Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši... njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.
Kapetan Karlo (17. stoljeće) -
profesionalni vojnik, pustolov
Reći ću vam koju o čovjeku, Hrvatu, čije znamo samo ime, Karlo, i da je bio profesionalni vojnik. Ne bismo mi o njemu ništa znali, ta bilo je na tisuće hrvatskih profesionalnih vojnika koji su ratovali širom Europe, da nam nije jedan malo poznatiji engleski plemić o Karlu zapisao zanimljivu pričicu.
Naime, engleski plemić John Aubrey (1625. ‒ 1697.) napisao je zabilješke o životima 426 poznatih osoba i među njih uvrstio i jednog Hrvata tog vremena, kapetana Karla. Kapetan KarloŠto je taj Hrvat radio u Engleskoj polovicom 17. stoljeća? Tražio posla, vojničkog posla! A koliko je Hrvata kroz tolika stoljeća pošlo u svijet tražeći posla i slobode! Bila su to vremena puna ratova. Gotovo cijela kontinentalna Europa ratovala je punih 30 godina (1618. ‒ 1648.). Bili su to takozvani vjerski ratovi, ali nije to bilo toliko ratovanje radi Boga, nego radi interesa onih na vlasti i njihove moći. Ništa nova, naravno!
Prije nego što je završio Tridesetogodišnji rat na kontinentu, počeli se Englezi tući između sebe radi vlasti. Jedni za kralja, a drugi protiv. Trajalo je to gotovo deset godina. Naš Karlo, a i mnogi drugi, poslije rata na kontinentu, pošli su tražiti posao u Englesku i ratovali za onog tko ih više plati. Ta nije njima bilo važno tko će pobijediti! I tako je Aubrey čuo o tom našem junačini. Zanimljivo je da odmah u početku svog zapisa Aubrey veli da je Karlo Hrvat, da govori 13 jezika, da je bio časnik na glasu, sposoban i hrabar, nitko se nije usuđivao stati mu na put. Kao dobar konjički časnik, on je također podučavao vojsku onih koji su se borili protiv kralja konjičkim vještinama.
Ali u tom opisu zanimljiva je priča koja je kružila među engleskim vojnicima da je kapetan Karlo „tvrdokožac“; da mu puščano zrno ne može probiti kožu. Aubrey donosi i imena očevidaca koji su vidjeli kako ga je netko napucao, a naboji su samo probili Karlovu košulju i odbili se od njegova tijela. Svi su htjeli doznati kako to može biti, kakve tajne taj Hrvat skriva, kakvi su to ljudi koji dolaze iz Hrvatske. Pisac veli da se ipak Karlo nekom prijatelju povjerio i otkrio mu tajnu. Rekao mu je da u hrvatskim gorama, gdje je on rođen, postoji jedna trava od koje majke prave čaj i daju sinovima, i vremenom im otvrdne koža tako da je puščano zrno ne može probiti. Možete li zamisliti našeg Karla kako i sam podržava i širi takve glasine, pa naravno da će ga se još i više bojati!
Što je s Karlom na kraju bilo, ne znamo. Izgleda da su ga ipak Englezi pogubili, jer se nije uklapao u njihovo „uštirkano“ društvo. Završio je u tuđoj zemlji, kao na tisuće drugih Hrvata kroz stoljeća.
Drugi Englez, Charles Underhill, na osnovi tog kraćeg teksta iz 17. stoljeća napisao je roman, naslovljen Captain Fantom / Kapetan pustolov, koji je tiskan 1978. god.
Na kraju, kapetan Karlo polovicom 17. stoljeća u dalekom svijetu glasno i jasno izjavljuje da je Hrvat i John Aubrey o njemu piše kao Hrvatu, ne dodaje nikakva tumačenja tko su Hrvati i gdje je Hrvatska. Znači da se ipak tad znalo tko su Hrvati i gdje im je domovina. Ne treba nikada skrivati tko smo, što smo i odakle smo! Jesmo li „tvrdokošci“, to je druga stvar. Možda smo više tvrde glave, nego kože! Ali kakvi smo da smo, Hrvati smo!
dr. Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017./ hkv.hr
Priredila Dunja Gaupp
|
