Kako poduprijeti mlade i kreativne u eri globalizacije? Zašto neoptimalno koristimo naše talente? Koje su posljedice naslijeđenoga komunističkog "poslovodstva"? Gdje pronaći dodatne novce za mlade znanstvenike i njihove projekte? Zašto nema Hrvata u globalnim središtima odlučivanja i moći? Zašto HRT šuti o tim problemima? Zašto u nas prevladava pogrješno mišljenje da će EU riješiti sve naše probleme ?

piše dr. Davor Pavuna, Švicarska

U jednoj istini svi se hrvatski stručnjaci slažu (iako HRT i mediji to nedovoljno naglašavaju): obrazovani mladi znanstveno-tehnološki kadrovi nedvojbeno su najvažnija ''prirodna ljepota'' i bitan resurs nacije - nema veće vrijednosti nego naši vlastiti mladi, te općenito kreativni stvaratelji. I budimo jasni: imamo ih. No, iskreno, mladima još ne nudimo zrelu i atraktivnu nacionalnu viziju i strategiju, kako na stručnom tako ni na osobnom planu. Zamislite da imate 17 godina, talentirana ste osoba i trebate uskoro odabrati praktično 10-12 godišnji studij fizike, genetike, biotehnologije, inženjeringa - pitate se odmah: da li mi je diploma u Hrvatskoj dovoljno dobra (najčešće jest), da li ćete na postdiplomski (najčešće da), ali što i kako nakon toga u eri globalizacije?

Izazov je pred svima nama, jer SVI moramo biti aktivni kako bi se taj plemeniti san ostvario. Takvu Hrvatsku nijedna vlada, niti jedan ministar svojom karizmom, ne može ostvariti. Stranci pak, ili bilo koji kapital, našu viziju Hrvatske ne će ostvariti. Zato pozivam domovinske i izvandomovinske stručnjake i domoljube - ujedinimo našu volju, znanje i uporno i sustavno ostvarujmo naše ciljeve. Više nemamo pravo kazati - "nismo znali". Budući naraštaji i naša savjest ne će nam oprostiti, ako ne reagiramo - ovdje i sad. I nemojmo zaboraviti one koji su manje ''znanstveni'' i manje ''tehnološki'', nego svi zajedno slijedimo nesebičnu plemenitu viziju Majke Tereze: ''Činimo male stvari, s Velikom Ljubavlju'' .

U jednoj istini svi se hrvatski stručnjaci slažu (iako HRT i mediji to nedovoljno naglašavaju): obrazovani mladi znanstveno-tehnološki kadrovi nedvojbeno su najvažnija ''prirodna ljepota'' i bitan resurs nacije - nema veće vrijednosti nego naši vlastiti mladi, te općenito kreativni stvaratelji. I budimo jasni: imamo ih. No, iskreno, mladima još ne nudimo zrelu i atraktivnu nacionalnu viziju i strategiju, kako na stručnom tako ni na osobnom planu. Zamislite da imate 17 godina, talentirana ste osoba i trebate uskoro odabrati praktično 10-12 godišnji studij fizike, genetike, biotehnologije, inženjeringa - pitate se odmah: da li mi je diploma u Hrvatskoj dovoljno dobra (najčešće jest), da li ćete na postdiplomski (najčešće da), ali što i kako nakon toga u eri globalizacije?

Dnevno sam u kontaktu s mladim Hrvati(ca)ma kako u Lausannei, gdje ih tridesetak radi doktorat iz fizike i tehnoloških disciplina, tako i s mnogima u domovini, kako putem Interneta, tako i osobnim susretima - brže, naime, dođem zrakoplovom iz Švicarske u Zagreb, nego autobusom iz Rovinja! Svi ti mladi ljudi, bez iznimke, kažu mi da su problemi vjerojatno veći nego 1978. kad sam otišao u inozemstvo. Čak ako im i ponude radno mjesto kao novacima (što je dosta rijetko). Drugo, teško ili nemoguće im je riješiti stambenu situaciju, utoliko prije što je poželjno otići i koju godinu na specijalizaciju u inozemstvo - a o osnovnoj plaći da i ne govorim. Treće, mlad, talentiran tridesetogodišnjak, doktor znanosti ili tehnologije s plaćom od 5.000 kn vrlo teško će podići obitelj i napraviti uspješnu karijeru bez pomoći obitelji i/ili dodatne podrške domaćih institucija. Zato mnogi odlaze u bogate zemlje gdje im se otvoreno nude bolji uvjeti.

Nije samo to hrvatski problem, iako je posebno naglašen u svim tzv. tranzicijskim zemljama. 'Brain-drain' je sad već i europski problem i danas većina zemalja ima strategiju odgoja, stručnog osposobljavanja i zadržavanja svojih mladih talenata, što obuhvaća i način vraćanja odabranih stručnjaka. Čak i razvijene anglosaksonske ekonomije suočavaju se s novim problemom. Primjerice, Indija svake godine 'proizvodi' oko 2,4 milijuna mladih diplomiranih, koji svi koriste internet i vladaju odličnim engleskim jezikom, oni zadovoljno primaju plaću 5 do 10 puta nižu nego osobe sličnog profila u Londonu, New Yorku ili Los Angelesu. Zato više nije čudo da mnoge kompanije imaju svoje računovodstvo u Bombayu, ili na telefonski upit u Americi odgovara osoba u Bangaloreu (a da vi tog niste ni svjesni).

Priznajmo kako je glavni uzrok sadašnjih hrvatskih nevolja skoro 50 godina lošeg komunističkog ''poslovodstva'', preciznije, godine raznih političkih 'igara' u kojima je realna ekonomska sastavnica bila potpuno u službi ideologije i vladajuće partije. Posljedice svi osjećamo i vidimo: oko 60% gospodarstva čini petrokemija i prerađivačka industrija ( de facto riječ je o klasičnom obilježju polukolonijalnih zemalja), a većinu puka čine neaktivne osobe, umirovljenici, nezaposleni... To je baš kao tanker prepun rupa koji socijalno mnogo košta i strašan je teret za svakog zaposlenog. A sustav u kojemu samo jedna od četiri osobe radi ne može odjednom razviti zdravo gospodarstvo. Tu nas ni ''Europa'' ne će spasiti, nego jedino sami, vlastitom inicijativom, organizacijom i kreativnošću. Zašto se tako malo o tome otvoreno govori?

Održavanje i djelomično saniranje takve situacije pojede većinu proračuna SVAKE vlade i zato je PDV visok i zato rijetko dobronamjerni ministri mogu ponuditi dodatne financijske fondove za regeneraciju i podršku mladima. Postavlja se ključno pitanje - kojim novcem financirati mlade, talentirane, kreativne inicijatore i poduzetnike. Glasno ponavljam - imamo ih, ali u svakom susretu gotovo bez iznimke uvijek mi netko govori o projektu i ideji, koju nitko ne može financijski poduprijeti. Dakle, prvi izazov jest pronaći taj izvor novca za stvarno kreativnu inovaciju i regeneraciju nacije. Predlažem HRT-u kao temu jedne redovne emisije, koja se jednostavno nameće cijeloj naciji: gdje su izvori sredstava namijenjenih potpori mladim i kreativnim sugrađanima? Neka to bude izazov i svim čitateljima i sposobnim ekonomistima. Neki stručnjaci, kao Dr. Neven Matasović iz Kalifornije, pisat će primjerice o tzv. 'venture-capital' financiranju, no postoje i druge opcije.

Drugi problem (lakši) jest odabir ponajboljih osoba, ideja i projekata. Moja iskustva u Švicarskoj i drugdje, mogu biti od koristi, no želim naglasiti da i u Hrvatskoj postoje brojni stručnjaci koji o tome imaju jasne i koherentne ideje. No, konkretno, ako se želite upisati na dodiplomski studij u švicarski Institut za Tehnologiju naši će vam stručnjaci pomoći odabrati optimalan smjer za vaše talente. U Hrvatskoj ogroman broj mladih npr. studira medicinu jer je to mamin/tatin socijalni image -ideal, a ne zato jer za to imaju stvarne predispozicije. Takav pristup neoptimalnog korištenja talenta preskupo košta naciju. Mladima su stručnjaci na raspolaganju kod odabira optimalnog postdiplomskog studija. I nakon doktorata netko vas iskreno i stručno (što će reći kritički i objektivno) savjetuje i usmjerava, te, ako ste uspješni u važnom novom području, potrudit će se da vam ponude atraktivne opcije i da se vratite npr. iz SAD-a (o povratku više idući put). Slično rade i Španjolska, Južna Koreja, Irska. U Hrvatskoj to još ne postoji, barem ne sustavno, kao što ne postoji samokritičan duh i svijest o onome što je realno i ekonomski moguće, te kako ostvariti svoje ideje uz optimalno korištenje energije i potpore cijelog sustava.

Brojne osobe šalju mi svoj originalan 'perpetum mobile'. Obično je ideja atraktivna, iako malo zamućena u nestandardnom jeziku autora, no uvijek je problem što autor ne razumije kako nije dovoljno imati samo prototip, ili čak genijalni patent, nego i sve ostalo: infrastrukturu, marketing i tzv. 'insider-link', odnosno veze i poznanstva u ključnom središtu moći (primjerice: Hollywood za filmove, Pariz za modu, New York za financijske igre). To je nužno imati kako bi se njegov patent stvarno realizirao i tržišno isplatio (ako ga konkurencija s Istoka u međuvremenu 'ne pojede' s tzv. 'reversed engineeringom '!). Dakako, postoji jedno rješenje. Istina, ne možemo ga ostvariti preko noći: sustavno slanje mladih u Harvard Business School i slična središta.

Na tom planu Hrvatska je stvarno velika žrtva jer u komunističkom sustavu nacionalno svjesni Hrvati nisu mogli sustavno ulaziti u svjetska središta odlučivanja i moći (srpska elita je nedvojbeno više prisutna). Tako su razni Genexi i ondašnja komunistička elita sve to vodili. Hrvatska ni danas nema svoje ljude na pravim mjestima. Globalno pozicioniranje naših ljudi mora biti jedan od strateških nacionalnih prioriteta. Ugledajmo se na Izrael! U športu i znanosti još je kako-tako, no, recimo, na planu financija i poslovodstva situacija je izrazito loša. Zato pri podizanju mladih i kreativaca treći prioritet mora biti sustavno slanje odabranih u Harvard Business School i slične centre moći i odlučivanja, koji su u ovom trenutku planetarno neizbježivi. Nije isto razvijati novi bio-institut u Splitu kad iza projekta stoji Miroslav Radman, svjetski priznati i poznati znanstvenik, a vjerojatno uskoro i nobelovac, baš kao i Nenad Ban s ETH u Zuerichu, ili kad iza njega stoje ljudi za koje nitko u svijetu ne zna. Njihovi (nezavisni) istraživački radovi nedvojbeno imaju vrhunski stručni rejting . Kao kontrast, pokušajte pokrenuti tvrtku s malim originalnim izumom, a da za Vas nitko nije čuo. Ubrzo ćete shvatiti što znače veze i poznanstva i jednostavno umrežavanje u svjetska središta. Prednost je što u Švicarskoj sve to postoji. Mladi čovjek treba samo zaželjeti i već će dobiti podršku (ili stručnu kritiku) za svoje inicijative. Taj obrazovno-strateško-politički dio i manjak institucionalne podrške mladim i kreativnim stvarateljima nedovoljan je kako u zemlji tako i u našem međunarodnom položaju. To je, uz podanički mentalitet naslijeđen iz komunizma, jedan od najvažnijih razloga zašto je naša nacija toliko u grču, te zašto se brojni hrvatski kreatori osjećaju neshvaćeni i odbačeni. Nemaju ustanova koje bi pozitivno-kritički proučile (i eventualno financirale) njihove riskantne ideje i vizije, a ni sama nacija nema još dovoljno resursa da strateški poveća broj novaka, ili da se odmah uspješno suoči s odlično organiziranim (i ne uvijek dobronamjernim) međunarodnim konkurentima i 'partnerima'.

Tu donekle pomaže naše izvandomovinstvo, jer naši stručnjaci u domovini i po svijetu uvelike se poznaju. U domovini postoji svijest gdje su i što stvaraju: naime, srećom ne postoje samo nogometne zvijezde, već i znanstvene i tehnološke. Kad je nedavno vrhunski hrvatski fizičar Dr. Stjepan Marcelja izabran za novog ravnatelja Instituta Ruđer Bošković, svi kolege bili su oduševljeni, jer kad se takav dokazani stručnjak i uzoran i čestit Hrvat vrati u domovinu, to je dobitak i veselje za sve nas, a posebno za naše mlade. Usput, izvandomovinski Hrvati stvorili su brojne forume na Internetu gdje se brane od napada često iskonstruiranih "informacija" i manipulacija centara moći i pomažu u globalnom povezivanju.

Ono u čemu se svi (izvan)domovinski Hrvati s kojima sam u kontaktu slažu, jest to da moramo jasno i neprestano zahtijevati od HRT-a da pokrenu redovne emisije o problemu mladih, te svih kreativnih poduzetnika nacije: kako ih financirati, povezati i uklopiti u međunarodni sustav ideja, financiranja, proizvoda i utjecaja. Osobno ne vjerujem da je to još uvijek (samo) politički problem, jer i većina urednika HRT-a imaju djecu i obitelj i u očitom je interesu cijele nacije da se svi (napokon) mobiliziramo i shvatimo kako je iluzorno očekivati da će npr. ulazak u Europsku Uniju riješiti gore spomenute probleme. Naprotiv, u novoj otvorenoj EU-legislaciji, ako jako mudro ne pregovaramo, može se desiti da eurokapitalisti i nasi petro-kemijski ovisnici (>60% ekonomije Hrvatske!) preplave Jadran betonom i naftnim terminalima, te NATO bazama sa svim popratnim 'zagađenjima' koje donosi profit (ali KAKAV ''profit''?!).

Sve su to razlozi zato pišem, zašto se borim za mlade, za kreatore, za inovatore, za PRILIKU da svaki talent, predispozicije svake hrvatske osobe dobije priliku da se realizira za naše zajedničko dobro. Moji brojni prijatelji (da, i čestiti stranci) diljem svijeta sanjaju isto što i vi i ja - Hrvatsku, čistu zemlju, koja je svjesno ograničila crno-sive petro-tehnologije i slijedi jednu mudru nacionalnu viziju i strategiju. Našu budućnost čine razvitak kulture biotehnologije i ekoturizma, sustavno uklapanje novih znanja i inovacija u gospodarstvo temeljeno na artizanalnim tehnologijama (originalan dizajn i odabrana 'niche'-tržišta), te malih tvrtki, koje stvaraju velike dohotke s malo znalaca. Microsoft okreće godišnji promet od oko 300 milijardi $ sa samo 300.000 zaposlenih.

Izazov je pred svima nama, jer SVI moramo biti aktivni kako bi se taj plemeniti san ostvario. Takvu Hrvatsku nijedna vlada, niti jedan ministar svojom karizmom, ne može ostvariti. Stranci pak, ili bilo koji kapital, našu viziju Hrvatske ne će ostvariti. Zato pozivam domovinske i izvandomovinske stručnjake i domoljube - ujedinimo našu volju, znanje i uporno i sustavno ostvarujmo naše ciljeve. Više nemamo pravo kazati - "nismo znali". Budući naraštaji i naša savjest ne će nam oprostiti, ako ne reagiramo - ovdje i sad. I nemojmo zaboraviti one koji su manje ''znanstveni'' i manje ''tehnološki'', nego svi zajedno slijedimo nesebičnu plemenitu viziju Majke Tereze: ''Činimo male stvari, s Velikom Ljubavlju''.