Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

JOSIP PE─îARI─ć - ZLO─îINA─îKI SUD U HAAGU    (04.01.2011.)

Hrvatska dr┼żava i hrvatski narod pro┼żivljavaju te┼íke trenutke

Kako akademik Pe─Źari─ç navodi u ovoj knjizi, nastavlja se radikalna detu─Ĺmanizacija Hrvatske, ┼íto zna─Źi njezino rashrva─çenje, vr┼íi se rasprodaja hrvatskoga nacionalnog blaga strancima, poni┼żavaju se hrvatski branitelji i Domovinski rat, sudi se generalima pobjedni─Źke osloboditeljske hrvatske vojske, dok se istodobno amnestiraju srpski zlo─Źinci, vr┼íi se obe┼íte─çenje ratnih ┼íteta Srbima u Hrvatskoj, i to ne samo povratak stanarskog prava, ┼íto bi ih moglo ohrabriti da ponovno tra┼że politi─Źku autonomiju u Hrvatskoj.

Pod krinkom antifa┼íizma poku┼íava se rehabilitirati komunizam, ta najkrvavija utopija u povijesti ─Źovje─Źanstva u ime koje je ubijeno preko 100 milijuna ljudi , napada se Katoli─Źka crkva i vjera u Hrvatskoj, donose se antikr┼í─çanski zakoni, otu─Ĺuje se hrvatsko iseljeni┼ítvo, osobito se Hrvati u Bosni i Hercegovini prepu┼ítaju svojoj gorkoj sudbini koja im prijeti da postanu u svojoj vlastitoj dr┼żavi nacionalna manjina.

Pasivno se prihva─çaju krivotvorine iz optu┼żnica Haa┼íkoga suda u kojima se legitimno osloba─Ĺanje hrvatskoga dr┼żavnog teritorija naziva "zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat", ve─çina politi─Źara postaje poslu┼ína stranim centrima mo─çi radi karijerizma i boga─çenja.

Radi kratko─çe vremena u ovome prikazu knjige akademika Josipa Pe─Źari─ça, koja nosi naslov "Zlo─Źina─Źki sud u Haagu" (izdanje 2008. Zagreb), zadr┼żat ─çu se na sredi┼ínjoj tematici ove knjige, sud u Haagu, osobito u svjetlu optu┼żnice protiv generala Ante Gotovina . Najprije nekoliko rije─Źi o osnivanju i nadle┼żnosti toga suda, a onda ocjena njegova rada kako je prikazuje autor ove knjige.

Me─Ĺunarodni sud za ratne zlo─Źine po─Źinjene na tlu biv┼íe Jugoslavije, kako se Haa┼íki tribunal formalno naziva, osnovan je rezolucijom Vije─ça sigurnosti UN 827 od 25.5.1993. kao tribunal za osiguranje mira ("peace securing"). On je, dakle, pomo─çno tijelo Vije─ça sigurnosti UN. No, prema ─Źl. 29 Povelje UN Vije─çe sigurnosti mo┼że osnovati pomo─çna tijela samo radi izvr┼íenja svojih funkcija, a u te funkcije ne spada sudovanje. Me─Ĺunarodni sud mo┼że osnovati Generalna skup┼ítina, a ne Vije─çe sigurnosti UN. Dakle, nelegitimno je ve─ç samo osnivanje suda.

Nadalje, u stvarnu nadle┼żnost toga suda spadaju "ozbiljne povrede me─Ĺunarodnog konvencijskog i obi─Źajnog humanitarnog prava". Radi se o te┼íkim povredama ┼Żenevskih konvencija iz 1949., o povredama ratnih zakona i obi─Źaja, o genocidu u smislu konvencije iz 1948., i o zlo─Źinima protiv ─Źovje─Źnosti. Odmah upada u o─Źi, da sud osnovan za osiguranje mira nema nadle┼żnost za su─Ĺenje u slu─Źaju zlo─Źina protiv mira, tj. zlo─Źina agresije, za razliku, recimo, od suda u N├╝rnbergu ili Tokiju nakon zavr┼íetka 2. svjetskoga rata.  Zna─Źi, nije se htjelo osuditi Jugoslaviju i Srbiju za agresiju.

Osvrnimo se sada vrlo kratko na odmjeravanja kazne. Svaki pravnik zna za na─Źela "nullum crimen sine lege" i "nulla poena sine lege" (nema kaznenog djela ako ga zakon ne propi┼íe, nema kazne ako je zakon ne propi┼íe). No, na podru─Źju gdje su navodno bila po─Źinjena kaznena djela kojima se ovaj tribunal bavi, tj. na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije, kazneni zakon (KZ) je tada propisivao kaznu strogog zatvora do najvi┼íe 15 godina, odnosno za osobito te┼íke kvalifikacije kaznenog djela zatvorsku kaznu od 20 godina (─Źl. 28 KZ).

Za┼íto Haa┼íki sud na osu─Ĺenike primjenjuje te┼że i du┼że kazne, kao ┼íto je recimo, kazna zatvora od 45 godina, koje nisu bile propisane u zemlji gdje je i kada je kazneno djelo navodno bilo po─Źinjeno? Nadalje, postupak je pred tim sudom vrlo dugotrajan, nema porote, mogu svjedo─Źiti anonimni svjedoci, ili svjedoci koji se ne pojave pred sudom, koriste se zape─Źa─çene optu┼żnice, tako da nitko ne zna je li osumnji─Źen, dok ga policija ne uhiti na ulici u bilo kojoj dr┼żavi.

Tu┼żiteljstvo je dio sustava suda, ono sudjeluje u pisanju pravila suda i iznad je obrane. Dalje, za priznanje koje je optu┼żeni dao pred tu┼żiteljem predmnijeva se da je ono dano slobodno sve dok se suprotno ne doka┼że (dakle, da je slobodno dano priznanje recimo nakon 90 dana izlo┼żenosti milosti i nemilosti policije); suci se regularno rotiraju izme─Ĺu prvostupanjskog sudbenog i drugostupanjskog ┼żalbenog vije─ça ("kadija te sudi i kadija ti rje┼íava po ┼żalbi"), nema izuze─ça sudaca.

Radi svega ovoga shvatljivo je da je eminentni kanadski pravnik Christopher Blacke rekao da je ovaj sud "sramota za civilizirani svijet", i da ga autor ove knjige koju prikazujemo naziva sramotnim i zlo─Źina─Źkim.

Ipak najgora optu┼żba protiv toga suda tek slijedi. Pored nelegitimnosti u osnivanju, nezakonitosti u odmjeravanju kazne i privilegiranom statusu tu┼żiteljstva, ovaj je sud u svome dosada┼ínjem radu politi─Źki motiviran. Evo potkrijepe ovoj tvrdnji. Od svih optu┼żnica pred Haa┼íkim sudom, opet radi kratko─çe vremena, a i zbog toga ┼íto je nju najvi┼íe analizirao autor, osvrnuti ─çu se na izmijenjenu optu┼żnicu Me─Ĺunarodnoga suda u Haagu od 19.2.2004. godine protiv generala Ante Gotovine.

U poglavlju ove knjige koje nosi naslov "Optu┼żba za zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat - nastavak agresije na Hrvatsku" autor pi┼íe o "krvavim rukama zapadnih mo─çnika", osobito britanskih i francuskih politi─Źara, i o njihovom utjecaju na rad suda. To ne ─Źudi, jer su Velika Britanija i Francuska kumovali kod ro─Ĺenja nenaravne tvorevine versailleske Jugoslavije, koju su na svaki na─Źin htjeli odr┼żati i u Drugome svjetskom ratu, a i u Domovinskome ratu. SAD su mogle sprije─Źiti katastrofu srbojugoslavenske agresije na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije, ali to nisu u─Źinile. Poznata je ona re─Źenica tada┼ínjega ameri─Źkog ministra vanjskih poslova James Bakera: "Mi nemamo svoga psa u toj borbi", drugim rije─Źima Amerika nema tu svoga interesa. Zato je taj isti Baker u ime ameri─Źke vlade dao zeleno svjetlo Milo┼íevi─çu da obavi svoj posao, ali brzo. Velika Britanija je, naprotiv, imala svoga interesa. Radi toga su britanske obavje┼ítajne slu┼żbe splele gustu mre┼żu po Hrvatskoj koja je jo┼í tu.

Citiram autora: "Zajedno sa Sanaderom, Mesi─ç je bio zadu┼żen i da britanskim obavje┼ítajnim slu┼żbama omogu─çi uvid u svaki dokument kojim su raspolagale hrvatske obavje┼ítajne slu┼żbe, pa su nakon toga Britanci osmislili akcijski plan hvatanja Gotovine" (str.60.). Jedan je od manevara ovih za┼ítitnika Jugoslavije, ka┼że Pe─Źari─ç, i njihov utjecaj na Haa┼íki sud da se ne podignu optu┼żnice protiv Kadijevi─ça i vojnoga vodstva jugoslavenske vojske, i da se tako izuzme iz jurisdikcije Haa┼íkoga suda razdoblje od po─Źetka jugosrbijanske agresije na Hrvatsku pa do potpisivanja Vanceovog plana.

Pe─Źari─ç spominje i model suprotstavljenih parnjaka gdje kod su─Ĺenja branitelji optu┼żenih (─îedo Prodanovi─ç, Ante Nobilo) brane optu┼żene po na─Źelu "crni-bijeli", pri ─Źemu su "crni" oni koji su primali zapovjedi navodno izravno od Tu─Ĺmana i Su┼íka temeljem "dvostruke crte zapovijedanja", a "bijeli" su oni koji to nisu radili, ─Źije su ruke ─Źiste, jer su ih pru┼żili u prijateljstvu za┼íti─çenome haa┼íkom svjedoku Stjepanu Mesi─çu.

┼áto se pak same optu┼żnice protiv Gotovine ti─Źe, Pe─Źari─ç pokazuje njezinu neobjektivnost, malicioznost, i njezin antihrvatski naboj. Nazvav┼íi vojno-redarstvenu akciju za legitimno oslobo─Ĺenje okupiranoga hrvatskog dr┼żavnog teritorija "zajedni─Źkim zlo─Źina─Źkim pothvatom" optu┼żnica nagla┼íava kolektivnu krivnju cijeloga hrvatskog naroda, i time, ka┼że Pe─Źari─ç, zaziva odmazdu nad Hrvatima, premda su ovi, kako to priznaje i rezolucija Vije─ça sigurnosti UN, branili svoj teritorijalni integritet. Optu┼żnica naziva "Oluju" "zlo─Źina─Źkim pothvatom", iako je predsjednik Tu─Ĺman 13.8.1995. od potpredsjednika SAD-a Al Gorea dobio priznanje zbog toga, ┼íto je ta vojno-redarstvena akcija me─Ĺunarodnu zajednicu i bezuspje┼íni, nemo─çni UNPROFOR "oslobodila napora da za┼ítite Biha─ç i njegove "ru┼żi─Źaste zone", i time znatno pridonijela ostvarenju ameri─Źke mirovne inicijative na podru─Źju biv┼íe Jugoslavije".

Isto je priznanje izrazio Tu─Ĺmanu tri dana kasnije pomo─çnik dr┼żavnoga tajnika SAD-a za europsko pitanje Richard Holbrooke. I gledaj pravednosti. Kako ka┼że Pe─Źari─ç u svome izlaganju naslovljenom "Sramotna su─Ĺenja novinarima u Haagu", nizozemski su vojnici dobili orden jer nisu u─Źinili ni┼íta da sprije─Źe genocid u Srebrenici, a Gotovini se sudi jer je sprije─Źio u Biha─çu jo┼í ve─çi genocid nad Hrvatima i Bo┼ínjacima koji bi skoro sigurno bila po─Źinila razularena soldateska tzv. RSK koja se iz kninskoga podru─Źja povla─Źila.

Autor se ove knjige sla┼że s mi┼íljenjem, da je kona─Źna svrha ove optu┼żbe Hrvatske zbog izmi┼íljenoga "zajedni─Źkog zlo─Źina─Źkog pothvata" ubiti svaku svijest kod Hrvata o nacionalnom ponosu i nacionalnoj samosvojnosti, slomiti otpor u Hrvatskoj prema balkanskoj, ili bilo kojoj drugoj, asocijaciji na koju bi se hrvatski narod prisilio mimo svoje volje, a mo┼żda i onemogu─çiti samu opstojnost Hrvatske kao samostalne dr┼żave. Da se ova istina i mnoge druge ne saznaju izvr┼íen je pred tim istim Haa┼íkim sudom napad na hrvatske novinare, jer su javno iznijeli ime Stipe Mesi─ça kao haa┼íkoga za┼íti─çenog svjedoka i njegovo svjedo─Źenje, i time , kako ka┼że Pe─Źari─ç, branili Bo┼żju zapovijed "ne reci la┼żno svjedo─Źanstvo".

Zato su u prosincu 2004. vlada RH i predsjednik Hrvatske Stipe Mesi─ç prezentirali haa┼íkoj tu┼żiteljici Carli del Ponte tajni plan "Mraz 29" za neutralizaciju kriti─Źkih novinara i medija u Hrvatskoj. Prostor i kratko─ça vremena mi ne dopu┼ítaju reproducirati podrobnu analizu optu┼żnice protiv generala Ante Gotovine koju u ovoj knjizi autor daje. Napomenut ─çu vrlo kratko neke njezine neto─Źnosti, tendencioznosti i pristranosti. Okupirano podru─Źje i paradr┼żavna srpska tvorevina uspostavljena na dijelu dr┼żavnoga podru─Źja me─Ĺunarodno priznate hrvatske dr┼żave naziva se "regija Krajina", ─Źime se podgrijavaju srpske separatisti─Źke nade u smislu "Memoranduma" SANU-a iz 1986. godine, da svi Srbi moraju ┼żivjeti u jednoj dr┼żavi, i da je Srbija ondje, gdje ima Srba.

Optu┼żnica govori o prisilnom egzodusu srpskog pu─Źanstva sa kninskoga podru─Źja, iako je vrlo dobro iz srpskih izvora dokumentirana ─Źinjenica, da je srpsko pu─Źanstvo nekoliko dana prije "Oluje" samovoljno i po ranije utvr─Ĺenom planu prebjeglo prema Republici Srpskoj i dalje prema Srbiji, ne bi li izvr┼íili pritisak na Milo┼íevi─ça i Kadijevi─ça da vojno interveniraju, kao ┼íto je poznato i to, da je predsjednik Tu─Ĺman opetovano poru─Źivao Srbima sa toga podru─Źja uo─Źi i tijekom "Oluje" da ne odlaze i da ostanu kao lojalni hrvatski gra─Ĺani, jam─Źe─çi im da im se ni┼íta zla ne ─çe dogoditi.

S druge strane treba naglasiti, da je za vrijeme srpske okupacije prognano sa ┼íireg kninskog podru─Źja 120.000 Hrvata. Nakana predsjednika Tu─Ĺmana se najbolje ocrtava iz njegovih rije─Źi izgovorenih povodom vlaka slobode: "Neka se prevlada to zlo na na─Źin, da onima, koji su ─Źinili zlo, nikada vi┼íe ne bude uzvra─çeno zlo" (citirano u Vlak slobode, Zagreb 1996., str.33).

┼áto se ti─Źe ─Źesto spominjanog pretjeranog granatiranja Knina prije njegova osvajanja treba re─çi, da je prema o─Źevidcima koji su u┼íli sa hrvatskom vojskom u Knin grad bio relativno dobro o─Źuvan, i da hrvatska vojska nije niti htjela, niti smjela razarati sela i gradove koji pripadaju Hrvatskoj i koji se nalaze na hrvatskome dr┼żavnom podru─Źju. Na┼żalost, doga─Ĺali su se slu─Źajevi paljenja imanja prebjeglih Srba od strane hrvatskih prognanika koji su se nakon "Oluje" vra─çali i nalazili sru┼íene i popaljene svoje ku─çe, i te pojedina─Źne radnje treba osuditi. Zbog svih ovih protupravnosti, krivotvorenja i la┼żi u optu┼żnicama, u poglavlju naslovljenom "Je li sud u Haagu sramotan ili zlo─Źina─Źki?" akademik Pe─Źari─ç citira rije─Źi predsjednika Akademije pravnih znanosti profesora ┼Żeljka Horvati─ça, da je Carla del Ponte svojim radom pred Haa┼íkim sudom odgovorna za nestru─Źnost i zloporabu ovlasti, kao i za trajno naru┼íeno povjerenje dr┼żava ─Źlanica UN-a i svjetske javnosti u me─Ĺunarodno kazneno pravo i pravosu─Ĺe, da je ona postala aktivni destruktivni dio me─Ĺunarodnog kaznenog pravosu─Ĺa, te da ne bi trebalo dopustiti njezin odlazak sa polo┼żaja glavne tu┼żiteljice bez utvr─Ĺivanja njezine odgovornosti za ovo.

Prema rije─Źima Horvati─ça "zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat" nije bio dijelom me─Ĺunarodnog obi─Źajnog prava u vrijeme kada su po─Źinjena djela koja se optu┼żnicama stavljaju na teret, pa je tako optu┼żba u suprotnosti s na─Źelom zakonitosti. Akademik Pe─Źari─ç navodi i rije─Źi biv┼íeg predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske i umirovljenog sudca Ustavnog suda Hrvatske Milana Vukovi─ça, da optu┼żnica za "zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat" predstavlja nastavak agresije na Hrvatsku i da je ta optu┼żnica zapravo zlo─Źina─Źki pothvat Carle del Ponte i krugova u inozemstvu i zemlji koji se s time sla┼żu.

Autor ove knjige postavlja pitanje, ┼íto je ─Źiniti sada┼ínjim hrvatskim vlastima glede opstanka ovoga sramotnog suda u Haagu, pa se sla┼że s mi┼íljenjem dr. Miroslava Tu─Ĺmana, da slu┼żbena hrvatska politika ima dovoljno argumenata da tra┼żi ukidanje Haa┼íkoga suda i prije 2010. godine, jer nije ispunio svoju zada─çu. Haa┼íki sud u slu─Źaju ┼áljivan─Źanina, Mrk┼íi─ça i Radi─ça nije tra┼żio, ni sudio po zapovjednoj odgovornosti ni vojni vrh JNA, ni dr┼żavno vodstvo SFRJ. Zato ima osnove i treba odmah tra┼żiti ukidanje optu┼żnica protiv generala Gotovine, ─îermaka i Marka─Źa, te hrvatskih du┼żnosnika iz BiH. Nitko od njih nije ni optu┼żen da je osobno po─Źinio zlo─Źin, ili da je zapovjedio zlo─Źin".

Ovaj osvrt na samo jedan dio ove zadnje, ali, nadamo se, ne i posljednje od mnogobrojnih knjiga akademika Pe─Źari─ça ne mo┼że ni izdaleka dati predod┼żbu o njezinu bogatstvu podataka i o lucidnosti analiza doga─Ĺaja koji se u njoj spominju. I na kraju da citiram rije─Źi uvodni─Źara ove knjige akademika Dubravka Jel─Źi─ça:

"Hrvatska se danas ne dijeli vi┼íe na ljevicu i desnicu, kako nam iz dana u dan, uporno i dosadno trube polupismena novinska ┼íkrabala, nego na svjesnu i nesvjesnu, ponosnu i pokorenu Hrvatsku; Hrvatsku, naime, koja saginje le─Ĺa pred nametljivim i samozvanim gospodarima svijeta, koja im kastorski li┼że pete i prostire crvene tepihe da bi, kako ono s prezirom re─çe Kranj─Źevi─ç, dobila svoju "masnu kobasu", i onu drugu, samosvjesnu, ponosnu Hrvatsku, koja zna da narod bez dostojanstva i nije narod nego amorfna masa".

Akademik Pe─Źari─ç i sve njegove knjige, uklju─Źiv┼íi i ovu, pripadaju ovoj Hrvatskoj koja nije bacila pod noge svoje dostojanstvo i svoj ponos. Zato toplo preporu─Źujem ovu knjigu.

Prof. Branimir Lukšić

u Splitu 29. rujna 2008.

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU