Prenosimo iz tjednika FOKUS ( www.fokus-tjednik.hr )

predstavnikom Hrvatske matice iseljenika

Intervju napravili Gaupp Osvin i Dunja

Najnoviji broj DO je u tisku. Već sada ga možete pogledati u pdf-formatu (kliknite na sličicu)

25. kolovoza 2003

100-t

o misionarsko putovanje po svijetu - od 05.06. - 09.06 2003. Sveti Otac posjećuje nas po treći puta i za svoj posjet izabire upravo prve dane lipnja. Slučajnost ili poruka? Nikada nećemo zaboraviti da je Sveti Otac prvi međunarodno priznao Republiku Hrvatsku, kao niti sreću koju smo osjetili kada nas je blagonaklono darivao svojim pohodima Zagrebu i Mariji Bistrici, Splitu i Solinu. Proglasivši blaženim uzoritog kardinala Alojzija Stepinca ne samo da je osporio sve namještene i neopravdane napade na Stepinca i Hrvate, nego je ukazao i na potrebu širenja hrvatske povijesne istine. Njegov treći pohod Hrvatskoj događa se u dane kada je prije 1124 godine priznata Hrvatska država. Govoreći na misnom slavlju u Čepinu o čvrstim vezama Hrvatske s Petrovom Stolicom, Sveti Otac je podsjetio da je "upravo danas, 7. lipnja, obljetnica pisama što ih je papa Ivan VIII., ljeta Gospodnjega 879., poslao knezu Branimiru i biskupu Teodoziju, te tim pismima označio posebno značajan datum za hrvatsku povijest". Datum priznanja suverenosti Hrvatske. Papa znači nije zaboravio taj datum, a Hrvati? Hrvatska je povijest prepuna presudnih događaja i datuma, pojedinac ih ne može sve pamtiti, ali one najvažnije ne samo što ne bismo smijeli zaboraviti, nego bismo ih morali dostojno obilježiti, jer oni su naše naslijeđe i svjedočanstvo našeg postojanja na ovim prostorima. U svom govoru Papa je jasno ukazao na hrvatsku obitelj kao temelj opstojnosti naše crkve i naroda, te istakao važnost žene kao supruge i majke. Također je istaknuo da današnja obitelj "traži povlaštenu pozornost i jasne mjere, koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost". Sveti je Otac kao jednu od najvažnijih obiteljskih uloga istaknuo odgovornost "ljudskoga i kršćanskoga odgoja djece". U sveopćoj krizi morala, ta njegova poruka nije slučajna.Mladima poručuje: "Vas koji ćete preko svojega obiteljskog i strukovnog života na koji se sada pripravljate, zauzeti vrlo odgovorne položaje na dobro građanskoga društva i Crkve, podsjećam da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što posjeduje; da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom koja je u vašemu srcu; da zadaću što ju je Božja Providnost povjerila svakomu od vas nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno. Odaberite Gospodina Isusa, napomenuo je Papa, kojega ćete slušati i slijediti kao učitelja života, za sudruga na vašemu životnom putu.""Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade!
Dragi vjernici svjetovnjaci, muževi i žene, pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate", poručuje nam Sveti Otac.Uzmimo k srcu poruku Svetog Oca. Budimo narod nade, sloge i vjere u naše vlastite snage. Nemojmo se miriti sa tijekom zbivanja, jer bi to značilo rezignaciju, a rezignirani su pregaženi. Nemojmo se obazirati na cinike, ultraliberale, glasnogovornike totalnog globalizma i sve one, koji ljubav prema domovini i ognjištu nazivaju "Nacionalizmom i ognjištarčenjem" . Pružimo si ruke i poradimo na tome da svi ti "pametnjakovići" nauče respektirati naše osječaje i našu ljubav za naša ognjišta. Ako to ne mogu ili ne žele, otvoren im je put u globalno-liberalni svijet.

Posjet Svetog Oca Hrvatskoj ne raduje baš sve, niti u Hrvatskoj niti u svijetu. Neki švicarski mediji podrugljivo pišu: "Papa posjećuje svoje najdraže ovčice", a neki hrvatski novinari pokušavaju posvađati Papu i Hrvate. Pročitajte članak: "O pozivu na javni linč i na progon Crkve".

(Priredila D. Gaupp)

likovnog radnika, pisca, kulturno-umjetničkog posrednika, svestranog kreativca

Vladu Franjevića

Vlado Franjević završio je 1985. školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 1989. dolazi u švicarski grad St. Gallen. Zbog nepoznavanja njemačkog, ili bilo kojeg drugog svjetskog jezika, osjećao se, kako kaže, prilično izgubljenim. No upravo to ga je primoralo da prije svega poradi na izgradnji sebe samoga. Sa uspijehom, jer već 1991. dobiva priliku izložiti svoje slike.

Od tada se njegovi uspijesi redaju jedan za drugim. Više o ovom zanimljivom, svestranom, kreativnom i neumornom kulturnom radniku pročitajte ovdje

Zapala me rijetka i izuzetno mučna dužnost da se javno obratim vama, ratnom zločincu, krvniku i izdajniku hrvatskog naroda. Povod tom obraćanju je kao rana svježe i kao košmar tjeskobno sjećanje na krvavi ponedeljak 26. kolovoza ovog smutnog ljeta Gospodnjeg 1991., dan kada ste počinili još jedno u nizu zlodjela prema narodu iz kojeg ste, na njegovu sramotu i nesreću, potekli - ovaj put, po svemu sudeći, najteže. Riječ je, dakako, o naredbi da se sravni sa zemljom malo hrvatsko selo Kijevo, što je, s istinskom demonskom akribijom vaših službenika, i provedeno u nedjelo. Nadali smo se, videći hrabrost i odlučnost branitelja Kijeva, da se neće ispuniti zlokobna metafora o Kijevu kao ovovremenom Sigetu, ali vi ste se, zlotvore, pobrinuli za nešto još gore: na mirotvornom i oslobodilačkom završetku ovog vijeka vi ste svom narodu podarili još jedno u nizu mitskih mjesta njegova mučeništva - hrvatsku Guernicu. .......... Ali, zato vas sasma sigurno neće mimoići kletva hrvatske matere, i to ona epskih razmjera, kojoj ste ubili sina čija je jedina krivnja bila ljubav prema rodnoj grudi„. Ulomak iz knjige Joška Čelana - Oteto Zaboravu

Nove knjige u izlogu HKZ - Hrvatske kulturne zajednice Pogledajte i naručite!

Dr. Franjo Tuđman - vizije i postignuća - sabrani zapisi i autorizirane rasprave okruglog stola „Hrvatska - deset godina poslije: nacionalne vrijednosti - vizije i postignuća„

Trećejanuarska Hrvatska - Joško Čelan

Oteto zaboravu - Domovinski rat na hrvatskom jugu - Joško Čelan

Oklevetani narod - Hrvati u BiH 1990.-2000. - Joško Čelan

Posjetiteljima naše web stranice, kao i svim dobrim ljudima širom svijeta želimo SRETAN USKRS.

Jedna od tih velikih i uzvišenih vrijednosti, koja je tijekom dvije tisuće godina budila nadu i poticala traženje uvijek boljega i ljepšega, bila je Isusovo uskrsnuće. Može se, bez pretjerivanja, reći da je sve najplemenitije, najljepše i najuzornije na svakom području, što je zapadni čovjek u dva zadnja tisućljeća zamislio i ostvario, nadahnuto i potaknuto uskrsnim događajem koji je probudio nadu u mogućnost pobjede zla i u ostvarenje sveopćeg preporoda i preobrazbe. A danas vidimo da taj događaj na mnoge ne djeluje ni zbunjujuće, a kamoli motivirajuće i ohrabrujuće. Dok je prva vijest o Isusovu uskrsnuću dvojicu njegovih učenika zbunila, kako je zapisao evanđelist Luka, u mnogim našim suvremenicima ona čak ni to ne prouzrokuje. Zašto je to tako, zašto je uskrsnuće izgubilo pokretačku snagu, zašto je prestalo biti izvor nade i novih nadahnuća? Zašto se, nakon dvije tisuće godina propovijedanja uskrsnuća, čovjek distancira od te mogućnosti i traži druga rješenja, puno prizemnija i dohvatljivija? Kamo su nestali veliki uzleti, stvaralački podvizi da se dohvati neprolazno i vječno, gdje se izgubila vjera u konačnu preobrazbu svijeta i čovjeka započetu Kristovim uskrsnućem?

Ako doista vjerujemo da je Isus uskrsnuo i da je on prvina uskrsnulih, trebamo to i pokazati. To znači da je u ruke nas koji se smatramo Isusovim učenicima i sljedbenicima položena nada ljudi našega vremena i ona će u njima biti toliko živa koliko im je mi budemo uvjerljivo svjedočili. Potrebno je, stoga, braćo i sestre, krenuti na put i postati suputnik svima koji sumnjaju, koji su razočarani, koje je život toliko pogodio da su izgubili vjeru u Boga i ljude. Potrebno je pokazati svima da čovjek može postati drukčiji, tj. bolji, a s njime i cijelo društvo i svijet. Našim aktivnim suputništvom i supatništvom možemo ljudima donijeti radost i nadu uskrsnuća, navijestiti im svjetlo, tj. Krista koji je zajedno s ljudima svoga vremena propješačio njihove putove, da bi nama pokazao kako trebamo i mi biti, u njegovo ime i na njegov način, pratioci i suputnici našim suvremenicima.

Pročitajte cijeli tekst na http://www.glas-koncila.hr/GK16/STR06.htm

Prethodna stranica / Slijedeća stranica