Etički osuđujemo Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba za njegovu sramotnu iskandaloznu odluku, javno objavljenu 31. siječnja 2019. godine, da će Medalju grada Zagreba dodijeliti Budimiru Lončaru „za izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU.“
Apsurdno je da bi se najveće priznanje glavnog grada Republike Hrvatske dodijelilo osobi koja je bila najžešći protivnik demokratskog osamostaljenja i suverenosti Republike Hrvatske.
„Budimor Lončar za svoja nedjela etički je osuđen od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta 18. travnja 2015. godine i to :
1. Što je izjavivši da je on za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku, ostao služiti Miloševićevu režimu sve do poslije razaranja Vukovara,
2. Što je prema tvrdnjama mještana Preka na otoku Ugljanu, kao šef OZN-e, bio „gospodar života i smrti“ i bio je odgovoran za mnoge zločine,
3. Što je u diplomatskoj službi nastavio obavljati udbaške dužnosti - rukovodio odjelom za vanjske poslove za „praćenje neprijateljske djelatnosti u inozemstvu“, službe koja je naručivala ubojstva u čemu je pobijeno najmanje 80 Hrvata u svijetu,
4. Što je u svojoj „Izjavi o Jugoslaviji“ proglasio republike koje traže odcjepljenje “nesposobnim za demokraciju i bilo kakav civilizacijski pomak“ prikazujući Jugoslaviju kao održivu,
5. Što je branio vojnu agresiju JNA na Hrvatsku tvrdeći da je kretanje JNA po Hrvatskoj „bilo normalno razmještanje snaga“,
6. Što je 25. rujna 1991. godine, u vrijeme najžešće agresije Srbije i JNA na Hrvatsku, na poticaj Britanske vlade ishodio da Vijeće sigurnosti UN donese rezoluciju 713 o embargu na oružje za Jugoslaviju, koji je štetio isključivo Hrvatskoj,
7. Što je kao savjetnik dvojice predsjednika RH Stjepana Mesića i Ive Josipovića, usmjeravao vanjsku politiku Hrvatske prema Beogradu i Londonu, nesvrstanima i Balkanskoj regiji, protivno hrvatskim nacionalnim interesima,
pa se zbog svega toga Budimir Lončar etički osuđuje za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa“.
Ova je etička osuda dostavljena nadležnim istražnim i pravosudnim organima Republike Hrvatske ali bez ikakva učinka. Bila je objavljena i u knjizi: „Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika“, HNES, Zagreb, 2015.
U našim naporima da Republika Hrvatska ostvari obranu svog povijesnog prostora i ostvari međunarodno priznanje republike hrvatske najžešći je protivnik bio Budimir Lončar. On je uvijek bio na protuhrvatskoj strani, na onoj Miloševića. Njegov je najveći krimen uvođenje embarga na oružje. Za svaku smrt i ranu do koje je došlo u obrani zemlje, u Domovinskom ratu, stoga što nismo imali adekvatno oružje zarana, predstavlja ratni zločin. Ili, kako je to reko naš član HNES-a Mario Filipi, hrvatski dragovoljac i stopostotni ratni vojni invalid: „Nema goreg zločina nego poslati ljude u bitku bez oružja.“
Lončar se nikada nije pokajao i molio oprost. Naprotiv, nastavio je s arogantnim projugoslavenskim ponašanjem.
Zbog svega ovoga izjavljujemo da je Milan Bandić u ovoj svojoj odluci izazvao zgražanje,, razočaranje i užasnutost hrvatske javnosti. Pozivamo vijećnike Skupštine grada Zagreba i hrvatsku javnost da spriječe ovu nerazboritu i opasnu odluku gradonačelnika Milana Bandića.
Za Hrvatsko nacionalno etičko sudište:
Prof. emeritus Zvonimir Šeparović
Dr dr.h.c. Nikola Debelić
Prof. Josip Jurčević
Dr. Zdravko Tomac
Nevenka Nekić, prof. književnica
Zorica Gregurić, Vukovarska braniteljica
Damir Borovčak, publicist
Mario Filipi, stopostotni invalid DR
Marito Mihovil Letica, publicist
Miroslav Papić, dipl. ing.
Zvonimir Zorić Zorko, preživjeli s Bleiburga
Prof. Stjepan Razum
|