Ljudi su ružan sanak snili i snovi im se obistinili: pod lažnom zastavom "antifašizma", bauk yu-komunizma i kokarde kruži Croatiom, onoga internacionalističkoga političkoga zločinitelja (neprijateljskoga prema svemu državotvorno hrvatskomu, dakle i hrvatskomu komunizmu Cilige, Keršovanija, Hebranga), kojemu su širom otvorena vrata u Srbu spomen-slavom fašističko-komunističko-četničkoga yu-zločina nad hrvatskom državom i stotinama tisuća nevinih Hrvata.

S tom snomoricom u svezi nametnulo se i pitanje jesu li neke od ključnih ustanova hrvatskoga društva i države, uključiv i onu predsjednika Republike, prestavši - poslije "trećejanuarskoga preokreta"- biti pouzdanim "oruđem ljudske slobode" i promicanja ustavnih i uljudbenih eurokršćanskih vrijednosti, postale sredstvom podjarmljivanja čovjeka i naroda, u tolikoj mjeri da razgrađuju državu kao kuću narodne slobode i u njezinim temeljima potresaju Hrvatsku stavljajući našu zemlju (nakon one velike skupštine ćosić-raškovićevskoga Srpskoga nacionalnoga vijeća u Zagrebu, s Mesićem i Dodikom kao njezinim najcrvenijim zvijezdama, te nedavnoga "istorijskog posjeta trojca Josipović-Pupovac-Pusić banjalučkim "belim dvorima") čak u izravni partnerski odnos s karadžić-mladićevskom paračetničkom paradržavom, okupatorskom stečevinom genocidnoga pohoda i karikom u održavanju, pa bilo to u orisanoj Europi regijâ, političkoga projekta spašavanja "Velike Srbije".

Hrvatskoj kulturi, iako jest "jednom od europskih modernih kultura sa svim njenim obilježjima i problemima" (A. Šoljan, "Dubrovnik" br. 2., 1971.), nije dopušteno izravno i suvereno očitovati se u kontekstu nove navale yu-komunjarskih i prodražinovskih skakavaca na prostor Duha i život jezika hrvatskoga naroda, ali se je ona, i neototalitaristima usuprot, uščuvala za slobodu unutarnjega glasa o cjelini vlastitoga svijeta uređena po mjerilima ljepote i života vječnoga te odgovora barem na poneke od napadaja ideoloških "ovana" na autonomni prostor hrvatske Riječi i ljubavi prema Hrvatskoj.

Kako se ipak može braniti hrvatska kultura, pokazao je akademik Mirko Tomasović, člankom "Grube neistine o profesorici Luciani Borsetto" (Vijenac br. 430-431, 9. IX. 2010., str. 19.), osvrtom na "uvrjedljiv ton i  potpuno iskrivljene navode" kojima se je dr. P. Matvejević, kao svjedok obrane na tršćanskome suđenju o plagijatu prijevoda jedne Šenoine pripovijesti na talijanski, obrušio na tužiteljicu dr. Lucianu Borsetto, dobitnicu g. 2001. nagrade Davidijada Društva hrvatskih književnika, "voditeljicu višegodišnjeg projekta Sveučilišta u Padovi (u suradnji s Književnim krugom iz Splita) istraživanja autografa i rukopisa Marka Marulića u Italiji". Pred talijanskim sudom, uvježbani difamator prijezirno reče da "osoba koja je tužila nema nikakve kompetencije", da "nije uopće slavist ni kroatist, u prijevodima se ničim nije proslavila, već je u zrelijim godinama i nema sveučilišni rang", ali je akademik Tomasović ustvrdio da "ništa od tih tvrdnji nije vjerodostojno, naprotiv riječ je o izvrtanju činjenica", jer "Madame Borsetto dugogodišnja je profesorica talijanistike na najstarijem talijanskom sveučilištu (nakon Bolonjskog), predavala je i na najznamenitijem europskom sveučilištu (Sorbonne u Parizu!) te imade vrlo visok 'sveučilišni rang', a ovoj su vrstnoj prevoditeljici Marulićeve Judite, naglašuje Tomasović, "naši marulolozi zahvalni na nekoliko sjajnih studija o Juditi i na zborniku radova o 'otcu hrvatske književnosti' sa simpozija na Padovanskom sveučilištu koji je ona potaknula i organizirala".

Na jedan se drugi nasrtaj, iz iste yu-kovačnice, još nitko osvrnuo nije, iako se radilo o grubom uplitanju ministra vanjskih poslova BiH Nikole Kovača, srpskoga i b-h političara i književnika iz zavičajnoga ozračja jugoideologa i pjesnika Jovana Dučića (koji "zakržljalu rasu", naime Hrvate, drži "narodićem, jedva istorijskim", J. Dučić, Verujem u Boga i u Srpstvo, "Dom i škola", Beograd, 2004.), u nutarnje poslove RH, o javnoj podršci anticroatu P. Matvejeviću, osuđenom na sudu u RH za zločin klevete. "Neshvatljivo je da pravosudni organi jedne države, koja teži ka evropskim standardima i poduzima sve administrativne i političke mjere za pridruživanje EU osuđuju istaknutoga književnika Predraga Matvejevića zbog verbalnog delikta....Zar laži treba da ostanu bez odgovora i bez reakcije javnosti? Žalosno je da Sud koji je osudio Matvejevića smatra da borba protiv laži treba da bude i krivično sankcionirana. Znači li to da niko ne smije dići glas protiv laži i medijske huškačke kampanje ..., koja je dobrim dijelom bila uzrokom tragedije južnoslovenskih naroda?" - eto takvim se je podlim podmetanjima istragaški poslužio, u koljektivnom nasilju nad istinom i mojim životom, bivši asistent moga bivšega profesora Džakule, osvećujući mi se, kao ex-ambasador BiH u Parizu (inače prezaslužan, skupa s trojkom Plavšić-Koljević-Leovac, za nacionalnu karadžićevsku stvar) na mom djelu razotkrivanja, u Parizu, prije Domovinskoga rata, cjelovite istine o "velikosrpskom osvajačkom pohodu".

O nekim sam inim "krvavim Kovačima", o leglu najljućih četnika, nekoć davno pročitao svjedočki zapis Tode Kurtovića, da bih potom crni sanak snio i on se krvavo obistinio pomno isplaniranom yu-srpskom agresijom na moj Dom, stotinama tisuća ubijenih, silovanih, prognanih. Očima mojim, koje su sagledale njihov zločin, žudnja za istinom i pravdom ne da počin, niti ova preteška slutnja novih pohoda koje snuju oni što prirediše Vukovar, Sarajevo i Srebrenicu. A slobodan Duh, koji je iskusio slobodu, postojanim je poricateljem svega onoga što ugrožava njegovu slobodu. Izranjenom, kultom hudojamskoga megaubijača i mukom o Zločinu pritisnutom, našom se domovinom, od Dragonje do Perasta i Drine, razliježe Jeremijina tužaljka: "Gospodnje je milosrđe da nas nije nestalo". I to pred prizorima ružnih djela onih koji, ovdje i sad, pridonose proizvodnji beznađa i nereda u društvu, urušavanju ustanova Republike, a doista rade na "naravnoj smrti" Duha naroda, na pretvaranju naroda u gnojivo nekoga drugog naroda, kojim ravna "više načelo".

Mile Pešorda

Hrvatsko slovo br. 810., kolumna EUROGLEDI, 29.X.2010.

09.11.2010.