Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

IMAMO  PRAVO  I  OBVEZU  UREDITI  RAZHRVA─ćENE  INSTITUCIJE  HRVATSKE  DR┼ŻAVE      (30.03.2011.)

 

Imamo pravo i obvezu urediti razhrva─çene institucije hrvatske dr┼żave -

prof. dr. Josip Jur─Źevi─ç

u razgovoru s knji┼żevnikom Milom Pe┼íordom, zamjenikom glavnoga urednika kulturnog tjednika "Hrvatsko slovo"

 

Profesore Jur─Źevi─çu, Hrvatima se, nakon obilja povijesti u vrijeme "uskrsnu─ça" demokratske dr┼żave Hrvatske 30. svibnja 1990. i njezine obrane od "JNA" i srpsko-crnogorske agresije i njihove pete kolone, zapo─Źete okupacijom dijela Hrvatske ve─ç 17. kolovoza iste godine, tijekom proteklih deset godina prire─Ĺuje svojevrsno ispadanje iz povijesti, znakovito obilje┼żeno, pro┼íle godine u Zagrebu, uz posjet srbijanskoga predsjednika hrvatskomu, to─Źno na desetu obljetnicu potpisivanja "Pakta o stabilnosti", izjavom Tadi─ça, sa samoga Pantov─Źaka, o planu izradbe zajedni─Źkih srpsko-hrvatskih ud┼żbenika povijesti. Kako Vi kao vrstan povjestni─Źar gledate na spomenuta pitanja, tako─Ĺer i na hrvatske prijepore glede na izbrisani tridesetsvibanjski Dan dr┼żavnosti, na ukinuti ┼Żupanijski dom, na prijenos i dijeljenje "neprenosiva i nedjeljiva" suvereniteta?

Povijesni─Źarski pogledi su nagla┼íeno dijakronijski i uzro─Źno-posljedi─Źni, ┼íto zna─Źi da se razumijevanje svekolikoga doga─Ĺanja promatra u povezanomu vremenskom razvoju. Na taj na─Źin, sve ┼íto nam se doga─Ĺa sada, ili ─çe se doga─Ĺati u budu─çnosti, ima neraskidivu povezanost s pro┼ílo┼í─çu, a svaki pojedina─Źni doga─Ĺaj je povezan i s drugim vrstama i oblicima doga─Ĺanja. Nastanak samostalne hrvatske dr┼żave i njena obrana od srbijanske agresije bili su protivni mnogobrojnim interesima, koji su ranijih desetlje─ça bili duboko ukotvljeni u izvanhrvatskim i unutarhrvatskim institucijskim mre┼żama. Struktura tih mre┼ża i u Hrvatskoj je bila sve vi┼íe egzistencijalno ugro┼żavana radikalnom srbijanskom agresivno┼í─çu krajem 80-ih godina XX. stolje─ça. Ta struktura je - isklju─Źivo da bi sebe obranila - dopustila ve─çini hrvatske nacije da izrazi svoju volju masovnim uklju─Źivanjem u stvaranje dr┼żave i sudjelovanjem u obrani. Cijeli proces politi─Źkoga i vojnoga doga─Ĺanja na prostoru biv┼íe Jugoslavije diktirala je srbijanska agresija, koja je jedina bila pripremljena, idejno, organizacijski i materijalno. Svi drugi unutarjugoslavenski akteri, tj. republike, bili su potpuno nepripremljeni za te nove doga─Ĺaje. Jedino su se donekle pripremile institucije u Sloveniji i na Kosovu, te su stoga Slovenija i Kosovo jedine ┼żrtve srbijanske agresije koje su na koncu ostvarile strate┼íke nacionalne dobitke.

Jugoslavenske komunisti─Źke strukture u Hrvatskoj su djelovale samo reaktivno, bez ikakve vizije, plana i namjere da se dubinski promijeni stanje iz jugoslavenskoga i komunisti─Źkoga razdoblja. Zbog toga su te strukture i izmislile tranzicijski proces, u kojemu su se one, sa svojim cjelovitim upravlja─Źkim modelom (na─Źin funkcioniranja institucija, kadrovi, mentalitet, simboli itd.), jednostavno preselile u nove okolnosti, u koje su natjerane srbijanskom agresivno┼í─çu.

Tako su stare strukture zauzele klju─Źne polo┼żaje mo─çi u novonastalim hrvatskim dr┼żavnim i dru┼ítvenim institucijama; od svih stranaka te dr┼żavnoga i dru┼ítvenoga ustroja, do privatiziranih dijelova gospodarstva, medija i civilnoga dru┼ítva.

Sukladno novim okolnostima, strukture su prilagodile svoj javni govor. Tako su preko no─çi "najve─çim" Hrvatima, vjernicima i demokratima postajali doju─Źeranji Jugoslaveni, antiteisti i totalitarci. Kako je jenjavala opasnost od srbijanske oru┼żane agresije, i kako su stare strukture postajale sve ─Źvr┼íe─ç na polo┼żajima mo─çi u novim okolnostima, tako su se sve vi┼íe i otvorenije vra─çale prema starom stanju od prije 1990. godine. Danas, kad su pale mnoge maske, to je potpuno prepoznatljivo. Najilustrativniji pojedina─Źni primjer je Stjepan Mesi─ç, koji je po─Źetkom 90-ih najglasnije pjevao usta┼íke pjesme, a desetak godina kasnije se jo┼í glasnije javno vratio svojim ┼íumskim pjesmama i postupanju.

Stoga je danas potpuno logi─Źno, otvoreno i nedvojbeno djelovanje politi─Źkih, pravosudnih, medijskih, civilnodru┼ítvenih i drugih struktura u Hrvatskoj na progla┼íavanju zlo─Źina─Źkim svega i svih koji su iskreno sudjelovali u obrani Hrvatske, a sudionici u agresiji na Hrvatsku opet postaju vlastodr┼íci u Hrvatskoj. Kako se ne bismo zavaravali, te kako bismo prepoznali dubinu ovih procesa, treba podsjetiti da je prvi Zakon o oprostu, kojim je prakti─Źno pravosudno i politi─Źki odlu─Źeno da agresije nije bilo, donesen u kolovozu 1992. godine.

Sve sada┼ínje ─Źinjenice koje ste nabrojali, ali i mnoge druge, samo su posljedica ovoga op─çega procesa u Hrvatskoj. Proces povratka na staro sada je u Hrvatskoj u zavr┼ínom razdoblju. U nekim oblicima dru┼ítvenoga i dr┼żavnoga ┼żivota sada smo ve─ç vi┼íe jugo-okupirani i jugo-integrirani nego je to bio slu─Źaj krajem 1980-ih. Takav je slu─Źaj primjerice s informativnom, masovnokulturnom i gospodarskom okupacijom i orijentacijom institucija u Hrvatskoj. Proteklih je mjeseci zapo─Źelo ushi─çeno i ubrzano javno predstavljanje zajedni─Źkih srpsko-hrvatskih represivnih institucija, tj. policije i dr┼żavnoga odvjetni┼ítva.

Predsjednik Republike Hrvatske je od svojega izbora zapravo srbijanski slu┼żbenik, preko kojega uzbrdo gazi predsjednik Srbije, a Republika Srpska ga koristi za izlazak iz zlo─Źina─Źkoga podzemlja.

Prema Hegelu, dr┼żava je specifi─Źna povijestna forma u kojoj sloboda stje─Źe objektivnu egzistenciju i u┼żiva u svojoj esenciji. U svjetlosti takove definicije, kako stoje stvari s Hrvatskom i slobodom, sa slobodom i sre─çom svakoga njezina dr┼żavljanina?

Kako bi se jasnije vidjelo koliko smo danas u Hrvatskoj udaljeni od hegelijanskih na─Źela, dostatno se prisjetiti paradoksalnosti da je Republika Hrvatska kao suverena i samostalna dr┼żava postojala samo tijekom srbijanske oru┼żane agresije.

Ve─ç su 1996. g. dr┼żavne institucije RH - dono┼íenjem neustavnoga Ustavnoga zakona o suradnji s Ha┼íkim tribunalom - otvorile provaliju gubitka suverenosti i dr┼żavne samostalnosti, i potom se ta provalija sustavno sve vi┼íe pove─çavala i produbljavala. Jo┼í je paradoksalnije to ┼íto smo esencijalnu slobodu emotivno i intelektualno u┼żivali u te┼íkoj ratnoj ugrozi tijekom srbijanske oru┼żane agresije, a nakon toga se utapamo u sve ve─çim valovima neslobode.

Sloboda je pretpostavka ostvarivanja svekolikoga ┼żivotnoga zadovoljstva i sre─çe. Stoga je ─Źovjek - radi ostvarivanja slobode - spreman izlo┼żiti se i najve─çim pogibeljima. Tako je i niz hrvatskih nara┼ítaja stolje─çima ulagao golemi broj ┼żivota u poku┼íaje ostvarivanja slobode u Hrvatskoj. Na┼í nara┼ítaj je po─Źetkom 90-ih uspio stvoriti i obraniti dr┼żavu kao instrument ostvarivanja slobode, pa smo stoga i najodgovorniji stabilizirati dr┼żavu i slobodu te ih kao takve predati u ba┼ítinu narednim nara┼ítajima.

Prvi je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tu─Ĺman, jo┼í u vrijeme nacionalno-preporodnoga Hrvatskoga prolje─ça, objavio, u ─Źasopisu "Kritika", da je duhovna i teritorijalna integracija hrvatskoga naroda preduvjetom da Hrvati izvr┼íe svoju misiju u zajednici europskih naroda. Imamo, tek teritorijalno integriranu, tzv. avnojevsku Hrvatsku, ali ┼íto je s duhovnom i kulturnom integracijom cjeline hrvatskoga naroda u sveukupnosti njegova bitka i suvremenoga ┼żivota, op─çenito, ali i sada┼ínjemu ozra─Źju tzv. krize?

Integracija svake zajednice, pa tako i hrvatskog naroda i nacije, je veoma slo┼żen proces, koji je podlo┼żan svim vrstama mijenjanja koje nosi i samo trajanje vremena i razli─Źiti doga─Ĺaji. Hrvatska se duhovno identitetska integracija stolje─çima doga─Ĺala unato─Ź ve─çoj ili manjoj, nasilno nametanoj, teritorijalnoj dezintegriranosti. To je bio izazov koji je ugra─Ĺivao i dugoro─Źne sastavnice, koje su vodile i k duhovnoj dezintegriranosti, ali se pokazalo da su istovremeno ja─Źale i tanane niti duhovne integriranosti hrvatske nacije kao zajednice. Iz toga se mo┼że razumijevati i specifi─Źna duhovno identitetska snaga koja je o─Źuvala hrvatsku naciju, usprkos dugoj rasutosti hrvatskih zemalja i rasutosti iseljenih Hrvata diljem svijeta.Unutar takve nacionalne duhovnosti nastajale su i brojne sastavnice koje nisu izvorno iskustvo hrvatske nacije, nego su preuzeta iskustva drugih, od nacionalnih do naj┼íirih civilizacijskih zajednica. Ta druga iskustva, o─Źigledno je, nisu uspijevala razgraditi hrvatski nacionalni identitet, nego su oplemenjuju─çe integrirana u cjelinu hrvatske nacionalne snage. U tome pogledu, europska dimenzija je tek jedna od hrvatskih nacionalnih sastavnica. No, to su teme koje su nagla┼íeno nedovoljno istra┼żene s historiografskoga te drugih pojedina─Źnih i multidisciplinarnih znanstvenih motri┼íta. Primjerice, u nas se, protivno zdravoj pameti, uporno bje┼żi ─Źak i od javnog spominjanja, na┼íih starovjekovnih iranskih korijena.

Kakvu je ulogu u dezintegracijskim procesima, u hrvatskom narodu i u Republici Hrvatskoj, odigrala vrhunski osmi┼íljena i podlo provedena, medijsko-politi─Źka, fa┼íizoidna, hajka protiv hrvatskih domoljuba iz Hercegovine i Bosne, pokrenuta ve─ç u godini me─Ĺunarodnoga priznanja Hrvatske, i to nakon ┼íto su se "Hercegovci", kao organi─Źki i samosvjestni dio naroda, dragovoljno i juna─Źki ┼żrtvovali za slobodu domovine, od Dubrovnika i Mostara, do Zadra i Vukovara? I ┼íto sve ─Źeka Hrvate u─Ĺu li, podijeljeni i razvla┼íteni, u integriranu Europu?

Najva┼żnije je naglasiti da se naj┼że┼í─çe ishodi┼íte i provodi┼íte ove rasisti─Źke hajke doga─Ĺa proteklih dvadesetak godina unutar institucijskoga dr┼żavnog i dru┼ítvenog ┼żivota u Republici Hrvatskoj. U tom specijalnoratovskom djelovanju - sa svim vrstama kratkoro─Źnih i dugoro─Źnih te konkretnih i apstraktnih dezintegracijskih namjera - ve─ç po─Źetkom 1990-ih su svi Hrvati u BiH progla┼íeni Hercegovcima, a Hercegovci su progla┼íeni najgorima na svijetu. Povod tome bio je u tada┼ínjoj statisti─Źkoj ─Źinjenici da su Hrvati iz BiH bili izuzetno brojni dragovoljci u prvim redovima obrane Hrvatske. Dublji uzroci tog rasizma su u golemom identitetskom i demografskom zna─Źaju Hrvata iz BiH za Hrvatsku, te u strahovima glede uloge koju bi Hrvati iz BiH u budu─çnosti mogli imati za hrvatske nacionalne interese.

Klju─Źni problem Hrvata u RH i u BiH jesu tzv. njihove institucije i tzv. njihovi ljudu u tim institucijama, jer i jedni i drugi ne zastupaju hrvatske interese nego sustavno postupaju izdajni─Źki. Bilo tko vanjski, pa tako ni Europska unija, nije niti ─çe za Hrvate predstavljati sudbonosnu opasnost. Osim toga, EU uop─çe ne integrira Europu, nego proizvodi politi─Źku i duhovnu praksu koja odvra─ça i ote┼żava mogu─çnost kvalitetne europske integracije. Nakon 2005. g. svjedoci smo sve dublje i sve slo┼żenije krize u EU. U nizu svojih tekstova proteklih petnaestak godina detaljno sam obrazlagao da ovakav model europskih integracija ne mo┼że dovesti ni do kakve dr┼żave Europe.

Sa slobodarskim, demokratskim, nastankom Republike Hrvatske i njezinim postojanjem kao nacionalne, i mati─Źne, dr┼żave hrvatskoga naroda, i opstajanjem BiH kao nezavisne i tronacionalne dr┼żavne zajednice, kao da se jo┼í ne mire poneki svjetski ─Źimbenici globalne politi─Źke mo─çi i protuzapadnja─Źke snage u ovomu dijelu Europe. Je li u tomu le┼że razlozi njihovih upornih poku┼íaja da se rasto─Źi sama bit osloboditeljskoga Domovinskoga rata kao temelja samostojne Hrvatske, da se domobranitelja i ┼żrtvu jugosrpske agresije prika┼że kao agresora, kao "zajedni─Źki zlo─Źina─Źki pothvat"?

Prije 83 godine je stvorena prva jugoslavenska dr┼żava. Ona je prvenstveno bila zbrzani rezultat sukoba interesa, koji je na jugoistoku Europe stolje─çima postojao izme─Ĺu europskih sila. Nepotrebni Prvi svjetski rat - koji je donio samo tragedije, a nije ni┼íta trajnije pozitivno rije┼íio - zavr┼íio je u Europi stvaranjem tzv. Versailleskog sustava, koji je bio truli kompromis izme─Ĺu dr┼żava pobjednica. Nastao je niz novih dr┼żava, od Baltika do Jadrana, koje su nazvane "Sanitarnim kordonom", kojemu je prvenstveni zadatak bio ┼ítititi zapadnu Europu od crvene sovjetske opasnosti. Osnovna logika "europskih" geopoliti─Źkih i gospodarskih interesa ┼íto je stvorena jedna dr┼żava Jugoslavija, namjesto nekoliko dr┼żava na tome prostoru, bila je banalna; tj. mislilo se kako je lak┼íe i jednostavnije provoditi "europske" geopoliti─Źke i gospodarske interese u jednoj nego u vi┼íe dr┼żava. Iako se ta logika pokazala neuspje┼ínom i tragi─Źnom - i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji - ipak su u sedam desetlje─ça uspostavljene odre─Ĺene strukture i interesi izme─Ĺu Jugoslavija i "Europe", s tim ┼íto je jugoslavenski dio strukture stvarno bio srbijanski.

U novim okolnostima nakon 1990. g. ni RH niti BiH nisu iskoristile zbiljsku povijesnu prigodu, jer su njihove upravlja─Źke strukture bile nekvalitetne, nesamostalne, asocijalne, anacionalne, tj. izdajni─Źke.

Stoga je logi─Źno, da se "Europa" postupno vra─çala starim partnerima, koji su se jedini nudili; a to je Srbija i njene strukture, koje sve stabilnije upravljaju i s RH i s BiH. Danas je to vi┼íe nego o─Źigledno. Nema tu nikakve teorije zavjere, nego se samo radi o veoma konkretnim i uobi─Źajenim geopoliti─Źkim, gospodarskim i druga─Źijim interesima. Sukladno svemu nazna─Źenom, logi─Źno je da su u Haagu zlo─Źina─Źkim pothvatima ozna─Źene i obuhva─çene samo strukture i istaknuti pojedinci novonastalih dr┼żava, a ne sudi se klju─Źnim politi─Źkim i vojnim akterima biv┼íe Jugoslavije: primjerice S. Mesi─çu, A. Markovi─çu, V. Kadijevi─çu, B. Ad┼żi─çu itd.

Ista je logika i u tzv. lokalnim su─Ĺenjima, pa tako politika, mediji i pravosu─Ĺe u Hrvatskoj sude samo pravim hrvatskim braniteljima (npr. Norac, Glava┼í, Mer─Źep, Hrastov, Drljo itd.), a nedirnuta i na polo┼żajima mo─çi ostaje cijela vojna i politi─Źka struktura koja se po zadatku preselila u institucije RH.

Vratimo li se opet idejno-politi─Źkim vladarima jezika, onima koji, jer vladaju jezikom, vladaju svijetom, kako je to to─Źno opisao jedan francuski marksisti─Źki teoretik, mo┼że li se, na primjeru nedavnoga zagovora zajedni─Źkih ud┼żbenika, govoriti o povratku, na mala vrata, jugokomunizma i ┼íuvarov┼ítine, s njihovim, u biti pansrpskim, konceptom ud┼żbeni─Źkih "zajedni─Źkih jezgri", koji je, u olovnim 1980-im godinama okupirane Hrvatske, u Hrvatskoj imao gorljivih prista┼ía u odnaro─Ĺenoj "eliti"?

Ni nacionalni niti dr┼żavni identitet nije mogu─çe zamisliti bez jezi─Źnoga identiteta. Jugokomunisti─Źka znanstvena, kulturna i lingvisti─Źka elita u Hrvatskoj je ostala potpuno nedirnuta u proteklih 20-ak godina. Ona se ─Źak pro─Źistila, pomladila i u svakom drugom pogledu pogledu je oja─Źala. Primjerice, u najgora komunisti─Źka vremena u svim institucijama u Hrvatskoj je bilo dovoljno istaknutih pojedinaca koji su branili hrvatski nacionalni identitet. Tako je bilo i u vrijeme Novosadskog sporazuma, pa potom 1967. g. kada je nastala Deklaracija, a ─Źak su se i nakon sloma Hrvatskog prolje─ça uspjeli u javnosti pojavljivati pojedinci i skupine koji su pru┼żali otpor.

Danas, kada nema izravne fizi─Źke ugroze i kada je formalna demokracija i sloboda u Hrvatskoj, sve tzv. vladine i tzv. nevladine institucije su dekroatizirane, bilo korupcijom, bilo drugim na─Źinima. Tako je u proteklih desetak godina potpuno neutralizirana ─Źak i Matica hrvatska, koja nikada ranije nije bila pora┼żena i osramo─çena. Obrana hrvatskih interesa i u kulturi svedena je na raspr┼íene i neza┼íti─çene pojedince. Ta i Va┼ía sudbina to najzornije potvr─Ĺuje.

Jugodr┼żavna politi─Źka sredi┼ínjica iz Beograda nije, godina 1980-ih, uspjela nametnuti zajedni─Źki ┼íkolski program knji┼żevnosti, jer su se srpskomu unitarizmu nepopustljivo i intelektualno-politi─Źki suvereno suprotstavili Slovenci, s pjesnikom i akademikom Cirilom Zlobecom kao najistaknutijim pobornikom nacionalne samobitnosti. Kakovi su sada hrvatski izgledi oduprijeti se "zajedni─Źkim ud┼żbenicima" (mogu─çe ─Źak s Dubrovnikom kao "srpskom Atinom"!) kada je Slovenija ─Źvrsto u EU, a Hrvatska, protuustavno, ve─ç dobrano i ┼íaptom ugurana u tre─çu "Srboslaviju"?

Sla┼żem se. Slovenija je u biv┼íoj Jugoslaviji bila u svakom pogledu najsamosvjesnija, te stoga i va┼żan ─Źimbenik za┼ítite interesa drugih republika, uklju─Źuju─çi i Hrvatsku. Hrvatska je neo─Źekivano zaustavila srbijansku oru┼żanu agresiju, ali je izgubila sve neoru┼żane bitke s petom kolonom u svojim institucijama. Sve je jasno kad se pogleda ┼íto je sve proteklih desetak godina financirala Vlada RH, naro─Źito ministarstvo kulture te ministarstvo znanosti, obrazovanja i ┼íporta. Dakle, toliko smo duboko potonuli da se obrana hrvatske kulture i jezika mo┼że posti─çi samo potpunom institucijskom preobrazbom svih dr┼żavnih i dru┼ítvenih institucija u Hrvatskoj, od vrha do dna. A to se mo┼że jedino pobjedom novih hrvatskih politi─Źkih snaga na sljede─çim parlamentarnim i lokalnim izborima.

Zlo─Źin protiv ─Źovje─Źnosti, crveni holokaust, ili, jednostavno pu─Źki kazano, bleibur┼íka tragedija hrvatskoga naroda 1945., jest pitanje kojim ste zaokupljeni u svojim povijestnim istra┼żivanjima. Za┼íto drugi svjetski rat i tema Jasenovca i Bleiburga nisu, znanstveno i politi─Źki, zavr┼íenom pri─Źom, objektiviziranom istinom? ┼áto se jo┼í mora i mo┼że u─Źiniti - budu─çi da hrvatske vlasti ne po┼ítuju hrvatski Ustav i jednakost hrvatskih gra─Ĺana, mrtvih i ┼żivih, pred zakonom, jer ne iskazuju, civilizacijski standardizirano, po┼ítovanje prema ┼żrtvama, prema njihovim imenima i neumrlim im du┼íama, jer uop─çe ne procesuiraju komunisti─Źke zlo─Źince - kako bi se ─Źista obraza izi┼ílo u svijet iz ove partijskomafija┼íke omerte o serbokomunisti─Źkom genocidu, kulturocidu, memoricidu?

Komunizam op─çenito, pa tako i onaj u biv┼íoj Jugoslaviji, bio je upravlja─Źki sustav koji je u tehnikama vladanja najvi┼íe koristio sva znanstvena znanja. Uloga cjelokupnoga javnoga ┼żivota u komunizmu - od medija i zabave do znanosti, umjetnosti i obrazovanja - bila je u apologiji komunisti─Źkoga re┼żima i njegovih simbola.U tomu jednoumnomu svijetu nije se u javnosti smjela pojaviti doslovno ni jedna nepo┼żeljna rije─Ź. Bleibur┼íka tragedija bila je jedna od najstro┼żije ─Źuvanih tajni biv┼íe Jugoslavije. ─îak se ni pre┼żivjele ┼żrtve naj─Źe┼í─çe nisu usudile svojim potomcima prozboriti i┼íta o svojim tragi─Źnim iskustvima. Komunisti─Źka struktura, koja je zadr┼żala veliku ve─çinu institucijske mo─çi i nakon 1990. g. u Hrvatskoj, bila je potpuno svjesna da je za njeno dugoro─Źno vladanje najva┼żnije sa─Źuvati prevlast komunisti─Źkoga sustava vrjednota, simbola i javnih znanja. To im je uspjelo u mjeri iznad svih o─Źekivanja, te stoga dekomunizacija javnoga ┼żivota u Hrvatskoj jest najva┼żnija pretpostavka hrvatske duhovne obnove, a potom i uspje┼íne upravlja─Źke preobrazbe.

Neokomunisti─Źka struktura nije nakon 1990. g. mogla potpuno sprije─Źiti govor o Bleibur┼íkoj tragediji. No, uspjela je sofisticiranim metodama banalizacije i relativizacije prikriti javnosti razmjere i posljedice stra┼ínih komunisti─Źkih zlo─Źina, te ─Źak i Tita - koji je deseti svjetski megaubojica u 20. stolje─çu - nadalje prikazivati kao po┼żeljnu i najve─çu kult osobu u hrvatskoj povijesti.

Koje su to politi─Źke silnice i strukture mo─çi koje onemogu─çuju Hrvate pogledati se i ogledati u zrcalu vlastite, veoma bogate, povijesti i kulture, kao samosvojna entiteta u sklopu mediteransko-srednjeuropskoga civilizacijskoga kruga, i koje nastoje izdvojiti Hrvatsku iz organi─Źke cjeline, ┼íufflayevski kazano, Velikoga Zapada?

Ve─ç je nagla┼íeno da su institucije u Hrvatskoj na┼í jedini klju─Źni problem, iz kojeg proizlaze svi ostali problemi. Posebno je nepovoljno ┼íto se taj problem neprekidno razvija od sredine 19. stolje─ça. Naime, tada su u Hrvatskoj po─Źele nastajati sve gra─Ĺanske institucije: politi─Źke stranke, akademija, znanstveni i obrazovni sustav itd.

U tada┼ínjim te┼íkim okolnostima, prvenstveno zbog golemoga pritiska germanizacije i mad┼żarizacije, ve─çina ─Źak i domoljubnih hrvatskih elita napunila je nove hrvatske institucije s kulturom idealiziranoga jugoslavenstva, kao navodno jedinoga spasa za sve hrvatske probleme. Koliko je to paranormalno ozra─Źje u Hrvatskoj bilo razvijano, ilustrira i ─Źinjenica da je ─Źak i mladi Tin Ujevi─ç pripadao radikalnoj jugoslavenskoj nacionalisti─Źkoj omladini. Nakon propasti Austo-Ugarske, tj. tijekom predugih desetlje─ça vladanja dviju jugoslavenskih dr┼żava, sustavno je i najgorim nasiljima u institucijama u Hrvatskoj provo─Ĺena jugoslavizacija, te smo u katastrofalno opusto┼íenomu institucijskom stanju do─Źekali 1990. godinu. Vi┼íe nije bilo sustava, a ni zna─Źajnije javne institucije, koji bi mogli biti uspje┼ínim sto┼żerom koji bi vodio brzom povratku hrvatskoj predjugoslavenskoj ba┼ítini.

Prema tome, identitet hrvatskoga naroda i nacije je stolje─çima oblikovan unutar srednjeeuropskoga i mediteranskoga zapadnoga civilizacijskog kruga. Me─Ĺutim, moderne su institucije u Hrvatskoj, ve─ç pri svojemu nastanku, same sebe zarazile jugoslavenskom paradigmom. Na taj je na─Źin ve─çina puka u obiteljskom i vjerskom krugu ─Źuvala taj izvorni hrvatski identitet, a institucije su i┼íle svojim jugoslavenskim putem. Najapsurdnija je povijesna ─Źinjenica ┼íto je ┼żivot jugoslavenskih institucija u Hrvatskoj zapo─Źeo ─Źak stotinjak godina prije nastanka jugoslavenske dr┼żave. Posljedice svega toga, najbolnije osje─çamo i danas.

Hrvatski su branitelji, s oru┼żjem u ruci ili bez njega, bili utjelovljenom ljubavlju za slobodu i dom, tijekom svih hrvatskih ratova kroz povijest, a nadasve u Domovinskom, olujnom, na┼íemu ratu svih ratova. Kao povjesni─Źar i branitelj, ali i kao ozbiljan predsjedni─Źki kandidat na proteklim predsjedni─Źkim izborima (kojemu sam osobno, u "Hrvatskom listu", dao ─Źistu peticu!), kako gledate na sve progone, ocrnjavanja i omalova┼żavanja hrvatskih branitelja i domoljuba? Kako na nevjerojatnu, ali stvarnu i mogu─çu, ocjenu dana┼ínjega predsjednika RH o "antifa┼íizmu", simodubaji─çevskomu, kao otcu "na┼íega Domovinskoga rata"?

U institucijama svih dru┼ítava, osim u Hrvatskoj, patriotizam ili domoljublje su socijalna vrijednost koja se najvi┼íe njeguje i vrednuje. I hrvatski branitelji, ali i ve─çina hrvatskih gra─Ĺana, su 1991. g. - kada odnos snaga nije davao nikavih izgleda hrvatskoj obrani - iskazali najve─çi stupanj domoljublja, tj. solidarnosti sa svojom zajednicom. Stoga, sada┼ínji sramotni javni status i progon hrvatskih branitelja i domoljuba predstavlja krajnju neljudskost, te zaslu┼żuje sve osude i suprotstavljanja, s bilo kojega motri┼íta, humanisti─Źkoga, pravnoga, moralnoga, znanstvenoga, povjesni─Źarskoga i braniteljskoga.

U svjetlu svega re─Źenoga, nije iznena─Ĺuju─çe ┼íto je sada┼ínji predsjednik u Hrvatskoj jo┼í gori nastavak svojega predhodnika. Me─Ĺutim, sramotnost se sada┼ínjega zna─Źajno pove─çava, kad se zna da je on - u odnosu na predhodnika - pripadnik znatno mla─Ĺega nara┼ítaja, sveu─Źili┼íni je profesor, glazbenik i teoretski poznavatelj sustava ljudskih prava. Kada se prisjetimo da je Josipovi─ç naslovnicu svoje prve autorizirane predsjedni─Źke biografije "ukrasio" svojom slikom u uniformi JNA-ovskoga titovoga gardista sa zna─Źkom primjerenoga vojnika, tada se suo─Źavamo sa slikom Doriana Graya.

┼áutnja, i u┼íutkanost, znatnoga dijela hrvatske intelektualne i akademske zajednice o goru─çim pitanjima dru┼ítva i nacije jedinstvenim je fenomenom na prostoru na┼íega civilizacijskoga kruga. Koji su uzroci toj ┼íutnji demokrata pred nasrtajima fanatizirane (ju)ljevice i, primjerice, nereagiranju na krivotvorenja fakata iz na┼íe bli┼że i daljnje pro┼ílosti, na komitetsku interpretaciju Hrvatskoga prolje─ça na HTV-u, na usustavljeni antikroatizam poput onoga sadr┼żana u klevetni─Źkoj izjavi srpskoga ex-profesora u SAD-u Bogdana Deni─ça, u intervjuu "Novom listu" 16.X.2004., da "nema mjesta u Europi gdje je nostalgija za kolaboracionistima koji su klali svoje sugra─Ĺane toliko razvijena i legitimna kao u Hrvatskoj" (citat)?

Ovom prigodom je dosta re─Źeno o institucijskom stanju u Hrvatskoj, pa je razumljivo da se za sada od institucija ne mo┼że ni o─Źekivati glas razuma, gra─Ĺanske svijesti i objektivnosti, jer u njima upravljaju sitni ljudi sa sitnim interesima. I javni govor u Hrvatskoj je okupiran, te oni koji imaju mo─ç ne dopu┼ítaju da se ─Źuje glas javnosti. Dru┼ítvene uloge su podijeljene podobnima i poslu┼ínima, koji uglavnom slu┼że za ┼íaku graha.

Bogdani Deni─çi su i prije i nakon 1990. u┼żivali u prirodnim blagodatima Hrvatske i povlasticama s kojima su ih obasipale lo┼íe sluge jo┼í gorih gospodara. Takvi postupaju kao tipi─Źni ubojice za pisa─çim stolom. Ali, nigdje ta krvava djelatnost nije toliko razvijena i legitimna kao u Hrvatskoj. Nama ipak ostaje biti sretnima ┼íto nismo kao oni, a na Bogu je da im oprosti, iako znaju ┼íto ─Źine.

Hrvatski latino-europski put civilizacije ljubavi i kulture ┼żivota bio je u smrtnoj pogibli pod hegemonijom bizantskoga srpstva i svetosavlja i tzv. jugokomunizmom i njegovom strahovladom kroatocidne "plemenite mr┼żnje". Ako stoji prosudba kako su "crveni baroni i djeca udbokomunizma" uspjeli pod svoju kontrolu staviti gotovo cijelo dru┼ítvo i razjediniti naciju te stvoriti, uz pomo─ç i ZAVNOH-a i "Haaga", pretpostavke za reanimiranje velikosrpskoga "Plana Z-4", tko i ┼íto ─çe sada pomo─çi Hrvatima (koje lustriraju nelustrirani totalitaristi) u o─Źuvanju dr┼żave kao ku─çe nacionalnoga bitka, kao mjesta planetarne suradnje i razmjene s drugima?

Sve ┼íto smo rekli u ovom razgovoru, zaista se doga─Ĺa. Stoga je razumljivo ┼íto nas to boli. No, ovaj je razgovor ukazao na polo┼żaj u kojem se nalazimo, ne radi toga da nas se potakne na malodu┼íje i odustajanje, nego je to poziv na suprotstavljanje zlu koje nas je spopalo. Nara┼ítaj koji je nakon gotovo devet stolje─ça stvorio i obranio svoju samostalnu dr┼żavu, ima pravo i snagu ljubavi urediti razhrva─çne institucije svoje dr┼żave. Budimo i nadalje ponosni u zajedni┼ítvu. Ne klonimo duhom. Hrvatska je na┼ía domovina. Naslijedili smo je od na┼íih predaka, a na┼ía je odgovornost predati je budu─çim nara┼ítajima.

Mile Pešorda

Hrvatsko slovo br. 831., 25. o┼żujka 2011.

 

JOSIP JUR─îEVI─ć, ro─Ĺen je 1951. u Studencima kod Imotskoga. Od po─Źetka osnovne ┼íkole neprekidno ┼żivi u Zagrebu. O┼żenjen je i otac je sedmero djece. Vi┼íi je znanstveni suradnik u Institutu dru┼ítvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu te izvanredni profesor suvremene op─çe i nacionalne povijesti na Hrvatskim studijima Sveu─Źili┼íta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Istra┼żuje suvremenu hrvatsku povijest, a sredi┼ínje teme su ratno i poratno stradalni┼ítvo vezano za Drugi svjetski rat, Hrvatski domovinski rat i hrvatsko iseljeni┼ítvo.

Autor je sedam i koautor u 23 knjige; objavio je 31 znanstveni ─Źlanak; uredio je 14 knjiga; sudjelovao s izlaganjima na 27 me─Ĺunarodnih i 36 doma─çih znanstvenih skupova; vodio je ili bio istra┼żiva─Ź u 15 znanstveno-istra┼żiva─Źkih projekata; bio je stru─Źni suradnik u 15 dokumentarnih filmova. Sudjelovao je kao ekspertni svjedok na tri su─Ĺenja za ratne zlo─Źine.

Bio je sudionik Hrvatskoga prolje─ça. Dragovoljac je Hrvatskoga domovinskog rata. Osnovao je i bio prvi ravnatelj Sredi┼ínjeg arhiva Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Radio je u dr┼żavnoj Komisiji za utvr─Ĺivanje ratnih i poratnih ┼żrtava; bio je ─Źlan Savjeta Vlade RH za pripremu prijatelja suda pred Me─Ĺunarodnim sudom za prostor biv┼íe Jugoslavije.

Godine 2009. bio je neovisni kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. Nije bio ─Źlan komunisti─Źke partije, niti se u─Źlanjivao u stranke nastale nakon 1990.

Godine 2010. jedan je od osniva─Źa novoga hrvatskog politi─Źkog pokreta Hrvatski rast (Hrast). Veoma je djelatan u civilnom dru┼ítvu na zastupanju ljudskih prava i ostvarivanju socijalne kohezije.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU