|
Ljudi su ružan sanak snili i snovi im se obistinili: pod
lažnom zastavom "antifašizma", bauk yu-komunizma i
kokarde kruži Croatiom, onoga internacionalističkoga
političkoga zločinitelja (neprijateljskoga prema svemu
državotvorno hrvatskomu, dakle i hrvatskomu komunizmu
Cilige, Keršovanija, Hebranga), kojemu su širom otvorena
vrata u Srbu spomen-slavom
fašističko-komunističko-četničkoga yu-zločina nad
hrvatskom državom i stotinama tisuća nevinih Hrvata.
S tom snomoricom u svezi nametnulo se i pitanje jesu
li neke od ključnih ustanova hrvatskoga društva i
države, uključiv i onu predsjednika Republike,
prestavši - poslije "trećejanuarskoga preokreta"- biti
pouzdanim "oruđem ljudske slobode" i promicanja
ustavnih i uljudbenih eurokršćanskih vrijednosti,
postale sredstvom podjarmljivanja čovjeka i naroda, u
tolikoj mjeri da razgrađuju državu kao kuću narodne
slobode i u njezinim temeljima potresaju Hrvatsku
stavljajući našu zemlju (nakon one velike skupštine
ćosić-raškovićevskoga Srpskoga nacionalnoga vijeća u
Zagrebu, s Mesićem i Dodikom kao njezinim najcrvenijim
zvijezdama, te nedavnoga "istorijskog posjeta trojca
Josipović-Pupovac-Pusić banjalučkim "belim dvorima")
čak u izravni partnerski odnos s karadžić-mladićevskom
paračetničkom paradržavom, okupatorskom stečevinom
genocidnoga pohoda i karikom u održavanju, pa bilo to
u orisanoj Europi regijâ, političkoga projekta
spašavanja "Velike Srbije". |
Hrvatskoj
kulturi, iako jest "jednom od europskih modernih
kultura sa svim njenim obilježjima i problemima" (A.
Šoljan, "Dubrovnik" br. 2., 1971.), nije dopušteno
izravno i suvereno očitovati se u kontekstu nove
navale yu-komunjarskih i prodražinovskih skakavaca na
prostor Duha i život jezika hrvatskoga naroda, ali se
je ona, i neototalitaristima usuprot, uščuvala za
slobodu unutarnjega glasa o cjelini vlastitoga svijeta
uređena po mjerilima ljepote i života vječnoga te
odgovora barem na poneke od napadaja ideoloških
"ovana" na autonomni prostor hrvatske Riječi i ljubavi
prema Hrvatskoj.
Kako se ipak može braniti hrvatska
kultura, pokazao je akademik Mirko Tomasović, člankom
"Grube neistine o profesorici Luciani Borsetto"
(Vijenac br. 430-431, 9. IX. 2010., str. 19.), osvrtom
na "uvrjedljiv ton i potpuno iskrivljene navode"
kojima se je dr. P. Matvejević, kao svjedok obrane na
tršćanskome suđenju o plagijatu prijevoda jedne
Šenoine pripovijesti na talijanski, obrušio na
tužiteljicu dr. Lucianu Borsetto, dobitnicu g. 2001.
nagrade Davidijada Društva hrvatskih književnika,
"voditeljicu višegodišnjeg projekta Sveučilišta u
Padovi (u suradnji s Književnim krugom iz Splita)
istraživanja autografa i rukopisa Marka Marulića u
Italiji". Pred talijanskim sudom, uvježbani difamator
prijezirno reče da "osoba koja je tužila nema nikakve
kompetencije", da "nije uopće slavist ni kroatist, u
prijevodima se ničim nije proslavila, već je u
zrelijim godinama i nema sveučilišni rang", ali je
akademik Tomasović ustvrdio da "ništa od tih tvrdnji
nije vjerodostojno, naprotiv riječ je o izvrtanju
činjenica", jer "Madame Borsetto dugogodišnja je
profesorica talijanistike na najstarijem talijanskom
sveučilištu (nakon Bolonjskog), predavala je i na
najznamenitijem europskom sveučilištu (Sorbonne u
Parizu!) te imade vrlo visok 'sveučilišni rang', a
ovoj su vrstnoj prevoditeljici Marulićeve Judite,
naglašuje Tomasović, "naši marulolozi zahvalni na
nekoliko sjajnih studija o Juditi i na zborniku radova
o 'otcu hrvatske književnosti' sa simpozija na
Padovanskom sveučilištu koji je ona potaknula i
organizirala".
Na jedan se drugi nasrtaj, iz iste yu-kovačnice, još
nitko osvrnuo nije, iako se radilo o grubom uplitanju
ministra vanjskih poslova BiH Nikole Kovača, srpskoga
i b-h političara i književnika iz zavičajnoga ozračja
jugoideologa i pjesnika Jovana Dučića (koji
"zakržljalu rasu", naime Hrvate, drži "narodićem,
jedva istorijskim", J. Dučić, Verujem u Boga i u
Srpstvo, "Dom i škola", Beograd, 2004.), u nutarnje
poslove RH, o javnoj podršci anticroatu P.
Matvejeviću, osuđenom na sudu u RH za zločin klevete.
"Neshvatljivo je da pravosudni organi jedne države,
koja teži ka evropskim standardima i poduzima sve
administrativne i političke mjere za pridruživanje EU
osuđuju istaknutoga književnika Predraga Matvejevića
zbog verbalnog delikta....Zar laži treba da ostanu bez
odgovora i bez reakcije javnosti? Žalosno je da Sud
koji je osudio Matvejevića smatra da borba protiv laži
treba da bude i krivično sankcionirana. Znači li to da
niko ne smije dići glas protiv laži i medijske
huškačke kampanje ..., koja je dobrim dijelom bila
uzrokom tragedije južnoslovenskih naroda?" - eto
takvim se je podlim podmetanjima istragaški poslužio,
u koljektivnom nasilju nad istinom i mojim životom,
bivši asistent moga bivšega profesora Džakule,
osvećujući mi se, kao ex-ambasador BiH u Parizu (inače
prezaslužan, skupa s trojkom Plavšić-Koljević-Leovac,
za nacionalnu karadžićevsku stvar) na mom djelu
razotkrivanja, u Parizu, prije Domovinskoga rata,
cjelovite istine o "velikosrpskom osvajačkom pohodu".
O nekim sam inim "krvavim Kovačima",
o leglu najljućih četnika, nekoć davno pročitao
svjedočki zapis Tode Kurtovića, da bih potom crni
sanak snio i on se krvavo obistinio pomno isplaniranom
yu-srpskom agresijom na moj Dom, stotinama tisuća
ubijenih, silovanih, prognanih. Očima mojim, koje su
sagledale njihov zločin, žudnja za istinom i pravdom
ne da počin, niti ova preteška slutnja novih pohoda
koje snuju oni što prirediše Vukovar, Sarajevo i
Srebrenicu. A slobodan Duh, koji je iskusio slobodu,
postojanim je poricateljem svega onoga što ugrožava
njegovu slobodu. Izranjenom, kultom hudojamskoga
megaubijača i mukom o Zločinu pritisnutom, našom se
domovinom, od Dragonje do Perasta i Drine, razliježe
Jeremijina tužaljka: "Gospodnje je milosrđe da nas
nije nestalo". I to pred prizorima ružnih djela onih
koji, ovdje i sad, pridonose proizvodnji beznađa i
nereda u društvu, urušavanju ustanova Republike, a
doista rade na "naravnoj smrti" Duha naroda, na
pretvaranju naroda u gnojivo nekoga drugog naroda,
kojim ravna "više načelo".
Mile
Pešorda
Hrvatsko slovo
br. 810., kolumna EUROGLEDI, 29.X.2010.
09.11.2010. |