Sjećamo se kako je svojedobno imenovanje Bozanića
kardinalom izazvalo iznenađenje i šok, jer nitko na
njega nije računao, izvan svoje biskupije bio je
anoniman, ničim osobitim vjersku javnost nije bio
zadužio da bi postao njezinim prvim pastirom. Ali tko je
on znalo se u Vatikanskoj hijerarhiji vrlo dobro, pa,
kako sad vidimo, i to da će iznevjeriti vlastitu
domovinu kako ne bi iznevjerio tu hijerarhiju. Gdje je
tu vjera, gdje je tu Bog, gdje je tu narod?
Kakva vjera, kakav Bog, kakav narod! Od vrha do dna te
hijerarhije, od pape naniže, riječ je o kalkulantima, o
bešćutnim interesima, te je puno lakše baciti na
koljena, u bankrot jednu siromašnu hrvatsku biskupiju
nego se zamjeriti talijanskim benediktincima,
talijanskoj državi i javnosti.
Zar su se drukčije od Bozanića
ponašali Mateša, Barbić, Škreb, Škegro, Luković, Prka,
Rohatinski, Račan, Mesić, Sanader, Jadranka Kosor i
drugi kad su prodavali hrvatske banke, strateške
državne tvrtke Plivu, Inu, Hrvatski telekom, kad su se
odricali 25 tisuća četvomih kilometara ZERP-a...!? Svi
su oni likovi iz iste veleizdajničke priče, koja se,
uz rasprodaju domovine, širi na bjesomučan lov na
generala Gotovinu, na potpuno ropski odnos prema
Bruxellesu i Haagu, riječju - na pretvaranje Hrvatske
iz suverene države u koloniju i iz ratne žrtve i
pobjednika u ratnog zločinca.
Jeste li, uostalom, vidjeil tko se
najrezerviranije drži prema ovoj
vatikansko-talijanskoj lopovštini? Cjelokupni državni
vrh. On se ne želi zamjeriti papi i drugim svojim
europskim gospodarima, upropastiti svoje moguće
karijere u hijerarhijama Europske unije ili izazvati
još jedno usporavanje hrvatskoga puta u EU koje bi
onda pokvarilo njihove povijesne zasluge.
Tuđmanovo načelo - sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za
što, preinačili su u svoje načelo - sve za Europu,
Hrvatsku budzašto! Na kraju - u kojeg to boga
Bozanić vjeruje? U boga svoje izdaje i puzavosti.
Subota 30. srpnja
"Multikulturno" Sarajevo kao mit ili filmska fikcija
Ratovi na prostoru bivše države
stvorili su mitologiju u kojoj su najveća žrtva bili
Bošnjaci. Ali da je žrtva nešto naučila, pokazuje
primjer "multikulturnog" Sarajeva koje je sada jedna
od etnički najčistijih europskih metropola. U glavnom
gradu BiH osim Bošnjaka drugih naroda gotovo i nema.
Ta činjenica, kao i mnogi drugi primjeri bošnjačkog
političkog nasilja u Federaciji, nisu smetail Ivi
Josipoviću da u Parlamentu BiH izrazi žaljenje zbog
uloge Hrvatske u ratnim događajima u toj zemlji. Kako
se i inače Josipović za interese tamošnjih Hrvata bori
tako odlučno da mu nagrade i priznanja dijele mahom
Bošnjaci i Srbi, zacijelo je tragom takve omiljenosti
došao i na filmski festival u Sarajevo. Da dade
potporu "multinacionalnom" glavnom gradu u kojem se
njegovim dolaskom broj Hrvata osjetno povećao!
Nedjelja
31. srpnja
Milas je s
Tuđmanom razgovarao bez straha
Danas sam bio na pokopu političara
Ivana Milasa u zajedničkom nam rodnom selu Zmijavcima.
U nadgrobnom govoru Luka se Bebić prisjetio kako je
Milas znao reći Tuđmanu ono što se drugi nisu
usuđivali ni pomisliti. Ako je uglađenost dijete
grada, hrabrost je dijete sela. Iz življenja sa
zemljom i od zemlje stječe se iskustvo prirodnoga i
poštenoga, pa tako i hrabrije uočava što je neprirodno
i nepošteno. Milas je bio obdaren prirodnom bistrinom
i odvažnošć, a kako bavljenje politikom nije shvaćao
kao priliku za bogačenje, bio je netipičan u HDZ-u i u
vlasti, pa je bez tipičnoga straha i razgovarao s
Tuđmanom.
Može mu biti zahvalno nekoliko stotina tisuća Hrvata
koji su po njegovoj zamisli za nevelik novac od
nositelja stanarskog prava postali vlasnici stanova. A
uvelike je pridonio i proračunu markicama za cigarete
koje su ga mogle kosšati i života. Bio je odan Tuđmanu
i jedan od rijetkih HDZ-ovih značajnika kojima je
domovina bila preča od karijere, osobne materijalne
koristi i potpore u svijetu koja se kupovala
rasprodajom Hrvatske. Takvih u politici više i nema:
tko nije umrežen u interesne skupine i ropski odan
europskim i svjetskim gospodarima Hrvatske, za
politiku i nije.
Utorak 2. kolovoza
Haag Srbiju iskupljuje i osudama naših generala
Istekao je rok za žalbe na presude
Gotovini i Markaču. Čemu se možemo nadati? Prve su nas
presude poučile - najbole je ničemu se ne nadati. To
prije što je očito da je Haaški sud politički, a
politika najmoćnijh europskih sila kaže da
približavanje Srblje Europskoj uniji treba što više
ubrzati. Znatno smanjenje kazni Gotovini i Markaču ne
bi išlo na ruku tom "udruženom zločinačkom pothvatu"
kojim se Srbiju nastoji što više iskupiti a Hrvatsku
što više okriviti. Čini se da s time mnogo više nego
prije računaju i Gotovinini odvjetnici, pa više ne
šire optimizam kao uoči nepravomoćnih presuda kojima
je taj optimizam samo uvećao šokantnost.
Srijeda 3.
kolovoza
Što je u
Hrvatskoj crnje, u bankama je svjettije
Baš sam se razveselio! Nema stranice u
novinama (izuzmemo li one o turizmu) na kojoj nema
neki deprimirajući podatak o proizvodnji, izvozu,
zaduživanju države, neisplati plaća. o očaju ljudi
koji su uzeli kredite u švicarskim francima... A onda
pročtam vedru vijest o dvije najveće "hrvatske" banke,
Zabi i PBZ-u, koja počinje rečenicom: "Dvije najveće
banke u Hrvatskoj ostvarile su lijepi rast u prvom
polugodištu 2011. godine." Povećanja prihoda i profita
- stotine milijuna kuna! I onda sam sročio pravilo
koje proizlazi iz gospodarske i kreditne stvarnosti
hrvatskih građana i poduzeća: što je u Hrvatskoj
stanje crnje, u bankama je svjetlije baš zato što je u
Hrvatskoj crnje! I dok Rohatinskog zbog tlh divota
očekuje nova europska nagrada, namjesnici europskih
vladara Hrvatske Jadranke Kosor, Josipović, Milanović
... ni riječi ne smiju zucnuti o financijskim
porobljivačima lijepe naše. Bijedne naše!
Četvrtak, 4. kolovoza
"Segregirani" Pupovac i vodstva SDSS-a i SNV-a
Otkad je Ustavni sud ukinuo odredbu po
kojoj SDSS ima osigurana tri mjesta u Saboru, Milorad
Pupovac ne prestaje cviliti. Ta odluka daje jednaka
prava svim srpskim strankama.pa su Srbi koje je sud,
kako kaže Pupovac, "opet doveo u fazu segregacije",
samo on i ostatak vodstva SDSS-a i SNV-a.
A "segregacija" bi značila da gube pravo na gotovo
sav novac što se iz budžeta izdvaja za političke
skupine Srba u Hrvatsko. I manjini manjine treba novca
i demokracije!
Petak 5. kolovoza
Slavlje bez pobjednika i zahvale najzaslužnijima
Najveći su umrli ili su u zatvorima;
Tuđman, Šušak, Bobetko, Gotovina, Markač... Dan se
pobjede i domovinske zahvalnosti slavi bez pobjednika
i bez zahvalnosti onima koji je najviše zaslužuju.
Slave ga i oni - sve su bliže prvim redovima - koji su
pobjednicima zahvaljivali progonom i blaćenjem. Iz
godine u godinu slavlje će biti sve hladnije, možda će
ga sve više priređivati ljudi koji samostalnu Hrvatsku
nikad nisu ni željeli ili je od očeva kao domovinu
nisu ni baštinili. Djeca komunizma.
Milan Ivkošić, Tjedna inventura
Večernji list
|
