Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

BJESNILO ZBOG JEDNE KAPE       (02.06.2011.)

Čak sedam tekstova jedan regionalni dnevni list posvetio je u samo jednom broju nacionalnom problemu broj jedan, ustaškoj kapi na glavi mladoga predsjednika Hajduka Hrvoja Maleša.


Sedam priloga od sedam autora. Zapravo, vjerojatno ih je bilo i vi┼íe, ali psiholo┼íki postojan ─Źovjek, koji ne ┼żeli biti ┼żrtvom te notorne manipulacije, ve─ç nakon listanja prvih desetak stranica dobije ┼żelu─çane napadaje pa prestaje s listanjem. Neupu─çeni bi, ina─Źe, po─Źeo vjerovati da je ovo 1945. godina. Uzmu li se jo┼í u obzir i svi ostali tekstovi objavljeni danima prije i poslije, dobivamo sabrana djela posve─çena jednoj usta┼íkoj kapi koja je sa zadr┼íkom od osam godina postala fenomen koji je potresao dr┼żavu.

Uzalud se mladi sportski du┼żnosnik pravdao da je to bilo davno, da je to bila rnladost - ludost, da, napokon, nije ni nosio tu kapu nego su mu ju tek na trenutak postavili na glavu dok je bio u dru┼ítvu, uzalud se naposljetku i ispri─Źao nekima koje kapa vrije─Ĺa, politi─Źki komesari nisu imali milosti, pokazuju─çi otprilike isti stupanj neumoljivosti kakav su imali njihovi ideolo┼íki preci na Bleiburgu dok su ┼żive neprijatelje, zarobljene vojnike NDH, starce, ┼żene i djecu, ┼żive bacali u Hudu i druge jame te ih zalijevali vapnom. Sve to Ijevi─Źarsko bjesnilo zbog jedne kape vladalo je u danima kada je iz Umaga put Beograda krenula nakaradna ┼ítafeta mladosti u ─Źast voljenoga im Josipa Broza. Te spodobe su bez ikakva problema nosile i kape sa zvijezdom petokrakom i druga znakovlja jednoga drugoga totalitaristi─Źkoga i mra─Źnoga re┼żima. Taj dernek pro┼íao je mirno, bez ikakvih reakcija.

Kada je pro┼íle godine aktualni predsjednik Ivo Josipovi─ç otkrivaju─çi spomenik ─Źetnicima u Srbu, a vidjev┼íi na nekoj babi, koja se hvalila da je ubijala Hrvate, partizansku kapu, odu┼íevljeno rekao da je ta kapa ba┼í lijepa, onda ju je simboli─Źki i stvarno za┼ítitio. Kazneni zakon RH u tom pogledu nije jasan, on tek zabranjuje znakovlja svih totalitarizama, no u hrvatskoj praksi primjenjuje se isklju─Źivo selektivno. Zato je Hrvoje Male┼í postao i jo┼í uvijek jest objekt odmazde onih koje se kolokvijalno percipira kao Ijevi─Źare, stoje prili─Źno pogrje┼íno jer humanisti─Źki Ijevi─Źari ne bi ┼íutnjom odobravali i opravdavali bilo ─Źije, pa ni masovne zlo─Źine partizana i komunista. Oni su obi─Źni agresivni nostalgi─Źari i sljedbenici mra─Źnoga jugoslavenskoga sustava koji cijeli radni vijek pre┼żivljavaju tragaju─çi za usta┼íama, a nedavno su ih prona┼íli i u skupini japanskih turista u Splitu kojima je netko prodao kape s natpisom "Za dom spremni!"

Njihova psihopatologija bila bi privatni problem kada ne bi u┼żivali i stanovitu institucionalnu za┼ítitu i kad ne bi bili u poziciji da svoju mr┼żnju u obliku komentara i eseja podvaljuju javnosti kao humanisti─Źku paradigmu.
Klju─Źni problem ve─çine onih koji u Hrvatskoj sebe smatraju antifa┼íistima i Ijevi─Źarima, a stvarno su radikalni jugonacionalisti, nije u njihovoj nakaradnoj nostalgiji ili njihovu svjetonazoru. I u totalitarizmu, a napose u demokraciji, svatko mo┼że misliti ┼íto ga je volja. Njihov problem je ┼íto oni za svoja stajali┼íta nemaju ─Źinjenica pa ih izmi┼íljaju. Do profesionalnoga, intelektualnoga, moralnoga i op─çenito ljudskoga digniteta ne dr┼że nimalo pa s lako─çom preziru i gaze logiku, na─Źela i silogisti─Źko-konkluzivnu strukturu mi┼íljenja. Po njima, Hrvoje Male┼í zbog epizode s usta┼íkom kapom ni u kom slu─Źaju ne mo┼że biti predsjednik Hajduka, ─Źak ni uz obja┼ínjenje, a ako se ispri─Źa, jo┼í i te┼że jer onda svjedo─Źi svoj kr┼í─çanski odgoj, neprispodobiv dogmatskom komunizmu zadrtih komesara koji ne priznaju oprost i svoju nemilosrdnost dr┼że vrlinom, a ne grijehom. A ako bude, pak, i nakon svega predsjednik Hajduka, neki, poru─Źili su, ne ─çe vi┼íe dolaziti na utakmice na Poljud. Da je hrvatsko dru┼ítvo normalno, na ideolo┼íki nesta┼íluk Hrvoja Male┼ía nitko se ne bi ni osvrnuo, niti bi itko ─Źekao da se domogne fotografije s usta┼íkom kapom i da ju objavi na naslovnicama novina. Da smo normalno dru┼ítvo, nikomu ne bi palo na pamet fotografirati generala Mladena Marka─Źa u lovu u vrijeme ku─çnoga pritvora koji mu je prije nekoliko godina dao Haa┼íki sud. Hrvatski mizantropi nisu, me─Ĺutim, pri─Źekali ni da se vrati iz lova, u ime "slobode medija" objavili su fotografije i Marka─Ź je ekspresno vra─çen u Haag.

Dodu┼íe, bilo je iznimaka. Oprostili su tako Stjepanu Mesi─çu ┼íto je 1991. godine javno pjevao usta┼íke pjesme, dr┼żao vatrene govore u ─Źast NDH i tjerao Srbe preko Drine zajedno sa svojim, kako je govorio, opancima i pra┼íinom koju su na njima donijeli tamo davno kad su dolazili u Hrvatsku. Bijesni kriti─Źari Hrvoja Male┼ía istodobno su danas vatrene prista┼íe Stjepana Mesi─ça. Mesi─çu je, po njima, bilo dopu┼íteno dva puta biti predsjednikom Republike Hrvatske iako je po─Źetkom 90-ih bio prvi usta┼ía u Hrvata. U njihovim o─Źima stari Mesi─ç je, me─Ĺutim, za razliku od mladoga Male┼ía, dobrano okajao grijehe. Usta┼ía Mesi─ç preobrazio se na vrijeme u Mesi─ça partizana koji je danas u 21. stolje─çu i u poznim godinama ┼żivota prvi goni─Ź usta┼íoida. Dok je ┼żiv, morat ─çe, valjda, ako ┼żeli milost tih politi─Źkih komesara, okajavati svoje usta┼íke epizode s po─Źetka 90-ih i veli─Źati partizanske masovne zlo─Źine nad Hrvatima.

Zahvaljuju─çi njemu, njegovim prista┼íama i istomi┼íljenicima, Hrvatska nepomi─Źno tapka na istoj to─Źki povijesti, uvijek u istom, neke vrste, metafizi─Źkom svijetu. Ta Hrvatska je fikcija koja u krajnjoj konzekvenci nema savr┼íeno ni┼íta sa stvarno┼í─çu i nema u sebi ni┼íta ljudsko ni stvarno. Unato─Ź tomu, oni jo┼í prise┼żu Josipu Brozu i njegovu programu da ─çe prije Sava pote─çi uzvodno nego ┼íto ─çe Hrvati dobiti svoju dr┼żavu, bez problema prelaze tu granicu izme─Ĺu naravnoga i nadnaravnoga i Hrvatsku pretvaraju u nepostoje─çi svijet u kojemu sve vrvi od fa┼íizma i usta┼ía, premda njih nema vec 66 godina. Uvijek ─çe tra┼żiti te kape na koncertima, sportskim priredbama, privatnim zabavama, oslu┼íkivat ─çe ┼íto tko pjeva i uvijek ─çe pisati o "tamnoj pro┼ílosti" pojedinaca, skupina, naroda, a ti─çe se, misle oni, svih - nas. Oni ─çe, kako se izrazio jedan od na┼íih suradnika Davor Domazet Lo┼ío, dok su ┼żivi saditi usta┼íki kupus kako bi imali ┼íto brstiti. Zato ─çe usta┼íkih kapa uvijek biti, ─Źak i kad ne bude vi┼íe onih koji su pod tom kapom odlazili u rat za slobodnu Hrvatsku, a ne za kasniji Paveli─çev re┼żim, ─Źak i kad ne bude vi┼íe onih koji budu htjeli stavljati te kape na glavu. Ovakvi ─çe komesari proizvoditi kape, montirat ─çe ih na tu─Ĺe ili stavljati na svoje glave te ─Źiniti sve da ta njihova metafizi─Źka Hrvatska nikad ne prestane egzistirati jer samo takva Hrvatska daje im nadu da ─çe ova stvarna Hrvatska jednom nestati. I nikad ne ─çe imati mira sve dok Sava i Drava teku i Dunav ne gubi snagu, a more sinje govori svijetu da svoj narod - Hrvat ljubi!

Ivica Marija─Źi─ç
Hrvatski list

26.05.2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU