Ali, trgovina ne voli stegu. Ona se nastoji
"odriješiti", nastoji postati apsolutna. A kada se
"odriješi", nužno podivlja, pa ono umilno "što
jeftinije" pretvara u njegovu nasilnu krajjnost, u
grabež. Tako se, kao u Iraku i Afganistanu,
blagoslov promeće u prokletstvo: apsolutna trgovina
zasiplje ljude i narode nepreglednom količinom nesreće.
Te su opaske banalne. No, mogle bi zavesti na pomisao da
slijedi visokoparno razmatranje o trgovini. Ali, ne
bojte se! Ne kanim tumačiti da je trgovina cvijet "ovoga
svijeta". Ne bih htio ni plašiti čitatelja ratom. A
nisam naumio ni opominjati crkvene knezove, pouzdanike
"onoga svijeta", da je Spasitelj bičem izgnao trgovce iz
Hrama (Iv 2, 13-17). Prvo i drugo bilo bi ludo, a treće
preuzeto. Te su opaske tu samo da skrenu pozornost na
žestinu kojom apsolutna trgovina ovih dana pustoši naše
duše.
Ogledni je primjer slučaj Dajla. Pravu
buru u hrvatskoj javnosti izazvala je odluka Svete
Stolice da se nekretnine vraćene župi Dajla, uusuprot
volji mjesnoga biskupa Ivana Milovana i istarskoga
svećenstva, prenesu u vlasništvo "hrvatske pravne
osobe Abbazia d.o.o.", koje je jedini vlasnik
talijanska opatija Praglia kod Padove. Javni se gnjev
osobito žestoko sručio na Josipa Bozanića, hrvatskoga
člana Kardinalskog povjerenstva koje je jednoglasno
pripremilo tu odluku. Prigovara mu se, podjednako iz
crkvanih i svjetovnih krugova, da je, kako bi se
dodvorio papi, izdao nacionalni interes. Dokle se u
tomu išlo, pokazuje izgred Darka Pavičića. Njemu je u
člančiću Kum IV Njegova Uzoritost - Joca
Vatikanac! Tako je Abendblatt hrvatskoga kardinala
Josipa Bozanića aluzivno zaogrnuo slavnom srpskog
mafijaša Joce Amsterdama.
Ima, dakako, i drukčijih mišljenja. Uz
kardinala Bozanića čvrsto je stao Morgenblattov
dopisnik iz Rima Inoslav Bešker. Taj učeni "Evropejac"
mudro suprostavlja katolički univerzalizam crkvenih
redova primitivnom nacionalizmu hrvatskih katoličkih
biskupa. Sjajna misao. Zvuči kao biser koji se
otkotrljao s Pantovčaka, iz riznice brabonjaka
Stjepana Mesića. Svi se još sjećamo kako se taj
hrvatski državni poglavar nekoć tužio Ivanu Pavlu II.
Da mu "biskupi previše hrvatuju".
No, malo vrijedi zazivanje
univerzalizma u izbornoj godini. Ne prolazi ni
komunistički, ni neolibaralni, ni katolički. Dobro to
znaju tankoćuti prodavači magle. Eto, vječni se župan
istarski Ivan Jakovčić, inače ništa manji "Evropajac"
od Beškera, oglasio nacionalistički. Vrhovna se vlast
solidarizirala s biskupom Milovanom. Predsjednica
Vlade Jadranka Kosor obećala je pisati Benediktu XVI.
Htjela ga je moliti da preispita logiku, nužnost i
pravednost svoje odluke. Ali on je, prije no što je
ona posegnula za perom, preko svoga državnog Ureda za
tisak poručio da ta odluka uspostavlja pravdu unutar
Crkve i da Sveta Stolica žali što se to unutarcrkveno
pitanje u Hrvatskoj politički instrumentalizira i
demagoški politizira.
Nato se digla nesnosna buka u javnim
priopćivalima. Ona je, po običaju, zaglušila bitna
pitanja. Zašto je Hrvatska vratila župi Dajla
nekretnine za koje su benediktinski optanti po
Osimskim sporazumima dobili odštetu od Italije? Nije
li vlasništvo podjednako nepovrijediva vrjednta u
teokratskim i u demokratskim državama? Kako jedna
država (Vatikan) može odlučivati o vlasništvu u drugoj
suverenoj državi (Hrvatskoj)? Ili je Hrvatska tako
suverena da je to u njoj dopustivo? Čime se inače bavi
"hrvatska pravna osoba Abbzia d.o.o."? Da nije ta
pobožna tvrtka jedno od onih trgovačkih društava koja
se smatraju poželjnim "ulaganjem u ledinu" (Greenfield
Investment), a osnovana su samo radi stjecanja
nekretnina? Je li slučaj Dajla žalosna iznimka ili
veseli precedent za slične slučajeve?
Vatikan je
preko apostolskog nuncija Roberta Casarija - pod
prijetnjom najstrožih crkvenih kazna - ušutkao
hrvatsko svećenstvo. Roma locuta, causa finita. No
gornja se pitanja ne daju ušutkati. Upravo suprotno.
Razuman se Hrvat sada pita: Ako se s nama tako postupa
u Rimskoj crkvi, u kojoj smo više od 1300 godina, kako
li će nam tek biti u Bruxellskoj crkvi, u koju nas pod
svaku cijenu danas gura naša proeuropska vlast?
Benjamin Tolić
Hrvatsko
slovo, 12.08.2011.
|
