Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

NOVI BEOGRADSKI MIT - VELIKA SRBIJA MIRNIM PUTEM! (1.)

Je li Milorad Pupovac odradio Srb 2010. za beogradske gospodare?

Poku┼íaj Srpskog narodnog vije─ça da o┼żivi tradiciju slavljenja komunisti─Źkog "Dana ustanka naroda Hrvatske" u Srbu 27. srpnja (isti je datum slavljen i kao Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine) osobno mi se ─Źini razumljivim. Nakon niza srpskih, srbijanskih i crnogorskih - velikosrbijanskin - ratnih i me─Ĺunarodno-pravnih poraza u postkomunisti─Źkim ratovima, nakon kojih su Srbija i Srbi u me─Ĺunarodnoj javnosti i pam─çenju ostali osramo─çeni i ozna─Źeni kao agresori, ratni gubitnici i genocidni zlo─Źinci, logi─Źnim se ─Źini potraga dr. Milorada Pupovca i njegova Srpskog narodnog vije─ça za 'korisnom pro┼ílo┼í─çu' koja bi hrvatskim Srbima mogla vratiti barem djeli─ç izgubljenog ponosa i prava na dobar glas koji im je osigurao komunisti─Źki poredak biv┼íe SFRJ. Taj je poku┼íaj u velikoj mjeri uspio.

 

Ne samo da je proslava odr┼żana pod visokim pokroviteljstvom predsjednika hrvatskog sabora Luke Bebi─ça (on osobno, kao i predsjednica VRH-a i njezini ministri, izuzev┼íi Uzelca, nisu bili nazo─Źni), ve─ç joj je nazo─Źio i predsjednik Republike dr. Ivo Josipovi─ç sa savjetnicima. Uz to, na temelju koalicijskog sporazuma Sanader - Pupovac iz 2007. godine, Vlada RH je u svibnju ove godine na zatvorenoj sjednici donijela odluku da u obnovu spomenika Vanje Radau┼ía ulo┼żi dodatnih 2.163.267 kuna, uz ve─ç ulo┼żenih 1.600.00 kuna u 2009. godini. Obnova spomenika u Srbu bila je jedan od zahtjeva SDSS-a za nastavak podr┼íke Vladi. U suradnji s Uredom predsjednika Republike Srbije i Zavi─Źajnim udru┼żenjem Li─Źana iz Srba koje djeluje u Srbiji, u susjednoj je dr┼żavi prikupljeno dodatnih 100.00 'evra'.


Povratak u mra─Źnu, zlo─Źina─Źku pro┼ílost drugog svjetskog rata

Proslava je, prema o─Źekivanju, isprovocirala mno┼ítvo strasnih javnih rasprava i polemika o povijesnim doga─Ĺajima koji su prethodili 27. srpnja 1941. godine, ali i onima koji su se zbili neposredno nakon toga. U sredi┼ítu prijepora na┼íla se kvalifikacija politi─Źke i povijesne biti ustanka: radi li se o antifa┼íisti─Źkom, partizanskom, ─Źetni─Źkom ili 'pluralnom' partizansko-─Źetni─Źkom-komunisti─Źkom ustanku. U polemiku se uklju─Źilo nekolicina stru─Źno kvalificiranih znanstvenika (dr. Ivo Banac, dr. Ivo Goldstein), ali i mno┼ítvo politi─Źara, novinara i svjedoka tih doga─Ĺaja s razli─Źitim osobnim iskustvima, politi─Źkim uvjerenjima i sje─Źanjima. Hrvatski list je tim doga─Ĺajima dao du┼żnu pa┼żnju u nizu kriti─Źkih osvrta glavnog urednika Ivice Marija─Źi─ça, Vjekoslava Maga┼ía i Marka Cura─ça kojima je zajedni─Źki nazivnik te┼íko osporiti: da su 'ustanici' toga dana i nakon njega po─Źinili niz stra┼ínih zlo─Źina. Te 'ustani─Źke' ─Źetni─Źke zlo─Źine ne negira ni sam dr. Milorad Pupovac, ali ih, tako─Ĺer s pravom, smje┼íta u kotekst rasnih zakona i dr┼żavnog terora koji je provodila NDH-a.

'Srpski ustanak bez oru┼żja' 1990. godine

Medijsko i politi─Źko polemi─Źko putovanje u predaleku pro┼ílost s po─Źetka Drugog svjetskog rata (kojim bi se trebali baviti isklju─Źivo povijesni─Źari-istra┼żiva─Źi, a mnogi se tim povijesnim doga─Ĺajima sustavno i bave) skrenulo je pa┼żnju javnosti od teme koja mi se ─Źini znatno va┼żnijom za suvremenu hrvatsku dr┼żavu i dru┼ítvo: kakvu je ulogu jedan drugi, 'srpski ustanak bez oru┼żja' (tako ga je nazvao Jovan Ra┼íkovi─ç), ┼íto se dogodilo u Srbu 25. srpnja 1990. godine, imao i trebao imati u najnovijoj hrvatskoj i velikosrbijanskoj povijesti?


Jasan i precizan odgovor na to retori─Źko pitanje sadr┼żaj je ovog ─Źlanka. Iako sam jedini pre┼żivjeli sudionik i svjedok iz prve ruke nekih od najva┼żnijih doga─Ĺaja iz tog razdoblja (Tu─Ĺman i Ra┼íkovi─ç su mrtvi), na spomenuto ─çu pitanje poku┼íati odgovoriti na temelju svjedo─Źenja drugih (samih velikosrba) i na temelju lako dostupnih i provjerljivih dokumenata, a ne na temelju osobnih bilje┼żaka iz tog vremena. Srpski ustanak 'bez oru┼żja' u Srbu 25. srpnja 1990. godine ima, dakako, svoju predpovijest koja se┼że do Memoranduma SANU-a i kasnijeg osmi┼íljavanja projekta Velike Srbije i pripreme Srba za osvaja─Źke ratove prije i nakon dolaska na vlast Slobodana Milo┼íevi─ça 1986. godine. U sredi┼ítu moje pa┼żnje ipak je znatno kra─çe razdoblje od 23. do 31. srpnja 1990. godine, tj. razdoblje uo─Źi i nakon 'srpskog ustanka bez oru┼żja' u Srbu.

U to sam doba bio, ─Źitatelju je to vjerojatno poznato, 'osobni savjetnik' predsjednika Republike (u to doba je to jo┼í uvijek bio predsjednik Predsjedni┼ítva SRH) dr. Franje Tu─Ĺmana. Situacija u kojoj smo se nalazili bila je, kako se to obi─Źava kazati, 'slo┼żena'. Velikosrpski imperijalni, osvaj─Źki i ratni projekt imao je u odnosu na dolazak HDZ-a na vlast pune ─Źetiri godine prednosti tijekom kojih su se JNA, Srbijanci, a zatim i pre─Źanski ili 'krajinski' Srbi sustavno spremali za 'rasplet', tj. vojne udare ili ratove u susjednim zemljama. Srbija i Crna Gora kona─Źne su pripreme za rat okon─Źale u svibnju 1990. godine kad je JNA oduzela naoru┼żanje od tzv. teritorijalne obrane: u Sloveniji tek djelomi─Źno, u Hrvatskoj u cjelini.


Nakon ┼íto smo mi, Hrvati, razoru┼żani, a na┼íim (nabavku oru┼żja op─çenarodne obrane i dru┼ítvene samoza┼ítite financirala je privreda biv┼íe republike) oru┼żjem naoru┼żani pre─Źanski ili 'krajinski' Srbi, vodstvo velikosrpskog pokreta (sastavljeno od srpskog dijela predsjedni┼ítva SFRJ, Slobodana Milo┼íevi─ça i srpskog dijela vodstva JNA) pristupilo je poslu stvaranja psihoze ugro┼żenosti pre─Źanskih Srba od 'usta┼íke' ili 'usta┼íoidne' vlasti koja navodno ┼żeli obnoviti NDH.

Idealne osobe za obavljanje tog prljavog i podlog posla za ra─Źun svojih beogradskih intelektualnih i politi─Źkih gurua - Slobodana Milo┼íevi─ça, Dobrice ─ćosi─ça, Matije Be─çkovi─ça, Antonija Isakovi─ça, Ljubomira Ljube Tadi─ça, Vuka Dra┼íkovi─ça, Veljka Kadijevi─ça i inih - bili su psihijatri dr. Jovan Ra┼íkovi─ç (zadu┼żen za hrvatske Srbe) i dr. Radovan Karad┼żi─ç (zadu┼żen za bosansko-hercegova─Źke Srbe).


Oni su, uz osigurani ratni propagandni stroj iz Beograda (uvje┼żban kroz 'doga─Ĺanje naroda', 'mitinge istine' i 'antibirokratsku revoluciju' od 1986. do 1990.) u lipnju i srpnju 1990. godine dobili zadatak da pre─Źanske Srbe pripreme za 'srpski ustanak bez oru┼żja', kako bi po─Źetkom kolovoza mogli zapo─Źeti "balvan revoluciju", a nakon toga i oru┼żani ustanak koji bi trebao uni┼ítiti hrvatske povijesne snove o nacionalnoj slobodi, dr┼żavi i demokraciji.


Neformalni politi─Źko-intelektualni gremi Slobodana Milo┼íevi─ça u kojem su bile ranije spomenute osobe donio je po─Źetkom srpnja 1990. godine odluku da se "srpski ustanak bez oru┼żja" organizira u Srbu. Izbor te 'varo┼íi' imao je duboki simboli─Źki smisao, jer je upu─çivao na metafori─Źki drugi srpski ustanak protiv 'nove NDH'.

Predsjednik Tu─Ĺman i nas nekolicina njegovih bliskih suradnika pa┼żljivo smo pratili pripreme klju─Źnih institucija velikosrpskiog pokreta - re┼żima slobodana Milo┼íevi─ça, vodstva JNA, 'srpske palanke' (predvo─Ĺene Dobricom ─îosi─çem i drugim autorima Memoranduma SANU-a) i vodstva Pravoslavne crkve - za 'srpski ustanak bez oru┼żja' u Srbu. O─Źekivali smo da ─çe se taj 'ustanak' organizirati na komunisti─Źki "Dan ustanka naroda Hrvatske", ali nismo bilii iznena─Ĺeni kad je dr. Jovan Ra┼íkovi─ç zatra┼żio prijam i razgovor s predsjednikom Tu─Ĺmanom uo─Źi tog 'ustanka'.

Susret i razgovor dogodio se 23. srpnja 1990. godine. Razgovor je postao poznat po tezi o 'ludom (srpskom) narodu' i integralnom transkriptu razgovora koji je tjednik Danas obavio ve─ç 31. srpnja 1990. godine. Manje je poznata ─Źinjenica da nam je dr. Jovan Ra┼íkovi─ç nakon sastanka dao obe─çanje - nakon ┼íto mu je predsjednik Tu─Ĺman ponudio ustavnu za┼ítitu ljudskih i manjinskih prava srpske zejednice u RH i njezinu 'kulturnu autonomiju' - kako u Srbu 25. srpnja 1990. ne ─çe biti progla┼íen bilo kakav 'srpski ustanak' ili, ne daj Bo┼że, srpska dr┼żava u dr┼żavi. A upravo se to dogodilo 25. srpnja 1990. godine!

Nakon niza sastanaka u Beogradu 24. srpnja 1990. godine neslu┼żbeni velikosrpski gremi, na inzistiranje Slobodana Milo┼íevi─ça, donio je odluku da se u Srbu, na tzv. 'Prvom Srpskom saboru u Srbu' usvoji Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda.
Cjeloviti tekst te Deklaracije objavljujemo u posebnom okviru uz ovaj tekst kako bi pokazali da je "srpski ustanak bez oru┼żja" u Srbu 1990. godine imao karakter secesisti─Źkog i potencijalno ratni─Źkog dokumenta. Na┼ía odluka (predsjednika Tu─Ĺmana, uz moju iskrenu preporuku) o objavi transkripta razgovora Tu─Ĺman-Ra┼íkovi─ç-Letica u tom je kontekstu bila jedia mogu─ça i krajnje racionalna.


Danas, na temelju javnog svjedo─Źenja osobnog Ra┼íkovi─çeva prijatelja Dragana Tanasi─ça (objavljenog u Profilu 7. srpnja 2010. godine pod naslovom 'Zaboravljeni testament Jovana Ra┼íkovi─ça') znamo da je Milo┼íevi─ç naredio Ra┼íkovi─çu: 'Vi, profesore, treba da nalo┼żite kraji┼íkim Srbima da isprovociraju nemire u Hrvatskoj'. Od njega je tra┼żio i da organizira, ┼íto je, prema Tanasi─çu, Ra┼íkovi─ç odbio u─Źiniti: 'potpuno uni┼ítavanje turizma u Hrvatskoj'. Na kraju je od Jove tra┼żio i ovu 'sitnicu': "─îekajte, profesore, nisam jo┼í zavr┼íio! Vi treba, tako─Ĺer, da organizujete ubistva uniformisanih Srba u Krajini, milicionera i vojnika, pa da to pripi┼íete zengama, a posle toga da povu─Źete sve svoje poslanike iz Sabora!" ┼áto u djelo nije proveo Jovo, proveli su drugi: Babi─ç, Marti─ç, Mladi─ç, ┼átrbac i drugi.

Raškovićev govor u Kanadi o 'drugom srbskom ustanku'

Bilo kako bilo, na 'ustanku' u Srbu 1990. godine na┼íli su se, rame uz rame i uz barjake s mrtva─Źkom glavom i sloganom 'Sloboda ili smrt' dana┼ínji ratni zlo─Źinci Vojislav ┼áe┼íelj i Radovan Karad┼żi─ç, Mile Marti─ç, Arkan i Koljevi─ç, ali i svi klju─Źni tvorci utopija o Velikoj Srbiji i demonizatori 'nove NDH' koju treba zatrti u korijenu. Poznato je da su tamo bili Antonije Isakovi─ç i kapetan Dragan, ali nije poznato jesu li bili nazo─Źni i otac sada┼ínjeg predsjednika Srbije Ljubomir Ljuba Tadi─ç i stvarni ideolog teze o 'svim Srbima u istoj dr┼żavi' Dobrica ─ćosi─ç.


Pravi smisao 'srpskog ustanke bez oru┼żja' u Srbu 25. srpnja 1990. godine objasnio je naknadno '─ça─ça srpskog naroda u Hrvatskoj 'Jovan Ra┼íkovi─ç u ─Źetni─Źki i pravoslavno nadahnutom, ali i - u odnosu na Hrvate - rasisti─Źkom govoru koji je odr┼żao na banketu 47. Kongresa SNO-a u kanadskom gradu Kitcheneru 7. listopada 1990. godine. Najva┼żniji dio tog govora tako─Ĺer objavljujem ovdje u posebnom okviru, uz napomenu kako je cjeloviti govor dospupan na internetu, na adresi: http//www.krajinaforce. com/dokumenti/raskovic_govor.html.

Smisao skupa u Srbu 2010. godine

Kakav je, nakon svega smisao poku┼íaja SNV-a da obnovi tradiciju slavljenja 'prvog srbskog (od Srba) ustanka'. Iskreno se nadam da se ponovno ne radi o poku┼íaju novog neokrunjenog vo─Ĺe hrvatskih Srba dr. Milorada Pupovca da jo┼í jednom slu┼żi beogradskim 'gospodarima'.


Naime, samo naivni hrvatski umnici i politi─Źari vjeruju da su ─Źetiri ratna poraza (u slovenskom, hrvatskom, bosansko-hercegova─Źkom i kosovskom.NATO ratu) uni┼ítila ideju i utopiju o Velikoj Srbiji. Pa┼żljiva analiza - koja ne iziskuje veliki intelektualni napor - javnih istupa klju─Źnih tvoraca ideje o 'pravu Srba da ┼żive u jednoj dr┼żavi' lako nam otkriva kako se ideje Velike Srbije danas nastoje ostvariti novim sredstvima. Umjesto ratova, tvorci i sljedbenici Velike Srbije iskreno vjeruju kako je tu fantomsku tvorevinu mogu─çe u skoroj budu─çnosti ostvariti kroz proces EU integracija - mirnim sredstvima.


Umjesto suo─Źenja i pomirenja s povijesnim ─Źinjenicama i istinama i umjesto u─Źenja na povijesnim pogre┼íkama, dana┼ínja Srbija ve─ç deset godina (!) ┼żivi novi mit: da u europskom miru mo┼że dobiti sve izgubljene ratove!

Tata Tadi─ç i o─Źuh ─ćosi─ç

I da paradoks bude potpun: taj novi velikosrpski mit intelektualno ponovno osmi┼íljavaju tvorci Memoranduma SANU-a, u prvom redu otac sada┼ínjeg srbijanskog predsjednika Lubomir Ljuba Tadi─ç i suvremeni otac - povijest je pokazala kako se zapravo radilo o zloslutnom i zlosretnom o─Źuhu - velikosrpstva: pisac, politi─Źar, akademik i neosu─Ĺeni ratni zlo─Źinac Dobrica ─ćosi─ç.


Prvi je ideju kako Srbija u miru mo┼że ostvariti ideju o Velikoj Srbiji ili Srpskoj Krajini javno zapo─Źeo zagovarati upravo Tadi─ç stariji, ekspert za filozofiju povijesti, dr┼żave i prava. Evo kako je to obja┼ínjavao 1996. godine: "Svugdje gdje stignem, ja podvla─Źim da voni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gdje su Srbi bili ve─çina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenima, jer ni Nemci nisu Isto─Źnu Nema─Źku smatrali definitivno izgubljenom. ─îak ni u svom ustavu" (citirano prema tjedniku Vreme: www.vreme.com).

Grubu Tadi─çevu ideju da Srbi trebaju ba┼í od Nijemaca u─Źiti kako u miru dobiti izgubljene ratove nakon toga je prihvatio i razradio istinski demon svih velikosrbijanskih postkomunisti─Źkih ratova, zlo─Źina, "humanog preseljenja stanovni┼ítva", etni─Źkih ─Źi┼í─çenja i genocida Dobrica ─ćosi─ç. U pretencioznom i pateti─Źnom milenaristi─Źkom eseju 'Na kraju XX. Vijeka srpski narod do┼żivio istorijski poraz", objavljenom u beogradskom Nedeljnom telegrafu 29.12.1999. godine, ─ćosi─ç priznaje da su Srbi ne samo izgubili ─Źetiri rata, ve─ç da su u me─Ĺunarodnoj zajednici osu─Ĺeni kao pokreta─Źi i glasni protagonisti agresije i ratnih zlo─Źina. Obja┼ínjenje za te velike poraze i "nacionalnu nesre─çu" pronalazi u ovoj, nastrano poeti─Źnoj, apokalipti─Źnoj tvrdnji: "Otkazao nam je istorijski um".

Polaze─çi od te teze (da je Srbima "istorijski um" dao otkaz), on nudi "forumlu" velikosrbijanske ideologije u XXI. stolje─çu: "Razmi┼íljaju─çi o svojim i srpskim zabludama, gre┼íkama i krivcima, ja jo┼í nisam dosegao do istine koja me ─Źini spokojnim. Ali sam uveren da Srbi na kraju 20. veka treba u Nemcima da vide primer kako se u miru dobija izgubljeni rat".


Sve klju─Źne teze iz svoje tisu─çljetne "oporuke" ─ćosi─ç je ponovio prije nepune dvije godine u govoru koji je odr┼żao na skupu posve─çenom njegovu "knji┼żevnom portretu" u Trsteniku 16. listopada 2008. koji je NIN pod naslovom Na┼íi porazi nisu kona─Źni objavio 23. listopada 2008. godine.
Kad, dakle, Boris Tadi─ç i svi klju─Źni srpski i srbianski politi─Źari danas ili sutra javno izjavljuju da je Oluja "zlo─Źin koji se ne smije zaboraviti" ili kad tvrde da je general Ante Gotovina zlo─Źinac kojeg Haag u "interesu mira" nikako ne smije osloboditi, oni progovaraju kroz prizmu nove velikosrbijanske doktrine ─Źije su temelje razradili njegov otac i o─Źuh pre─Źanske srpske nacije Dobrica ─ćosi─ç.

Slatkorje─Źivost Save ┼átrbca

U kontekst nove velikosrbijanske ideologije XXI. stolje─ça treba staviti i novu retoriku kojom se slu┼żi, primjerice, jedan od vi─Ĺenijih "slijepih" putnika srbijanske imperijalne ratne politike Savo ┼átrbac. Nakon ┼íto mu je svaka ideja o hrvatskoj dr┼żavi puna dva desetlje─ça bila zla i zlo─Źina─Źka, odjednom i on slavi ljepote Lijepe Na┼íe i ┼żali zbog vlastitih i nacionalnih zabluda.


Evo kako danas besedi i divani šef Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" i bivši tajnik vlade tzv. Republike Srpske Krajine:
"Jedan sam iz te generacije koja je pro┼íla sve to i imam jasan osje─çaj krivice ┼íto smo napustili zavi─Źaj. Zapravo nije bitno kako se ta dr┼żava zvala, jer su se na tom podru─Źju smjenjivale dr┼żave i carstva, Mleta─Źka republika, Napoleon, Austrougarska, Turska... Moji Ravni kotari jedno su od najljep┼íih i najplodnijih mjesta, to je bila Kalifornija stare Jugoslavije. Opskrbljivali smo vo─çem i povr─çem ─Źitav Jadran; kao dje─Źak prodavao sam gro┼ż─Ĺe, lubenice i breskve. A onda smo izgubili ono ┼íto nam je ostavljeno u amanet. Moji su preci vjekovima tamo bili, a mi smo oti┼íli. Svako tko je normalan vidi da smo negdje napravili gre┼íku". Nova slatkorje─Źivost Save ┼átrbca i mitska emigrantska retorika Borisa Tadi─ça imaju isto ishodi┼íte i cilj: poku┼íati ostvariti politi─Źke oporuke brojnih arhitekata Velike Srbije: u miru dobiti izgbljene ratove. I to, da apsurd bude potpun, imitiranjem Nijemaca. Kakve li pretencioznosti!

Umjesto zaklju─Źka

Ne dovode─çi uop─çe u pitanje iskonsku potrebu ljudi da javnosti otkriju pola stolje─ça tajene istine o ─Źetni─Źkom teroru, odmazdama i pokoljima u Lici i susjednoj Bosanskoj Krajini ili Turskoj Hrvatskoj 27. srpnja 1941. godine (u ┼żupi Bori─Źevac, bosanskom Grahovu, bosanskom Petrovcu, Drvaru i drugdje), nikako ne treba zanemariti ─Źinjenicu da su se ti stra┼íni i neka┼żnjeni zlo─Źini dogodili u rasisti─Źkoj i zlo─Źina─Źkoj dr┼żavi NDH. Upravo zbog toga jer se radi o dalekoj pro┼ílosti kojom se trebaju baviti ozbiljni i nepristrani povjesni─Źari-istra┼żiva─Źi, a ne politi─Źari i novinari "navija─Źi", u ovom sam ─Źlanku ┼żelio pa┼żnju ─Źitatelja usmjeriti na, za dana┼ínju, demokratsku i suverenu Republiku Hrvatsku, znatno va┼żniju pro┼ílost iz 1990. godine.


Naime, da bi mogli ostvariti novi projekt Dobrice ─ćosi─ça i Ljube Tadi─ça (pla┼íim se: i Borisa Tadi─ça; nadam se: ne i Milorada Pupovca) o "pobjedi Velike Srbije u miru", potrebno je REVIDIRATI suvremenu povijest. Nadam se da su dana┼ínji hrvatski "vrhovnici" nau─Źili osnovne lekcije iz dr┼żavni┼ítva, me─Ĺunarodnog prava, nacionalne sigurnosti i diplomacije i da ─çe i nova doktrina Velike Srbije zavr┼íiti na povijesnom smetli┼ítu, kao i ranije: agresorske, imperijalne, ratne i - presuda Haa┼íkog suda za Srebrenicu i nova optu┼żnica istog suda protiv Radovana Karad┼żi─ça to dokazuju - genocidne.

O klju─Źnoj pretpostavci da se to ne dogodi, ┼żelji Srbije da Hrvatska povu─Źe tu┼żbu za genocid, ─Źitajte u ljede─çem broju Hrvatskog lista.

Piše Slaven Letica

Hrvatski list, 12. Kolovoza 2010.

22.08.2010.

 

*****

Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda, usvojena na tzv. Srpskom saboru u Srbu 25. srpnja 1990.

Polaze┼żi od univerzalnog principa o pravu naroda na samoopredjeljenje uklju─Źuju─çi i pravo na odcjepljenje, te polaze─çi od postoje─çih normi u Ustavu SFRJ i Ustavu SRH da he SR Hrvatska dr┼żava i srpskog naroda u Hrvatskoj, a radi za┼ítite svoje nacionalne suverenosti i slobode, srpski narod koji ┼żivi na istorijskim teritorijama objedinjenim dana┼ínjim granicama SR Hrvatske, donosi i objavljuje na Srpskom saboru odr┼żanom u Srbu dana 25. jula 1990. godine,

DEKLARACIJU o suverenosti i autonimiji srpskog naroda

1. U granicama SR Hrvatske koja je dr┼żava i srpskog naroda koji ┼żivi u SR Hrvatskoj, srpski narod je na osnovu svojih geografskih, istorijskih, dru┼ítvenih i kulturnih osobenosti suveren narod sa svim pravima koja sadr┼żava suverenost naroda. Srpski narod u SR Hrvatskoj ima puno pravo da se u zajedni┼ítvu sa hrvatskim narodom ili samostalno pri uspostavljanju novih odnosa u Jugoslaviji opredjeljuje za federativno ili konfederativno dr┼żavno ure─Ĺenje. Ne mo┼że se bez u─Źe┼í─ça srpskog naroda u Hrvatskoj birati oblik jugoslavenskog zajedni┼ítva, a to naro─Źito vrijedi za situacije legitimnog odcjepljenja. Odcjepljuju se narodi, a ne dr┼żave (naprotiv, prema va┼że─çim ustavima odcjepljuju se republoike, op. a.). Srpski narod daje sebi pravo da se na istorijskim teritorijima koje objedinjuju sada┼ínje granice Hrvatske opredjeljuje s kim ─çe ┼żivjeti, u kom ─çe re─çimu ┼żivjeti i kako ─çe se povezivati s drugim narodima u Jugoslaviji. Nitko drugi nema istorijsko pravo da odre─Ĺuje sudbinu srpskog naroda koji tu ┼żivi vjekovima i prije stvaranja dr┼żave Hrvatske.

2. Na osnovu svoje suverenosti, srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na autonomiju. Sadr┼żaj te autonomije zavisit ─çe od federativnog ili konfederativnog ure─Ĺenja Jugoslavije. U uslovima federativnog dr┼żavnog ure─Ĺenja srpski narod ima pravo na nesmetanu i bez orani─Źenja upotrebu u slu┼żbene i pravne svrhe srpskog knji┼żevnog jezika, pisma ─çirilice, ┼íkola i srpskih ┼íkolskih programa, kulturnih i politi─Źkih institucija, preduze─ça, ┼ítampe i srpske radiotelevizije. Organizacija ovakve autonomije mo┼że se provesti samo putem pune op┼ítinske samouprave, posebno u op┼ítinama gdje je srpski narod ve─çinsko stanovni┼ítvo i povzeivanjem tih op┼ítina u zejednice. U uslovima konfederativnog dr┼żavnog ure─Ĺenja Jugoslavije, srpski narod u Hrvatskoj ima pravo na politi─Źku terirorijalnu autonomiju.

3. Kao politi─Źki predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj konstitui9┼íe se Srpski sabor koji zasjeda u Srbu. Kao izvr┼íni organ Srpskog sabora konstitui┼íe se Srpsko nacionalno vije─çe.

4. Srpsko nacionalno vije─çe ima pravo da organizuje plebiscitarno izja┼ínjavanje srpskog naroda po svim pitanjima bitnijim za njegov polo┼żaj u Hrvatskoj i Jugoslaviji, kao i drugim pitanjima koja se ti─Źu ostvarivanja srpskog suvereniteta i autonomnosti.

5. Srpsko nacionalno vije─çe predstavlja smostalan organ koji izme─Ĺu dva zasjedanja Srpskog sabora sprovodi odluke Srpskog sabora i ove Deklaracije te priprema pitanja o kojima ─çe se izja┼ínjavati Srpski sabor i plebiscitarno srpski narod.

6. Srpski sabor na zasjedanju u Srbu 25. jula 1990. godine proglašava ništavnim za srpski narod u Hrvatskoj sve ustavne i zakonske promjene koje negiraju njegov suverenitet kao naroda i umanjuju njegovo autonomno pravo.

7. Srpski narod u Hrvatskoj ne tra┼żi ni┼íta vi┼íe od onih prava koja drugi savremeni narodi Evrope odavno imaju i u┼żivaju.

 

*****

 

Dio govora dr. Jovana Raškovića na banketu 47. Kongresa SNO-a u Kanadi 7. listopada 1990. godine

Hrvatski narod odlu─Źio se za samostalnu, nezavisnu hrvatsku dr┼żavu koju vodi HDZ, antisrpska i srbofobi─Źna orgaizacija. Mi, Srbi u Hrvatskoj, ne priznajemo jednostrana─Źki, srbofobi─Źni hrvatski parlament. Mi ne priznajemo slu┼żbeno srbo┼żderstvo!

Zbog toga smo, kao ┼íto znate, u Srbu 25.7., u prisustvu 150 000 ljudi, osnovali na┼í Srpski parlament. Osnovali smo na┼í parlament, osnovali smo na┼íu, srpsku, vladu! To smo u─Źinili ba┼í u onim trenutcima kada je hrvatsko 'vrhovni┼ítvo', kako oni sebe ─Źesto nazivaju, izdalo zastave sa ┼íahovnicama. To ┼íto su skinuli zvijezdu petokraku, neka im je! Zvijezdu mi nismo tra┼żili ni na jednoj zastavi, niti ─çemo je tra┼żiti! Ali ne priznajemo ni novi znak. Ne priznajemo, bra─ço i sestre, ni usta┼íku '┼íahovnicu' od koje su ginula na┼ía sabra─ça, na┼íi preci! Mi nikada ne ─çemo priznati zastavu sa '┼íahovnicom' za zastavu Hrvatske, a kamoli za zastavu srpskog naroda!

Me─Ĺutim, srpska autonomija u Hrvatskoj nije kona─Źno rije┼íenje. Ona je prelazni oblik, ona je dokaz da u Hrvatskoj postoji srpski narod i da taj srpski narod ima pravo da SAM odlu─Źi s kim ─çe ┼żivjeti, kako ─çe ┼żivjeti i u kojoj ─çe dr┼żavi ┼żivjeti! Ukoliko do─Ĺe, a svi su izgledi za to, do kona─Źnog komadanja Jugoslavije, onda mi stojimo na stanovi┼ítu da se ne odcjepljuju ove takozvane dr┼żave koje je formirao AVNOJ, jer AVNOJ je farsa, AVNOJ je komunisti─Źka izmi┼íljotina, pa su i ove dr┼żave, koje su stvorene sa svojim ─Źudnim i ─Źudovi┼ínim granicama ne┼íto ┼íto nam je ostavio komunizam u ba┼ítinu.

Ako ima pravo hrvatski narod da tra┼żi svoju dr┼żavu, onda i srpski narod u Hrvatskoj, i srpski narod u Bosni i Hercegovini mo┼że provesti jedan referendum, jedan plebiscit za stvaranje dr┼żave koja bi se zvala Krajina! Krajina ne bi bila samo dr┼żava etni─Źkog karaktera! Krajina u sebi nosi i odre─Ĺena istorijska opredjeljenja. Krajina je prostor u kome su ┼żivjeli slobodni ljudi. Oni nikad nisu bili kmetovi, kao oni koji su ┼żivjeli malo dalje od njih! Hrvatski narod u to je vrijeme ┼żivio u Austro-Ugarskoj, zemlji te┼íkog i primitivnog feudalizma u kojoj je svaki feudalac imao pravo da oduzme kmetu ┼żenu i da spava s njom, da oduzme najljep┼íe k─çeri kmetove i da spava sa njima, da im oduzima hranu i ljetinu.

To se nije dogadjalo s Kraji┼ínicima! Kraji┼ínici su ┼żivjeli slobodno, obra─Ĺivali su svoje njive, imali su svoja imanja... Dakle postoji jo┼í jedan duboki dru┼ítveni razlog da se Krajina obnovi u svim njezinim prostorima! Krajina je isotriski bila dr┼żava. Kraji┼ínici su po mentalitetu isti ljudi! Isti ljudi ┼żive i sa jedne i sa druge strane Une i ti ljudi treba da se ujedine. Krajina, kad se formira, bi─çe dr┼żava od 3'100'00 ljudi, bi─çe dva puta ve─ça od Makedonije i jedan i po put ve─ça od Slovenije.

Kada sam iznio ovu ideju o Krajini u Drvaru, onda je nastalo odu┼íevljenje koje je trajalo vi┼íe od dvadeset minuta. Ja nisam ponovo mogao uzeti rije─Ź dvadeset minuta! A onda su spontano, bez dirigovanja i bez nekog velikog smisla za gornje ili donje melodije po─Źeli pjevu┼íiti: "Popi─çemo Unu, popi─çemo Unu!"


010-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU