Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

PRVIH 100 DANA NOVOG PREDSJEDNIKA HRVATSKE -JOSIPOVIĆA

Prvih 100 dana njegova predsjednikovanja dokazuju i pokazuju da je sklon kaktusolikim postupcima, gestama, izjavama i odlukama koje oduševljavaju njegove pristaše (takvih je stalno preko 70 posto) i ljute ili bjesne njegove kritičare (manje ih je od 30 posto). U korištenju svojih "bodlji" zasad je ideologijski i politički pristran, jer ih usmjerava samo prema Jadranki Kosor, Vladimiru Šeksu, dr. Andriji Hebrangu i pokojnom dr. Franji Tuđmanu, općenito prema HDZ-u, a ne prema SDP-u, HNS-u i IDS-u

Dolazak trećeg predsjednika Republike dr. Ive Josipovića na veliku političku scenu i njegova uvjerljiva pobjeda na predsjedničkim izborima na metaforičkoj razini neodoljivo podsjećaju na priču o - dimnom čovjeku.

DIMNI ČOVJEK

Čitatelju Hrvatskog lista pokušat ću ukratko pojasniti smisao te metafore. Dimni čovjek (Il Codice di Perela) glavni je junak romana "Dimni čovjek" talijanskog futurističkog romanopisca, esejista, novinara i pjesnika Alda Palazzeschija (stvarno mu je ime bilo Aldo Giurlani), malo poznatog u hrvatskoj široj intelektualnoj javnosti.

Poštovao ga je Miroslav Krleža, a na njegovu tragu i Tonko Maroević, pa i nedavno preminuli Branimir Donat.
Za našu priču o Josipoviću kao Dimnom čovjeku važno je spomenuti i to da je kompozitor Pascal Dusapin napisao libreto i skladao operu "Perela, uomo di fumo" čija je svjetska premijera održana u Operi Bastille 24. veljače 2003. godine (dirigent je bio James Conlon).


Radnja romana i opere je, najkraće kazano, ova: glavni junak Perela doslovce je čovjek od dima koji je stvoren tijekom 33 godine skupljanja čađe od izgorijevanja drva koje su ložile tri starice: Pena, Rete i Lama. Njegovo je ime akronim njihovih početnih slova: Pe-Re-La). Kad se jednog dana vječna vatra ugasila, Perela napušta svoje stanište i zapućuje se prema gradu koji vidi na obzoru. Na putu susreće tjelohranitelja kralja Torlinadao koji ga vodi ravno do Dvora. Na Dvoru su svi fascinirani pričom o njegovu mističnom nastanku i "svjetlošću" koju, kao dimni čovjek, isijava. Svi ga smatraju izuzetnim, nebeskim izabranikom i obožavaju ga. Kolo sreće u jednom se trenutku okreće protiv njega. Njegov sobar, fasciniran svjetlošću koju njegov gospodar isijava, jednoga se dana odluči zapaliti kako bi i sam postao "svjetlećim".
Nakon toga, ucviljena kći zapaljenog komornika optužuje Perela za ubojstvo, a cijeli Dvor se okreće protiv njega. Da bi spasio živu glavu, Perela bježi u dimnjak i nestaje u beskraju svemira kao pokretno svjetlo. Predizbomo "svjetio" kojim je osvjetljavao hrvatsku budućnost i "tama" zvana Milan Bandić o kojima je Josipović govorio u predizbornoj noći samo su osnažili metaforu o Dimnom čovjeku. Čovjeku kojeg su politički promatrači nekoliko mjeseci prije izbora vidjeli kao krajnje bezbojnog i dosadnog čovjeka-lignju, da bi ga međunarodni "faktori" i "hrvatski" mediji u njihovoj službi u kratkom vremenu pretvorili u božansko Svjetio, dakle, Dimnog čovjeka.


PRVIH STOTINU BODLJIKAVIH DANA

Prvih stotinu dana predsjedničkogmandata dr. Ive Josipovića, čak i statistički promatrano, reprezentativni su uzorak (5.5 posto od ukupno 1825 dana prvog mandata) na temelju kojeg je moguće donositi vrlo pouzdane prosudbe o onome što američki sociolozi i politolozi nazivaju predsjedničkim karakterom. Nakon toga, na temelju preliminarne procjene Josipovićeva predsjedničkog karaktera, moguće je iznijeti i prognozu o onom što možemo očekivati od novog predsjednika u cijelom petogodišnjem ili, što je vrlo vjerojatno, desetogodišnjem mandatu.
Mog čitatelja želim podsjetiti da je izraz predsjednički karakter davne 1972. godine skovao i definirao profesor politologije Sveučilista Duke James David Barber (1930. - 2004.) u knjizi istog naslova, koja ga je proslavila.
Ključna je teza njegove knjige krajnje jednostavna: politički karakter ili "pogled na svijet" predsjednika države određuju njegov izbor najbližih suradnika, stil predsjednikovanja, postupke, retoriku, raspoloženja i odluke. Ukratko: način i svekolike rezultate vladavine, predsjednikovanja. Barber predsjedničke karaktere svodi na četiri takozvana "idealna tipa", ali dopušta i mogućnost postojanja hibridnih predsjedničkih karaktera. Ta su četiri tipa: (a) aktivno-pozitivni karakter kojeg naziva "prilagodbeni" (adaptivni), (b) aktivno-negativni koji označuje kao "kompulzivni", (c) pasivno-pozitivni koji naziva "prigovorni" (complaient) i (d) pasivno-nagativni ili "povučeni" (withdrawn).


NAKON FIKUSA- KAKTUS!


Dr. Ivo Josipović uvelike nam je, sasvim nesvjesno, pomogao u "dijagnosticiranju" svoga predsjedničkog karaktera. Tijekom kampanje i nakon izbora novi je predsjednik stalno ponavljao kako ne će biti fikus (ukrasna sobna boljka), već kaktus (mesnata biljka s trnovitom stabljikom koja izvorno raste u pustinji, ali je poznatija kao ukrasna sobna). Novi se predsjednik javnosti nije najavljivao, primjerice, kao marljivi mrav ili pčela radilica, kao odvažni orao ili, primjerice, kao mazni mačak ili mudra sova (čak ni kao radni konj, kako se javnosti, neuspješno, nudio Milan Bandić), već kao trnoviti, bodljasti - kaktus. Prvih 100 dana njegova predsjednikovanja dokazuju i pokazuju da je sklon kaktusolikim postupcima, gestama, izjavama i odlukama koje oduševljavaju njegove pristaše (takvih je stalno preko 70 posto) i ljute ili bjesne njegove kritičare (manje ih je od 30 posto). U korištenju svojih "bodlji" zasad je ideologijski i politički pristran jer ih usmjerava samo prema Jadranki Kosor, Vladimiru Šeksu, dr. Andriji Hebrangu i pokojnom dr. Franji Tuđmanu. Općenito: prema HDZ-u i VRH-u, a ne prema SDP-u, HNS-u i IDS-u, strankama koje su ga podržale u predsjedničkoj trci.

Ako filozofiju i postupke Josipovića-kaktusa stavimo u kontekst ranije navedene tipologije predsjedničkih karaktera Jamesa D. Barbera, lako dolazimo do zaključka kako je njegov predsjednički "pogled na svijet" aktivno-negativan ili kompulzivni. Taj tip predsjednika Barber ovako definira: Moć koristi kao sredstvo samoostvarenja, stjecanja populamosti i samo-promocije; ulaže veliku energiju u izvršenje predsjedničkih zadaća, ali ne i životnu radost, strast i pozitivne emocije; zaokupljen je samo popularnošću i uspjehom; sklon je rigidnosti i pesimizmu; nije sposoban ili voljan pozitivno misliti i djelovati; više zadovoljstva nalazi u kritici i pesimizmu nego u pozitivnom mišljenju i odlučivanju; sklon je prebacivanju odgovomost i traženju alibija za vlastite promašaje u postupcima i odlukama drugih; probleme pokušava rješavati sukobima i agresijom. Od Josipovića - kompulzivnog predsjednika - ne treba, stoga, ni u budućnosti očekivati previše pozitivnih razmišljanja, izjava i odluka, a ne treba previše računati ni na njegovu političku kreativnost u unutarnjoj i vanjskoj politici, pa ni "racionalno političko majstorstvo" u cjelini. Ono što se može očekivati velika je aktivnost i svojevrsna kritička agresivnost u odnosu na druge politike i političare koji ne pripadaju ili ne dijele njegov "pogled na svijet".

ZAKONSKO OGRANlČAVANJE SAMOVOLJE

U prvih 100 dana predsjednik Josipović donio je čitav niz vrijednih odluka (odluka o smanjenju osobnog osiguranja; odluka o Ijetovanju u Baškoj Vodi, a ne na Brijunima ili Hvaru; odavanje počasti žrtvama ratnih stradanja i zločina u Križančevu Selu i Ahmićima itd.), manje vrijednih odluka (izbor, primjerice, dr. Dejana Jovića, uvjerenog Jugoslavena i Srboljubca za savjetnika), kontroverznih odluka (narušavanje autonomije odvjetništva; sarajevska izjava o žaljenju zbog hrvatske politike u BiH koja je, navodno, posijala zlosretno sjeme zla), pa i opasnih odluka (zahtijevanje objave Registra hrvatskih branitelja i najava povlačenja tužbe protiv Srbije za genocid počinjen u Hrvatskoj). Nitko, pa ni predsjednik Republike, ma tko to bio, nije nepogrješiv. Od predsjednika Josipovića, zbog njegova aktivno-negativnog, kompulzivnoga predsjedničkog karaktera, nikako ne treba očekivati pozitivnu i aktivnu politiku. Moguce je očekivati "kaktusnu", negativnu i zajedljivu antivladinu politiku. Barem dok je ova koalicija na vlasti. Kad i ako na vlast stigne njegova koalicija, predvodena SDP-om, stvari bi se mogle promijeniti. Ipak, bilo kako bilo, Hrvatski sabor mora što prije donijeti Zakon o ustroju i djelokrugu Ureda predsjednika Republike u skladu s člankom 106. Ustava RH. Time bi se ograničila samovolja koja je krasila vladavinu Stjepana Mesića, a očito nije strana, ni mrska, sadašnjem - dimnom predsjedniku.

dr. Slaven Letica

HRVATSKI LIST, 3. lipnja 2010.

19.06.2010.

009-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU