Hrvatski tjednik Fokus zapocinje sa serijom clanaka istaknutih hrvatskih znanstvenika i strucnjaka, uglavnom rasutih po najuglednijim svjetskim sveucilištima, laboratorijima i tvrtkama. I oni su culi da predsjednik Hrvatske vlade dr. Ivo Sanader nastoji pokrenuti Hrvatsku. Može li se Hrvatska pokrenuti ako zanemarimo znanje, znanost i suvremene spoznaje i rješenja koja danas prolaze mimo Hrvatske, dok istodobno naši strucnjaci odlaze van? Prvi u seriji piše dr. fizike Davor Pavuna, ugledni hrvatski fizicar u Švicarskoj i clan Hrvatske kulturne zajednice. Projekt Globalni Hrvati vodi novinar Fokusa Nenad Piskac.

Jesu li i hrvatski znanstvenici prirodnih znanosti nepoželjni desnicari i radikali?
Središte odlucivanja treba pomaknuti s ideoloških pozicija prema znanstvenim potencijalima. To ne ce ici lako!

Dr. Davor Pavuna, Švicarska

Naš je narod zaboravio što je normalno ili barem prirodno - da o sudbini Hrvatske odlucuju prvenstveno sami (strucno osposobljeni i nacionalno svjesni) Hrvati. Tu je nužno da HTV uvede redovne emisije koje ce mobilizirati kreatore i 'enterpreneur'e-domoljube nacije. A vlada mora pronaci dodatni brz izvor financiranja (cak i za riskantne) nove kreativne inicijative kreatora i znalaca. U 21. stoljecu, stoljecu znanja i integracija strucnosti, ne ce biti moguce vjecno se snalaziti putem lokalno-vertikalnih konfiguracija ideoloških veza i rodbinskih poznanstava. Sve vecu važnost imat ce strucnost prirodnih znanosti i inženjerstvo.

Svaki oblik ljudske djelatnosti važan je u harmonicnom društvu, no u današnjoj Hrvatskoj je svijest i poznavanje spektra i potencijala suvremene znanosti i tehnologije zanemaren kako u medijima tako i u vecini polit-strateških diskusija. No, dok su u 20. stoljecu razni grozni ratovi, kao i Staljin, Hitler ili Sadam Hussein došli i (ipak) prošli, fizika je, primjerice, sustavno revolucionizirala ne samo elektroniku, medicinu, tehnologiju, nego doslovno i filozofiju, pa cak i religiju i naše ideje o svijetu. U tome se slažu i tzv. 'lijevi' i 'desni' prirodoslovni znanstvenici, pa je zato lakše graditi naciju, a i civilizaciju s takvim znanstveno školovanim osobama. Dapace, u tvrdoj znanosti postoje i kultura i kriteriji neslaganja"!

No, o tome i spektru i potencijalu prve linije znanosti, te ulozi brojnih Hrvata strucnjaka raznih profila (i njihovim vizijama buducnosti) u domovini se malo zna. Zato je potrebno otvoriti sustavnu raspravu i pomoci u medusobnom upoznavanju potencijala nacije.

Danas naizgled živimo u tzv. "globalnom selu" sa svim prednostima i manama tog koncepta, pa je poželjno da se oko 6 milijuna Hrvata, dakle oko 1 promil pucana Planete, postavimo koherentno. No, prije nego pocnemo raspravu o i sa živim strucnjacima, poželjno je postaviti neke uvodne parametre i citatelju dati dojam o potencijalu suvremenu znanosti, ali i osvijestiti cinjenicu kako su mnogi aktualni koncepti nedoreceni ili pogrješni.

Vratimo li se na sam pocetak 20. stoljeca uvidjet cemo kako tada još nitko nije znao da li ce planetom 'zavladati' istosmjerna ili izmjenicna struja, nitko nije mogao ni sanjati koliko ce ideja o postojanju npr. elektrona (o kojem su se mnogi sporili još 1900. godine) revolucionarno promijeniti cijelu civilizaciju: od razumijevanja atoma, preko kontroliranih materijala do (kvantnih) racunala ili Interneta, pa sve do današnjih (doslovno) pokusa teleportacije ili stvaranje umjetnih genetskih organizama, ili kloniranja covjeka. Sve to zvuci kao znanstvena fantastika, a to je dnevna realnost nas fizicara (da, i hrvatskih!) po svjetskim i domacim laboratorijima. Pritom nismo ni spomenuli npr. teoriju relativnosti (i naše sadašnje pojmove o prostor-vremenu) ili napore u shvacanju što li je uistinu mozak u odnosu na um, ili koja je priroda svijesti u živom bicu te gdje su granice tog cudnog 'faznog' prijelaza 'živ-mrtav'. U brojnim predavanja koje sam održao gimnazijalcima, studentima, lijecnicima ili inženjerima iz iskustva znam da svi ostanu šokirani kad im kažem da je najvece cudo koje sam ikad vidio - živ covjek pokraj mene! Cudo je kad shvatite da se pokraj Vas pomice oko 10 na 28 potenciju atoma, tj. oko 10 milijardi, milijardi, milijardi atoma, ili ako vam je draže milijarde sicušnih bioloških celija i to gotovo trenutno na 'kapric' vaše ili tude slobodne volje. To gotovo nevjerojatno cudo živog covjeka još nismo znanstveno shvatili, ta, ne razumijemo još ni bakterije ili viruse unatoc fascinantnom napretku i galopirajucem progresu suvremene genetike i genomike te molekularne biologije i biofizike. Kad još dodam da modeli suvremene fizike tretiraju preko 120 redova velicine (od ultra-sicušnog sub-nukleranog svijeta pa do kozmickog 'plesa' oko 10 na 83 atoma u Velikom Prasku Univerzuuma); kao kontrast uocimo kako je novac u ekonomskoj civilizaciji važan entitet u životu svakog covjeka. Cjelokupna novcana 'igra' globalnih fiancijskih 'gurua' (u $) tek je oko 13 redova velicine što je tek desetak trilijuna dolara, pa stoga fizicari (i moji bivši studenti!) danas u realnom vremenu savjetuju bankovne strucnjake u financijskim distribucijama i investicijama. Vecina ''debelih bankara'' realno nema pojma o kompleksnim jednadžbama i distribucijama kojima su podložne fluktuacije ili trendovi distribucije takvog kompleksnog sustava, a svima nadležni politicari (u svakoj zemlji) nude obecanja o buducnosti bez da realno mogu predvidjeti što li ce se stvarno dogoditi cak i u najbližoj buducnosti.

Nedvojbeno ce u 21. stoljecu biti znanstvenih otkrica i uvida o kojima trenutno ni mi ne sanjamo, a promjene za cijelu planetu, stoga i za našu Hrvatsku, možda ce biti vrlo pozitivne, ili katastrofalne ukoliko uništimo Zemlju.

Dakle, ako se vecina intelektualnog dijela nacije bavi ulogom marksisticke misli u razvoju radnickog pokreta ili ulogom radnicke klase u razvoju socijalistickog boljitka, onda je ocito posrijedi kriva formula. Tragicno je da je ta formula dominirala u Hrvatskoj gotovo pola stoljeca, te da i danas znacajno kreira hrvatsku suvremenu zbilju. Vecina ljudi nije svjesna do koje mjere su te ideje, floskule i iluzije duboko ušle u svijest i srž nacije, tako da normalne osobe i mnogi znanstvenici poput mene vecini zvuce kao ''desnicari'' ili ''radikalni''. Naš je narod zaboravio što je normalno ili barem prirodno - da o sudbini Hrvatske odlucuju prvenstveno sami (strucno osposobljeni i nacionalno svjesni) Hrvati. Tu je nužno da HTV uvede redovne emisije koje ce mobilizirati kreatore i 'enterpreneur'e-domoljube nacije. A vlada mora pronaci dodatni brz izvor financiranja (cak i za riskantne) nove kreativne inicijative kreatora i znalaca. U 21. stoljecu, stoljecu znanja i integracija strucnosti, ne ce biti moguce vjecno se snalaziti putem lokalno-vertikalnih konfiguracija ideoloških veza i rodbinskih poznanstava. Sve vecu važnost imat ce strucnost prirodnih znanosti i inženjerstvo.

Jer poznato je da zemlje koje imaju postotak inženjera i znanstvenika (tehnoloških kreatora) >1,5% imaju i visok rast nacionalnog proizvoda (npr. J. Koreja). Dakako, to ne ukida važnost cjelokupnog obrazovanja koje ukljucuje i umjetnost i društvene znanosti. Naprotiv! Potrebno je dakle, pomaknuti središta mjerodavnosti i odlucivanja u znanstveno - inženjerskom smjeru i svjesno i ciljano smanjiti i broj i utjecaj tzv. društvenih intelektualaca. A to ne ce biti lako! Kao sto ne ce biti lako evoluirati iz socijalisticke ekonomije petro-kemije i preradivacke djelatnosti (iz efektivno polukolonije!), jer naša buducnost je evidentno kultura biotehnologije i ekoturizam, nova znanja u gospodarstvu te stvaranje velikih dohodaka s malo znalaca (npr. Microsoft nema ni 300.000 zaposlenih) u najljepšoj i zadnjoj cistoj zemlji u Europi. Uvijek naglašavam, takva ce Hrvatska i biti, jer bi u suprotnome mogla nestati, izmanipulirana najgorom vrstom tzv. eurokapitalista (a oni vec 'ciljaju' na naše otoke!). No, to je taj (bolan) proces tranzicije koji ce trajati možda cak i cijelu jednu generaciju.

Na kraju naglasio bih da niti ja niti bilo tko drugi ima monopol znanja, ili uvida, ili vizije naše civilizacije. Usudim se tvrditi kako je lako moguce da su u nekom selu siromašne Indije, ili maloj izbi pokraj Medugorja, vec rodeni novi geniji s uvidima o kojima mi ne možemo ni spekulirati. Sjetimo se godine 1904. kada još nitko nije mogao ozbiljno ni spekulirati o kvantnoj fizici i brojnim implikacijama i posljedicama (a pametnih ljudi je bilo). Zato, budimo skromni i skrušeni pred cudom vlastitog postojanja i pocnimo zajedno slušati i razmišljati o uvidima brojnih domacih i stranih strucnjaka koji ce nam (nadajmo se) ponuditi svoje kreativne uvide, kako o Hrvatskoj, tako i o ovoj teatar-civilizaciji u kojoj smo svi istodobno režiseri i glumci, iako se sami najcešce doživljavamo kao kolektivne žrtve. No, vjerujte: moc i vizija jest u svakom od nas. Možda i ovaj tekst pridonese toj svijesti. Potrebno je samo - htjeti moci.