Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

KOLAUDACIJA ORGULJA U VUKOVARU 01     (20.03.2005.)

Nau─Źeni smo do─Źekivati goste iz Domovine, ali biti gostima u na┼íoj Hrvatskoj, potpuno je novo iskustvo. I predivno!

Kada smo, na 30. jubilarnom Saboru HKZ, zapo─Źeli akciju "Orgulje za Vukovar" nismo ni sanjali da ─çe nam taj projekt donijeti puno lijepih poznanstava i krasnih do┼żivljaja.

Vukovar je dobio orgulje, o tome smo ve─ç obavijestili na na┼íoj internet stranici, a one su sada, dva tjedna prije Uskrsa, i zvani─Źno prosvirale. Kolaudaciju orgulja uveli─Źao je Mu┼íki pjeva─Źki zbor "Splitski lije─Źnici pjeva─Źi", ali po─Źnimo od po─Źetka.

U petak, 11.03.05. predstavnici Hrvatske kulturne zajednice stigli su u Vinkovce, gdje ih je do─Źekao gospodin Silvio Jergovi─ç, voditelj ogranka Hrvatske matice iseljenika u Vukovaru. Zahvaljuju─çi upravo njemu, kao organizatoru predstoje─çih doga─Ĺaja na domovinskom tlu, nama i svim drugim u─Źesnicima ti ─çe dani ostati u nezaboravnom sje─çanju.

U Gradskom poglavarstvu primili su nas gradona─Źelnik Vinkovaca dr. Mladen Karli─ç i g. Ante Miljak. Saznali smo zanimljivosti iz pro┼ílosti i sada┼ínjosti ovog grada na Bosutu, koji je u obrambenom domovinskom ratu pretrpio ogromna razaranja i ┼ítete. Tragovi razaranja na prvi pogled nisu vidljivi, iako ih naravno jo┼í uvijek ima. Dovoljno je pa┼żljivije pogledati nogostupe, kolnike, parkirali┼íta, koji jo┼í uvijek svjedo─Źe o mjestima eksplozija mnogobrojnih granata.

Kasnobarokna zgrada Gradskog muzeja Vinkovci, gdje nas je primila gospo─Ĺa Ljubica Gligorevi─ç, glavna i odgovorna za stalnu postavu "Etnologija Vinkovaca i okolice", skriva pravo narodno blago. Sa zanimanjem smo slu┼íali njena izlaganja, dok su nam o─Źi "┼íetale" po izlo┼żenim predmetima. A ima se ┼íto vidjeti! Od tipi─Źne ┼íoka─Źke sobe sa krevetninom, ┼íkrinjama, drvenom hodalicom za bebe, do ┼íoka─Źke oku─çnice, paradno okovanih seoskih kola sa posadom. Tu je i mu┼íko ruho, primjerci ┼żenske radne i sve─Źane odje─çe, zanatski proizvodi od pletenih ko┼íara, krznenih torbi, ko┼żnih ─Źizama i opanaka, ┼íe┼íira, glazbenih instrumenata, kerami─Źkih proizvoda itd., idt. I kada ni┼íta vi┼íe zanimljivoga ne bi bilo u Vinkovcima, samo radi ovog muzeja isplatilo bi se do─çi!

Ve─ç poprili─Źno umorni od puta, razgovora i utisaka, pri┼żeljkivali smo kona─Źni smje┼ítaj u hotelu i gotovo preko volje prihvatili posjetu Crvenom kri┼żu Vinkovci, potiho se pitaju─çi ┼íto bi tamo zanimljivoga mogli do┼żivjeti. Do─Źekao nas je gospodin Branko Tomi─ç, voditelj slu┼żbe tra┼żenja, a poslije nam se pridru┼żio i predsjednik, dr. Dra┼żen ┼ávagelj. I ne─çete vjerovati, umjesto o─Źekivanih suhoparnih i manje vi┼íe standardnih podataka, susreli smo se sa pregr┼ítom zanimljivosti, koje su zaokupile na┼íu pa┼żnju tako da smo potpuno zaboravili na umor. O radu Crvenog kri┼ża Vinkovci izvjestiti ─çemo u posebnom prilogu.

Dan je zavr┼íio ugodnim dru┼żenjem za ve─Źerom, naravno uz tipi─Źni doma─çi specijalitet "fi┼í".

U subotu, 12.03.05., na doru─Źak u Vukovaru pozvao nas je fra Zlatko ┼ápehar, gvardijan vukovarski. U obnovljenoj maloj samostanskoj blagovaonici, u dru┼ítvu prijatelja, prijao bi i hotelski doru─Źak, a kako ne bi prava doma─ça kuhinja samostanskih sestara!


Siti i zadovoljni, sa zanimanjem smo pogledali obnovljeni samostan, pastoralni centar sv. Bono, vrt i okolicu, i naravno crkvu sv. Filipa i Jakova. Crkva je izvana obnovljena, ali iznutra je jo┼í uvijek te┼íko ranjena - od oltara ni┼íta nije ostalo! Jo┼í uvijek se vide tragovi podivljalih Srba, pa iako srce pla─Źe zbog toga, mozak se pita bi li te tragove barem djelomi─Źno trebalo konzervirati. Neka se vidi, neka se nikada ne zaboravi ┼íto su nam susjedi napravili, koji su nas desetlje─çima varali propovjedaju─çi "bratstvo i jedinstvo".


Tek su nove orgulje ubla┼żile ┼íok izazvan ranjenom unutra┼ínjosti crkve. Predsjednik HKZ, Ivan Matari─ç, sa vidnim je zadovoljstvom sjeo za klavijaturu i udario prvu tipku. Potpuno u svom elementu zaboravio je sve oko sebe i zasvirao tako, da smo mi drugi bez rije─Źi i daha stajali oko njega u┼żivaju─çi u milodarnim zvucima koje je izmamljivao kraljici instrumenata. Iz te ─Źarobne atmosfere trgnuo nas je Silvio rije─Źima "moramo dalje, ve─ç kasnimo...".

Dana┼ínji dan isplanirali su nam fra Zlatko i Silvio. ┼Żupnim autobusom vozili su nas uz Dunav kroz mjesta Sotin, Opatovac, ┼áarengrad do Iloka, na┼íeg najisto─Źnijeg grada. U Iloku nas je ve─ç ─Źekao otac Marko Malovi─ç, ┼żupnik franjeva─Źke crkve i samostana sv. Ivana Kapistrana.

"U domovinskom ratu glavna ulazna vrata su tri puta minirana i ulaz je morao biti zazidan. Toranj crkve je tri puta raketiran, ali nije sru┼íen", re─Źe nam otac Marko. Bogu hvala, ipak je ne┼íto ostalo ─Źitavo! Da je crkva sru┼íena, bila bi to jo┼í jedna neprocjenjiva ┼íteta, jer izgradio ju je vojvoda Ugrin u goti─Źkom stilu jo┼í 1349. godine, a 1468. g. crkvu nadogra─Ĺuje i produ┼żuje Nikola Ilo─Źki.


15. sje─Źnja 1998. zavr┼íila je mirna reintegracija, a 17.09. iste godine Ilok i Sveti┼íte sv. Ivana Kapistrana posjetila je Margaret Tacher, britanska premijerka.

Biti u Iloku, a ne posjetiti ilo─Źke vinske podrume jednostavno nije mogu─çe. U to smo se uvjerili, kada nas je prodava─Źica zamolila da se po┼żurimo sa izborom vina kojeg mislimo kupiti, jer "uskoro dolazi slijede─ça grupa turista". Rado smo napravili mjesta za nadolaze─çe turiste i sa ponosom zaklju─Źili da se ilo─Źki vinski podrumi mogu mjeriti sa onim puno poznatijima u ┼ávicarskoj ili Francuskoj.

I opet nas Silvio po┼żuruje, jer oko 17 sati u Vinkovce sti┼żu Splitski lije─Źnici pjeva─Źi i treba ih do─Źekati, a prije toga bismo se svi rado istu┼íirali i presvukli, jer ve─ç u 19.00 sati po─Źima koncert u crkvi sv. Euzebija i Poliona. Dakle, brzo u autobus, natrag u Vukovar gdje nas o─Źekuje ru─Źak, a onda ┼żurno za Vinkovce. Ali, prije toga, svi izra┼żavamo ┼żelju stati u Sotinu i zapaliti svje─çe na mjestu gdje obitelji nestalih upozoravaju: "zlo─Źinci ┼íe─çu, a na┼íih najmilijih nema". Jo┼í jedan paradoks u dr┼żavi koja je svoju slobodu krvavo izborila, a zlo─Źince pu┼íta da mirno ┼íe─çu i istovremeno dopu┼íta da njenim junacima i osloboditeljima sude stranci!

I dok se u hotelskoj sobi dogovaramo tko ─çe prvi pod tu┼í, ─Źujemo glasove na┼íih Spli─çana koji su upravo stigli i ulaze u svoje sobe. Pitamo se kako su tek oni umorni nakon tolikog puta od jednog do drugog kraja na┼íe hrvatske "kiflice".


─îini mi se da sam tek koju minutu le┼żala zatvorenih o─Źiju, tek toliko da ih malo odmorim, kad ve─ç zvoni telefon i Silvio pita "... pa gdje ste, svi vas ─Źekamo?" Na sre─çu, od hotela do crkve svega je stotinjak metara. Dolazimo u crkvu, a tamo nigdje nikoga. Pomislih, da nismo na krivoj adresi, ali onda ─Źujemo odnekuda vesele glasove i idemo njihovim tragom. U ┼żupnim prostorijama veselo dru┼ítvo, osje─ça se dalmatinski "┼ítimung", zna─Źi na pravom smo mjestu. Splitiski lije─Źnici pjeva─Źi svje┼żi i radosni, kao da nisu cijeli dan putovali. Tome je sigurno doprinijela i dobra kapljica koju su ponudili mons. Tadija Pranji─ç, ┼żupnik i Kre┼íimir Bulat, vikar. Radosno se pozdravljamo, neke prepoznajemo i oni nas, iako je od susreta u ┼ávicarskoj pro┼ílo podosta godina.

Na┼í bri┼żni Silvio opet nas upozorava: "crkva se pomalo puni, idemo, idemo...". Da nismo imali rezervirana mjesta, morali bi se zadovoljiti sa pomo─çnim stolicama. Crkva puna, kao dalmatinski ┼íipak ko┼í─Źica!


Gradona─Źelnik Vinkovaca dr. Mladen Karli─ç, mons. Tadija Pranji─ç, Silvio Jergovi─ç i Domagoj Ante Petri─ç, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, pozdravljaju skup. Mons. Pranji─ç najavljuje Splitske lije─Źnike pjeva─Źe i ka┼że "... nisu prvi puta kod nas, do┼íli su nam i pjevali i onda kada je grmilo". Pamte to Vinkov─Źani, pokazali su to svojim ovacijama. Spli─çanima jednostavno nisu dali oti─çi, tako da smo mogli u┼żivati i u neplaniranim glazbenim dodatcima.

"O zemljo na┼ía" (J. Gotovac) divnih ljudi ima┼í, to posebno dolazi do izra┼żaja kada se okupe kao evo ve─Źeras i kada bariton splitske opere Ratomir Kli┼íki─ç, kao najuvjerljiviji Nikola ┼áubi─ç Zrinski zapjeva "U boj, u boj"!

Piše Dunja Gaupp


Nastavak: nedjelja, 13.03.2005.

 

   

Ante Miljak, dr. Mladen Karli─ç, Dunja Gaupp, Silvio Jergovi─ç                    eksponati "Etnologija Vinkovaca i okolice"

     
O.+D. Gaupp, I. Matari─ç, fra. ┼ápehar, S.+D. Borov─Źak ispred crkve sv. Filipa i Jakova

    

Crkva sv. Filipa i Jakova: S. Jergovi─ç, obitelj Borov─Źak, obitelj Matari─ç, O. Gaupp, Fra ┼ápehar

    

srpska poruka na unutarnjem zidu crkve: "Bog pra┼íta, Srbi ne"                                  Ilog, crkva sv. Ivana Kapistrana

 

Ivan Matari─ç: upis u knjigu gostiju crkve sv. I. Kapistrana -                          fra ┼ápehar, obitelj Borov─Źak, ob. Matari─ç, O. Gaupp

    

                                                Ilok, vinski podrumi i degustacija vina

  
                                                                                             na ru─Źku kod fra ┼ápehara, na za─Źelju stola Domagoj Ante Petri─ç

   

Vinkovci, mons. Pranji─ç okru┼żen Spli─Źanima                                             dr. Mladen Karli─ç u crkvi sv. Euzebija i Poliona

   

Mons. Tadija Pranji─ç                                            Domagoj Ante Petri─ç

   

                                                                                              Splitski lje─Źnici pjeva─Źi, Rozalija Smmodol (glasovir), Rajmir Kraljevi─ç (dirigent)

    

Ratomir Kli─Źki─ç, bariton                                                             solisti

 

004-2005

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU