Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ: HAAŠKI SUD JE ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI      (30.06.2011.)

Najnovija knjiga akademika Josipa Pečarića, poznatoga svjetskoga stručnjaka za teorije matematičkih nejednakosti, "Rasizam suda u Haagu" izazvala je zanimanje javnosti i prije izlaska iz tiska pa je njezina računarna inačica kružila među znatiželjnicima.

Prenosimo intervju kojeg je dao Hrvatskom listu.

Za Haaški sud izrečeno je od struke mnogo negativnih kvalifikacija, Vi sada kažete da je rasistički. Zašto?

U dosadašnjim presudama: i Kordiću, i Gotovini i Markaču taj je sud doista dokazao samo da su oni Hrvati. Kada osudiš nekoga samo zato što on jest to što jest - to je čisti rasizam! Razaranje Vukovara i drugih hrvatskih gradova njima nije ništa u usporedbi s "prekomjernim granatiranjem Knina", gdje je jedan posto projektila promašio vojne ciljeve više od 400 metara, a pet posto više od 200 metara. A da ne govorimo o jednoj civilnoj žrtvi u Kninu i o usporedbama sa zločinima u Vukovaru. Još je stravičnije što su događaje nakon Oluje okvalificirali kao "udruženi zločinački pothvat", a zapravo glavni rezultat te operacije bio je spašavanje 100.000-150.000 ljudi u Bihaću. Zar nije rasizam kada Sud, ustvari, zaključuje kako nije trebalo spasiti toliko ljudi (uglavnom muslimana) jer je zbog same operacije stradalo nekoliko stotina Srba! Zar i to nije očita podjela na višu nižu rasu?

 

Kako objasniti što posljednjom haaškom optužnicom nisu obuhvaćeni zločni u Hrvatskoj, koji su prethodili završnome pokolju u Srebrenici?

Srbi su samo odrađivali posao koji su im dali svjetski moćnici. Pa danas svi znaju da im je dano 15 dana da pokore Hrvatsku. Kad nisu uspjeli, za ostvarenje želja svjetskih moćnika bili su potrebni i pokolji. Zar nije rasizam i to što smatraju da nitko ne treba odgovarati, primjerice, za pokolj u Škabrnji. Tamo su ubijena samo prvoga dana 43 civila na najstravičnije načine. Za Haag to nije nikakav zločin. Po njima ispada da su ubijana stvorenja niže vrste.

Haaški tribunal prvi ste okvalificirali kao "zajednički zločinački pothvat". Koji su razlozi tome?

U početku, kada je postao sud koji ne razlikuje agresiju od obrane, tvrdio sam da se radi o sramotnom sudu. U trenutku kada su podignute i optužnice protiv onih koji su obranili zemlju od agresije, prerastao je u zločin protiv čovječnosti. Zločin je već po tomu što sude narodu zato što se sam izborio za svoju slobodu. Zločin je dijeliti narode na one koji imaju ili nemaju pravo na slobodu!

Europa je htjela pokolj u Bihaću

Tribunal je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, ali po svemu pod nadzorom je nekih drugih sila?

Svjetski moćnici upravljaju i njime. Pa tamo su nam i oduzeli pravo na samoobranu, uveli embargo na uvoz oružja, donijeli Pravilnik o radu Suda u kome nisu predvidjeli najvažniji ratni zločin - zločin agresije. Jasno je da u tomu prednjače iz Velike Britanije, Nizozemske, pa i Francuske.
A ni drugi nisu bez grijeha. Itekako su znali da po međunarodnome pravu i Ustavu, Hrvatska ima pravo i obvezu vratiti svoj okupirani teritorij.

Može li se matematičkim nejednakostima objasniti ponašanje Haaškoga tribunala?

Ne! Matematička logika je nešto što svi koji čitaju moje rasprave posebno naglašavaju. Sigurno Vas na takvo pitanje asocira to što se radi o nejednakostima. Ali ovdje je riječ o veoma grubim nejednakostima. Oni misle da su bogovi, a mi im nismo ni ljudi!

Zašto Hrvatska toliko strepi od Velike Britanije i njezina kluba, kada u SAD-u imamo punu potporu?

Zapovjednik NATO-a, američki general Clark, rekao je u Zagrebu 1998. godine: "Znadete, jako cijenim vaše oružane snage, čak sam bio veliki obožavatelj general pukovnika Gotovine u njegovim operacijama prije nekoliko godina". Ali ipak su u SAD-u raspisali nagradu za hvatanje generala Gotovine. I SAD kalkulira. Amerikanci su bili zgroženi željom njihovih europskih saveznika da se dogodi pokolj u Bihaću kako bi proglasili Srbe pobjednicima u ratu. Ni pokolj u Srebrenici koji su dopustili, ni takav još grozniji nije im smetao.

Neki kažu da britanska politika Hrvatsku stalno drži na meti, a njezini građani odreda kupuju nekretnine po Hrvatskoj. Kako to objasniti?

Pa zašto i ne bi kada je današnja Hrvatska njihova kolonija. Svojedobno je Hrvatski list objavio kako su upravo britanske tajne službe naredile Sanaderu da ode s vlasti. Od 2000. godine u Hrvatskoj imamo sluganske vlasti koje se smjenjuju po pravilu - kad gazda mijenja slugu, uvijek nađe boljega slugu! Račan je odradio posao Deklaracijom o suradnji sa sudom u Haagu, koju je sastavio Ivo Josipović. Sanader i Mesić učinili su ono što nije mogao Račan - "locirati, identificirati, uhititi, transferirati".
Sada je tu ponovno Josipović koji je odigrao ključnu ulogu u pripremanju Hrvatske na to da nema razlike između agresora i žrtve, da nema razlike između ratnoga zločina i zločina u obrani, što međunarodni zakoni jasno razlikuju.

Kad bi me Haag optužio, to bi mi bilo najveće priznanje

Hrvatska je bila nestalnom članicom Vijeća sigurnosti. Zašto nije otvorila prijeporna pitanja iz rada tribunala?

Bila je. Ali kakva Hrvatska? Ona u kojoj su na vlasti sluge onih koji upravljaju tim Vijećem. Pa nedavno ste i Vi izvijestili kako je na jednoj tribini predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Željko Horvatić, podsjetio kako je prije dvije godine i sedam mjeseci bivšem premijeru izdiktirao što treba reči u Vijeću sigurnosti UN-a, ali on od toga nije izustio ni riječi.

Čini li se da smo za neke stvari sami krivi?

Na žalost, na to su nas upozoravali i Šenoa - tvrdeći da Hrvati znaju biti samo sluge, i Matoš - tvrdeći da Hrvati imaju više izdajica nego svi ostali narodi Europe zajedno. Šegedin je bio šokiran činjenicom da među Hrvatima ima tako mnogo pojedinaca koji strašno mrze svoj narod, a Tuđman je govorio o 20 posto onih koji ne vole Hrvatsku. Danas se možemo "podičiti'' da imamo vlast, koja je jedina u povijesti izručila generale pobjedničke vojske da im sudi neki strani sud i pritom odigrala vrlo važnu ulogu u konstruiranju lažnih optužaba.

Bojite li se da bi Tribunal zbog tvrdnje da je rasistički mogao poduzeti sankcije protiv Vas?

Zapravo bi bilo zabavno jer je do sada pismo tom "sudu" s.takvom tvrdnjom potpisalo nekoliko stotina Hrvata, među kojima su akademici, biskupi, sveučilišni nastavnici, književnici, umjetnici i drugi. Ali kako to mislite "bojite li se"? Pa to bi mi bilo najveće priznanje u životu. Veće od one međunarodne konferencije meni u čast, veće od onog sveska međunarodnog časopisa meni posvećenoga u čast, brojnih radova posvećenih meni u čast.

Nazočili ste susretu s Benediktom XVI. Kako Vas se dojmio taj susret?

Kao i svakome Hrvatu i meni je velika čast bila biti u blizini Svetog Oca. Taj dolazak pokazuje da i ovaj papa smatra kako Hrvati imaju posebno mjesto među europskim narodima, pa govori o "misiji Hrvata" u njoj. Sjetimo se da smo blaženom Ivanu Pavlu II. bili "narod nade". Zašto? Čini mi se da se najbolje razabire iz riječi bivšega francuskoga vojnoga biskupa Michela Dubosta koji je na međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdesu rekao da se divi Hrvatima jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti.

A vidimo preko presuda u Haagu da se radi o svijetu koji ne razabire dobro od zla, obranu od agresije, žrtvu od napadača, pa mu nije strano u ostvarivanju ciljeva koristiti se i najprljavijim sredstvima, pa i rasizmom. Tom i takvom svijetu suprotstavili su se upravo Hrvati i izborili slobodu. Stalno upozoravam kako je Sveti Otac Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao baš tu Hrvatsku i prva poruka bila mu je o slobodi. Presude u Haagu samo su vrhunac u napadu na ponos i dostojanstvo hrvatskoga naroda.

A bez ponosa i dostojanstva Hrvati nisu više ni "narod nade" niti mogu imati svoju misiju u Europi. Upravo je povratak ponosa i dostojanstva u našem narodu glavna poruka posjeta Benedikta XVI. To se može iščitati iz nedavnoga nastupa kardinala Josipa Bozanića i članova Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije. Kardinal kaže kako treba vraćati ponos koji je oslabIjen u našem narodu. Strašno je da narod na izborima bira upravo one koji su najzaslužniji za napad na njegov ponos. Papine poruke doživljavam kao satisfakciju svima nama koji smo u ovih zadnjih desetak godina u borbi za ponos i dostojanstvo napisali veliki broj tekstova.

Europa nam se treba ispričati

Je li Papin nastup izmijenio Vaše stajalište o EU?

"Logično je, pravedno i potrebno da uđete u Europsku Uniju", rekao je Sveti Otac novinarima u zrakoplovu koji su s njim doputovali u Hrvatsku. Međutim, takodđr je rekao da razumije i euroskeptike. Zapravo to je prije svih upućeno onima koji s "igrama" oko ulaska u EU zapravo napadaju naš narod i našu državu. Pa ne mislite valjda da Papa misli kako mi možemo imati "misiju" u njoj, ako uđemo u EU bez ponosa i dostojanstva? Već desetak godina upozoravam - Hrvatska može ući u EU pod jednim uvjetom, a taj je da nam se ispričaju što su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.
Ako uđemo ovakvi u EU kakvi smo sad, bez ponosa i dostojanstva, onda će uskoro u nju i Srbija. Tada će svjetski moćnici, koji su mogli ostvariti pobjedu zla preko Haaga, napraviti od nas obične srpske sluge.

Koja bi nasuprot tomu trebala biti naša perspektiva?

Bez ponosa i dostojanstva - nikakva. Zapravo mislim da ljudi bez ponosa i dostojanstva nisu ljudi. Pa iz Haaga nam stalno i poručuju da nismo ljudi, zar ne? A oni samo govore ono što im kažu njihove gazde.

Je li vrijeme da se postavi ponovno pitanje na Šegedinovu tragu "o umrtvljavanju osječaja pripadnosti i odgovornosti intelektualaca"?

Zar i "umrtvljavanje osjećaja pripadnosti" kod intelektualaca nije udar na ponos i dostojanstvo? Oni koji bi se trebali boriti za vrjednote svoga naroda umrtvljuju svoj osjećaj pripadnosti! Jasno je da kada to dolazi od njih, onda je i njihova odgovornost najveća.

Čini li se da su intetektualci najviše zakazali i prepustili državu raznim nečasnim osobama?

Čini mi se da je to najljepse opisao akademik Dubravko Jelčić koji je kod promjene vlasti 2000. godine rekao (nešto kao) da je najstrašnije što su nam učinili to što su mnogi koje smo doživljavali kao veličine u svom narodu, pokazali da to nisu. Znakovito je da je kardinal Bozanić posebno ukazao na udare na naš narod koji dolaze iznutra. To je logično jer jedinstvenome narodu nitko ne može uzeti ni ponos ni dostojanstvo.

Papa je aktualizirao pitanje savjesti. Nije li to danas nadasve pitanje za Europu? Kakva je to europska savjest koja je osudila hrvatske generale koji su spasili na stotine tisuća života? Je li trebalo uz generala MIadića na optuženičku klupu posjesti i neke europske moćnike? Ima li nizozemski sudac moralno pravo biti sudac, nakon pokolja civila u Srebrenici koje su trebali štititi njegovi sunarodnjaci?

Odgovorit ću protupitanjem: Zar Vam se ne čini da je upravo zato Sveti Otac izabrao to kao temu svoga predavanja? Pa zar nije već konstatirano da baš Hrvati imaju misiju u Europi. Takvoj Europi koju ste sjajno opisali u svome pitanju. Ili da se vratim na početak ovoga našega razgovora. Zar za pokazani rasizam ne bi trebali biti osuđeni svjetski moćnici, a ne oni koji su spasili tolike ljudske živote?

Narod treba skinuti krivnju sa sebe

Znam da ste pozorno pratili nastupe Benedikta XVI. za posjeta Hrvatskoj. Hoće li prevladati pozitivno ozračje koje je probudio u hrvatskom puku, pa je i biskup Valter Župan odlučno progovorio, ili će znani "mehanizmi" sve vratiti na staro?

Mehanizmi će pokušati vratiti sve na staro. Na narodu je da konačno skine i krivnju sa sebe samoga. Onu krivnju kako je tako lijepo opisao Thompson u pjesmi "Kletva kralja Zvonimira" - Jučer gledam sliku naroda / baca cvijeće po herojima /a već sutra pobjednike sude / prodaše ih za Judine škude /...

Nova uprava HAZU najavila je velike promjene u načinu rada. Osjećate li već te promjene?

Jednostavno bi se moglo konstatirati da ne možemo optužiti hrvatske intelektualce, ako ne kažemo isto za one koji čine njihove najveće ustanove. Međutim, tu treba uvijek voditi računa o činjenici da se one moraju ponašati u skladu s onim što imamo u državi. Zapravo, vidimo po napadima kojima su izloženi od onih kojima nije ni do hrvatskog naroda ni do hrvatske države, tko ipak nije u potpunosti podlegao antihrvatskoj histeriji. Na primjer, na HAZU imamo stale napade. Na Maticu hrvatsku je bilo tako samo na početku dolaska Igora Zidića na čelo te ustanove.

Dolaze nam uskoro izbori. Hoćete se angažirati ili odlazite u Pakistan?

Izravno, ne! Najbolje je da Vam samo ponovim nešto što sam na slična pitanja već odgovarao: 'Bio sam ohol vjerujući da mi nešto značimo. Danas znam da je bolje šutjeti i ne biti ohol'. Obveze koje sam preuzeo u Pakistanu, obavit ću. Tamo sam razvio znanstvenu školu iz koje su već izašla četiri doktora matematike, a na doktoratima radi još devet.

Kako gledate na aktualnu hrvatsku politiku i političke elite? Jesu li se spremne uhvatiti u koštac s nagomilanim problemima?

Ako mislite na one koji su zastupljeni u Hrvatskom saboru, zapravo i ne znam tko je tu kome opozicija. Ima li bitnih razlika među njima? I jedni i drugi mnogo su učinili i još uvijek čine na rušenju ponosa i dostojanstva našega naroda, a bez toga nema nikakva boljitka!

Što želim postići peticijom Haaškome sudu?

Pripremate peticiju Haaškome tribunalu. Koja je njezina osnovna poruka?

Osnovna poruka je na tragu ove Svetog Oca. U Hrvatskqj postoje oni koji ne prihvaćaju i nikada ne će prihvatiti rasističke haaške presude, tj. u Hrvatskoj će uvijek biti onih koji drže do ponosa i dostojanstva našega naroda. A to jamči da ne će uspjeti u svojoj nakani. A to isto im je poručio i Sveti Otac svojim pohodom. Skupljanje potpisa nastavlja se. Nemamo prostora da izdvojim komentar jednoga supotpisnika prof. dr. Davora Miličića, dekana Medicinskog fakulteta, i našega vodećega kardiologa. Zar ne diže naš ponos i dostojanstvo spoznaja da imamo mnogo ljudi, vrhunskih znanstvenika i velikih umjetnika i književnika koji misle kao profesor Miličić? To je zapravo glavna poruka koju možzemo raspoznati iz Papina posjeta: prepoznajte ljude koji su se borili za vaš ponos i podarite im povjerenje!

Iz 'moje' znanstvene škole dosad doktoriralo 27 matematičara!

Posljednjih godina često ste "na privremenom radu" u Pakistanu. Je li to bijeg od hrvatske zbilje ili egzistencijalna nužnost?


Ni jedno ni drugo. Podržavam jedinstveni projekt koji treba omogućiti da im najbolji mladi matematičari ostanu u zemlji. Umjesto da ih kao mi šaljemo vani gdje ponajbolji doktoriraju i ostanu tamo, u Pakistanu dovode izvrsne znanstvenike.

Zašto niste onda ostali u Hrvatskoj i podizali mlade matematičare?

U Hrvatskoj je iz moje znanstvene škole izašlo daleko najviše doktora matematičkih znanosti. U Pakistan odem dva puta po šest tjedana.

Što možete reći o položaju matematike u Hrvatskoj?

Položaj znanosti je, na žalost, sve gori. A matematike u njoj još i više. Nismo mogli izboriti ni svoju posebnost i dobiti Odjel pri zagrebačkom Sveučilištu, na komu bi se svi okupili. Naravno, tu ima i naše krivice. Recimo, dugo nije bilo razumijevanja o mojoj želji da, kada već nije državnu politiku briga o mladim znanstvenicima učinim sam koliko mogu da nam što manje mladih matematičara odlazi van, ali i da oni koji ne mogu ili nisu mogli otići mogu doktorati.

Ali ipak sam uspio mnogo postići. Tako je do sada iz "moje" znanstvene škole doktoriralo njih 27, a do kraja godine očekujem da će ih biti 33. U Hrvatskoj ih ni ujednoj drugoj matematičkoj oblasti nije doktoriralo više. Naravno, da bi to postigao morao sam raditi i na drugim stvarima. Uz pomoć profesora Nevena Elezovića i izdavačke kuće "Element" osnovao sam četiri znanstvena časopisa tiskana u Zagrebu.
Jedan od njih prvi je hrvatski matematički časopis na SCIE listi, a drugi je jedini hrvatski matematički časopis i na CC i SCIE listi i to od prvoga broja.
Ali uvijek može biti i gore! Nedavno je u HAZU bila neka znanstvena delegacija iz EU. Pitali su što će nam tolika sveučilista. Pa kada uđemo u EU dovoljno će biti da školujemo samo prvostupnike, tzv. bakalare. Naše bi bilo da među njima detektiramo najbolje i da im ih pošaljemo, oni će ih dalje školovati, raditi kod njih, a oni će nam dati za to nešto novca i vratiti nam ih kada budu imali 50-ak godina. Kolege misle da to nije večinsko mišljenje u EU. Ali ako uđemo EU, ovakvi kakvi smo sada - bez ponosa i dostojanstva - bit ćemo sretni i s tim "mrvicama" koje nam budu dali!

Piše Marko Curać

Hrvatski list

16.06.2011.

Knjigu akademika Josipa Pečarića 'Rasizam suda u Haagu' moguće je kupiti u knjižarama Verbum po cijeni od 120 kn

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU