Zatresla bi se zemlja po šumama i gorama kada bi Hrvati izjavili da ravnatelj može biti netko tko je grbav, šepav, kriv ili bilo kakav, samo da je Hrvat, a ne Talijan, Srbin...

Ali Hrvatska je usnula u svojoj sretnoj multikulturnoj nirvani nakon što su u Novigradu Talijani tako postupili prema Hrvatici.

U ovoj Hrvatskoj bez posljedica je moguće diskriminirati jedino Hrvate.

Zato što Hrvatsku danas i ne vode - Hrvati

Glavni haaški tužitelj mogao je s potpunim zadovoljstvom otići iz Hrvatske prije desetak dana kada je razgovarao s predsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, a zatim i s predsjednikom države Ivom Josipovićem. Uvjerio se, naime, kako Hrvatska surađuje s tužiteljstvom više nego što ono od nje i traži. Kako ne bi bilo nikakve sumnje, predsjednica Vlade Jadranka Kosor uvjeravala je Brammertza na lijepom hrvatskom jeziku da Task Force i dalje intenzivno traga za famoznim topničkim dnevnicima. Neovisno o činjenici što je Haaški sud odbacio krajem srpnja zahtjev tužitelja da se Hrvatskoj izda sub poena u pogledu dostave tzv. topničkih dnevnika te zaključio da oni nisu procesno pitanje u slučaju suđenja generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, jer nije sigurno postoje li uopće takvi dokumenti, Kosoričin Task Force neurnomo pretura ne bi li iščeprkao materijal za novu dozu servilnosti hrvatske vlasti.

Da smo država koja drži do sebe, onda bi njezini čelnici oštro odbrusili glavnom tužitelju da je to pitanje i po odluci Haaškoga suda adaktirano. No da smo država koja drži do sebe, onda ne bismo ni dospjeli u ovu ponižavajuću situaciju u sklopu koje, evo, očekujemo izricanje presude generalima u prosincu, a tužitelj nas maltretira usred Zagreba kao da je proces na početku.

Sve je to, na žalost, na tragu one politike prema Haagu koja je uspostavljena početkom 2000. godine kada je bijedni Ivica Račan glavnoj tužiteljici Carli Del Ponte prostirao crveni tepih kojim je kročila u Banske dvore.

Tragikomično je u cijeloj priči što tzv. topnički dnevnici uopće ne postoje niti su se vodili tijekom Domovinskoga rata, a Hrvatska ipak traga za njima. Veća je vjerojatnost da postoje neidentificirani leteći objekti (NLO) i razložnija bi bila potraga za njima, nego potraga za nečim čega nema, pri čemu i vlast znade da toga nema, te time ovo nevjerojatno hrvatsko podaništvo čini nesvakidašnjim kuriozitetom poslije čega se pitamo predstavljaju li gospoda Kosor i gospodin Josipović Haaško tužiteljstvo ili zastupaju interese hrvatskoga naroda i hrvatske države, odnosno tko vlada hrvatskom državom, Hrvati ili nečiji namjesnici.

Kao što je dodvoravanje haaškim tužiteljima svojevrsna dekonstrukcija hrvatske samobitnosti, isto bi se tako razgradnjom sustava mogla shvatiti i nedavna izjava predsjednika Ive Josipovića po kojoj bi on, da je ustavni sudac, drukčije glasovao od Ustavnoga suda koji je, nota bene, jednoglasno odlučio da nema razloga za sindikalni referendum budući da je Vlada odustala od nakane zbog koje su sindikati kanili održati referendum i u tu svrhu prikupili potpise.

Ja bih drukčije glasovao, rekao je Ivo Josipović. Iza te rečenice, kao hrvatski predsjednik koji brine o funkcioniranju sustava, nikako nije smio staviti točku nego zarez i nastaviti "ali odluku Ustavnog suda moramo svi poštivati". U Josipovićevu stavu nije bilo toga nastavka pa se njegov istup može protumačiti kao poziv sindikatima na demonstracije, a osim toga, to je i pljuvanje po Ustavnom sudu vlastite države. Ovdje u Hrvatskoj već deset godina vodeći političari pljuju po pravosudu vlastite države.

Sjećamo se da je svojedobno Vesna Škare Ožbolt, tada ministrica pravosuđa, platila novčanu presudu ujednom slavonskom novinaru čime je javno ponizila svoga suca. Još prije nje, Stjepan Mesić, tada predsjednik države, javno je dao simbolični novčani doprinos jednom zbog klevete osuđenom satiričnom tjedniku, što je također bio znak vrijeđanja pravosuđa. Nakon njih i bivši je premijer Ivo Sanader javno izjavio da ne prihvaća osudu književnika Predraga Matvejevića koji je osuđen zbog klevete drugog književnika Mile Pešorde. Kako ne bi stalo sve na njima, ovih je dana i čelnica HNS-a optužila suce da su lupeži, kriminalci..., kao što je prije nje to učinio i predsjednik njezine stranke Radimir Čačić i to javno u programu Hrvatske televizije. Sve su to veliki "vizionari" izrasli na opreci prema, kako su vrištali, "nedemokratskom autokratu" dr. Franji Tuđmanu za kojega i danas znaju reci da je sebi podredio sudstvo.

Prava je istina, naravno, drukčija. Tuđman nikada javno nije pritiskao sud. Bio je tužen u bezbroj navrata, sporove je dobivao i gubio, presude je prihvaćao bez komentara i nikad mu nije palo na pamet da ponižava tu instituciju svoje države. I još nešto: Tuđman se ni u jednom sporu nije pozvao na imunitet, pojavio se, osobno ili posredstvom svog odvjetnika, svaki put na sudu. Za raziiku od njega, njegov nasljednik Stjepan Mesić nije se pojavio ni na jednom sporu u kojemu je tužen. Zahvaljujući imunitetu na koji se pozivao, ostao je nekažnjen za bezbrojne i nevjerojatne laži i uvrede koje je iznosio prema svojim neistomišljenicima.

Naposljetku, ovih dana gospođa Mariza Labinjan proživIjava teške trenutke. U Novigradu Istarskom, premda ju je izabrao Školski odbor, ne žele da bude ravnateljica Talijanske škole pri čemu su je izvrijeđali i ponizili u županijskoj vlasti rekavši joj kako je bolje da bude ravnatelj netko tko je grbav, šepav, kriv, ili bilo kakav, samo da je Talijan, a ne Hrvat. Na taj grubi šovinistički akt nitko nema snage reagirati i nazvati ga pravim imenom. Šute Kajin, Jakovčić, nevladine udruge, Pantovčak, a od vrućih HDZ-ovih domoljuba u Vladi bilo bi naivno bilo što očekivati osim da se pokunje i ponašaju kao krepane kokoši. Možemo zamisliti kako bi se država tresla da su Hrvati negdje slično postupili prema Srbima, Talijanima, Židovima... U ovoj tužnoj Hrvatskoj bez posljedica je moguće diskriminirati jedino Hrvate. Zato što Hrvatsku danas i ne vode - Hrvati!

Ivica Marijačić

Hrvatski list, listopad 2010.

29.11.2010.