Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

GENETI─îKO PODRIJETLO HRVATA     (28.02.2011.)

NA┼áA ISTRA┼ŻIVANJA POTIRU NA┼áTIMANU BALKANSKU GENETIKU


Knjiga Geneti─Źko podrijetlo Hrvata; etnogeneza i geneti─Źka otkri─ça (vlastito izdanje, 2003., i drugo izdanje: Slobodna Dalmacija, 2005.), autora dr. sc. Ivana Juri─ça, profesora Agronomskog fakulteta Sveu─Źili┼íta u Zagrebu, kojoj je predgovor napisao Dragan Primorac, ne samo svojom nakladom (sveukupno tiskana u 20.000 primjeraka), u stru─Źnoj je i politi─Źkoj javnosti pobudila iznimno zanimanje.

Naime, glede prijepornih pitanja hrvatske nacionalne identifikacije, kada je sve ve─ça va┼żnost genetike, ta je knjiga postala nezaobilazno ┼ítivo. S tim u svezi, autor ra┼í─Źlanjuje zlouporabu genetike u geopoliti─Źkoj ustrojbi imaginarnog "Zapadnog Balkana". O tim nekim pitanjima i prijeporima razgovarali smo s autorom koji je najavio novu knjigu.


Po─Ĺimo ipak od "┼íoka─Źke genetike". Naime, Vi ste u Godi┼ínjaku (za 2007. godinu) ogranka Matice hrvatske Vinkovci nedavno objavili rad o "geneti─Źkom podrijetlu vinkova─Źkih ┼áokaca". Za┼íto ba┼í ┼áokci i ┼íto nam bitno pokazuju rezultati tih istra┼żivanja?

U okviru mogu─çnosti "Genographic projecta", koji provodi National Geographic uz pomo─ç zaklade obitelji Waitt, istra┼żujem regionalne geneti─Źke razlike unutar Hrvatske BiH. Me─Ĺu uzorcima, koje sam slao na analizu u SAD, bilo je dosta uzetih od zagreba─Źkih ┼áokaca podrijetlom iz isto─Źne Slavonije. Ja sam ┼áokac. Svi moji mu┼íki predci su tako─Ĺer ┼áokci, pa me je zanimalo kojih su haplotipova.

To sam rekao vodstvu Udruge "Vinkova─Źki ┼íoka─Źki rodovi" koji su poduprli inicijativu da se s podru─Źja biv┼íe op─çine Vinkovci uzimaju i analiziraju dodatni uzorci. ┼áto se bitno otkrilo?

Po strukturi haplotipova ti su uzorci sli─Źni uzorku iz cijele Hrvatske u kapitalnom radu Ornele Semino i suradnika (me─Ĺu njima su bili Mladen Marciki─ç i Dragan Primorac), ┼íto je objavljen u presti┼żnom ameri─Źkom ─Źasopisu Science (2000.). Naime, i kod analiziranih ┼áokaca najznatnije je zastupljen "hrvatski" haplotip Eu7 (44,4%). Ipak je bitno iznena─Ĺenje glede manjeg udjela "slavenskog" haplotipa Eu19 (17%.) i to u "srcu Slavonije", koji je u uzorku iz cijele Hrvatske iznosio oko 29%. I preliminarni rezultati s ostalih regionalnih podru─Źja uglavnom su sukladni nalazima Science (2000.). Ina─Źe, rezultate cjelovitih istra┼żivanja planiram objaviti u novoj knjizi, negdje prije ljeta 2009. godine.


Kad je rije─Ź o uzorcima, u raspravama se ─Źesto povla─Źi pitanje njihove veli─Źine, i to ne samo kod laika. Naime, i ugledni Miroslav Radman i Ivan ─Éiki─ç, glede rada u ─Źasopisu Science, upozori┼íe "da se na osnovi analize Y-kromosoma samo 58 mu┼íkaraca ne mogu izvesti znanstveni zaklju─Źci o neslavenskom podrijetlu Hrvata". U ─Źemu je problem?


Kritika je bila posve proma┼íena, jer je biometrijski nedopustivo uspore─Ĺivanje s na─Źinom uzorkovanja i veli─Źinom uzoraka kod prognoziranja rezultata izbora. Ne uva┼żava se ─Źinjenica da je veli─Źina uzorka u biometrici dio formula i op─çenito sustava u kojem se zna kod koje veli─Źine uzorka se mogu donositi zaklju─Źci. Da bismo ustanovili je li netko bijelac ili crnac, treba li nam ve─çi uzorak od jedan. U svezi s tim, u sredi┼ínjem je Dnevniku HRT-a, antropolog Pavle Rudan posve opovrgao Radmanove optu┼żbe, tj. "da su na daleko ve─çem uzorku (vi┼íe od tisu─çu uzoraka) potvr─Ĺeni rezultati dr. Primorca objavljeni u ─Źasopisu Science". Zanimljivo je da je pritom u Jutarnjaku Rudan zaradio epitet "jednog novope─Źenog akademika koji je 30 godina svojega znanstvenog rada ┼żrtvovao kako bi u jednom trenutku podr┼żao kvazi teoriju jednog hrvatskog ministra".


Oko Va┼íe knjige na stranicama Vjesnika vodila se ┼żestoka rasprava izme─Ĺu vas i prof. Pavla Rudana. U ─Źemu je problem i kakav je rezultat te polemike?


Prije svega, polemika je zapo─Źela na nimalo uobi─Źajen, da ne ka┼żem skandalozan na─Źin. Naime, u Vjesniku je objavljen razgovor povodom moje knjige koju je istodobno, kao neoprostivu "kontroverzu", na istoj stranici doslovce "sasjekao" prof. Pavle Rudan. Tijekom polemike posebno mi je zamjerao, ┼íto, "analiziraju─çi objavljene rezultate tu─Ĺih istra┼żivanja Science, 2000., prikazanih na samo 58 stanovnika Hrvatske (Hrvata)", neozbiljno pi┼íem o "geneti─Źkom podrijetlu Hrvata". Daleko od toga da je ta djelo bilo savr┼íeno. Ipak, posebice glede krunskoga prigovora oko "neozbiljna" uzorka (kojeg je kasnije velikodu┼íno potvrdio), knjiga je, kako sam odgovorio, "izdr┼żala povr┼ínu i neopravdanu kritiku profesora Rudana". S obzirom na "zahtjevnost predmeta", takvoj je raspravi prije bilo mjesto u stru─Źno-znanstvenoj periodici, nego u novinama. Me─Ĺutim, i to je bilo vi┼íe nego korisno, jer se iza Rudanove "brzine i ┼żestine" ubrzo razotkrio background prijepora.


S tim u svezi indikativna je u polemici Va┼ía upozorba glede pogrje┼íne diversifikacije "hrvatskog" haplotipa Eu 7. O ─Źemu je rije─Ź?


U jednom objavljenom radu (Europan Journal of Human Genetics, 2003.), ┼íto je proiza┼íao iz Rudanova projekta, pogrje┼íno je prikazano da je "hrvatski" haplotip Eu7, ozna─Źen markerom M170 nastao mutacijom iz markera M9. U tome slu─Źaju Eu7 bi nastao u sredi┼ínjoj Aziji i pristigao bi u Hrvatsku iz smjera kojim je pristizao "slavenski" haplotip Eu19. Da su rezultati Rudana bili to─Źni moglo bi se re─çi da su "hrvatski" haplotip Eu7 i "slavenski" haplotip Eu19 geneti─Źki vrlo bliski, ┼íto bi imalo zna─Źajne implikacije u tuma─Źenju etnogeneze Hrvata. Kako se radilo o neoprostivo velikoj pogre┼íci (┼íto se, dodu┼íe, poku┼íala svesti na "tiskarsku gre┼íku"), ona je bila nu┼żno ispravljena u idu─çem broju spomenutog ─Źasopisa. Iako sam o tome upozorio novinara Vjesnika, koji je sa mnom vodio razgovor, niti on, a jo┼í manje prof. Rudan, nisu imali potrebe o tome izvijestiti ─Źitatelje.


Kako to da ste za Eu7 prisvojili hrvatski naziv - prof. Rudan dr┼żi da to "nijedan ozbiljan znanstvenik ne bi prisvojio". U ─Źemu je prijepor?


Osim Rudana, i u Zarezu sam upozoren da nisam odolio zovu nacionalizma pa sam eto Eu7 nazvao "hrvatskim" imenom. No, po─Ĺimo od nekih tvrdih ─Źinjenica. Sada je dosta detaljno poznat razmje┼ítaj haplotipova, odnosno haplogrupa u Europi i nema dvojbe da je na podru─Źju Hrvatske i Bosne i Hercegovine najve─ça koncentracija Eu7, odnosno haplogrupe I. Ako se naziv daje po haplotipu kao biolo┼íkoj zna─Źajci i po narodu kojem je taj haplotip najve─ça zna─Źajka, uzimaju─çi u obzir s kojeg podru─Źja se taj haplotip ┼íirio, onda se Eu7 mo┼że nazvati samo hrvatskim imenom. Ako se primijeni kriterij da se ime daje po narodu unutar kojega je najve─çi broj pojedinaca s nekim haplotipom, onda je najve─çi broj onih koji nose Eu7 me─Ĺu Nijemcima i Rusima. Ali taj kriterij nije biolo┼íki prihvatljiv, jer recimo kada bi Kinezi imali Eu7 (3%), onda bi se po tim kriterijima trebao zvati kineskim, iako taj haplotip ne bi bio va┼żna zna─Źajka Kineza. Ukratko, postalo je o─Źito da je Eu7 najve─ça biolo┼íka zna─Źajka Hrvata i nema podataka koji bi dokazali da postoji neki drugi narod kojemu je taj haplotip toliko velika biolo┼íka zna─Źajka. Osobno mislim da je dobro ┼íto sam Eu7 nazvao hrvatskim imenom, a ┼íto ponetko takvo ime ne podnosi - to je njegov problem.


Najavlju─çi da se u njegovu institutu provode geneti─Źke analize svih populacija "zapadnog Balkana" (rije─Ź je o ex-Jugoslaviji po formuli "minus Slovenija plus Albanija"), Rudan je slavodobitno upozorio da ─çe "mnogi biti iznena─Ĺeni". U ─Źemu je bilo to iznena─Ĺenje?


Vi┼íe puta spomenuti rezultati istra┼żivanja Semino i dr. (2000.), kojima su ina─Źe posve sukladni prvotni rezultati "Rudanove ekipe" (2003.), stubokom se razlikuju od "iznena─Ĺuju─çih" rezultata istra┼żivanja u radu "Rudanove ekipe" (2005.). Naime, od ranijih 25% sada je "slavenski" udio kod Hrvata sko─Źio na 34%, dok se raniji "hrvatski" (dinarski) od polovi─Źnog 48% snizio na jednotre─çinski 33%. Ukratko, u tom "balkanski" usmjerenom radu (┼íto se posebice vidjelo i u TV-seriji "Genetsko podrijetlo Hrvata"), sada je zaklju─Źeno da su Hrvati ipak i po genetici ve─çinom Slaveni. Me─Ĺutim, ako se uzmu u obzir sve dosada┼ínje analize takav zaklju─Źak nije mogu─ç, jer me─Ĺu Hrvatima najve─çi je udio "hrvatskog" haplotipa Eu7, odnosno haplogrupe I. Tu haplogrupu u najve─çem postotku sre─çemo na podru─Źju nastanka srednjovjekovne hrvatske dr┼żave, a drugi narod koji tu haplogrupu ima u velikom postotku su Bo┼ínjaci. Ostali balkanski narodi - Slovenci, Srbi i Albanci - imaju tu haplogrupu znatno manje. U literaturi nisam na┼íao podatak o udjelu toga haplotipa me─Ĺu Crnogorcima. Znakovito je da i u Rudanovu "balkanskom" istra┼żivanju Crnogorci nisu bilo posebno analizirani, ako nisu ve─ç iskazani me─Ĺu Srbima, ┼íto onda otvara nova pitanja i mogu─çe manipulacije.

 

GEN - SKUPINE

Srednja Europa

Zap. Balkan

Primorac (2000.)

Rudan (2003.)

Rudan  (2005.)

Prahrvatska: Eu7

(indoarijski Dinarci)

 

45

 

48

 

32

balto-slavenska: Eu19

(isto─Źni Europljani)

 

29

 

25

 

34

Prakeltska: Eu18

(zapadni Europljani)

 

10

 

7

 

16

afro-hamitska: Eu4

(Pramediteranci)

 

7

 

5

 

6

Prasemitska: Eu10

(Levantinci)

 

5

 

6

 

5

avarsko-tatarska; Eu16

(Srednjoazijci)

 

2

 

1

 

2

 

Tablica 1: Usporedna prikazba srednjo-europske i zapadno-balkanske genetike Hrvata (Ivan Biondi─ç, 2007.)


Kako su se Hrvati, kao nekad po crti filogije "od Sutle do Vardara", sada i pomo─çu genetike, o─Źito u "igri bez granica", na┼íli u ju┼żnoslavenskom/zapadnobalkanskom imaginariju?


Do takva spektakularna premje┼ítanja moglo je do─çi samo izborom uzorka i na─Źinom definiranja "balkanskih" populacija. U tom radu spojeni su uzorci iz raznih istra┼żivanja: uzet je jedan cjeloviti, ranije objavljeni uzorak poznate veli─Źine, zatim "povoljni" dio drugoga objavljenog uzorka poznate veli─Źine a onda dodana nova 22 uzorka. Struktura dodanih uzoraka je ─Źudna, rekao bih nemogu─ça ako se uzorci uzimaju ispravno. Osim toga, uzeti uzorci samo su iz jednog dijela populacije, ┼íto se ne mo┼że smatrati ispravnim uzimanjem uzorka. Naime, izostavljani su uzorci iz Splitsko-dalmatinske, ┼áibenske, Zadarske i Li─Źko-senjske ┼żupanije (dakle, podru─Źju nastanka srednjovjekovne hrvatske dr┼żave), ┼íto je nu┼żno utjecalo se na rezultate pa time i na zaklju─Źke. Dakako, problem je i u tomu ┼íto se populacije s podru─Źja imaginarne "Zapadnobalkanije", iz kojih su uzeti uzorci, nejasno definiraju a na osnovi rezultata nedefiniranih populacija donose se neutemeljeni, da ne ka┼żem manipuliraju─çi, zaklju─Źci. Netko je ve─ç primijetio da je rije─Ź o "na┼ítimanoj balkanskoj genetici" (┼íto se bjelodano vidjelo u spomenutoj TV seriji), pa sama ta ─Źinjenica, ako bi se radilo o normalnoj i odgovornoj znanstvenoj zajednici, na sva bi zvona alarmirala eti─Źka povjerenstva.


Me─Ĺutim, nakon genetskih rezultata iz BiH, uz ranija (Science, 2000.), Primorac je odlu─Źno podvukao: "treba svakako naglasiti da su Hrvati srednjoeuropski narod (panonskog i mediteranskog uljudbenog kruga - op. a.), kako se ne bi stvarale neke politi─Źke konstrukcije". Pripada li "Rudanova revizija" u te politi─Źke konstrukcije?


Ostaju─çi izvan izravnih geopoliti─Źkih prosudbi, ustalom neke se stvari vide i "iz aviona", radije bih upozorio na odgovornost akademske zajednice. Naime, ─Źinjenica je da su nove geneti─Źke spoznaje za ve─çinu akademaca bile iznena─Ĺenje, posebice ┼íto nisu bile u skladu s na─Źinom kako se uglavnom tuma─Źi identitet Hrvata. Mnogo je onih ─Źiji su rezultati istra┼żivanja postali vi┼íe nego upitni. Kada su se geneti─Źki rezultati po─Źeli razli─Źito tuma─Źiti, i kada su "naturalci" Radman i ─Éiki─ç po─Źeli ideolo┼íki omalova┼żavati istra┼żivanje iz Sciencea (2000.), pojedinci koji malo znaju o genetici, vjerojatno ohrabreni njihovim stajali┼ítima, grubo su i bez argumenata obezvrje─Ĺivali pojedince (posebno Primorca) i "ameri─Źke" rezultate. ┼átovi┼íe, iz posve dnevnopoliti─Źkih (glede geopoliti─Źkog pozicioniranja Hrvatske na "zapadnom Balkanu"), a ne znanstvenih razloga, u to je bio upregnut i britanski ─Źasopis Nature (2005). Naime, u njemu su, kako su javili na┼íi medijski juri┼ínici, akademik Radman tobo┼że ismijao "odvratne rasne teorije ministra Primorca o neslavenskom porijeklu Hrvata", koje je on "┼żelio ugurati u ┼íkolski program, a ┼íto ima potencijalno poguban u─Źinak na me─Ĺuetni─Źke odnose na podru─Źju Balkana". O─Źito je to bio dio pri─Źe o kovanju "Zapadnog Balkana"!


Imaju li nove geneti─Źke spoznaje uop─çe mjesta u nastavnim programima?


Naravno! Nema nikakva razloga ne koristiti geneti─Źke spoznaje i u nastavnim programima, prije svega, povijesti. Uporaba utvr─Ĺenih geneti─Źkih varijabilnosti kao novih izvora za izu─Źavanje etnogenez├ó i povijesti naroda postao je svjetski proces i Hrvatska to ne mo┼że zaobi─çi. Na svom sam fakultetu tako pokrenuo dva nova predmeta: "Povijest poljoprivrde" i "Populacijska genetika", ┼íto su naju┼że vezani uz tematiku knjige Geneti─Źko podrijetlo Hrvata. Mogu─çe je da otpor proizlazi iz straha da ─çe geneti─Źki podatci pokazati: kako su politika i ideologija bile suvi┼íe sna┼żan ─Źimbenik u oblikovanju hrvatske povjesnice i jezikoslovlja. Mo┼żda se to odbijanje mo┼że objasniti i uobi─Źajenim strahom od nepoznatog. Ve─çina u Hrvatskoj poznatijih znanstvenika ostala je rezervirana, tek je manji broj, poput akademika Vladimira Stipeti─ça, rezultate geneti─Źkih istra┼żivanja prihvatio kao prvorazredni izvor za preispitivanje nekih ranijih mi┼íljenja. Situacija se ipak mijenja, jer rezultati ovakvih istra┼żivanja polako ulaze u knjige povijesti, enciklopedije, knjige i skripte za studente i postaju dijelom nastavnih programa na sveu─Źili┼ítima. Na internetu je obilje informacija. Legendarni imperativ "Zaustavite Reuter!", ako igdje, onda je ovdje bez imalo ┼íanse. Uva┼żavaju─çi tako novija geneti─Źka istra┼żivanja, nedavno i skrupolozni profesor Neven Budak svjedo─Źi u svojemu novom ud┼żbeniku: "danas se sve vi┼íi ─Źini da Slaveni nisu prevladavali u onoj mjeri kojoj si je to zami┼íljala ranija historiografija". Sve u svemu, ipak se kre─çe.


Recite nam na kraju, posve ukratko, ┼íto nam omogu─çuju geneti─Źka istra┼żivanja?


Kad je rije─Ź o podru─Źju populacijske genetike, ponajprije, treba naglasiti da genetsko podrijetlo i politi─Źko nastajanje naroda (kao nacije) predstavljaju posve odvojene procese. Me─Ĺutim, politi─Źko (nacionalno) oblikovanje nekog naroda postat ─çe potpunije i jasnije tek kada se zna njegovo geneti─Źko podrijetlo, a tako ─çe biti i s hrvatskim narodom. Dakle, uz druge znanosti, istra┼żivanjem geneti─Źke strukture omogu─çene su realnije prosudbe, ne samo etnogeneze, ve─ç i politogeneze Hrvata. U svezi s tim, upravo je genetika za sva vremena pokopala dogmu etni─Źko-jezi─Źne identifikacije ("jezik = narod"), koja vi┼íe od stolje─ça prije─Źi Hrvate da se oblikuju kao moderna politi─Źka nacija ("politi─Źko hrvatstvo"). Tek kao takva, ostvariv┼íi vlastitu nacionalnu dr┼żavu, naspram prirepka ju┼żnoslavenske/zapadnobalkanske, opstoje─çi na mo─çi iz sebe, Hrvatska postaje samosvojnom sastavnicom (srednjo)europske i svjetske povjesnice. U tom kontekstu, kao arhiv ljudskog roda, poznata i kao "Bo┼żji rukopis", genetika nam pribli┼żuje daleku pro┼ílost i pokazuje da je i doba koje nazivamo pretpovijest i te kako bitno za razumijevanje sada┼ínjosti. ┼átovi┼íe, nije slu─Źajno "buldog" Winston Churchill govorio: "Budemo li ┼íto dalje gledali u svoju pro┼ílost, bolje ─çemo vidjeti ono ┼íto nam slijedi u budu─çnosti."


Razgovaro: Ivan Biondi─ç
Hrvatsko slovo, 24. sije─Źnja 2008. godine

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU