan i ovom knjigom dokazuje da hrvatsku riječ i misao nije moguće uÅ¡utkati i ja mu na tome zahvaljujem. Josip Pečarić, akademik, matematičar, politički komentator i publicist: Knjiga jednog od vodećih hrvatskih komentatora i kolumnista JoÅ¡ka Čelana „Trećejanuarska Hrvatska„ nezaobilazno je vrelo onima koji će sutra pisati povijest ovoga vremena. Dr Marko Veselica, hrvatski ekonomist i političar, nacionalna legenda: JoÅ¡ko Čelan, kao novinar i publicist, hrabri državotvorni Hrvat, vrlo svestrano obrazovana, znanstveno i stručno opremljena ličnost, u svom prepoznatljivom radu, stilu i metodi analitičnosti, polivalentnosti, konkretnosti i otvorenosti među prvima je koji su upozorili na razorne patoloÅ¡ke i smrtonosne procese koje je nova (liberal-komunistička) vlast unijela u hrvatsku državu i narod. Napadan je drsko i podlo sa svih mogućih strana. Obilježen je kao desničar, nacionalist i faÅ¡ist samo zato Å¡to je mislio nacionalno,

ovog vijeka vi ste „svom„ narodu podarili joÅ¡ jedno u nizu mitskih mjesta njegova mučeniÅ¡tva – hrvatsku Guernicu. .......... Ali, zato vas sasma sigurno neće mimoići kletva hrvatske matere, i to ona epskih razmjera, kojoj ste ubili sina čija je jedina krivnja bila ljubav prema rodnoj grudi„. Ulomak iz knjige JoÅ¡ka Čelana „Oteto Zaboravu„