Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

   
   
   
 

PREMINUO NOVINAR TOMISLAV DRŽIĆ    (01.05.2023.)

Hrvatska je siromašnija za još jednog iskrenog Domoljuba

Tomislav Držić rođen je u Zagrebu 30. ožujka 1940. - preminuo u Zagrebu 30. travnja 2023.


Diplomirao je na studiju novinarstva Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, nakon 50 godina novinarskog iskustva umirovljen je, ali i dalje aktivan kao publicista.

Novinarstvom se počeo baviti 1960. godine u raznim izdanjima NIP-a Vjesnik, na Radio zagrebu i HRT-u gdje su mu 60-tih izvedena i dva dječja igrokaza. 1972. je pokrenuo i uređivao Bilten Društva novinara Hrvatske. Od 1965. bio je zaposlen u "Vjesniku u srijedu", kasnije VUS-u, u kojem je bio urednik sve do njegova uhićenja.

Uhićen je u jesen 1975. pod optužbom da je surađivao s ustaškom emigracijom koja je navodno stajala iza eksplozije u zagrebačkoj Paromlinskoj ulici, incidentu vezanom uz Titov posjet Zagrebu.
U montiranom procesu osuđen je, zajedno s autorom ilustracija akademskim kiparom Ratkom Peraićem, za djela protiv države i naroda prvo na osam, a kasnije pravomoćno na šest godina strogog zatvora, koje je odležao u Lepoglavi do isteka kazne 1981. Tom su prilikom nastali i stihovi u prozi kao njegov krik u prvi danima tamnovanja. Policija ih je zaplijenila, a vraćeni su mu tek 1991. godine. Stihove na zagrebačkom, agramerskom kajkavskom jeziku uokvirio je u zbirku pjesama "Hladne je v peklu", a objavio je tek 2009. godine.

Po izlasku iz zatvora dugo je bio bez posla. Označen kao politički nepodoban nailazio je stalno na zatvorena vrata. Kratko vrijeme je bio glavni urednik stručnog časopisa Kinološkog saveza Hrvatske "Moj pas", a pod pseudonimom (zahvaljujući prijateljima) pisao je u novinama drugih tadašnjih republika. Ali, "čuvari" socijalističke Jugoslavije su ga ubrzo otkrili, te je opet ostao bez posla.


1985. se zaposlio kao knjižničar u zagrebačkoj tvornici olovaka TOZ. Godine 1987. dobiva godišnju republičku kulturnu nagradu "Pavao Markovac" za širenje knjige među radnicima, koju su mu već nakon dva dana javno oduzeli. "Čuvari" bratstva i jedinstva u svim medijima tadašnje države podsjetili su i proglasili ga opet neprijateljem Jugoslavije, a neki čak i bivšim teroristom. Tada mu je započela druga robija koja je trajala sve do proglašenja samostalne hrvatske države.

Godine 1991. zajedno s Josipom Šentijom, a po nalogu predsjednika Tuđmana, formira prvu hrvatsku novinarsku agenciju HINA. Početkom rata prebačen je ratnim rasporedom u Večernji list na mjesto urednika "Vanjsko-političke rubrike", na kojem je ostao sve do umirovljenja.


Poslije rata 1996. bio je predavač na Vojno-diplomatskom učilištu, te na Diplomatskoj akademiji MVP-a. Između ostaloga, predavao je na Fakultetu novinarstva u Zagrebu i objavio nekoliko zapaženih stručnih radova. U tri navrata je bio član Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva, jedan je od obnovitelja Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, osnivač je i u dva mandata bio predsjednikom Hrvatsko-irskog društva (HID). Nosilac je Spomenice Domovinskog rata.

 

 

Osobno smo ga pobliže upoznali 15. svibnja 2011. godine kada je zajedno s admiralom Domazet Lošom bio gost Hrvatske kulturne zajednice na predstavljanju admiralove knjige "Domovinski rat 1991.- 1995. - strateški pogled".

Kao i uvijek prigodom posjeta dragih nam ljudi iz Domovine, osobito nam upečatljivi ostaju trenutci kada u užem krugu izmijenjujemo mišljenja, stavove, iskustva ...

Kao zahvalu za organizaciju predavanja g. Držić mi je darivao svoju knjigu pjesama "Hladne je v peklu". Tom sam ga prigodom upitala što misli da je bio stvarni povod njegovog uhićenja, jer znala sam da nikakve krivnje nije bilo. Odgovorio mi je da je bilo dovoljno otvoreno voljeti domovinu.

"Voljeti svoju domovinu nešto je sasvim normalno, isto kao voljeti prirodu, cvijeće, ženu, djecu, svoj dom ili bilo koju drugu obićnost u životu. Kad čovjek zbog tog najobičnijeg osjećaja završi u zatvoru, onda se osjeća kao dijete kojem se oduzima nešto što mu neotuđivo pripada", rekao je.


Kada se sada sjetim tih njegovih riječi, pomislim kako mu je sigurno bilo neopisivo teško u zadnjim danima svog ovozemaljskog života, doživljavati ponovnu hajku na najdivniji pozdrav svih vremena -

"Za dom, spremni".

Pamtit ćemo ga kao plemenitog, svestranog, obrazovanog čovjeka i velikog domoljuba. Počivao u miru Božjem.


Obitelji i prijateljima upućujemo izraze iskrene sućuti.

Hrvatska kulturna zajednica u Å vicarskoj

Priredila D. Gaupp

www.hkz-kkv.ch

189 -2022

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: