Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

KOMENTAR - IVAN MIKLENIĆ

"Jugosfera"

Očito je da arhitektima jugoslavenske države, kako one prve tako i one druge, bez obzira na povijesni fijasko toga projekta, prolivenu ljudsku krv, razaranja i trpljenja, taj projekt ne izlazi iz glave već za njih ostaje aktualan te ga perfidnim sredstvima svakako žele što je moguće prije ponovno ostvariti nimalo ne mareći što je to protiv volje velikih većina barem nekih naroda.

Tjednik Globus objavio je u svom tiskanom izdanju 13. kolovoza, odnosno u internetskom izdanju 16. kolovoza tekst pod naslovom "Oprostite za Jugosferu“ koji je napisao britanski novinar Tim Judah, novinar koji je pojam "Jugosfera“ lansirao pred godinu dana, a koji zaslužuje pomniju analizu i javnu raspravu ako ne želimo biti jednoga dana zatečeni i iznenađeni. Sama pojava takvoga teksta u Globusu, i to iz pera formalnoga oca toga novokomponiranog pojma, ne može biti slučajna pa zato ni bezazlena koliko se god želi takvom prikazati. A sadržaj toga teksta vrlo je vješto bacanje prašine u oči čitateljima svjesnim i pedantnim relativiziranjem činjenica, uzroka i posljedica.

"Iza Jugosfere se ne krije nikakva komplicirana ideja. Jednostavno mi je trebala riječ kojom bih opisao odnose između naroda i država bivše Jugoslavije. Bila je to riječ izmišljena da opiše ono što je ljudima zajedničko, ono čime su se ljudi, i njihove zemlje, prije zajedno služili i zajedno radili. Dijelom je to zajednička kultura, većinom zajednički jezik (da, znate što mislim), nešto od toga je biznis, a mnogo toga su zbilja dosadne stvari“ - piše britanski autor umanjujući važnost političkoga projekta koji određene međunarodne snage žele ostvariti, a koji, niječući, zapravo ga promiče pišući doslovno: "To nije nikakav poseban projekt, ni bizarna ideja stvaranja nove Jugoslavije, ni britanska zavjera“. Zašto bi Britanac imao potrebu tako izričito nijekati nešto što ne postoji ni kao ideja ni kao plan, osim ako je to u interesu onih koji potajno ostvaruju taj projekt te ne žele da taj projekt bude prepoznatljiv i priznat dok ne budu osigurani svi uvjeti za njegov uspjeh?

Padom komunističkih režima raspalo se više saveznih i višenarodnih država kao što su Čehoslovačka i Sovjetski Savez, no danas ni jedan britanski novinar ne piše o čehoslovačkoj sferi ili o sovjetskoj sferi, premda je Rusija inicirala savez bivših država Sovjetskoga Saveza bez baltičkih zemalja. Sasvim je sigurno da je sve one elemente koje taj novinar u svojem tekstu ističe kao pokazatelje koje je on označio "jugosferičnim“ moguće zapaziti i u današnjoj Češkoj i Slovačkoj, odnosno u zemljama bivšega Sovjetskoga Saveza, uključujući i baltičke zemlje, no to nije nikome povod za projekt obnove bivših saveznih država pa zato to nije ni novinarska tema.

Osim toga, kad bi se ti elementi koje je britanski novinar označio "jugosferičnim“ tražili u svim drugim dijelovima Europe i svijeta, pokazalo bi se da oni itekako postoje - ta na djelu je snažan i još uvijek nezaustavljivi proces globalizacije - no to nikome nije razlog za javne ili tajne inicijative odnosno projekte snažnijega i formalnijega povezivanja zemalja u svom okruženju i susjedstvu. Sasvim je očito da arhitektima jugoslavenske države, kako one prve tako i one druge, bez obzira na povijesni fijasko toga projekta, prolivenu ljudsku krv, razaranja i trpljenja, taj projekt ne izlazi iz glave već za njih ostaje aktualan te ga perfidnim sredstvima svakako žele što je moguće prije ponovno ostvariti, nimalo ne mareći što je to protiv volje velikih većina barem nekih naroda.

Novinar u tom tekstu navodi brojne pojave, kao što su osnivanje zajedničke željezničke tvrtke Slovenaca, Hrvata i Srba, lutrije koja bi obuhvaćala sve zemlje bivše države, projekt zajedničke nogometne lige i neke međudržavne sporazume, kao i gospodarsku suradnju odnosno širenje tobože "nacionalnih“ trgovačkih lanaca na teritorij bivše države te ih prikazuje kao nešto do čega je došlo spontano, odozdo, bez ikakvoga projekta o "Jugosferi“. Premda je svima jasno da novac, kapital, investicija nemaju nacionalnu boju, no kad se to uklapa u projekt, onda to postaje "jugosferični“ element, premda u stvarnosti to nema nikakve veze s tzv. "Jugosferom“ kao što nema veze s nikakvim "sferama“ širenje drugih trgovačkih lanaca po raznim državama.

Posebno je pak opako pojedine projekte koji su posljedica političke odluke - u doba kad je politika izloženija stranim utjecajima negoli ikada u povijesti - uzimati kao "jugosferične“ elemente nikle spontano, iz baze, odozdo bez ikakva tajnoga plana ili projekta, jer su svi ti projekti upravo ostvarivanje nametnutoga tajnog "jugosferičnog“ projekta skrivenih arhitekata jugoslavenske ili bilo kako nazvane zasad javno nedefinirane tvorevine. Kakva je npr. objektivna potreba za "jugosferičnom“ lutrijom? Zar građaninu koje od novonastalih država treba baš takva lutrija? Ili zar za stvarno brži prolazak međunarodnih vlakova ne bi li trebalo osnovati EU-tvrtku? No to se ne osniva nego, tobože slučajno, samo "jugosferična“.

Dalekosežno je navođenje elemenata (kakvi bi se inače mogli nabrojiti u svim susjedstvima diljem Europe i svijeta), koje britanski novinar označava "jugosferičnim“ tvrdeći u članku da je već došlo do "točke preokreta“, tj. da se usprkos velikosrpskoj agresiji, stotini tisuća mrtvih i ranjenih, usprkos trpljenju koje su doživjeli milijuni građana bivše države - a što on uredno prešućuje - novo povezivanje neće moći zaustaviti.

Očito je riječ o rafiniranom programatskom uratku sa sasvim jasnim ciljem pospješivanja ponovnoga povezivanja u još uvijek javnosti nepoznati oblik zajedništva na koji su morali reagirati svi državotvorni političari, no javnost nije doznala ni za koju relevantnu, primjerenu reakciju, pa se još jednom pokazalo da je hrvatska samosvijest i državotvornost pogažena u korist sluganstva. Vjernicima je ipak utjeha što ljudi, premda kuju mnogo svakak vih planova, nisu gospodari povijesti, već je to jedino Bog.

Glas Koncila broj 35; 29. kolovoza 2010.

Čitajte GLASA KONCILA

26.08.2010.

010-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU