Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

DIPLOMATSKI POHODI    (29.02.2012.)

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović može biti zadovoljan svojim posljednjim diplomatskim misijama. Bliskoistočni pohod državi Izrael proračunalo je pretvorio u stereotipan socrealistički ideološki nastup, čime je dodatno ponizio žrtve Drugoga svjetskog rata, kao i istinske dobrotvore koji su doista svojom zauzetošću u spašavanju progonjenih, poput blaženoga Alojzija Stepinca, nesebično izlagali pogibelji vlaslile živote.

Tako se posjet prijateljskoj državi, koji je trebao imati sasvim drukčiji politički karakter, preTvorio u pohod s kojeg se Josipović, zbog sve glasnijih poziva javnosti da se istraže i masovni zločini komunističkog režima, pokušao obračunati sa svojim neistomišljenicima u vlastitoj državi.


Predsjednik je dovoljno naobražen čovjek, a i kao sin komunističkoga partizana, preveć je upućen da ne bi mogao znati kako u Hrvatskoj već odavna nema ustaša. Boljševici su ih, naime, bez ikakva suđenja pobili još 1945. zajedno sa svim civilima, koji su se povlačili pred jugoslavenskim terorom. Posmrtni ostatci stotina tisuća Titovih žrtava još uvijek se iskapaju na prostoru od austrijskoga Bleiburga, preko Slovenije, Hrvatske, B i H, Vojvodine, Srbije pa sve do Makedonije. Nešto preživjelih, koje nije uspjela dosegnuti ruka Udbinih ubojica, biologija je ionako pokopala u inozemstvu.

Zato su netom poslije militantnih poruka Ive Josipovića boljševički sljedbenici zatražili od državnoga Sabora da odmah prekine pokroviteljstva nad komemorativnim skupom u Bleiburgu. Nu bleiburško stratište nije bila samo masovna grobnica likvidiranih ustaša, nego i najširih slojeva hrvatskih domoljuba, koji su se jednako opirali kraljevskoj, kao i komunističkoj Jugoslaviji. Neslavno propalu Josipovićevu diplomatsku potporu izraelskoj mirovnoj politici na Bliskom istoku teško će prihvatiti i arapsko-islamski svijet, koji pozorno motri na sve znatniju ulogu Turske u svom okruženju, ali i njezine odnose s Izraelom i Amerikom. Zbog predsjedničkih propusta, on bi sad na Hrvatsku mogao gledali sasvim drukčijim očima.

Uostalom i zastupnici Europskoga parlamenta prozreli su Josipovićeve namjere pa je šef zastupničkoga kluba Europske pučke stranke Joseph Daul već uputio otvoreno pismo predsjedniku Vlade Zoranu Milonoviću. Od njega je zatražio da ne zatvara U red za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava zločina u poraću, kao i to da se Ured ne pripaja Ministarstvu branitelja, koje vodi bivši Josipovićev savjetnik Predrag Matić. Kako bi valjda dodatno relativizirao državnički karakter posjeta Izraelu, Josipović se, nakon predaha u Zagrbu, upustio u još jednu rizičnu diplomatsku pustolovinu te se simbolično otputio u Prag na sastanak t. Zv. Kvadrilaterale.


Tamo se u blizini počivališta Tomaša Masaryka, sastao s češkim predsjednikom Vaclavom Klausom, slovačkim Ivanom Gašparovičem i srpskim Borisom Tadićem. Nije teško zakljuičiti zašto na tom veleskupu nije bilo državnika iz drugih srednjoeuropskih država. One su naime priznale Kosovo kao suverenu državu pa svako pogađanje oko njegove samostojnosti dovodi u pitanje međunarodno pravo, zajedničku politiku Europske unije, ali i politiku Sjedinjenih Država.

Naše bliže okruženje - Austrija i Madžarska - ima i svoj povijesne razloge zašto nije sudjelovala na masarikijadi. Tomaš Masaryk je, naime, nakon Prvoga svjetskog rata, tražio da se Češko-slovačka spoji sa Srbijom preko madžarskoga i austrijskog te hrvatskog državnog teritorija pa bi komemoriranje na njegovu uspomenu u tim državama vjerojatno izazvalo zazubice kod političara.

Svrha pak sastanka je bila potaknuti diplomatsku inicijativu unutar EU i t. zv. Balkanske regije, kako bi se podupro srbijanski status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Na taj su način u pristupnom procesu relativizirani kriteriji, što ih je na svom putu u EU morala ispuniti Republika Hrvatska, a u relativizaciji, unatoč suzdržanosti, sudjelovao je i predsjednik Republike Hrvatske.

Čudnovate predsjednikove diplomatske misije i njihov smušeni politički cilj nisu ostavile ravnodušnim čak ni američku politiku pa je zamjenik državne tajnice William Burns odmah pohodio zagrebački Zrinjevac i ministricu vanjskih poslova te predsjedničke dvore na Pantovčaku, kako bi se uvjerio u smjer nove hrvatske politike.


Hrvatska se, doduše, završetkom pregovora s EU odmaknula od nesigurnih balkanskih prostora, a politika šefa države i dalje je ostala strateški vezana na osovinu s Beogradom, što se očituje u njegovu nastojanju za povlačenjem hrvatske tužbe za genocid s Međunarodnoga suda u Haagu, poništavanju Zakona o ništetnosti srbijanskih zakona u Hrvatskoj, te objavi Registra hrvatskih branitelja, koji bi mogao postati riznica srbijanskom Tužiteljstvu za politički progon svih koji su sudjelovali u obrani Hrvatske od srbijanske agresije. Tako bismo zahvaljujući politici predsjednika Josipovića pomirili svoje unutarnje opreke - bili bismo ujedno i u EU i u Jugoslaviji.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo, 24.02.2012.

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU