Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

POVIJESNA MISIJA ANTE GOTOVINE NIJE ZAVRŠENA      (13.01.2011.)

Samo Ante Gotovina kao novi vođa Hrvata može spasiti Hrvatsku

Povijesna mu je sudbina da objedini domoljubne snage i sa svojom listom pobijedi na parlamentarnim izborima. Tek na taj način stvorile bi se političke i druge pretpostavke i uvjeti da hrvatski narod još jednom pobijedi, da potvrdi pobjedu iz Domovinskog rata, da sačuva i dalje razvija Hrvatsku kao ponosnu, suverenu državu hrvatskoga naroda

Uz prvoga hrvatskoga predsjednika i vrhovnoga zapovjednika oružanih snaga dr. Franju Tuđmana, u ostvarivanju i obrani hrvatske države i opstojnosti hrvatskoga naroda najzaslužniji je general Ante Gotovina. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman umro je prije 11 godina tako da je njegova povijesna misija završena, međutim general Ante Gotovina koji je već pet godina u haaškom zatvoru i čeka početkom 2011. godine presudu, nije završio svoju povijesnu misiju. Bez obzira kakva presuda bila, bez obzira hoće li biti oslobađajuća ili osuđujuća, Ante Gotovina još jedanput će biti ključna ličnost u ostvarivanju slobode i budućnosti hrvatskoga naroda.


Ante Gotovina ima uz Tuđmana najistaknutije mjesto u novijoj povijesti hrvatskoga naroda. On je već onim što je učinio postao povijesna ličnost, heroj i velikan.
Međutim, Ante Gotovina nije samo heroj i velikan, on je žrtva. On svojom žrtvom, pogotovo u slučaju osuđujuće presude, može i mora bitno utjecati na budućnost hrvatskoga naroda. Dakle tvrdo sam uvjeren da će Ante Gotovina i u slučaju oslobađajuće presude i u slučaju nepravedne presude teškom robijom odlučivati o hrvatskoj sudbini te mu je povijest odredila još jednu veliku ulogu.

Optužnica protiv Ante Gotovine optužnica je protiv državnoga i vojnoga vodstva Hrvatske na čelu s pokojnim dr. Franjorn Tuđmanom, to je optužnica protiv cijeloga hrvatskoga naroda i cijele Hrvatske kojom se želi Domovinski rat pretvoriti od našega ponosa u našu sramotu i zločin. To je optužnica koja želi ispisati i nametnuti krivotvorenu povijest, velikosrpsku agresiju i zločin amnestirati te planirani i ostvareni genocid u cilju stvaranja velike Srbije pretvonti u građanski rat ne samo s podijeljenom krivnjom agresora i žrtve nego i s opasnom inverzijom po kojoj bi srpski agresor postao žrtva, a hrvatski branitelji agresori i zločinci. Nema nikakve dvojbe da je proces u Haagu argumentima raskrinkao lažnu optužnicu i lažne svjedoke u koje spadaju i neki vodeći hrvatski političari i da bi bilo logično i pravedno da presuda bude oslobađajuća ne samo za Antu Gotovinu nego i za hrvatsko državno i vojno vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom te da se odbaci optužnica koja Domovinski rat lažno optužuje kao zločinački projekt. Zbog svega što je do sada učinio haaški sud, zbog toga što je potpuno izgubio vjerodostojnost i pravednost, teškoje racionaino predvidjeti kakva će presuda biti. Zato se hrvatski narod i hrvatska javnost mora pripremati za različite oguće rasplete na haaškom sudu.

Gotovina - jedan od najvećih heroja u 20. Stoljeću, ne samo kod nas nego i u svijetu

Prva je mogućnost da će i Gotovina biti proglašen nevinim i da će u potpunosti biti odbačena optužnica koja Oluju tretira kao zločinački pothvat, a državno i vojno vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom i Gotovinom zločinačkom organizacijom.
Druga je mogućnost da će Gotovina biti proglašen krivim te da će biti osuđen na dugogodišnju robiju neki čak predviđaju i 25 godina zatvora, a da će državno i vojno vodstvo biti osuđeno kao zločinačka organizacija. Dakle da će optužnica biti prihvaćena iako je na sudu argumentima obrane potpuno diskreditirana iako je dokazano da se temelji na lažima i krivotvorinama.
Trećaje mogućnost da će se između ovih dviju oprečnih presuda - nije kriv i kriv je - pronaći neki kompromis u kojemu će sud prihvatiti samo dio optužnice te će Gotovina biti osuđen na pet godina, odnosno onoliko koliko je već odležao u zatvoru te biti ubrzo pušten iz zatvora, a Hrvatskoj ne će biti presuđeno kao zločinačkoj organizaciji.

Bez obzira kakva će presuda biti, nema nikakve dvojbe da će ona bitno utjecati na političko stanje u Hrvatskoj, da će bitno utjecati ne samo na rezultat parlamentamih zbora nego će bitno utjecati na budućnost hrvatskoga naroda i hrvatske države na duži rok. Hrvatski narod je optimističan s obzirom da je Gotovinina obrana u potpunosti razbila optužnicu i raskrinkala lažne svjedoke. Kada bi haaški sud bio sud pravde i pravednosti, a ne politički sud, onda ne bi trebalo sumnjati da će Ante Gotovina biti proglašen nevinim, odnosno da će optužnica u cjelini biti odbaćena.

Međutim, kako većina hrvatskoga naroda čvrsto vjeruje da haaški sud nije sud pravde i pravednosti, postoji veliki strah da će ta presuda biti još jedna nepravda, još jedno poniženje hrvatskog naroda, odnosno da je moguće da Ante Gotovina bude osuđen iako je ne samo nevin nego je i jedan od največih heroja s kraja prošloga stoljeća.


Zašto tvrdim da je Ante Gotovina jedan od največih heroja s kraja prošloga stoljeća ne samo u nas nego i u svijetu? Bihać je bio opkoljen, čekala se predaja, očekivao se strašni pokolj, gori i masovniji nego u Srebrenici. Amerika i Europa jasno su rekle da ne će vojno intervenirati, a da na drugi način ne mogu spriječiti novi genocid. Tada na scenu stupaju dva čovjeka, Franjo Tuđman i Ante Gotovina. Franjo Tuđman kao vrhovni zapovjednik donosi odluku da hrvatska vojska krene u deblokadu Bihaća i spašavanje civila.
Ante Gotovina provodi tu direktivu. Nema nikakve dvojbe da je to bila najveća i najuspješnija antiteroristička akcija krajem prošloga stoljeća. Umjesto zahvale, Tuđman je posmrtno zajedno s Gotovinom optužen kao vođa navodnoga zločinačkoga projekta.
Optužnica podignuta protiv Gotovine optužnica je i protiv Tuđmana, odnosno državnoga i vojnoga vodstva Hrvatske. Krivotvorinama i podmetanjima želi se dokazati da su Tuđman i Gotovina najodgovorniji za zločinački pothvat te kako zlobno piše Jelena Lovrić 'jer je Tuđman mrtav, sudit će se Anti Gotovini' kao zamjenskome Tuđmanu.

Farsa i nepravda do vrhunca


Koliko je optužnica krivotvorena, zlonamjerna i neistinita, pokazuje drama i komedija vezana za topničke dnevnike. Sve to što se događa vezano za suđenje Gotovini, a posebno tragikomedija oko topničkih dnevnika, ima cilj da se u nedostatku bilo kakvih dokaza protiv Ante Gotovine isfabricira njegova krivnja zbog prekomjernoga granatiranja Knina. Knin je ostao čitav i nerazrušen usprkos navodnome prekomjernome granatiranju. Knin je oslobođen bez žrtava, poginuo je samo jedan civil. Kakva je pravda haaškoga suda, pokazuje činjenica da nitko nije optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara koji je granatiran stotinu dana. S ciljem da se grad potpuno uništi, a sve živo u njemu ubije. Farsa na haaškome sudu, ne samo u suđenju Gotovini nego i u drugim procesima, srušila je vjerodostojnost haaškoga suda, ali je povečala mogućnost da se presudom Gotovini ta farsa i nepravda dovedu do vrhunca.


Kako vjerovati u pravednost haaškoga suda, ako želi drastično osuditi Gotovinu zbog smrti jednoga civila u oslobađanju Knina, a da isti taj sud nije podignuo optužnicu protiv vrha jugoslavenske armije i onih koji su naredili genocid, protiv onih koji su na Vukovar ispalili preko milijun i petsto tisuća granata. Kako vjerovati haaškome sudu koji faktično oslobađa krivnje generala Šljivančanina, gospodara života i srnrti prilikom okupacije Vukovara, i na temelju smiješnoga svjedočenja jednoga njegova podčinjenoga oficira koji je lažno svjedočio da Šljivančanin nije znao što se događa na Ovčari. Dakle u Vukovaru nitko nije kriv za stotine i stotine ubijenih civila, za stotine likvidiranih ranjenika, za tisuće odvedenih u logore u Srbiju, za potpuno razaranje grada. A Gotovina je kriv po tim nepravednim mjerilima za navodno prekomjerno granatiranje Knina kojega nije bilo u legalnome i legitimnome oslobađanju dijela svoje domovine Hrvatske.

Za haaški sud nitko nije kriv za sustavna granatiranja hrvatskih gradova, Osijeka, Vinkovaca, SIavonskog Broda, Zadra, Dubrovnika, Siska, Karlovca, Gospića, Županje i drugih. Županja je granatirana preko tisuću dana.


Kako vjerovati u pravednost haaškoga suda, u koju nas uvjerava dio političke i medijske elite u Hrvatskoj, kada su optužnice protiv Gotovine, Čermaka i Markaća, kao i protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, pisane na isti način kao i optužnice protiv Miloševića i velikosrpskih zločinaca. Kada se velikosrpska agresija krivotvorinama pretvara u građanski rat s podijeljenom krivnjom, kada se lažno ukida razlika između agresora i žrtve.
Kako vjerovati sudu koji teško lažno optužuje mnoge Hrvate, npr. braću Krupreškić, pa ih nakon četiri godine pusti bez riječi isprike.
Kako vjerovati sudu koji je Darija Kordića osudio na teških 25 godina tamnice, a Biljanu Plavšić već pustio iz zatvora.
Kako vjerovati sudu koji sudi pod političkim pritiscima, koji ne reagira na izjave predsjednika Srbije Tadića koji traži da se sudi Gotovini kako ne bi nastali politički problemi u regionu. Dakle Tadić provodi grubi pritisak na sud, Tadić traži da se sudi kako bi se izbjegle političke posljedice u njegovoj državi u kojoj i dalje kod mnogih vlada mišljenje, jer se ono sustavno tako proizvodi, da su Srbi žrtve rata a ne agresori.
Kako vjerovati sudu nakon sramotnih presuda vezanih za genocid učinjen u Vukovaru?
Kako vjerovati da će sud suditi po pravdi, a ne po krivdi, ako i znatan dio hrvatske političke i medijske elite već dugo vremena ne samo podržava nepravedne presude u Haagu, nego i hrani haaški sud krivotvorinama.


Hrvatska nije reagirala na grubi pritisak Borisa Tadića i njegove zahtjeve da se Gotovina mora osuditi bez obzira je li kriv ili nije kako bi se izbjegli politički problemi u regionu. Hrvatske političke i medijske elite nisu se suprotstavile takvom pritisku. Što više, hrvatski predsjednik poručuje: "Ako haaški sud presudi Gotovini, ja ću mu uzeti počasti, odličja i čin.' Dakle poručuje, samo vi njega sudite, bez obzira kakva bila presuda, mi ćemo ju mirno prihvatiti i podržati.


Zbog svih tih razloga ne treba odbaciti ni drugu opciju- mogućnost drastične kazne Gotovini i presudu državnome i vojnome vodstvu Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom kao zločinačkoj organizaciji. Na zalost, u ovoj godini mnogo toga se dogodilo što pojačava strahove od takve nepravedne presude. U hrvatskim medijima i politici zavladala je mrtva tišina. Nema informacija o tome što se događa na haaškome sudu. O Gotovini se više ne piše, a ako se piše, piše se negativno. Paraleino s tim, u Hrvatskoj je bilo niz događaja koji pripremaju Hrvatsku za nove nepravde i nova poniženja. Stvara se ozračje kako će haaške presude biti krunski dokaz u pisanju krivotvorene povijesti u kojoj će velikosrpska agresija biti pretvorena u građanski rat u kojemu se dijeli krivnja. Štoviše, u kojoj dolazi do inverzije pa Hrvatska i Hrvati od žrtve agresije postaju agresori, a agresori postaju navodne žrtve. Hrvatski je narod ove godine više puta ponižen ponašanjem i haaškoga suda, ali i hrvatske i srbijanske politike i svjetske politike prema žrtvi Vukovara. Nitko nije suđen i optužen za genocid u Vukovaru. Nitko nije suđen, čak ni optužen za koncentracijske logore u Srbiji, za mučenje i ubojstva. Vodstvo JNA amnestirano je za zločin u Vukovaru.

Gdje je Stanimirovć, a gdje Merčep

Planirani, organizirani i proveden genocid ne samo nad ranjenicima iz vukovarske bolnice, nego i nad hrvatskim narodom u Vukovaru izjednačenje s pojedinačnim zločinima hrvatskih branitelja prema srpskim civilima. Zajedničkim isprikama u Ovčari i Paulinu Dvoru srbijanskoga i hrvatskoga predsjednika sve je izjednačeno i relativizirano. Šljivančanin kao gospodar ratnoga Vukovara, gospodar zločina, oslobođen je krivnje, ali je Tomislav Merčep teško optužen i spektakularno uhapšen na dan smrti prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana što je sve popraćeno televizijskim kamerama kako bi se i na taj način dao doprinos izjednačavanju krivnje.


Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, stranke koja je dio koalicije na vlasti, ohrabren svim tim krivotvorinama, otišao je najdalje. Tvrdi da su iz vukovarske bolnice odvedeni preobučeni vojnici, a ne ranjenici kako bi relativizirao agresorovu krivnju i zločin. Tvrdi da Srbi nisu započeli rat čime se nastavIja s opasnim krivotvorinama na temelju kojih se s jedne strane amnestiraju velikosrpski genocid i zločini, a s druge strane uvećavaju hrvatski pojedinačni zločini. Ustvari, želi se nizom izmišljenih događaja i medijskom manipulacijom stvarati lažna slika kako su Srbi bili žrtve, a Hrvati agresori i zločinci, odnosno da Srbi nisu imali drugoga izlaza nego se dići na ustanak da bi se spasili od navodnoga ustaškoga noža koji im je ponovno prijetio kao i 1941. godine.


Ustvari, vodi se podmukla politika. Žele se osuditi hrvatski branitelji u svim značajnim gradovima koji su se obranili od velikosrpske agresije. Glavaš je osuđen kao ključni čovjek obrane Osijeka, Merčep je teško optužen kao ključni čovjek u početku obrane Vukovara, Norac je osuđen kao ključni čovjek obrane Gospića. Podiže se optužnica protiv Đure Brodarca u Sisku, a slijedit će i druge optužnice.

Ratko Mladić i dalje je na slobodi. Prestao je pritisak na Srbiju a Ante Gotovina je u zatvoru. Provodi se pritisak na Hrvatsku da odustane od tužbe protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj jer se boje da bi ipak otvaranje rasprave srušilo sve krivotvorine koje nameću haaški sud i svjetska politika koja želi kriminalizirati Hrvatsku da bi rehabilitirala Srbiju zbog svojih interesa i strateških odnosa na Balkanu. Na zalost, Hrvatska je već prihvatila mnoge krivotvorine, prihvatila je krivnju koje nema, prihvatila je da se sudi Oluji kao navodnome zločinačkome projektu i pothvatu, prihvatila je podvalu o građanskome ratu, itd. Dio političke i medijske elite već godinama sustavno širi krivotvorine o Domovinskome ratu i hrani haaško tužiteljstvo podatcima o navodnoj krivnji Hrvatske. Sve krivotvorine i laži u haaškim optužnicama protiv Gotovine, Čermaka i Markača, protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, protiv Tuđmana i Domovinskoga rata bezbroj puta su u gorem vidu rečene i ponovljene u Hrvatskoj. Haaške optužnice ne bi bile moguće bez pete haaške kolone koja ima veliku moć u Hrvatskoj i koja na razne načine vrši pritisak da se drastično osudi Gotovina jer se boji što će se dogoditi u Hrvatskoj ako Gotovina bude oslobođen. Toj grupaciji odgovara da Gotovina bude suđen i proglašen krivim iako je u procesu potpuno razbijena optužnica. To odgovara i moćnim međunarodnim snagama koje sustavno rade na integriranju zapadnoga Balkana, da se podijeli krivnja, da se amnestira Srbija, da se krivnja prebaci na Miloševića i Tuđmana i Gotovinu i da se nakon tih presuda, kako kažu, stvore pretpostavke za novo zajedništvo, za okretanje budućnosti. Zato su moguće sve opcije i treba se pripremiti i za pravednu, i za kompromisnu, i za nepravednu presudu.

Kako u Hrvatskoj reagirati na presudu

Na kraju želim ukratko analizirati što bi trebalo učiniti u slučaju oslobađajuće presude, što bi trebalo učiniti u slučaju drastične kazne, kao i u slučaju kompromisne kazne. Za hrvatski narod i za budućnost hrvatskoga naroda optimalna je opcija odbacivanje optužnice, proglašavanje Gotovine nevinim i odbacivanje optužnice protiv državnoga i vojnoga vodstva države na čelu s Tuđmanom kao navodne zločinačke organizacije. Takva presuda omogućila bi veliki politički obrat u Hrvatskoj, ali i stavila nove povijesne obveze pred Antu Gotovinu. S obzirom da je Franjo Tuđman mrtav, od Ante Gotovine ce se tražiti da preuzme njegovu ulogu kao vođa nacionalnoga pokreta za spas Hrvatske, da objedini domoljubne snage i svojom listom pobijedi na parlamentarnim izborima. Tek na taj način stvorile bi se političke i druge pretpostavke i uvjeti da hrvatski narod još jedanput pobijedi, da potvrdi pobjedu iz Domovinskog rata te da sačuva i dalje razvija Hrvatsku kao ponosnu, suverenu državu hrvatskoga naroda. Anti Gotovini povijest određuje njegovu sudbinu. On je istovremeno i ratni pobjednik i heroj, ali i mučenik koji je nevin proganjan i utamničen te lažima optužen da je zločinac i monstrum. Hrvatska vojska kojoj je bio na čelu postupno je pretvarana u navodno zločinačku organizaciju. Od ratnoga pobjednika Hrvatska je u miru korak po korak postala ratni gubitnik. Ono što smo ostvarili u ratu, u znatnoj mjeri izgubili smo u miru. Dakle ponovno nam je potrebna pobjeda, potrebno je još jedanput ostvariti i potvrditi ono veliko što je hrvatski narod postigao u časnome Domovinskome ratu na čelu s dr. Franjom Tuđmanom i Antom Gotovinom. Potrebno je probuditi hrvatski narod, potrebno je stvoriti ozračje i uvjerenje kako bi hrvatski narod ponovno uzeo sudbinu u svoje ruke.


Da bi se to ostvarilo, potrebni su neki veliki potezi i neke velike manifestacije. Gotovina svojim životom, uspjehom, žrtvom i mukom koju je prošao, svojom karizmom, svojom odlučnošću može biti ključni čovjek koji će razjedinjene Hrvate povezati i ujediniti kako bi još jednom potvrdili svoju pobjedu u Domovinskom ratu i sačuvali stečevine izvojevane tom pobjedom.
Međutim, s obzirom na realnost i sve što se događa u prljavoj politici i u Hrvatskoj, i na Balkanu, i u svjetskoj politici, treba se pripremiti za svaki slučaj i za nepovoljni rasplet. Ako bi Gotovina i Hrvatska bili nepravedno osuđeni, ne smije se prihvatiti takva presuda. Ona se mora odbaciti i poduzeti niz političkih i drugih akcija za zaštitu nacionalnih interesa. Ako bi prihvatili tu nepravednu presudu, onda dolazi u pitanje sama hrvatska država i budućnost hrvatskoga naroda. Tada opet i iz zatvora Ante Gotovina ima presudnu ulogu jer svojom žrtvom može pokrenuti uspavani hrvatski narod da se suprotstavi novim nepravdama i poniženjima.
Tada je još važnije raskrinkati petu hrvatsku haašku kolonu, tražiti i izvršiti njihovu smjenu i onemogućiti ih da pobjede na parlamentamim izborima.


Dakle bez obzira na to kakva će presuda biti, pred Antom Gotovinom je nova velika povijesna misija. Ako bude oslobađajuća presuda, od njega se očekuje da postane vođa koji ćejoš jednom novom pobjedom sačuvati ono veliko što je napravljeno u Domovinskome ratu. U slučaju nepravedne kazne i osude, svojom žrtvom također će biti duhovni vođa koji će probuditi Hrvate iz apatije i bitno na njih utjecati jer upravo zbog njegove žrtve dužni smo obraniti ono veliko što je hrvatski narod ostvario na čelu s pokojnim Franjom Tuđmanom i utamničenim generalom Antom Gotovinom koji će svojom žrtvom osvjetljivati put hrvatskoga naroda u budućnost.

Potreban nam je Svehrvatski opći sabor na Krbavskome polju

Na Krbavskome polju izgrađenaje velebna Crkva hrvatskih mučenika kao sinteza sjećanja na žrtve u borbi za opstojnost hrvatskoga naroda. Prvi mi je ideju općeg hrvatskog sabora na Krbavskom polju izložio poduzetnik Ivan Valek, nekadašnji košarkaš i reprezentativac, mormonski biskup, intelektualac i poduzetnik, obrazlažući da bez takvoga općega sabora koji bi politički i emocionalno ujedinio Hrvatsku, hrvatskome narodu prijeti daljnje propadanje pa i propast. O toj ideji razgovarali smo i na prvome okruglome stolu portala velečasnoga Sudca koji okuplja značajni broj akademika, sveučilišnih profesora, kulturnih i društvenih radnika i teologa. Razgovarali smo na tom okruglom stolu i o potrebi da se pripremimo za presudu ma kakva ona bila, oslobađajuća ili optužujuća, jer će ona bitno utjecati na budućnost hrvatskoga naroda. Zato bi bilo nužno, po mom mišljenju, negdje na Ijeto ili ranujesen održati Svehrvatski opći sabor na kojemu bi se usvojila politička povelja o budućnosti hrvatskog naroda. Na tom Saboru sudjelovale bi stotine tisuća Hrvata iz cijeloga svijeta, a ne samo Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na tom Saboru ključni bi čovjek trebao biti Ante Gotovina kao ličnost i garancija ostvarivanja nove pobjede. Usporedno s pripremama te političke platforme i novoga pokreta, u Hrvatskoj bi trebalo do kraja raskrinkati petu haašku kolonu koja je podržavala i hranila haaški sud krivotvorinama, koja je lažno svjedočila, lažno optuživala i Tuđmana, i-Gotovinu, i Domovinski rat. Trebalo bi vratiti nadu, povjerenje i stvoriti takvo ozračje da unatoć svim problemima hrvatski narod može odlučiti o svojoj sudbini, da može pobijediti.

Piše dr. Zdravko Tomac

HRVATSKI LIST, 6. siječnja 2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU