Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

SRPSKO SVOJATANJE HRVATSKE KNJI┼ŻEVNOSTI     (02.03.2012.)

Za srpsko svojatanje hrvatske knji┼żevnosti krivi su hrvatski pisci koji nisu srpskima znali odbrusiti

Slobodan Prosperov Novak srdito se u rubrici Stajali┼íta 29. srpnja obru┼íio na jednoga srpskog pisca i njegovu knjigu u kojoj se dubrova─Źka knji┼żevnost priklju─Źuje srpskoj ("Vrijeme je za politi─Źke sankcije protiv onih koji i dalje poku┼íavaju dokazati srpstvo Dubrovnika"). I tra┼żi da hrvatska diplomacija poduzme korake kako bi se stalo na kraj takvoj raboti.


Dobro je ┼íto je Slobodan P. Novak privukao pozornost na taj slu─Źj, ali ljutnja je deplasirana i znak je nemo─çi. Srpski pisci mogu o hrvatskoj kulturi pisati kako im drago, a diplomacija tu nema nikakva posla. Krivi su hrvatski pisci koji srpskima nisu znali odbrusiti.

Srpsko svojatanje dubrova─Źke knji┼żevnosti samo je segment ve─çe igre. Rije─Ź je o svojevrsnom "srpskom narodnom obi─Źaju": o stalnom sustavnom pre┼íu─çivanju i saka─çenju hrvatske kulture. Evo, prema sje─çanju, nekoliko primjera.


Po─Źetkom ┼íezdesetih godina pro┼ílog stolje─ça objavljen je u Beogradu ud┼żbenik za srednje ┼íkole "Arhitektura i skulptura srednjega veka u Primorju". U knjizi se tvrdi da su u Dalmaciji ┼żivjeli "Sloveni", a hrvatsko ime se i ne spominje.

U talijansko-kanadskoj enciklopediji umjetnost "Sansoni", izdanoj u to vrijeme, umjetnost u Jugoslaviji prikazana je po republikama. Dalmacija je otkinuta od Hrvatske kao da sama za sebe ─Źini republiku. Tekst je potpisao neki djelatnik Narodnog muzeja u Beogradu.

Sedamdesetih godina izdana je u Parizu monografija o hlebinskoj slikarskoj ┼íkoli. Autor, Neboj┼ía Toma┼íevi─ç u cijeloj knjizi nije se sjetio hrvatskog imena, ali se sna┼íao da ugura srpsko: raspri─Źao se o nekom slikaru naivcu iz Srbije kao tobo┼że srodnom po ne─çem Hlebinjanima. Hlebine je odredio ovako: "selo u Podravini uz ma─Ĺarsku granicu".

U rje─Źniku modernog slikarstva ku─çe Larousse, iz osamdesetih godina, o Vlahi Bukovcu pi┼íe K. Ambro┼żi─ç, u to vrijeme direktorica Muzeja moderne umjetnosti u Beogradu. Bukovca je nazvala "jugoslavenskim slikarom", a u Jugoslaviji nikada nije ni ┼żivio.

Tih godina objavljena je u Parizu knjiga tekstova o dubrova─Źko-dalmatinskoj knji┼żevnosti iz pera jednog srpskog autora. U literaturi spomenuto je ime J. Dere ili Dare, ili tako nekako. Rudolf Maixner, u prikazu te knjige u "Annales" Francuskog instituta u Zagrebu upozorio je na tiskarsku pogre┼íku, kako se izrazio, u pisanju tog imena. Trebalo je stajati Jean Dare. Nije to bila pogre┼íka nego devijacija.


Istu "pogre┼íku" istog pisca na┼íao sam i koju godinu poslije. Jean Dayre, dugogodi┼ínji direktor Francuskog instituta u Zagrebu, dobar poznavalac hrvatske knjige, nazivao je, u svojim radovima u francuskim ─Źasopisima, dubrova─Źko-dalmatinsku knji┼żevnost "hrvatska renesansna knji┼żevnost".
Da bi prikrio tu ─Źinjenicu, a da ne iznevjeri znanstveni postupak, taj srpski pisac pisao je njegovo ime iskrivljeno.


Miroslav Panti─ç iskrivljuje bacanjem magle. Po stranim enciklopedijama hrvatsku knji┼żevnost rashrva─çuje na taj na─Źin ┼íto joj oduzima hrvatsko tlo.
O─Źe┼íe li se neki srpski pisac o hrvatsku kulturu ┼íteta je zajam─çena. Ljutiti se zbog svega toga i gubiti ┼żivce? Za koju korist? Ve─ç im je odavno trebalo odgovoriti, dati im vritnjak bez pardona. Trebalo je prikupiti sve te njihove prnje i objaviti ih monografski, poput one slavne ┼áuvarove "Bijele knjige", ali s ironijom i prezirom, sarkasti─Źno. Izvrgnuti ih smijehu i ruglu bez obzira na njihove titule.


Lopovi u banci i lopovi u kulturi ništarije su i jedni i drugi

Za ono što je dobro u njihovim radovima, nedavno preminuli Leo Košuta našao je metodu: iskorištavao je što mu je odgovaralo, a da ih u bilješkama nije spominjao.


Uzrok tim halopama je glad srpskih intelektualaca za urbanom kulturom koje u Srbiji nije bilo. Srpska urbana knji┼żevnost po─Źinje tek s Dositejem Obradovi─çem oko god. 1800.

U arhitekturi prva civilna zgrada zidana od trajne gra─Ĺe, kamenom i ciglom, konak kneginje Milice u Beogradu, sagra─Ĺena je 1823.
Srpska skulptura po─Źinje od samog po─Źetka godine 1920., i to zaslugom Spli─çanina Tome Rosandi─ça, u─Źenika Ivana Me┼ítrovi─ça. Stambena gra─Ĺanska ku─ça u to vrijeme u Beogradu bila je prizemnica od crrpi─ça s podom od nabijene zemlje. Opisao ju je Ivo Andri─ç u romanu 'Gospo─Ĺica'.

Tada se pi┼íu i prvi gra─Ĺski statuti. U Hrvatskoj najstariji statuti potje─çu iz trinaestoga stolje─ça. Povijesni uvjeti uvjetovali su kasni urbani razvitak u Srbiji, ali zar hrvatska kultura mora pla─çati te ra─Źune?


Gdje su u toj pri─Źi hrvatski pisci? Pet stotina u Dru┼ítvu hrvatskih knji┼żevnika, da se o PEN-u i FAK-u i ne govori. Zar sami nisu znali prou─Źavati po─Źetke hrvatske knji┼żevnosti, nego su to prepustili Srbima? Nije li Akademija jo┼í u devetnaestom stolje─çu pokrenula ediciju "Stari pisci hrvatski"?
Zar sam Slobodan P. Novak, povjesni─Źar hrvatske knji┼żevnosti, nije mogao napisati i objaviti na engleskom povijest hrvatske renesansne knji┼żevnosti?


Diplomacija to ne─çe napraviti


Mnogi hrvatski pisci znaju pisati samo stihove, pet, deset, pedeset zbirki pjesma, nikada im kraja, kao da je svjetski va┼żna svaka pjesmica koju izmisle.


U Francuskoj pisci koji dr┼że do sebe bave se beletristikom do odre─Ĺene ┼żivotne dobi. Andre Malraux ve─ç je prije pedesete izabrao teme iz povijesti umjetnosti, H. Troyat biografije, pjesnici Bosquet i Sabatier povijest knji┼żevnosti, drugi ra┼í─çlanjivanje suvremenosti. Najkomotnije je beskona─Źno nizati rime.


Nehaj za kulturni korpus komu pripadaju, hrvatski pisci dobro pla─çaju. Vani su nepoznati. Gledana izvana, hrvatska knji┼żevna scena je siva zona. Slavko Mihali─ç, predsjednik DHK, misli malo druk─Źije. U razgovoru u Vjesniku, u Panorami subotom od 3. kolovoza sa zadovoljstvom nabraja nekoliko knji┼żevni─Źkih imena u tom i tom svesku toga i tog angloameri─Źkog literarnog rje─Źnika (koji "ko┼íta ne┼íto vi┼íe od 200 dolara"). Svakom je posve─çeno pet do deset rije─Źi. I komentira: "Ako si vrijedan pisac... otvaraju ti se vrata svijeta"! ┼áiroka jednu re─Źenicu.


Pogled iz Pariza nije bolji. Dictionnaire universelle des litteratures - op─çi rje─Źnik knji┼żevnosti, objavljen 1996. u tri opse┼żna sveska, donosi i imena i sinteze. Nacionalne knji┼żevnosti prikazane su enciklopedijski.


Iz na┼íeg susjedstva to su albanska, bugarska, makedonska, slovenska, srpska. Hrvatske nema. To─Źnije: ni u tekstu ni u kazalu nema naslova La litterature croate. Raspa─Źana je pod kolektivne tematske naslove: renesansa, romantizam, Jugoslavija.
U prikazu knji┼żevnosti socijalisti─Źke Jugoslavije naslov "Hrvatske knji┼żevnosti" tiskan je istim tipom slova kao naslov "Ma─Ĺarska knji┼żevnost u Vojvodini".

Pjesnici, njih tridesetak, nanizani su samim imenima, poput soldata. Dulji ─Źlanak posve─çen je samo Krle┼żi, cijeli stupac. Usput, da nadopunim Mihali─ça, njegove "Balade" objavljene su i na francuskom, u prijevodu Jeanine Matillon, u nakladi Unesca.


Ne treba se zavaravati: nije tu rije─Ź ni o kakvu protuhrvatskom stavu, nego o lijenosti i nemaru hrvatskih knji┼żevnika. Odakle urednici jednoga takvog izdanja mogu ste─çi sliku o hrvatskoj knji┼żevnosti? Iz kojih priru─Źnika na jezicima koji su njima poznati? Gdje je njena povijest na engleskom ili francuskom?


┼áezdesetih godina albanski intelektualci u Francuskoj objavili su povijest albanske knji┼żevnosti koja po─Źinje tek u vrijeme Hanibala Luci─ça, rije─Źima "O─çena┼ía". Skromna knjiga od sto pedeset stranica na rotopapiru, ali je tu!


U isto vrijeme pisci "iseljene Hrvatske", diplomirani slavisti i kroatisti Zagreba─Źkog sveu─Źili┼íta, paradirali su pjesmicama na hrvatskom: Antun Bonifa─Źi─ç, Vinko Nikoli─ç, Boris Maruna. Iv┼íi─ç se pak ┼ílepao pola stolje─ça za kolima Andrea Bretona, a na izlo┼żbi "Nadrealizam" u Parizu na po─Źetku ove godine njegovu imenu ni traga ni glasa.


Vani je samo Viktor Vida bio veliki pjesnik, samo on je zaslu┼żio posebnost. Vinko Grubi┼íi─ç, profesor slavistike negdje u Kanadi, pisao je na hrvatskom dje─Źje igrokaze. Pro┼íle godine objavljena je u Zagrebu njegova knjiga o francuskom dramati─Źaru Antoninu Artaudu.
Sad, ┼íto tom ─Źovjeku zna─çi neki Artaud, Balzac, Hamlet ili ne znam tko, ako svijet u kojem ┼żivi ne zna ni┼íta o knji┼żevnosti njegova naroda, a on se ─Źak na sveu─Źili┼ítu obrazovao za tu knji┼żevnost, a ne za francusku?


U Parizu redovito listam francuske knji┼żevne ─Źasopise. Nikada ni┼íta ne na─Ĺem o hrvatskim piscima. Samo je pro┼íle godine dva puta bilo rije─Źi o Milanu Begovi─çu. Francuski pisci Valery Larbaud i Pierre Louys bili su njegovi prijatelji.
To je to: Begovi─ç je bio i Hrvat i kozmopolit, i stilom pisanja i ┼żivljenjem. Dana┼ínji su hrvatski pisci sme┼żurani i promrzli. Daleko su Kamov i Mato┼í.


Vani se dva puta poku┼íalo afirmirati hrvatsku knji┼żevnost u svijetu. Lijepo je po─Źelo, svijet je prihvatio, ali je zatajila provincija. Edo Piv─Źevi─ç pokrenuo je u Bristolu, sedamdesetih godina, tromjese─Źni ─Źasopis BC Review (British-Croatian R). Na sveu─Źili┼ítima ─Źasopis je bio dobro primljen, vidi se to po engleskim suradnicima. Slabost je bila u tome ┼íto nije na┼íao nikakvu potporu u famoznoj "iseljenoj Hrvatskoj".


Vrlo ─Źudno kad se pomisli na sve one imu─Źne ljude, upravo iz zemalja engleskog govora, koji su, kao domoljubi, ve─ç u vrijeme Domovinskog rata zauzeli istaknuta mjesta u hrvatskoj vladi. Za pretplatu na BCR, pedeset dolara, nisu imali. Nakon ─Źetiri godine redovita izla┼żenja, ponajvi┼íe na teret samog utemeljitelja i urednika, ─Źasopis se ugasio.


U Parizu izlazio je 1998. i 1999. ─Źasopis Cahier Croates. Dva ─Źlana uredni┼ítva, Mirko Dra┼żen Grmek i Radovan Iv┼íi─ç - izabrani zbog njihova tobo┼żnjeg ugleda - minirali su ga iz zlobe prema mladim autorima. O tome je obilno pisano u Vjesniku u svibnju i lipnju 2000. I nitko od svih onih pet stotina ─Źlanova DHK nije se javio u polemici, nitko nas nije podr┼żao.
Ali mi, koji smo ─Źasopis pokrenuli, nismo to u─Źinili za sebe, mi ne pi┼íemo pjesme. Mislili smo na te pisce, da budu predstavljeni na velikoj tribini, da imaju izlog u europskoj metropoli, u pari┼íkim knji┼żarama i knji┼żnicama, na pari┼íkom proljetnom sajmu knjiga i da se osjeti ne┼íto duha i daha Mato┼ía, Kamova i Begovi─ça. Nisu ni zucnuli.


U jednom od dopisa Vjesniku predlo┼żio sam da se u Zagrebu u nekoj knji┼żari izlo┼że svesci koji su iza┼íli, da ih ljudi uzmu u ruke i opipaju i vide ┼íto smo napravili. Pa trudili smo se, tro┼íili i vrijeme i novac. Sam Leo Ko┼íuta, koji je ─Źasopisu dao ime, pridonio je za po─Źetak deset tisu─ça franaka (tisu─çu i pol eura). I nitko ni┼íta.


I to ti je taj DHK i PEN i FAK. Prezadovoljni ako su u nekom stranom rje─Źniku spomenuti golim imenom.
Govori se o nekoj novoj knji┼żevnoj udruzi. Ako u svoj program kao prvu to─Źku ne stavi izdavanje povijesti hrvatske knji┼żevnosti na engleskom i francuskom od pet stotina stranica i u elegantnoj grafi─Źkoj opremi neka zauvijek ostane na godi┼ínjem odmoru.

Anton Zakarija

VJESNIK, 27. rujna 2002.

Autor je etnolog i povjesni─Źar, ┼żivi u Parizu i Praputnjaku.

*****

Jeste li primjetili datum objave ─Źlanka - 2002. godina? U tih gotovo deset godina nismo Srbima "znali odbrusiti" - kako je napisao g. Zakarija.

Nismo znali ili naši "uglednici" nisu htjeli?

─îak ni onda kada je srpski predsjednik Boris Tadi─ç, u razgovoru za beogradski magazin "Nedeljnik" 13. sje─Źnja 2012. g., hrvatskog znanstvenika Ru─Ĺera Bo┼íkovi─ça uvrstio me─Ĺu srpske povijesne osobe. I onda je jo┼í dodao kako se nada "da ga njegovi hrvatski prijatelji ne─çe pogre┼íno razumjeti, ali Ru─Ĺer Bo┼íkovi─ç je bio Srbin katolik". 

Njegova bojazan je potpuno neopravdana, jer njegovim "hrvatskim" prijateljima ne pada ni na kraj pameti suprostaviti mu se i obraniti hrvatsku kulturu, hrvatske branitelje i svekolike druge hrvatske interese.

 

 

 

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU