Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

AGRESIJA NA HRVATSKU - PRE┼áU─ćIVANA SINTAGMA U POSTUPANJU HAA┼áKOG SUDA      (09.07.2011.)

Izlaganje gospodina Mile Prpe na Petom stru─Źnom skupu Hrvatskog kulturnog vije─ça odr┼żanog 06. lipnja 2008.g pod nazivom

"Haa┼íki sud - Zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat - ┼áto je to?"

Poštovani prijatelji istine o Domovinskom ratu!


Moj govor na ovom skupu nosi naslov - Agresija na Hrvatsku - pre┼íu─çivana sintagma u postupanju haa┼íkog suda.agresija zna─Źi oru┼żani nasrtaj ili napadaj jedne ili vi┼íe dr┼żava - na jednu ili vi┼íe drugih dr┼żava. ali u nekom druga─Źijem kontekstu mo┼że zna─Źiti i napad oru┼żanog dijela jednog naroda na drugi narod unutar iste dr┼żave. Etimolo┼íki, ali i u politi─Źkom smislu, to uvijek zna─Źi nasrtaj na neki narod s ciljem da ga se protjera s njegova prostora ili porobi, a nerijetko da ga se i fizi─Źki likvidira. Povijest ljudske civilizacije puna je slu─Źajeva ratne agresije. Rije─Ź "Agresija" spada u kategoriju prava ja─Źega, ili ponekad i lu─Ĺeg, kojeg se moderna historiografija i geopolitika davno na papiru odrekla kroz - konvencije, rezolucije i deklaracije Lige naroda i kasnije Ujedinjenih naroda, a posebno njenom Poveljom.


To jo┼í uvijek ne zna─Źi da se agresije u stvarnosti ne doga─Ĺaju. Politika koja se u danom momentu osjeti mo─çnom - ona izvr┼íi agresiju na neku zemlju, u pravilu radi ostvarenja svog strate┼íkog, gospodarskog ili nekog drugog dr┼żavnog interesa.

Ali ipak, ─Źovje─Źanstvo se pomaklo makar jedan mali kora─Źi─ç naprijed. Svaki nasrtaj na neku dr┼żavu, ako nije od op─çeg interesa i ako nije odobren od Vije─ça sigurnosti UN -a smatra se agresijom i protupravnim ratnim ─Źinom prema nekoj dr┼żavi ili narodu u skladu s odredbama spomenutih me─Ĺunarodnih dokumenata. - i nema i ne mo┼że imati me─Ĺunarodni legitimitet, bez obzira ┼íto su se poneke akcije u novije vrijeme i pro┼ívercale, jer nisu imale suglasnost nekih stalnih ─Źlanica Vije─ça sigurnosti.

Da se vratimo na na┼íe prostore. Ako povijesno poku┼íamo analizirati srpsko-hrvatske politi─Źke odnose kroz devetnaesto i dvadeseto stolje─çe, lako ─çemo uo─Źiti dvije kontinuirane politike; onu srpsku i onu hrvatsku. Ili slikovito kazano politiku vuka i politiku janjeta. Srpsku dr┼żavotvornu, ─Źak i pod svaku cijenu - ja─Źanje i pro┼íirenje Srbije na prostore kojima nikada u povijesti nije vladala, misle─çi pri tom na krajeve zapadno od Drine - na BiH i Hrvatsku, ali i na Vojvodinu (za koju su se Srbi, jo┼í za vrijeme trajanja Austro-Ugarske Monarhije, izborili da se zove Vojvodina Srpska. Car Franjo Josip Prvi u svojoj tituli, imao je i naslov - Vojvoda Vojvodine Srpske.

S druge strane imali smo "hrvatsku" politiku - idealisti─Źku, naivnu, neodlu─Źnu, nagodbenja─Źku, nesigurnu, ilirsku, panslavensku. jugoslavensku - koja je bila dobra ideolo┼íka podloga za tragediju koju je Hrvatska vi┼íekratno do┼żivjela u XX. stolje─çu - upravo zbog takve politike koja se niti jednog momenta u odnosima prema Srbiji - nije fokusirala na svoje vlastite hrvatske politi─Źke i nacionalne interese! Tako da se 1918. g. i mogla donijeti jedna od najtragi─Źnijih odluka u na┼íoj povijesti - Stavljanje Hrvatske pod dinastiju Kara─Ĺor─Ĺevi─ça, bez obzira tko je tu odluku u ime hrvatskog naroda donio, i bez obzira tko ju je i proveo. Ali je nesporno da je ta odluka izvorno i slobodno donesena u Zagrebu i iz Zagreba provedena. Upravo tom tragi─Źnom odlukom otvorena su sva vrata velikosrpskoj politici, da realizira svoje apetite prema hrvatskim teritorijima, pa i najgrubljom agresijom devedesetih godina pro┼ílog stolje─ça.

Brojni su momenti, brojne nesporne ─Źinjenice, koje eksplicitno dokazuju i potvr─Ĺuju velikosrpsku brutalnu ratnu agresiju na Hrvatsku i BiH kojom je 1991. g i otpo─Źeo Domovinski rat. To se jednako odnosi kako na vrijeme njegovog trajanja, ali isto tako i godinama poslije - kad se od strane srpskih radikalnih politi─Źkih vo─Ĺa ─Źesto mogu ─Źuti izjave da se nikada ne─çe odre─çi Velike Srbije do linije Virovitica - Karlovac - Karlobag.

Kao prvo, spomenuti ─çu Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti iz 1986. g. , koji je na ideolo┼íkom planu definirao politi─Źke ciljeve velikosrpske agresivne politike, ali i kao provedbeni akt koji je razradio metodologiju ostvarenja tog cilja - ratnog pohoda na nesrpske narode u Jugoslaviji. ─îak i vrlo detaljno, predvi─Ĺaju─çi i brza etni─Źka ─Źi┼í─çenja prostora od nesrpskog nacionalnog elementa kojeg ─çe oru┼żano zauzeti tzv. JNA, jednako tako o─Źi┼í─çena od nesrpskih pripadnika. Dakle, imamo dokument koji bi i sam po sebi bio dovoljan dokaz za agresiju, jer se je ona dogodila upravo po receptu tog dokumenta, po smjernicama tog memoranduma. ─îak ono ┼íto se dogodilo, poklapa se ─Źesto i s detaljima kako je u njemu zacrtano.

Neposredno pred sam rat Beograd jednostrano mijenja i geopolitiku vojnih oblasti u tadanjoj Jugoslaviji. Vojne oblasti uspostavljaju se tako da se prostorno poklapaju s granicama zami┼íljene Velike Srbije na liniji - Virovitica - Karlovac - Karlobag. Ali to nije bila samo paradigma i podjela na papiru, ve─ç je na terenu zna─Źila raspored vojnih snaga - ljudstva i tehnologije. Zapravo zna─Źilo je zauzimanje startnih pozicija za napad. Iz navedenog se dade zaklju─Źiti da je jo┼í za vrijeme mira izvr┼íena ideolo┼íka, politi─Źka i tehnolo┼íka priprema te agresije, uklju─Źuju─çi u to i oduzimanje oru┼żja teritorijalne obrane, od nesrpskih naroda, prvenstveno Hrvata..

Kao jezi─Źak na vagi, kao kruna svega toga do┼íla je i Milo┼íevi─çeva izjava na Gazimestanu, koja je usput re─Źeno, bila ─Źisti predikat - objave rata nesrpskim narodima u Jugoslaviji rije─Źima; da ─çe se boriti za srpske nacionalne ciljeve svim raspolo┼żivim politi─Źkim sredstvima, ali da nisu isklju─Źena ni ona oru┼żana. U to vrijeme, tadanja socijalisti─Źka vlast u Hrvatskoj nije imala ni snage ni politi─Źke volje da se suprotstavi toj ratnoj najavi, ─Źak ni snage da tu prijetnju javno komentira. I poznata je tadanja tzv. hrvatska ┼íutnja.

Kako je otpo─Źela nefunkcionalnost i raspad zajedni─Źkih saveznih tijela i funkcija biv┼íe dr┼żave, (Savez komunista, JNA i sl.) u krajevima s ve─çinski naseljenim Srbima dolazi do tzv. balvan revolucije. Kako su ti krajevi bili relativno slabo i rijetko naseljeni, iz Srbije sti┼żu brojne paravojne jedinice koje tu pobunu potkrjepljuju u ljudskom i oru┼żanom faktoru.

U na┼íoj hrvatskoj historiografiji iz tog vremena pogre┼íno se upotrebljava sintagma da je - u Hrvatskoj do┼ílo do pobune srpskog stanovni┼ítva. Po mom mi┼íljenju to je pogre┼íno gledanje. U Hrvatskoj nije do┼ílo do srpske pobune, ve─ç do masovnog aktiviranja srpske pete kolone, koja je trebala sondirati teren za br┼żi pohod agresije iz Srbije i Crne Gore, koje su se tada zbog me─Ĺunarodnog faktora jo┼í uvijek nazivale - Jugoslavijom. Da je to bila izolirana pobuna, bez svestrane podr┼íke iz Srbije, ona ne bi imala ┼íanse niti snage da dugo po┼żivi.

U operativnom smislu, najeklatantniji dokaz srpsko-crnogorske agresije (i njihove tzv. JNA) na Hrvatsku je ispra─çaj tenkovskih divizija u Beogradu i Novom Sadu s sve─Źanim govorancijama i bacanjem cvije─ça - a koje su upu─çivane na Vukovar, a potom nakon njihovog kraha na Trpanjskoj cesti odvla─Źenjem tenkovskih olupina i sl. natrag u Srbiju. U tom kontekstu valja spomenuti i uzlet s njihovih vojnih i civilnih aerodroma brojnih bombardera prema Hrvatskoj na ─Źije su gradove izbacivali svoje smrtonosne terete - bombe i rakete te blokada cijele Hrvatske na moru, na kopnu i u zraku. A otvaranjem rata u Bosni i Hercegovini samo se pro┼íirio prostor njihovog, kako ga oni nazivaju vojnog "dejstva".

U vrijeme Domovinskog rata preko satelitskog programa pratio sam neke srpske TV postaje. U jednom intervjuu, jednom japanskom listu i tv postaji, srpski predsjednik Slobodan Milo┼íevi─ç otvoreno je kazao da je kona─Źna uspostava Velike Srbije jo┼í samo pitanje jednog kra─çeg vremena.

A njegova, tada desna ruka Borisav Jovi─ç javno je kazao da se Srbiji pru┼żila povijesna prilika da se do─Źepaju velikih morskih luka na Jadranu, i da tu ┼íansu ne smiju nikako propustiti.

Kona─Źno, borbenim zrakoplovima tzv. JNA bombardirani su i sami Banski dvori u srcu Zagreba. Nekoliko dana iza tog doga─Ĺaja na sastanku u Moskvi kod predsjednika Jeljcina, Milo┼íevi─ç je Tu─Ĺmanu zlurado dobacio - Franja, je sam li te dobro potpra┼íio!?

A za vrijeme napada na Dubrovnik, Radovan Karad┼żi─ç otvoreno je rekao da ┼żele osvojiti grad Dubrovnik da bi isti postao politi─Źko sredi┼íte i prijestolnica Republike Srpske. Uz onu dodatnu po┼ítapalicu, da ─çe Dubrovnik kad postane srpski - biti i lep┼íi i stariji nego ┼íto je ikad bio. Tad sam se nadao da na┼íe slu┼żbe prate i snimaju sve te izjave koje se mogu koristiti kao dragocjeni dokazni materijal. Ne znam da li sam bio u pravu.

Ovdje posebno valja napomenuti da politi─Źka propaganda u Srbiji nikada nije birala rje─Źnik, niti na jednom nivou politi─Źkog i ratnog djelovanja protiv Hrvatske i BiH. Ali, na svim politi─Źkim nivoima djelovanja - nitko nikada nije javno izgovorio rije─Źi - Mi Hrvatskoj objavljujemo rat! Svi su se dobro ─Źuvali takve izjave, jer su znali da je takva izjava vrlo opasna i da za sobom povla─Źi te┼íke posljedice. ─îak su jednom poku┼íali isprovocirati i hrvatsku politiku ne bi li javno izgovorila sli─Źne rije─Źi prema Srbiji. Na┼íi su bili mudri pa ─Źak nisu ni konstatirali da je od strane Srbije pokrenut rat protiv Hrvatske. A ta ne objava rata od strane Srbije dobro je do┼íla haa┼íkim tu┼żiteljima za iskonstruirane tvrdnje o "zajedni─Źkom udru┼żenom zlo─Źina─Źkom pothvatu" hrvatske politike.

U procesnim postupanjima u gra─Ĺanskom i kaznenom zakonodavstvu demokratskih zemalja postoji i odredba da se ne utvr─Ĺuju notorne ili op─çe poznate ─Źinjenice (na pr. op─çe poznata ─Źinjenica da kroz grad Zagreb te─Źe rijeka Sava). Te se ─Źinjenice ne utvr─Ĺuju, ve─ç se prihva─çaju, uva┼żavaju kao op─çe poznate, ako su procesno mjerodavne. Ali Haa┼íki tribunal pre┼íu─çuje cijelom svijetu op─çepoznatu ─Źinjenicu da je na Hrvatsku krenula oru┼żana agresija Srbije i Crne gore i njihove JNA. To je svakodnevno na malim ekranima gledao cijeli svijet. Gledao je kako paklenska vojna ma┼íinerija pred sobom razara i mrvi gradove u Hrvatskoj i BiH i pretvara ih u prah i pepeo. I po njima agresije nije ni bilo, ve─ç prema njima to je bio me─Ĺusobni sukob divljih balkanskih plemena. Gdje su svi jednako krivi, i svi trebaju kazneno odgovarati pred me─Ĺunarodnim tribunalom. Ekvivalencija krivnje tra┼żi i ekvivalenciju pravde. Zato politi─Źki sponzori takve haa┼íke politike nisu ni htjeli vidjeti agresiju na Hrvatsku, niti do dan danas.

Pre┼íu─çivanjem sintagme "Agresija na Hrvatsku" za sva ratna doga─Ĺanja na ovim prostorima stvara se sasvim druga i druga─Źija pravna podloga i kaznenopravna kvalifikacija svega onoga ┼íto se dogodilo, a posebno za kazneno postupanje Haa┼íkog tribunala i odr┼żavanje na snazi njihove pravne kvalifikacije, da ne ka┼żem zlo─çudne teze - o akciji Oluja kao o udru┼żenom zajedni─Źkom zlo─Źina─Źkom poduhvatu.

Tamo gdje se priznaje da je na neku zemlju izvr┼íena brutalna agresija, vojno oslobo─Ĺenje svoje porobljene zemlje od brutalnog agresora ne mo┼że se nazvati - zlo─Źina─Źkim pothvatom. Haa┼íke optu┼żnice su postavljene na hipotezi da nije bilo agresije, ve─ç da je rije─Ź o gra─Ĺanskom ratu. Iz tako postavljene hipoteze, koja nema veze sa stvarno┼í─çu, mogu se nadogra─Ĺivati konstrukcije kakve se god ┼żele.

Tamo gdje je bio samo gra─Ĺanski, bratoubila─Źki rat, a ne obrambeni - gdje su svi za sve krivi - tamo je mogu─çe postaviti bilo kakve pravne kvalifikacije ili politi─Źke teze koje odgovaraju protagonistima politi─Źkog su─Ĺenja i njihovim gospodarima balkanskih prstenova.

Osnivanjem Haa┼íkog suda od strane Vije─ça sigurnosti UN, te┼íko da bi se moglo pretpostaviti da je to svjetsko tijelo htjelo politi─Źki namje┼íteno su─Ĺenje. Me─Ĺutim, to sudi┼íte, bolje kazano Njegova ekspozitura Tu┼żiteljstvo otelo se kontroli Vije─ça sigurnosti, koje i ina─Źe nije uspostavilo pravne mehanizme kontrole njegova rada.

Tribunal je postao glamurozna profitabilna ma┼íinerija, za brze i basnoslovne zarade, za pravo boga─çenje, i pod svaku cijenu je trebalo sirovinu za obradu, a nju je najlak┼íe bilo na─çi u Hrvatskoj, gdje su nailazili na najmanji otpor jer je hrvatska politika postala vrlo popustljiva, pa ─Źak u potpunosti i kooperativna, a samo Tu┼żiteljstvo je politi─Źki palo pod utjecaj onih europskih politi─Źkih silnica kojima hrvatska samostalnost i sloboda nikada nije bila na srcu, i koji nikada nisu odustali od nakane da je sprije─Źe u njenom samostalnom politi─Źkom hodu.

Ta sintagma "gresija na Hrvatsku" svjesno se i ciljano pre┼íu─çuje ne samo u postupanju Haa┼íkog tribunala ili njegovog Tu┼żiteljstva, ve─ç se pre┼íu─çuje i u izjavama europskih politi─Źara, pa po─Źesto i u novinskim napisima poznatih europskih dnevnika. Ali i ┼íto je jo┼í i tragi─Źnije i u domovini u povijesnim knjigama i povijesnim ud┼żbenicima iz kojih se u ┼íkolama u─Źi nedavna povijest.

Jer, sa stajali┼íta pravnih, materijalnih, moralnih i politi─Źkih posljedica nipo┼íto nije svejedno da li se od strane me─Ĺunarodnih politi─Źkih faktora priznaje postojanje srpske agresije na Hrvatsku ili ne. Nepriznavanje ili pre┼íu─çivanje te agresije ili pola┼żenje od neistinite pretpostavke da agresije na Hrvatsku i BiH nije ni bilo, zahvaljuju─çi toj postavci Me─Ĺunarodni sud pravde u Haagu je i mogao donijeti presudu kojom se Srbija osloba─Ĺa od svake odgovornosti za genocid u Srebrenici.

Od strane me─Ĺunarodnih politi─Źkih i pravnih subjekata, glede ratnih doga─Ĺanja na prostorima biv┼íe Jugoslavije, budu─çim nara┼ítajima nisu otposlane dobre i pozitivne poruke, koje bi trebale budu─çe generacije ba┼ítiniti i iz njih u─Źiti.

Dogodilo se, i jo┼í se doga─Ĺa, upravo obrnuto! S najvi┼íeg svjetskog sudi┼íta pravde za budu─çnost otposlane su sljede─çe negativne poruke:

Va┼żno je da je mir, a nije va┼żno da li je pravedan ili nepravedan. Politika je ispred pravde i morala. Najvi┼íi interes je onaj politi─Źki, pa makar bio i nemoralan. U politici nema morala. Ne treba tra┼żiti i izricati pravdu i za najve─çe zlo─Źine, ako to ne odgovara interesima vi┼íe politike. Ako to interesi politike tra┼że i obrambeni rat mo┼że se proglasiti zlo─Źina─Źkim i mo┼że se suditi njegovim protagonistima. Mali narodi imaju pravo na slobodu samo ako im to vi┼ía politika dopusti.! I sl.

Ne znam da li ─çe budu─çi nara┼ítaji pravnika to uop─çe mo─çi i razumjeti. U svakom slu─Źaju posijano sjeme pravno je modificirano - na sramotu i struke i me─Ĺunarodne pravde i njenih institucija. Ako se nekome moraju dokazivati op─çe poznate ─Źinjenice, taj ne prihva─ça ni druge dokaze pa ma kako bili argumentirani. Njegova pravda mo┼że biti samo politikantska. Takvu pravdu ve─ç nazivamo - pravda Haa┼íkog suda.

I svi trebamo znati da oni koji pose┼żu za na┼íim teritorijima, da oni itekako vole na┼íu Hrvatsku, ali razumije se - bez Hrvata.

I na kraju, obra─çam se Vama, (premda sada biv┼íoj tu┼żiteljici), uva┼żena gospo─Ĺo Carla del Ponte, evo, ovako razmi┼íljaju hrvatski intelektualci ili (kako vi u Va┼íoj knjizi nazivate pripadnike mog naroda) - podmukli kurvini sinovi, ali oni ne znaju nikako druga─Źije doli po┼íteno, istinito i pravedno.

Hvala vam na pozornosti! Hvala i Hrvatskom kulturnom vije─çu ┼íto me pozvalo da odr┼żim ovaj govor!

Mile Prpa dipl. iur

Daljnja izlaganja na stranici "Knjige"

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU