RAZGOVOR - AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ     (14.07.2012.)

NE ŠUTIM ZATO ŠTO JE HRVATSKA I DANAS IZLOŽENA AGRESIJI

Gospodine Pečariću uže su područje vašeg znanstvenog interesa matematičke nejednakosti. To prosječnom čitatelju zvuči prilično ezoterično, biste li nam pokušali laiku razumljivim jezikom malo približiti to područje matematike?

- Još u osnovnoj školi učili ste što je manje ili veće i kako to u matematici označavamo. Dakle 3 je manje od 5. U teoriji nejednakosti uspoređujemo matematičke izraze. Recimo aritmetička sredina je uvijek veća od geometrijske. Naravno, "priča" se dalje komplicira jer se u raznim područjima mora definirati i što znači da je nešto veće ili manje. U tom području Hrvatska je danas svjetska velesila. Naše monografije služe mnogima u svijetu kao osnovna literatura u njihovom znanstvenom radu. Tri časopisa iz područja nejednakosti su na SCIE listi poznatih časopisa, od toga su dva naša, a jedan naš je od dva na CC listi.

 

Zapravo od časopisa koji su proizišli iz te "moje" znanstvene škole na tim listama je tri časopisa, tako da ih Hrvatska ima pet, a recimo Srbija dva. Nebrojeni su časopisi u kojima smo mi recenzenti, često smo ocjenjivači doktorskih disertacija u inozemstvu i sl. Konferencija koja je prije četiri godine bila u Trogiru povodom mog 60-og rođendana, nastavila je svoj "život": prije dvije godine bila je u Pakistanu, a ove godine će se održati u Južnoj Koreji. Za dvije godine bit će opet u Hrvatskoj. Moji suradnici hoće je posvetiti mom tisućitom radu u znanstvenim časopisima. Ako znate da sam bio deseti matematičar u svijetu koji je imao više od petsto radova, bit će Vam jasno otkud ta njihova želja.

Jedan ste od rijetkih akademika kojemu u potpunosti pristaje naziv angažiranog intelektualca, to jest takvog intelektualca koji, kao misleća i društveno odgovorna osoba, aktivno sudjeluje u javnoj raspravi o pitanjima koja su izvan njegovog uskog stručnog područja, ali su od vitalnog značaja za širu društvenu zajednicu. Kako vi vidite ulogu intelektualca u suvremenom društvu?

- Upravo tako kako ste opisali angažiranog intelektualca. Zapravo, uvijek treba imati u vidu da je Hrvatska bila izložena agresiji, a kada Vam netko napadne domovinu morate je braniti ili oružjem ili perom. Ili niste čovjek. Kako je Hrvatska i u miru izložena agresiji, samo drugim sredstvima, čini mi se da u takvim uvjetima prestaje razlika između pojmova intelektualac i angažirani intelektualac. Svaki intelektualac je pozvan da sudjeluje u rješavanju pitanja koja "su od vitalnog značaja za širu društvenu zajednicu". Naravno, govorim o hrvatskim intelektualcima. Na žalost danas se u Hrvatskoj više "čuju" oni uz koje ne možemo vezati pridjev "hrvatski".

Iako ste matematičar po struci, često se upuštate i u polemike s povjesničarima, i to, čini se, vrlo uspješno. Već u nekoliko navrata ste polemizirali s povjesničarom Ivom Goldsteinom. Upravo ovih dana aktualni su polemični odjeci oko ne/primanja Ive Goldsteina u HAZU. U tim polemikama vrlo aktivno sudjelujete. Hoćete li nam reći nešto o tome?

- Zapravo danas zastupnici jugo-komunističke paradigme u povijesnoj znanosti imaju veliki problem. Iako je današnja garnitura na vlasti njima veoma sklona, oni ipak djeluju u uvjetima kada smo imali veličanstveni pobjednički Domovinski rat. U tim uvjetima, i unatoč preferiranju koje imaju u medijima, može se čuti i onaj drugi - hrvatski glas. Zato je njima izuzetno teško ispuniti zadaću koja im je postavljena - od pobjednika Hrvate pretvoriti u gubitnike.

Što se tiče prof. Goldsteina treba znati kako njemu logika nije jača strana. Zato mnogi veoma lako mogu uočiti gluposti i neznanje u njegovim interpretacijama povijesti. Sakupio sam članke u kojima sami povjesničari govore o takvim njegovim glupostima. Već se od takvih tekstova može napraviti knjiga, a naglasit ću kako su to tek odabrani primjeri, ponajprije zbog cjelovitosti usmjerene neznanstvenosti I. Goldsteina, ali i nešto šire "atraktivnosti" tema.

Naime, teško bi bilo prebrojiti sve one "packe" usmjerene I. Goldsteinu koje se mogu naći u znanstvenoj literaturi. Zato me je zapanjila vijest da je takav znanstvenik, ako se za njega to uopće može reći, predložen za hrvatskog akademika. U pismu koje sam uputio Predsjedniku i Predsjedništvu HAZU Goldsteinovu glupost o osveti četnika petog dana od proglašenja NDH zbog genocida koji su ustaše napravili nad Srbima uzeo sam kao primjer za ironičnu interpretaciju svih njegovih gluposti. U svom odgovoru (što su "naši" mediji prešutjeli) Goldstein je pokušao prevariti hrvatske akademike tvrdeći da ga njegov mentor profesor Brandt nije spominjao u svojoj knjizi. Time je samo zorno pokazao koliko je Brandt bio u pravu kada je za Goldsteina napisao da je pripravan za znanstveno nepoštenje.

I danas se slatko nasmijem kada se sjetim kako je u Globusu, 20. rujna 2002. Ivo Goldstein napisao kako bi po izmišljanju Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić. Ne možemo reći da sam s I. Goldsteinom imao nekakve polemike. Ja sam, poput njegovih kolega povjesničara, samo komentirao mnogobrojne gluposti u njegovim tekstovima. Zapravo naša "polemika" svodi se na to što su mi on i njegov otac još prije deset godina najavili da će učiniti sve da ja ne mogu objaviti ono što mislim o njihovim uradcima. I sada se moglo vidjeti: I.Goldstein je mogao po medijima govoriti što je htio, a meni je bilo potpuno onemogućeno odgovoriti mu u istim medijima. Zapravo, to je klasična "polemika" kako je doživljavaju naši "ljevičari".

Stječe se dojam da ste vi jedan od rijetkih akademika koji se ne krzma reagirati na otvorene ili slabo prikrivene napade na tu ustanovu, naročito na njezinu simboličnu ulogu najvažnije hrvatske kulturne i znanstvene ustanove. Što mislite, zašto je tomu tako? Zašto su akademici u načelu neskloni polemičnom angažmanu oko važnih društvenih pitanja, pa i kada je riječ o samoj Akademiji?

- Vjerojatno mislite i na napade kod neizbora, bolje reći prevođenja dopisnog člana Miroslava Radmana u redovitog člana čemu sam posvetio knjigu "Kako su rušili HAZU?" Nisu svi skloni polemici. Vjerujem da i za to treba imati sklonosti. Pa i kada su akademika Aralicu napali zbog "Ambre", ja sam pokazao koliko su ti napadi bili smiješni, a ne netko od njegovih kolega, osim što je naš veliki književnik akademik Slobodan Novak za HTV napisao da potpisuje skoro svaku riječ iz mog pisma.

U svojim dosadašnjim javnim istupima i brojnim objavljenim knjigama vrlo ste jasno izrazili svoju političku poziciju koja bi se mogla definirati kao pozicija angažiranog patriotizma bez ideoloških predrasuda i opterećenja. Naravno, ispravite me ukoliko se ne slažete s takvim određenjem vašeg javnog angažmana! No zanima me zašto je u Hrvatskoj pomalo zazorno ukoliko intelektualac pokazuje ''previše'' patriotizma?

- Nemam što ni dodati ni oduzeti Vašoj definiciji. Navest ću Vam dio mog govora u Adelaideu na komemoraciji dan poslije smrti našeg Predsjednika:

"Tuđman je ukazao da postoji budućnost i malobrojnim narodima. Takvo djelovanje predsjednika Tuđmana izravno je u suprotnosti s današnjim pokušajima stvaranja novog svijeta u kojemu je bitan jedino pojedinac. Svijet u kojem nema mjesta ni za obitelj niti za malobrojne narode. Jer oni najmoćniji su sebi i svojim narodima već osigurali vladajuće pozicije u današnjem svijetu. Svi oni koji žele boljitak svojih naroda izravno ih ugrožavaju. Zato su predsjednik Tuđman i Hrvatska stalno na udaru medija koji su u rukama najmoćnijih i preko kojih svjetski moćnici osiguravaju svoje interese."

Danas se u Hrvatskoj provodi suprotna politika. Sve se svodi na servis moćnima. Žalosno je što mnogo više naših ljudi, pogotovu intelektualaca, ne učine sve da zazorno bude pokazivati kako ne voliš svoj narod.

Jednom prilikom sam od jednog vašeg mlađeg kolege matematičara, koji vam nije ideološki pretjerano blizak, čuo da vas visoko cijeni zbog vaše otvorenosti prema mlađim znanstvenicima, spremnosti da im pomognete u akademskom napredovanju. Znam da dosta gostujete i na inozemnim sveučilištima, u posljednje vrijeme dosta ste angažirani u Pakistanu. Hoćete li nam reći nešto o tome dijelu svoga rada i uopće o tomu kakva je društvena klima i odnos prema znanosti i znanstvenicima u Hrvatskoj u usporedbi s nekim drugim sredinama? Je li jedini put za ambicioznog i nadarenog mladog znanstvenika zapravo put odlaska u inozemstvo?

- Pa zar bih volio svoj narod ako ne bih sebe posvetio tome da što više mladih talentiranih ljudi postignu što više. Tim prije što biti mentor u matematici nije jednostavno. Tome služi i sve ono što sam Vam već rekao o dostignućima "moje" znanstvene škole. Drago mi je i djelovanje u Pakistanu jer su tamo napravili školu u kojoj zadržavaju najbolje mlade matematičare u zemlji tako što su im omogućili da im profesori i mentori budu izvrsni svjetski znanstvenici. Iz moje škole u Hrvatskoj upravo izlazi 36. doktor, u Pakistanu ih već imam šest, a sedam ih radi doktorate. U Australiji ih je dvoje, u BiH jedan i na Kosovu jedan. Čini se da je kod nas odnos prema znanosti sve lošiji.

Dosta ste bili angažirani u obrani Marka Perkovića Thompsona od organizirane medijske hajke na njega, također i obrani naših generala u Haagu. Taj angažman urodio je prosvjednim peticijama koje ste vi inicirali. Recite nam nešto o tome!

- Hajka na Thompsona, vjerovali ili ne, traje barem deset godina. Sjetite se samo kako se cijela država tresla zbog jedne kape sa slovom U među 130'000 ljudi na njegovom zagrebačkom koncertu. Potom mu zabranjuju pjevati u Istri. S obzirom da su im dobrodošli oni koji su pjevali agresorima na Hrvatsku, a nije hrvatski branitelj i simbol hrvatske obrane Marko Perković Thompson, očit je zaključak, zar ne? Tada su hrvatski intelektualci uputili Thompsonu pisma potpore i vjerujem zaustavili ono najgore što su našem pjevaču namijenili. Ne zaboravimo da je on postao i problem svjetskim moćnicima, pa su ga pokušali riješiti zajedno s hrvatskim vlastima. I doista Thompson njima jest problem: pjeva o hrvatskim vrjednotama, a pjeva i o onima koji zbog svojih interesa prodaju interese svog naroda. Zato svaki novi njegov projekt dočekuju sa strahom. Spomenute peticije bile su povod za knjigu koju sam objavio zajedno s vašim (i našim) poznatim kolumnistom Matom Kovačevićem. Kako je Thompson najavio novi CD ne čudi što se sada intenziviraju ti napadi. Ali ono što su htjeli, više ne mogu postići. Thompson ostaje simbol hrvatske borbe za neovisnost.

Što se tiče naših generala tu se najmanje radi o njihovoj obrani, jer već je mnogima u svijetu jasno da se tamo sudi Franji Tuđmanu i svima nama zato što smo se izborili za slobodu i svoju državu iako nam svjetski moćnici to nisu dozvolili. Meni je smiješno kada se za Sud u Haagu govori kako ima dvostruka mjerila, jer to podrazumijeva da za isti zločin sud različito osuđuje zločince. Međutim mi imamo slučaj kako sud jednako osuđuje za zločin i za neviđeno junaštvo i humanizam. To nisu dvostruka mjerila već je to zločin samoga suda! Zapravo, prvostupanjska presuda generalima Gotovini i Markaču je presuda i svjetskim moćnicima i samom tom sudu kao njihovom eksponentu.

Naime, u njoj se konstatira da na osnovu dokumenata nisu mogli zaključiti o navodnom zločinu, već su to uradili promatrajući učinke same operacije. A svjetski moćnici su, ako se sjećate, odmah osudili Oluju i proglasili je zločinom! Dakle, porekli su pravo hrvatskoj državi i hrvatskom narodu na ono što po međunarodnom pravu i svom Ustavu moraju učiniti - osloboditi okupirana područja svoje države. Dakle to je prvi veliki zločin koji su oni počinili i posredno je i njih i sebe za to osudio "Sud" u Haagu.

Drugi veliki zločin koji su napravili leži u činjenici da je Olujom spašena od UN zaštićena enklava Bihać. Poslije genocida u Srebrenici trebao se odigrati i u ovoj da bi Britanci, Nizozemci i drugi proglasili srpsku pobjedu u ratu. Ako se sjetimo da je u toj enklavi bilo od 150'000 do 180'000 ljudi jasno je koliko je u pravu tadašnji vojni ataše u Hrvatskoj kada kaže da je Gotovina spasio Bihać od genocida "razmjera onim u Drugom svjetskom ratu".

Nevjerojatna je orkestrirana šutnja o tome: međunarodna javnost, hrvatske vlasti, hrvatski glavni mediji, obrana naših generala, međunarodni stručnjaci u svojoj poznatoj ekspertizi ne govore o tome! Ne govore čak ni vlasti u BiH. Ali upravo to optužuje sve njih. Uostalom američki vojni ataše je i prozvao obranu zašto ga nisu pozvali kao svjedoka da svjedoči o tome. Zato je to drugi veliki zločin i svjetskih moćnika i svih koji sudjeluju u tome o kojem "govori" presuda tog "suda" upravo zato što o tome ne govori! Zato smo nas dvadeset akademika, biskupa i nadbiskupa napisali prosvjedno pismo VS UN-a, koje je supotpisalo više od 2300 naših ljudi (recimo samo nekoliko stotina sveučilišnih nastavnika i znanstvenika) naglasivši da se radi o rasističkim presudama!

U tijeku je i potpisivanje sličnog pisma VS UN-a o Hrvatima BiH. U osnovi je završni (veličanstveni) govor generala Praljka.

Pred ulaskom smo u EU. Većina intelektualaca i sve parlamentarne stranke bezrezervno podržavaju ulazak Hrvatske u tu asocijaciju. Kako vi gledate na to? Što nas čeka u EU?

- Ja se ponosim činjenicom da sam u Akademiji bio među onom trojicom-četvoricom koji nisu bili za ulazak u EU. Svoje stajalište definirao sam prije desetak godina kada sam tražio da nam se ispričaju zbog svog sudjelovanja u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Ako ne žele to je ravno našem NE u EU, a ako nam se ispričaju ispunili bi nadu mnogih da sa svojim vrjednotama možemo pomoći Europi da opstane, možemo im pomoći da se vrate istinskim vrjednotama kojih je bio svjestan i blaženi Ivan Pavao II. kada nas je prozvao narodom nade. Tome su i služila dva naša otvorena pisma: Zahtjev za odgodu referenduma do presuda hrvatskim generalima i Ne u EU do slobode hrvatskih generala. Oba je potpisao veliki broj naših ljudi.

HDZ je nedavno dobio novo vodstvo, koje je izbore dobilo na obećanju povratka stranke korijenima, odnosno tuđmanizmu. Kako vi vidite budućnost HDZ-a i uopće onog dijela političke scene koji svoju politiku temelji na nacionalnom i tradicionalnom?

- Zbog tog obećanja smo ih podržali na izborima i spriječili ono što su im namijenili - nestanak s političke scene. Na drugo pitanje odgovor ćete i sami znati kada vidimo odgovor na pismo koje sam im upravo poslao:

Poštovani g. predsjedniče HDZ-a,

Poštovani članovi HDZ-a,

Ponovno vas pozivam da potpišete novo pismo VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA O HRVATIMA BIH. Naravno, među potpisnicima ima puno članova vaše stranke, a od saborskih zastupnika tu je prof. dr. sc. Miroslav Tuđman. Osnova pisma je završni govor generala Praljka u Haagu. Vjerojatno vam je poznato da je nas general više učinio od cijele države u obrani te iste države na tom "sudu". Tim prije bi svojim potpisima pokazali da je vraćanje vaše stranke tuđmanizmu stvarno, a ne deklarativno.

S poštovanjem, akademik Josip Pečarić

Evo i jednog mišljenja o tom pismu:

Poštovani gospodine Pečarić

Ovaj prijedlog predsjedniku HDZ-a je lakmus za stvarne namjere HDZ-a. I sam sam član HDZ-a i mislim da će mi odnos prema tom apelu biti raskrnica za daljnju vjernost HDZ-u ili ne. Hvala Vam na upornosti i motivima, na misiji koju radite u ime ogromnog broja domoljubnih ljudi koji pate u traženju Istine..

Prof. dr. .

Gospodine Pečariću, zahvaljujem vam na razgovoru. Zamolio bih vas još samo da kratko prokomentirate činjenicu da je ministarstvo kulture Republike hrvatske drastično srezalo sredstva za Hrvatsko slovo, dok su, primjerice, Vijencu i Zarezu odobrena ista sredstva kao i lani.

- To me podsjeća na vrijeme kada su prvi put bili na vlasti. Tada su moj projekt proglasili najslabijim matematičkim projektom u zemlji. A rezultat tog projekta je sve ono o čemu sam već govorio. Dodat ću samo kako je jedan međunarodni časopis (Banach journal of mathematical analysis) koji je i na CC i na SCIE listi jedan broj posvetio meni zbog mojih zasluga u matematici. Dakle, to što Hrvatsko slovo ima "poseban" tretman samo znači da su ga prepoznali kao tjednik koji doista promiče hrvatske nacionalne interese.

Damir PEŠORDA
Hrvatsko slovo, 6. srpnja 2012.

 

 

Akademika Josipa Pečarića (Kotor, 1948.) ne treba posebno predstavljati hrvatskoj javnosti. Po broju objavljenih radova i drugim referencama jedan je od najpoznatijih i najpriznatijih naših znanstvenika u svijetu. Međutim, široj javnosti Pečarić nije poznat samo kao znanstvenik, svjetski priznati matematičar, nego i kao angažirani intelektualac i publicist. Objavio je cijeli niz publicističkih knjiga (Srpski mit o Jasenovcu: skrivanje istine o beogradskim konc-logorima; Za hrvatsku Hrvatsku; Brani li Goldstein NDH?; Za hrvatske vrednote; Zločinački sud u Haagu i dr.) u kojima amgažirano i polemično progovara o brojnim pitanjima iz hrvatske povijesti i suvremenosti.