Organizatori ovog prosvjeda vjeruju da je ovaj švicarski čin "instruiran iz Hrvatske i to iz ureda predsjednika države"! To je očito već i iz plakata u kome se nalaze Thompsonove riječi:
Domoljublje prozvali fašizam,
Tako brane njihov komunizam.
Predsjednik Mesić se opet prepoznao pa se opet sam i javio. Naravno, njemu nije ništa sporno u tekstu kojim Švicarci zapravo tvrde da smo genocidan narod. To nas ne čudi!
Znamo da je predsjednik ove države lažno svjedočio u Haagu. Njegove laži raskrinkane su u knjizi prof. dr. Miroslava Tuđmana "Vrijeme krivokletnika". Našu tzv. pravnu državu to ne interesira!
Znamo i Mesićevu ulogu u priči o Topničkim dnevnicima.
Znamo i Mesićevu ulogu u falsificiranju dokumenata pomoću kojih sud u Haagu treba optužiti naše generale.
Znamo i Mesićevu ulogu u protuzakonitom dostavljanju dokumenta s oznakom "državna tajna" tom sudu.
Znamo i za Mesićevu ulogu u protuustavnom projektu restauracije nove balkanske federacije. Sjetimo se samo njegova nedavnog nastupa na skupu tzv. Federacije balkansko-američkih udruga u New Yorku.
Zato je potpuno opravdan poziv ZU HVIDR-a grada Zagreba takvom predsjedniku "da podnese ostavku, da odstupi i prije isteka posljednjih dana svojeg mandata kako ne bi nanosio daljnju štetu našoj domovini i sramotio časnu funkciju predsjednika hrvatske države". Međutim, takav častan čin ne može se od njega očekivati. Logičnije bi bilo da ga Hrvatski sabor opozove s te časne funkcije. Nažalost, ni to ne možemo očekivati. Pa svima je jasno da naši političari samo slušaju što im svjetski moćnici kažu.
Zapravo, kakav je "problem" u Thompsonu i u nama najbolje je opisao bivši francuski vojni biskup Michel Dubost kada je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti?
A hrvatske vrjednote su ono o čemu pjeva Marko Perković Thompson. Pjeva o vrjednotama koje se u Europi gube. Oni koji žele takovu Europu zabranjuju mu ulazak u nju.
Thompson pjeva o ljubavi prema obitelji, domovini ("netka nitko ne dira u moj mali dio svemira"), svom narodu i Bogu. On pjeva o slobodi i onima koji su je izborili našem narodu. Zato nikada ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao Hrvatsku i da mu je prva poruka - ona u Dubrovniku - bila o vrijednosti slobode.
Švicarci kažu kako "treba spriječiti da on svojim djelomice ekstremističkim pjesmama na svojim nastupima uzmogne radikalizirati dijelove hrvatske iseljeničke zajednice". Ne štite oni samo svoju "unutarnju i vanjsku sigurnost" već "unutarnju i vanjsku sigurnost" takove Europske unije koja ne želi vrjednote o kojima Thompson pjeva. Jer, pjevajuči svoje pjesme hrvatskim iseljenicima u europskim državama on čini da te vrjednote žive i u tim državama.
Sam Thompson u svom nam Priopćenju poručuje:
"Zar nije već vrijeme reći dosta tim lažima i poniženjima?
Ne smatram se žrtvom niti se tako osjećam, niti želim da me itko tako doživljava, ovo što se meni događa je ništa u usporedbi sa žrtvom i nepravdom koju su mnogi Hrvati podnijeli u borbi za ponos, dostojanstvo i suverenitet Hrvatske.
Sjetite se samo naših generala, Ante Gotovine i drugih na koje se ta njihova pravda i pravosuđe obrušilo. Je li to ono što nas čeka u Europskoj uniji?"
Ne smatramo ni mi Marka Perkovića Thompsona žrtvom. Zar može biti žrtva netko o kome su hrvatski intelektualci napisali knjigu, čiji jedan prikaz ima naslov "Thompsona opjevali biskupi i akademici"?
Zapravo i ovaj napad samo potvrđuje moje riječi, koje se nalaze i u spomenutoj knjizi, da je Thompson jedan od najvećih živućih Hrvata, ili kako je ta moja tvrdnja interpretirana u "Hrvatskom listu":
"Upravo je Thompson – a ne nitko od onih glavonja za koje se glasuje na izborima – politički najvažniji živi Hrvat."
Akademik Josip Pečarić, Zagreb, 09. listopada 2009.
|