Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

EUROPSKA UNIJA NE ─ćE JO┼á DUGO PRISTAJATI NA TZV. MALE JEZIKE

Razgovor, Milan Nosi─ç, jezikoslovac

Gospodine Nosi─çu, za promicanje hrvatskoga jezika i kulture u svijetu ovogodi┼ínju nagradu su dobili njema─Źki slavist Leopold Auburger te ruski kroatist Artur Bagdasarov, autori ─Źije je hrvatske naslove objavila Va┼ía nakladni─Źka ku─ça Maveda. Auburger u prevedenoj knjizi "Hrvatski jezik i serbokroatizam" tvrdi da je hrvatski knji┼żevni jezik uvijek bio poseban knji┼żevni jezik koji je od po─Źetka 19. st. do stvaranja slobodne hrvatske dr┼żave pra─çen serbokroatizmom. Kakva je recepcija te knjige u stru─Źnoj i ┼íiroj javnosti?

Ako se hrvatski knji┼żevni jezik prati od Ba┼í─çanske plo─Źe do danas, nedvojben je zaklju─Źak da je hrvatski jezik uvijek bio poseban jezik.

Od konca 11. do sredine 19. st. Na hrvatskom (─Źakavskom, ┼ítokavskom i kajkavskom) nastala su brojna djela pa kad se ta rukopisna i knji┼żna djelatnost usporedi s takvom djelatno┼í─çu u drugih slavenskih naroda, onda je tako─Ĺer nedvojben zaklju─Źak da toliki broj vrijednih djela nema nitko od slavenskih naroda u tom razdoblju. Hrvati su nakon 1102. stalno bili pod vla┼í─çu stranih zavojeva─Źa koji su nametali svoj jezik (mleta─Źki, ugarski, njema─Źki, turski, talijanski). Sustavno nametanje Hrvatima srpskoga jezika inicirali su Ilija Gara┼íanin i Vuk Karad┼żi─ç u 19. st. tvrde─çi da su Hrvati zapravo Srbi katoli─Źke vjere. Od po─Źetka 19. st. vo─Ĺena je iz Beograda takva jezi─Źna politika kojoj je cilj bio nametnuti Hrvatima srpski jezik kao razgovorni i knji┼żevni. Ta se politika zasnivala na sustavnoj prisili uporabe srpskih termina i zabrani i potiskivanju iz uporabe hrvatskih termina. Nakon stjecanja hrvatske neovisnosti po─Źetkom 90-ih godina pro┼íIog stolje─ça hrvatski knji┼żevni jezik se mo┼że napokon nesmetano razvijati.

Auburgerova knjiga je odmah nakon objavljivanja imala brojne pozitivne ocjene pa ju je jedan zagreba─Źki nakladnik odlu─Źio tiskati u hrvatskom prijevodu. Dogovori s autorom i njema─Źkim izdava─Źem su poodmakli, a onda je izdava─Źu netko pri┼íapnuo da knjiga nije vrijedna pa su od tiskanja odustali i ne ispri─Źav┼íi se autoru. Na prijedlog akademika Stjepana Babi─ça knjigu smo preveli i objavili u Rijeci u┼íav┼íi tako u financijski rizik jer je Ministarstvo kulture za tisak te knjige odobrilo samo 10.000 kuna, a Ministarstvo znanosti 36.000 kuna ┼íto je tre─çina njene proizvodne cijene. Auburgerovu knjigu bi trebala posjedovati svaka hrvatska knji┼żnca, kojih u Hrvatskoj ima vi┼íe od 300, a Ministarstvo kulture je za te knji┼żnice otkupilo samo 20 primjeraka. U stru─Źnim i znanstvenim krugovima u Hrvatskoj i inozemstvu za tu knjigu se zna pa je akademik Leopold Auburger zaslu┼żio nagradu koju mu je dodijelila Ina za promicanje hrvatske kulture u inozemstvu.

Me─Ĺu naslovima koje je objavila Va┼ía ku─ça jest i knjiga "Hrvatski knji┼żevni jezik i njegova norma" Artura Bagdasarova, kroatista iz Moskve, autora koji sustavno prou─Źava hrvatski jezik i njegovu povijest te svojim radom daje bitan doprinos - ne samo inozemnoj, ve─ç i kroatisfici u Hrvatskoj. Nakladnik ste i urednik mnogih naslova s podru─Źja jezikoslovija. Koliko Ministarstvo kulture prepoznaje i podupire rad takvih autora i nakladni─Źkih projekata?

Moskovski kroatist Artur Bagdasarov studirao je filologiju u Petrogradu i odlu─Źio se baviti hrvatskim jezikom ┼íto je prava rijetkost u Rusiji u kojoj su navikli sve jezike na ┼ítokavskim prostorima smatrati jednim jezikom. Njegova knjiga "Hrvatski knji┼żevni jezik druge polovice 20. stolje─ça" jest knjiga o razlikama izme─Ĺu hrvatskoga i srpskoga jezika, i to na svim gramati─Źkim razinama: morfonolo┼íkoj, sintakti─Źkoj, leksi─Źkoj i semanti─Źkoj. Navedenu knjigu smo preveli i objavili u Rijeci. I tu bi knjigu trebala imati svaka hrvatska knji┼żnica (gradska, ┼żupanijska, fakultetska, ┼íkolska...). Knji┼żnice uglavnom ne imaju novaca za kupnju, a Ministarstvo kulture otkupilo je za narodne knji┼żnce samo 20 primjeraka navedene knjige.

Zanimljivoje da je to ministarstvo u istom ciklusu otkupilo 300 primjeraka posljednje zbirke nedavno preminule Vesne Parun ┼íto dovoljno govori o kriterijima otkupa. Ministarstvo znanosti jo┼í nije ni objavilo natje─Źaj za potporu tiskanju znanstvenih knjiga u 2010., i vjerojatno ga ne ─çe ni objaviti. Ministarstvo kulture podupire tiskanje novih knjiga, kao i Ministarstvo znanosti, ali i jedno i drugo to radi naopako. Za do bivanje potpore od Ministarstva kulture dovoljno je ispuniti jedan formular s osnovnim podatcima o knjizi, autoru, izadava─Źu, prevoditelju i uredniku, Ministarstvo znanosti tra┼żi jo┼í i rukopis i dvije pozitivne recenzije. Kriteriji potpore i otkupa knjiga veoma su proizvoljni, ┼ítovi┼íe podlo┼żni su i vanjskim intervencijama preko osoba koje su stranke instalirale u navedena ministarstva.

Ni jedno ni drugo ministarstvo ne bi trebalo davati potporu za nevi─Ĺeno djelo nego na osnovi ocjene kompetentnih stru─Źnjaka otkupljivati najkvalitetnije tiskane knjige za gradske, ┼żupanijske, ┼íkolske, fakultetske i sveu─Źili┼íne knji┼żnice. Kad bi se tako radilo, ne bi se doga─Ĺalo da ministarstva sufinanciraju knjige problemati─Źna sadrzaja i pismenosti. I jo┼í ne┼íto, u Hrvatskoj se ne zna, kao npr. u Francuskoj, kolika je ukupna naklada odre─Ĺene knjige i svih knjiga, a zna se, npr., koliko ima krava koje daju mlijeko. U Hrvatskoj, kao nigdje drugdje u Europi, postoji zakon koji regulira cijenu knjige, iako se zna da je knjiga roba dok se ne proda, a blago kad ju se procita.

Nedavno je stru─Źna i ┼íira kulturna javnost burno reagirala na materijalnu potporu istog Ministarstva knjizi "Jezik i nacionalizam" Snje┼żane Kordi─ç u kojoj zastupa tezu da su hrvatski i srpski jedan "policentri─Źni standardni jezik", odnosno teze suprotne naporima kroatista i Ustavu Republike Hrvatske?

Ne postoji policentri─Źan standardni jezik jer bi to zna─Źlo da ─Źetiri susjedne dr┼żave (Bosna i Hercegovina, Cma Gora, Hrvatska i Srbija) imaju isti jezik, ali s varijantama. Bez obzira na to kolike su raziike me─Ĺu varijantama, svaka varijanta je poseban standardni jezik. Kad to ne bi bilo tako, onda bi bugarski i makedonski, ukrajinski i rusinski, ─Źe┼íki i slova─Źki, ruski i bjeloruski, danski i norve┼íki, azerski i turski... bili policentri─Źni standardni jezici jer imaju puno zajedni─Źkih elemenata. U hrvatskom ustavu pi┼íe daje slu┼żbeni jezik hrvatski, a u srpskom ustavu daje srpski. Ne vjerujem da to Snje┼żani Kordi─ç nije poznato, pa i drugima koji misle kao ona. Nastojati o┼żivjeti ne┼íto ┼íto je ve─ç dvadeset godina mrtvo, uzaludan je posao.

Na tu je knjigu, sudeći prema medijima, iznimno pozitivno reagirala javnost bivše Jugoslavije, te poneki u Hrvatskoj, ali zanimljivo je da se malo hrvatskih jezikoslovaca odredilo prema tomu. Zašto? Izravan je bio opet A. Bagdasarov, a i L. Auburger o serbokroatizmu govori kao o "nekromancij".

To ┼íto su na knjigu "Jezik i nacionalizam" pozitivno reagirali uglavnom u srbijanskim medijima govori samo o tom da bi oni tamo htjeli da opet bude kako je bilo, a to je pak nemoguce. Be─Źki, Novosadski i Zagreba─Źki dogovor vi┼íe se ne ─çe ponoviti. Bilo je reakcija hrvatskih jezikoslovaca u hrvatskim glasilima koja nisu u vlasni┼ítvu stranih gazda, tako─Ĺer i na internetu (internacionalnoj mre┼żi). Najbolja reakcija na knjigu "Jezik i nacionalizam" S. Kordi─ç jesu knjige "Hrvatski jezik i serbokroatizam" L. Auburgera i "Hrvatski knji┼żevni jezik i njegova norma" A. Bagdasarova. Treba sve tri knjige pro─Źitati, usporediti ih i spoznati istinu, a istina je na strani Auburgera i Bagdasarova.


┼áto biste istaknuli, uz izdava┼ítvo i ideologizaciju, kao glavne probleme u tretmanu hrvatskoga jezika od istra┼żivanja, predstavljanja jezi─Źne kulture, pravopisa...

Hrvatski jezik je nacionalni jezik svih Hrvata, on je komunikacijski jezik ne samo Hrvata nego i svih koji se njime slu┼że u Hrvatskoj i izvan nje. Hrvatski jezik je standardni u mjeri u kojoj su standardni i svi drugi jezici. Hrvatski jezik je normativno ure─Ĺen jezik u visokom postotku jer ima rje─Źnike, gramatike, pravopise, enciklopedije, leksikone, ud┼żbenike... U hrvatskom jeziku kao i u svakom drugom jeziku postoje odre─Ĺene nepravilnosti koje ─çe biti otklonjene kad ih se spozna.
Npr. sve do nedavno nije bilo grafijske razlike izme─Ĺu glagolskoga priloga slijede─çi i pridjeva sljede─çi, izme─Ĺu imenice svjetio i pridjeva svijetio, izme─Ĺu imenice mjesto i priloga umjesto, izmedu prijedloga pored i priloga osim... Jo┼í i danas se rabe rije─Źi nazo─Źan, nazno─Źnost nazo─Źiti bez vokala u ispred konsonanta z (slovenski: navzo─Źen, navzo─Źnost, navzo─Źiti), hrvatski bi trebalo biti: nauzo─Źan, nauzo─Źnost, nauzo─Źiti, jer u hrvatskom postoji nauz- koji potje─Źe od navz- (npr. nauzgor).

Obnovili ste 1993. Hrvatsko filolo┼íko dru┼ítvo u Rijeci te u njegovu okviru od 1995. organizirate me─Ĺunarodni skup slavista na kojem sudjeluju brojni ugledni jeztkoslovci... Koji su mu ciljevi i najve─çi dosezi? Objavljujete i ure─Ĺujete ─Źasopis Rije─Ź.

Hrvatsko filolo┼íko dru┼ítvo, za raziiku od Matice hrvatske, nije bilo zabranjeno nego je zbog bojazni od progona ─Źlanova prestalo djelovati. Rad rije─Źkoga ogranka obnovili smo 1993. i objavili 48 knjiga i 12 godi┼íta ─Źasopisa Rije─Ź. Svake godine od 1995. naovamo organizirali smo redovite me─Ĺunarodne skupove slavista na kojima je sudjelovalo i do 150 hrvatskih i inozemnih filologa koji se bave slavistikom. Skup je bio pozivni pa su u njegovu radu sudjelovali slavisti iz svih slavenskih zemalja, uvijek su bile obra─Ĺivane ─Źetiri okvirne teme, dvije jezi─Źne i dvije knji┼żevne, ali su referenti mogli referirati i o temama izvan zadanih. Svi slavenski jezici su bili jezici referiranja pa je svatko referirao na svojem jeziku, a u raspravi je dolazila do izra┼żaja ─Źinjenica da se Slaveni me─Ĺusobno razumiju bez ve─çih pote┼íko─ça.
Sve referate s tih skupova, a i druge, objavijivali smo u ─Źasopisu Rije─Ź, ─Źasopisu za slavensku filologiju, jedinom ─Źasopisu takve vrste u Hrvatskoj. U njem su ─Źlanci objavljivani na svim slavenskim jezicima, tako─Ĺer i na drugima ako se je radilo o slavenskoj problematici. Uredni┼ítvo ─Źasopisa je me─Ĺunarodno (Rijeka, Mostar, Zagreb, Skoplje, Ljubljana, Prag, Bratislava, Krakov, Gdanjsk, Kijev i Moskva).
Zbog novoga zakona o identifikacijskom broju bili smo primorani 2008. ogranak pretvoriti u samostalnu udrugu pod nazivom Hrvatsko filolo┼íko dru┼ítvo Rijeka. Nastavili smo organizirati skupove slavista i izdavati ─Źasopis. Sve na┼íe aktivnosti ovise o financijskoj pomo─çi Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, u manjoj mjeri ┼żupanije i grada. Ove godine Ministarstvo kulture je prestalo financirati na┼í me─Ĺunarodni skup slavista, tako─Ĺer i ─Źasopis Rlje─Ź, Ministarstvo znanosti je znatno smanjilo sredstva potpore za skup i ─Źasopis, tako─Ĺer i ┼żupanija i grad pa su to razlozi za┼íto vi┼íe ne ─çemo organizirati skup i izdavati ─Źasopis, i jedno i drugo ─çemo "ugasiti".

Predmet Va┼íega u┼żega znanstvenoga zanimanja jest onomastika. Autorom ste brojnih ─Źlanaka te vi┼íe knjiga o hrvatskoj antroponimiji, toponimiji, itd. Kakvo je stanje u tom segmentu jezika i kulture danas? Javnost se pita, uz ostalo, i za┼íto je takvo stanje s krematonimima, javnim nazivima koji su u velikom postotku strani...Postoji li na─Źin da se stanje pobolj┼ía i kako?

Kad se usporedi stanje javne pismenosti u Hrvatskoj i Sloveniji, ili pak u Francuskoj, mo┼że se zaklju─Źiti da je u Hrvatskoj visok stupanj javne nepismenosti. U sredstvima javnoga komuniciranja, u tiskovinama i knjigama, u javnim natpisima... mno┼ítvo je odstupanja od pravopisnih i pravogovornih normi hrvatskoga jezika.
Hrvatska mora, kao i Slovenija, utemeljiti pri Vladi Ured za hrvatski jezik i usvojiti Zakon o hrvatskom jeziku, onakav kakav imaju npr. Francuska, ┼ápanjolska, Srbija, Makedonija, Ma─Ĺarska, Slova─Źka, Poljska i dr., te na osnovi toga zakona sankcionirati svako javno odstupanje od normi hrvatskoga jezika. Ovih dana, npr. jedna zagreba─Źka komercijalna televizija reklamira novu tursku seriju "G├╝m├╝s" (tur. g├╝m├╝s - srebro) izgovaraju─çi to kao gumu┼í umjesto gimi┼í. U Sloveniji, koja dr┼żi do svojega jezika, ne ima stranih imena i natpisa, osim imena stranih firmi. U Hrvatskoj ih je toliko da se stje─Źe dojam da je grad Zagreb negdje u Engleskoj. Druge dr┼żave o toj problematici imaju ─Źitave zakone, a u Hrvatskoj o tom govori samo 20. ─Źlanak Zakona o trgova─Źkim dru┼ítvima, i to da mogu biti strana imena, ali iz mrtvih jezika. Nigdje ne pi┼íe koji su to mrtvi jezici, vjerojatno su mislili na latinski koji je zapravo slu┼żbeni jezik Katoli─Źke crkve. lako latinski nitko ne govori na rimskim ulicama, zbog ─Źinjenice da je slu┼żbeni jezik, on nije mrtvi jezik. Nered postoji i na podru─Źju osobnih imena pa ako roditelji djetetu daju ime Snije┼żana, umjesto Snje┼żana, ni┼íta se tu ne mo┼że u─Źiniti zato ┼íto Hrvatska, kao npr. Francuska, ili ─îeska, ne ima popis osobnih imena koja su uskla─Ĺena s normama standardnoga jezika. I na podru─Źju prezimena vlada nered pa tako ako netko upi┼íe da mu je prezime Ami─Ĺ┼żi─ç, umjesto Amid┼żi─ç, ni tu se ni┼íta ne mo┼że u─Źiniti. I u imenima naselja vlada nered jer se npr. gora povrh Zagreba naziva Medvednica (kajkavski), a njen vrh Sljeme (┼ítokavski) umjesto Sleme (kajkavski), s druge strane gore je selo Podsleme (kajkavski). Na podru─Źju Zagreba i bli┼że okolice ima tridesetak toponima koji zavr┼íavaju na -ec (Bliznec, Bor─Źec, Brdovec, ─îrnkovec, ─îernomerec, ─îugovec, ─îulinec, Dankovec, Degidovec, De┼í─Źevec, Dolec, Dragoljinec, Dubec, ─Éur─Ĺekovec, Gra─Źec, Ivanec, Jablanovec, Kraljevec, Ku─Źanec, Miro┼íevec, Novoselec, Oporovec, Oto─Źec, Remetinec, Retkovec, Slanovec, Stenjevec, Svibovec, ┼átefanovec, Te┼íkovec, Vrhovec i Vugrovec), samo ih je sedam koji zavr┼íavaju na -ac (Bukovac, Horvatovac, Jelenovac, Jordanovac, Mihaljevac i Tu┼íkanac), a trebali bi, budu─çi da je to kajkavsko podru─Źje, zavr┼íavati na -ec (npr. Bukovec, a ne Bukovac). U imenima ┼żupanija postoje nepravilnosti pa ona sa sjedi┼ítem u Splitu ima podatak da je dalmatinska, kao da one sa sjedi┼ítem u Dubrovniku, ┼áibeniku i Zadni nisu dalmatinske. Nedaleko od Zagreba postoji selo Hrvatski Leskovac, pridjev hrvatski je dobio zbog Leskovca na jugu Srbije i ┼ítokavski naziv Leskovac umjesto kajkavski Leskovec. Sve te brojne probleme mo┼że rije┼íiti samo Zakon o hrvatskom jeziku i Ured za hrvatski jezik.

Nedavno ste objavili knjigu "Talijanizacija istarskih prezimena". Jezik je bio i ostao iznimno jako sredstvo u postizanju politi─Źkih ciljeva. Kako je to bilo s prezimenima u Istri?

Istrom su, iako je u njoj ve─Źinsko stanovni┼ítvo hrvatsko, sve do 1945. Vladali tu─Ĺinci koji su na podru─Źju jezika i kulture ostavili traga. Vi┼íestoljetna vladavina Mle─Źana donijela je u taj kraj brojne mletacizme. Ti su jezi─Źni i kulturni utjecaji bili nenasilni. U 20. st., kad su Istrom zavladali talijanski fa┼íisti, nasilno je na osnovi zakonskih odredaba provodena talijanizacija istarskih imena i prezimena, s namjerom da se istarski Hrvati na taj na─Źin talijaniziraju i privedu u korpus talijanskoga naroda. Nakon 1945. sva talijanizirana prezimena su mogla biti vra─çena u netalijanizirani oblik, ali na vlastiti zahtjev. Zahvaljuju─çi sa─Źuvanim dekretima danas znamo koja su to prezimena i kakve su promjene na njima izvr┼íene. U talijaniziranih prezimena se ipak vide hrvatski korijeni (Bakar─Źi─ç -Baccarini, ─îrnja - Cergna, Ili─ç - Illi, Korlevi─ç - Corlevi, Margeti─ç - Marghetti, Pavleti─ç - Pauletti, ┼Żani─ç - Zanni, ┼Żili─ç - Zilli...). Talijaniziranjem hrvatskoga prezimena ne mo┼że se postati pripadnik talijanskog naroda, za to je pak potrebno imati vi┼íestoljetne romanske (talijanske) korjene.

Vi ste autor "Rje─Źnika posu─Ĺenica iz turskoga jezika", name─çe nam se danas usporedba s engleskim?

Turci su u nekim hrvatskim krajevima viadali od sredine 15. pa do kraja 19. stolje─ça. Njihova okupacija ju┼żnoslavenskih prostora dovela je do velikih migracija prema zapadu, do izmjene narodne strukture cijelih ju┼żnoslavenskih pokrajina, a njihova vi┼íestoljetna vladavina importirala je u narodne govore i narodne umotvorine brojne turcizme.
Zbog islamizacije odre─Ĺenoga broja podanika u te krajeve su importiran i ne samo vjerski termini nego i osobna imena od kojih su mnoga motivirala prezimena. Mnogim naseljima su Turci dali svoja imena koja su ostala sve do danas.
U "Rje─Źniku posu─Ĺenica iz turskoga jezika" ima vi┼íe od 22.000 turcizama. Kad bi se popisali svi antroponimi i toponimi, taj bi broj bio i ve─çi. Posu─Ĺivanje iz turskoga jezika prestalo je koncem 19. st., posu─Ĺivanje iz srpskoga jezika koncem 20. st., a posu─Ĺivanje iz engleskoga po─Źeloje po─Źetkom 20. st. i ne zna se kada ─çe zavr┼íiti. Francuski jezik ima brane nekontroliranu prodoru anglizama, hrvatski jezik takve brane ne ima. Posu─Ĺivanja rije─Źi iz drugih jezika je uvijek bilo i bit ─çe, samo i tu treba postojati mjera.

Zanima nas polo┼żaj hrvatskoga jezika na me─Ĺunarodnom planu: ovih dana mediji javljaju kako hrvatski jezik postaje 24. slu┼żbeni jezik Europske unije? Je li neupitan me─Ĺunarodni polo┼żaj u Europskj uniji?

Europska unija ne ─çe jo┼í dugo tolerirati uporabu tzv. malih jezika jer im to nije ekonomi─Źno. Na prvom mjestu ─çe biti engleski jer je to jezik euro-ameri─Źke masonerije, financijskih institucija, multinacionalnih kompanija i krupnih kapitalista. Prema tzv. malim jezicima ─çe se postupno razviti isti odnos kakav postoji u Francuskoj, a taj je da postoji samo jedan standardni i slu┼żbeni jezik. Problem nametanja globalizacijskoga engleskoga jezika uo─Źili su ve─ç i u Njema─Źkoj u kojoj kao gljive poslije ki┼íe ni─Źu udruge za za┼ítitu i o─Źuvanje njema─Źkoga jezika. Zbog ekonomi─Źnosti tzv. mali jezici ─çe biti gurnuti na marginu, to ─çe biti sudbina svih pa i hrvatskoga jezika. Ali, ni┼íta na svijetu nije vje─Źno pa ni ta nazovi dr┼żava koja nije pristala da ju blagoslovi pokojni papa Karol Wojtyla.

I na kraju, o ─Źemu najvi┼íe ovisi budu─çnost hrvatskoga jezika?

Kakva ─çe biti budu─çnost hrvatskoga jezika, ovisit ─çe uglavnom o nama samima. Hrvatski jezik je danas u lo┼íijem polo┼żaju nego ┼íto je bio u Jugoslaviji. Ne ugro┼żavaju hrvatski jezik ni srbizmi ni anglizmi nego na┼í nemaran odnos prema vlastitomu jeziku. U hrvatskim osnovnim ┼íkolama hrvatski jezik se u─Źi, a u hrvatskim srednjim ┼íkolama hrvatski jezik se uglavnom ne u─Źi jer je program pretrpan nastavnim jedinicama iz knji┼żevnosti koje se obra─Ĺuju na u┼ítrb jezi─Źnih jedinica tako da se jezika "─Źalabrcne" samo prije pisanja ┼íkolske zada─çe. ─îetiri godine neu─Źenja hrvatskoga jezika dovoljno je da u─Źenici zaborave i ono ┼íto su nau─Źili u osnovnoj ┼íkoli. Tu le┼żi uzrok sveop─çe javne nepismenosti i nemarna odnosa prema vlastitomu jeziku. Svatko pi┼íe i govori kako ho─çe i ne postoje nikakve sankcije za lo┼íe napisanu i izgovorenu rije─Ź. Rje┼íenje je da se hrvatski jezik u ┼íkolama odvoji od knji┼żevnosti i da se prou─Źava sustav jezi─Źnih znakova i jezi─Źnih zakonitosti. I na fakultetima ga treba studirati odvojeno od knji┼żevnosti jer je knji┼żevnost umjetnost, jezik je pak ne┼íto drugo. Jezik se najmanje ostvaruje u umjetni─Źkim djelima, znatno vi┼íe u govoru i sredstvima javnoga komuniciranja. Nemaran odnos prema jeziku postoji jo┼í od hrvatskih vukovaca koji su smatrali da je jezik narodne knji┼żevnosti alfa i omega jezi─Źne umje┼ínosti pa je od tada u gramatikama najvi┼íe primjera iz narodnih pripovjedaka.


Hrvatskomu jeziku najvi┼íe ┼ítete mogu nanijeti Hrvati koji nisu nacionalno osvije┼íteni, oni kojima je svejedno ho─çe li ┼żivjeti u Hrvatskoj ili Zambiji, oni koji lako pristaju da budu tu─Ĺinu sluge, oni kojima je novac jedino mjerilo vrijednosti, oni kojima je Ijep┼íe i dra┼że sve ┼íto je strano. Ipak, dok bude nacionalno svjesnih Hrvata, bit ─çe i hrvatskoga jezika jer je jezik prvi i najva┼żniji element osobnoga i narodnoga identiteta jer dok govorim (kao osoba), jesam i postojim ili dok govorimo (kao narod),jesmo i postojimo.

Mira ─ćuri─ç, Hrvatsko slovo 26. Studeni 2010.

03.12.2010.

 

Prof. dr. sc Milan Nosi─ç (1946.)

profesor je na Filozofskom fakultetu Sveu─Źili┼íta u Rijeci. Do sada je objavio 14 knjiga: Josip Zavr┼ínik, Hrvatski obratni prezimena, Bosansko-hercegova─Źka ekonimija, Gajev prete─Źa, Prezimena zapadne Hercegovine, Bosansko-hercegova─Źka hrvatska prezimena (3 sveska) ─îe┼íko-hrvatski rje─Źnik, Jezikoslovne studije, Huma─Źka plo─Źa, Rje─Źnik posu─Ĺenica iz turskoga jezika, Pomorski leksikograf Bo┼żo Babi─ç i Imena bosansko-hercegova─Źkih naselja. Sura─Ĺuje u vi┼íe znanstvenih i stru─Źnih ─Źlanaka iz podru─Źja filologije. Obnovio je 1993. rad rije─Źke podru┼żnice Hrvatskoga filolo┼íkoga dru┼ítva. Od 1995. do 2009. organizirao je filolo┼íki skup (me─Ĺunarodni znanstveni simpozij o jeziku i knji┼żevnosti) te ure─Ĺivao i objavljivao ─Źasopis "Rije─Ź". Kao nakladnik u NK Maveda objavljuje knjige jezi─Źnog sadr┼żaja brojnih autora, me─Ĺu ostalima i ovogodi┼ínjih dobitnika Inine nagrade slavista Leopolda Auburgera te kroatista Artura Bagdasarova.

MAVEDA d.o.o.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU