Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SUDBINU NAM KROJE ONI KOJI SU PROTIV IKAKVE HRVATSKE        (27.05.2011.)

Skandalozno je što ni 20 godina nakon silaska komunizma s vlasti nema političke volje da se razotkrije istina. Točno je da Papa dolazi na Trg maršala Tita, ali on dolazi u Hrvatsku ovakvu kakva jest. Komunistički mentalitet još je živ i žilav. Daleko smo od prave demokracije

urednik Glasa koncila Ivan Miklenić

Kolumne don Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa Koncila, u posljednje su vrijeme među najkomentiranijim, ali i najnapadanijim. Svaki tjedan mediji ih uredno seciraju i vade iz konteksta naj zanimljivije stavke njegovih komentara. Rođen je u Trnovcu Desinićkom 1954. godine, za svečenika je zaređen 1980. u Zagrebu, od 2000. je kanonik, a od 2002. arhišakon Zagorskog arhiđakonata u Zagrebačkoj nadbiskupiji, te od 2010. monsinjor.

Od 1979. godine radi kao novinar, a od 1990. urednikje Glasa Koncila. Autor je brojnih izvještaja, reportaža, intervjua, komentara i drugih članaka u Glasu Koncila i drugim publikacijama, 'uredio je više knjiga i zbornika. Objavio je knjige 'Vjera, objava i covjek' (1999.) i 'Isus za čovjeka' (2000,).

U razgovoru za Hrvatski list Ivan Miklenić osvrće se na napade, progovara o optuženim generalima, dolasku Sv. Oca u Hrvatsku, ali i bivšem premijeru Sanaderu i odnosu Crkve prema njemu.

Mediji vape za profesionalnim urednicima

U Hrvatsknj je mnogo kolumnista i novinskih komentara, ali rijetko koji se tako pozorno prate i citiraju kao Vaši uvodnici u Glasu Koncila i rijetko koji su toliko izloženi napadima u hrvatskim medijima. Kako doživIjavate ovakve odjeke?

Tekstovi u rubrici 'Komentar' u Glasu Koncila privlače pozornost šire javnosti otkako su se započeli pojavljivati tako da si nimalo ne umišljam da je to u novije vrijeme zato što sam im ja autor. Ti tekstovi doista su klasični novinski komentari kakvih je u suvrememm medijima sve manje jer se danas radije njeguju kolumne u kojima više dolazi do izražaja osobni kut gledanja autora, ali koji se zbog toga često i banaliziraju. Komentari u Glasu Koncila nisu pogled samo autora, bez obzira tko ih pisao, nego su osvjetljavanja dijelova stvarnosti iz kršćanske vjere u kojoj su istina, pravda, sloboda, ljubav, dostojanstvo ljudske osobe, opće dobro i slično - vječne vrjednote i neupitna polazišta. Zahvaljujući baš tim polazištima i vjernosti tim vrjednotama, ti tekstovi drukčiji su od uobičajenih komentara ili kolumni pa su zbog toga zanimljivi i ostalim medijima. Na žalost, drugi mediji, kad prenose sadržaje tih komentara često to ne čine vjernoni profesionalno. Nerijetko se neki stav iz komentara u medijima zaoštri ili interpretira do te mjere da više nema prave veze s izvornim stavom i izvornim tekstom. Stoga, tko želi imati objektivan stav o sadržajima komentara u Glasu Koncila, mora ići na izvor, a ne se zadovoljiti medijskom interpretacijom ili konstrukcijom.

U posljednjem uvodniku prozvali ste hrvatske medije i ocijenili da su 'protuhrvatski, protudržavni, protudruštveni, protukatolički, protucrkveni i protuvrijednosni'. Tko je kriv za to i što je, po Vašem mišljenju, potrebno učiniti da se stanje promijeni? Možete li konkretizirati svoje tvrdnje o medijima u RH?

Sadržaj Vašega pitanja izvrstan je primjer kako se u medijima manipulira sadržajem komentara. Naime, nikada nisam napisao što mi se ovih dana prišivalo da su 'hrvatski mediji protuhrvatski, protudržavni, protudruštveni, protukatolički, protucrkveni i protuvrijednosni', već sam napisao da su mnogi prilozi u medijima u Hrvatskoj 'protuhrvatski, protudržavni, protudruštveni, protukatolički, protucrkveni i protuvrijednosni'. Taj moj stvarni stav nije nimalo teško argumentirati brojnim primjerima i siguran sam da svaki malo pozorniji korisnik medija u našoj državi može sam nabrojiti više takvih priloga. Takvo stanje da se pojavljuju takvi prilozi s jedne je strane odraz neprincipijelnosti mnogih odgovornih u hrvatskom društvu, a s druge strane to je odraz ideoloških i političkih snaga koje nadziru medije u Hrvatskoj iz samih medija. Kao što Hrvatska vapi za odgovornima kojima bi hrvatski nacionalni ciljevi i interesi bili svetinja, a demokratsko postupanje u krvi, tako i mediji u Hrvatskoj vape za više profesionalnih urednika kojima bi univerzalne vrjednote bile svetinja i koji ne bi pristajali djelovati protiv općega dobra, a u korist različitih interesnih skupina.

Često vam kritičari zamjeraju da prelazite u sferu politike, a bvši predsjednik rekao je u jednom od komentara da vam je mjesto između crkvenih zidova. Vaš komentar?

Činjenica da se u današnjoj Hrvatskoj, 20 godina nakon službenoga silaska komunizma s vlasti, ponavlja ta komunistička mantra, najbolji je pokazatelj koliko je komunistički mentalitet još živ i žilav i koliko smo još daleko od prave pluralne demokracije.

Iz Vašeg uredničkog kuta, tko je kriv za sudbinu hrvatskih generala Gotovine i Markača, ali i ostalih, kao i onih kojima je suđeno u Hrvatskoj?

Smatram da je potrebno procesuirati svaki zločin, dogodio se on u miru ili u ratu, jer nitko nema pravo gaziti dostojanstvo ikojega čovjeka ili oduzimati život ikojem čovjeku. Smatram također da je najveća većina hrvatskih branitelja sudjelovala u pravednom, obrambenom ratu i da ubojstva protivničkih vojnika dok su na borbenoj crti nisu zločin nego častan čin obrane. No ubojstvo protivničkoga vojnika koji je razoružan, ili civila, ili zapovijed da se razoružanoga vojnika ili civila ubije sigurno je zločin i treba ga procesuirati. Generali Gotovina i Markač, koji ulaze u povijest čovječanstva kao prvi pobjednici koji su završili na ad hoc sudu, nisu optuženi niti da su osobno počinili takve zločine niti da su ih zapovjedili, pa je očito da njihovo procesuiranje nije u službi pravde nego određenih političkih interesa. Sudbinu tim hrvatskim generalima skrojili su i kroje oni u Hrvatskoj koji su protiv ikakve hrvatske države te njihovi saveznici u susjedstvu i dio međunarodne zajednice koja štiti svoje političke interese, uz ostalo uspostavljajući ravnotežu krivnje premda to nema veze sa stvarnošću. Ipak, smatram da je veća odgovornost na onima koji djeluju u Hrvatskoj iza političke scene, a nositelji političke vlasti nemaju hrabrosti ili čak volje suprotstaviti im se.

U hrvatskoj trajno postiji volja da se crkvu ocrnjuje

Kako komentirate napade pojedinaca da Hrvatska nepotrebno financira dolazak Sv. Oca, a pojedini portali čak provode i anketu o tome jesu li građani za ili protiv dolaska Pape?

U pluralnom društvu dopuštena su sva mišljenja dok ne vrijeđaju ili ograničavaju slobodu drugim i drukčijim mišljenjima pa me nimalo ne iznenađuju takve pojave. Siguran sam da će pohodom pape Benedikta XVI. Hrvatska i hrvatski narod i svi hrvatski građani kao ljudi dobre volje dobiti neizmjemo više nego što će se uložiti novčanih sredstava.

Kako komentirate činjenicu da će Sv. Otac proći preko Trga maršala Tita, komunističkog diktatora čija je žrtva bio i kardinal Stepinac kojega će papa možda posvetiti? Je li to po Vama skandalozno? Zar to nije prigoda da Crkva ukaže na taj zbunjujući paradoks?

Papa dolazi u Hrvatsku, kakva ona ovoga časa realno jest. A realno u hrvatskom društvu konce moći drže u šaci oni koji ne žele istinu ni o komunizmu, ni o komunističkim zločinima, ni o nositeljima toga režima i ideologije. Po mom mišljenju skandalozno je što ni 20 godina nakon službenog silaska komunizma s vlasti nema političke volje da se razotkrije puna istina i da se omogući da se prošlošću bave povjesničari. Crkva, a to su i svi vjemici, sigurno u velikoj većini želi potpuno oslobađanje Hrvatske i hrvatskoga društva od svih komunističkih ostataka.

Je li hrvatsko društvo posljednjih desetak godina, ali i više, pod udarom krivotvorenja povijesti?


Uvjeren sam da postoje snage koje ne žele da se prošlost razotkrije u svoj svojoj istini, štoviše te snage ne žele ni da se njeguje istina o stvaranju samostalne hrvatske države, o velikosrpskoj agresiji, o velićini žrtava koju su podnijeli hrvatski branitelji i drugi ratni stradalnici. I proces tzv. detuđmanizacije, uz ostalo, u službi je krivotvorenja novije povijesti.

Kako objašnjavate činjenicu da je stanovništvo u Hrvatskoj u golemoj većini katoličko, a za predsjednika je izabralo agnostika, prije toga bezbošca?

Što se izbora tiće, brojni katolici zataje što na izbore uopće ne izađu i to jest problem. A oni koji su izašli na izbore, očitovali su da umiju postupati po svojoj savjesti - što je u redu, a neki možda i to da su im mediji formirali mišljenje.

Nedavno su Vam predbacili kako biste najviše voljell da je Sanader i dalje na vlasti. Što uopće misliti o pojavi dr. Ive Sanadera, deklariranoga katolika? Je li, po Vašem mišljenju, Crkva učinila nekakav grijeh propusta u odnosu na Sanadera i njegovu vlast?

Meni osobno jedino je stalo da u Hrvatskoj na vlasti budu oni kojima e Hrvatska svetinja, koji su pravi demokrati i državotvorni, i koji su se sprerrmi žrtvovati za opće dobro.

Kako komentirate napade na Crkvu zbog izgradnje zgrade Hrvatske biskupske konferencije?

U pluralnom društvu normalno je da su mišljenja i ocjene o svemu različiti, pa i o gradnji zgrade HBK. Problem je, međutim, kad se namjemo iznose neistine. Npr. koliko se potenciralo tobožnji luksuz, a u toj zgradi luksuza nema. Koliko se manipuliralo oniksom poistovječujući crni oniks, poludragi kamen, koji se ne rabi u arhitekturi s bijelim oniksom koji se rabi i koji je neusporedivo jeftiniji, ili o tobožnjim panoramskim liftovima. Koliko se manipuliralo da sada, dok je kriza, nije vrijeme za gradnju takve zgrade, a činjenica je da je baš ta gradnja u krizi bila od iznimne važnosti za brojne obitelji jer bi bez te gradnje mnogi ostali bez posla... U Hrvatskoj trajno postoji volja da se Crkvu ocrnjuje.

A kako onda komentirate optužbe na račun Crkve koje dolaze iz njezinih redova? Primjerice don Ivan Grubišić, koji kaže da bi Crkva morala šutjeti o korupciji jer je i sama korumpirana.

Smatram da mnogi medijski djelatnici uopće ne poznaju narav Crkve pa onda svoju svijest o funkcioniranju političkih stranaka ili državne vlasti primjenjuju na Crkvu kao instituciju. A Crkva je prije svega zajednica u kojoj ima vrlo mnogo zakonitih i poželjnih različitosti i u kojoj - kako očituje i primjer koji navodite - ima jako puno demokracije.

Kad bude referendum o ulasku RH u EU, kako ćete se Vi izjasniti, za ili protiv, i što biste preporučili ostalim građanima i ljevici?

Svima bih preporučio da na tom referendumu glasuju po svojoj savjesti. I sam ću tako postupiti, a budući da je i to glasovanje tajno, ne bih otkrivao kako ću glasovati.

Tko je za Vas najveća hrvatska povijesna ličnost?

Blaženi Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal i mučenik.

Zaslužuje li, po vama, Mile Budak misu zadušnicu i grob?

Svaki čovjek u normalnom i demokratskom društvu zaslužuje i grob i molitvu za pokoj svoje duše.Hrvatski list 26. Svibnja 2011.

Piše Andrea Černivec

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: