Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

TOLJAGA ZA NEPO─ćUDNE LUBANJE

Tko sve skupa sa mnom gazi po ovomu mraku, moj bli┼żnji koji ┼żivotom svojim pridonosi neka se vr┼íi slu┼żba i pokora rije─Źi i neka bude volja Navjestitelja Ljubavi, i koga sve od nas satire mrak, iz kojega je spasenje i ─Źvrsta stijena za po─Źinak odmah tu negdje ispred, samo da se rastvore utvrde u vlastitome bi─çu, samo da se savladaju zidovi opkoljene ku─çe?

 

S koliko tko odva┼żnosti i vjere u nebesku domovinu kro─Źi kroz ovu ljigavu tminu koja se luciferno spustila po nama i zalijepila se na mnogima kao smrtna ko┼íulja, i je li se ljudski postalo onoliko poniznima i bodrima i dobrima i slobodnima koliko je nu┼żdno da bi du┼íe obuhvatio stvoriteljev dah i bezdan bi─ça otvorio se za spasiteljev glas, za novu snagu duha i uma? Po svim svojim plemenitim djelima i po zajedni─Źkoj ─Źe┼żnji za mirom ┼íto nam iskri u o─Źima, prepoznajemo li se mi kao ljudi i narod postao iz ljubavi Bo┼żje, niknuo iz rije─Źi, uzveli─Źan raz-govorom u jeziku materinskom hrvatskom, a koji, jo┼í zarobljen tmicom, ne ─Źuje ─Źovjeka s njegovom vikom i tu┼żaljkom, s nijemim bogotu┼żjem ispred pokretnoga zida kojim upravlja vladatelj-zavoditelj poku┼íavaju─çi jedinu nam i jedinstvenu domovinu orisati kao mozaik-krhotinu, upravo po mjeri pro┼żdrljivosti crne zvijeri o kojoj su pone┼íto progovorili neki suvremeni proroci?

I je li Hrvatska, stojna ku─ça na┼íega jezika, blizu obe─çane slobode, i dana kada ─çe sa sebe stresti sve one godine tame, patnje i izolacije i stoljetnoga martirija Croatiae? Zar je to jo┼í mogu─çe da (ne)poznat netko i toliki poznati i prepoznati u slu┼żbi onoga "drugoga vladara" i dalje po Hrvatskoj pogibeljno vitlaju antikroatskom "kija─Źom kojom se razbijaju nepo─çudne lubanje" (R.Kati─Źi─ç) i razvaljuju obiteljska gnijezda i duhovna sredi┼íta kao ognji┼íta ┼żivota naroda i narodnoga preporoda?

Zagledani u duhovno zrcalo izvora rije─Źi i apostolat Radosti "svetice iz Kalkute", na┼íe Bl. Majke Terezije, od 19. srpnja 1990. po─Źasne gra─Ĺanke grada Zagreba (Skopje, 26.VIII.1919.-Calcutta, 5.IX.1997.), nalazimo nadahnu─çe za razgovor o dramati─Źnosti "tranzicijskoga" stanja naroda koji je, tako─Ĺer, "iskusio ne┼íto od u┼żasne stvarnosti ┼żivota bez Boga", stvarnosti robovanja pod velevla┼í─çu totalnoga antikristijanizma, u pismu Majke Terezije koje je ona, nakon vi┼íe od petnaest godina tame, i "izolacije tako potpune da ju je mogla usporediti s paklom", uputila svom duhovnom otcu Neumeru: "┼áto se ti─Źe mene - ┼íto bih Vam rekla? Nemam ni┼íta - budu─çi da nemam Njega - kojega moje srce i du┼ía ─Źeznu posjedovati. Osamljenost je golema. - Ni iznutra ni izvana ne nalazim nikoga kome bih se obratila. - Oduzeo mi je ne samo duhovnu - ve─ç ─Źak i ljudsku pomo─ç. Ne mogu ni s kim razgovarati, a ─Źak i ako razgovaram - ni┼íta mi ne doti─Źe du┼íu.(...) Ako postoji pakao - to je zacijelo ovo. Kako je stra┼íno biti bez Boga - nema molitve - nema vjere - nema ljubavi. - Jedino ┼íto jo┼í preostaje jest uvjerenje da je djelo Njegovo - da su bra─ça i sestre Njegovi." (Majka Tereziija: Do─Ĺi, budi moje svjetlo, str.296., Verbum, Split, 2008.)

U bistrini ovih rije─Źi koje su vapajem same ljubavi za ljubavlju, rije─Źi ljudske za ljubavlju i milo┼í─çu Kristovom, dade se razabrati strava stranputice na koju se, po njegovu povijestnom izlasku iz pustinje jugobolj┼íevizma i ispod ropstva srpskoga, vje┼íto izgurava narod, kojemu kao da ponestaje snage, pred nasrtljivim napasnicima i opasnim zavoditeljima, i kojemu sve te┼że postaje u─Źinkovito obraniti i o─Źuvati svu svoju Republiku i republikanstvo, zbiljnost dr┼żavotvorne ideje i cjelovitost politi─Źkoga koncepta Predsjednika Utemeljitelja, kojemu je bilo dano prepoznati i izre─çi ono ┼íto narod ho─çe i narodnu volju ugraditi u Bo┼żi─çnu ustavnu povelju g.1990. i znakovito uz svoj narod stati, devet godina kasnije, hodo─Źa┼í─çem u Vje─Źni Grad i povijestnim hrvatskim govorom u Vatikanu 28.X. 1999. Rije─Źju ovjerovljeni, a supstancijalno potreseni nad ovim zanijemjelim svenarodnim krikom za sre─çom i blagostanjem i slobodnim, ucjenama i nedopu┼ítenim trgovanjima neoptere─çenim, za suverenim pristupom u dru┼ítvo narod├ó, smijemo li se, promi┼íljaju─çi ovaj na┼í divni svijet i mjesto hrvatskoga roda i doma i svakoga hrvatskoga dr┼żavljanina u njemu, barem zapitati kojim li se to idolima klanja, primjerice, onaj na┼íijenac slavna imena Krsto, masmedijski stru─Źnjak i strateg iz V.Britanije usmjeren na katoli─Źki tisak i Hrvate, kada akademika dr. Franju Tu─Ĺmana, Predsjednika Utemeljitelja, suvremenoga hrvatskoga Mojsija, difamatorski razapinje kao "o─Źuha Domovine" (!) i, s takvim ┼żigom poruge, , legitimnom predsjedniku slobodne Hrvatske u razdoblju 1990.-1999. g. pripravlja mjesto, i njemu i Hrvatskoj, u nekim "zajedni─Źkim ud┼żbenicima" hrvatsko-srpske povijesti, najavljenim u nedavnomu predsjedni─Źkom srpsko-hrvatskom suglasju?

Uspostavi li se nad Hrvatskom velevlast s otiskom pand┼że one crne zvijeri, narod niti ne naslu─çuje ┼íto ga tek tada, u tomu bezpu─çu pravde za robove globalizma ─Źeka, a oni koji znadu i koji na novi pohod zloga upozoravaju, svi su ba─Źeni u kazamate izolacije, u svojevrsno ku─çno zato─Źeni┼ítvo. O crvenoj zvijeri dosad se, pak, podosta saznalo, o njezinoj prijekoj yugo-pravdi i okrutnoj mr┼żnji spram misle─çih i mole─çih, spram slobodnih i hrvatskom jeziku privr┼żenih. Je li strah od te zvijeri razlogom javnoga neprotivljenja projektu recikliranih "zajedni─Źkih jezgra" iz doba ra─Źan-┼íuvarizma, i strah da svaki neposlu┼ínik ne bude smjesta "likvidiran", na priliku mladoga sve─çenika i uzoritoga duhovnika don Miroslava Bule┼íi─ça, kojega su fanatici jednoumlja i komunizma zaklali 24.VIII.1947. u ┼żupnoj ku─çi u Lani┼í─çu, u biti zato ┼íto je mislio i govorio slobodno i djelovao bogo┼ítovno, a neposredno stoga ┼íto, brane─çi ugro┼żena ljudska prava i slobodu vjere, "svoj potpis nije ┼żelio staviti" na tzv. rezoluciju podr┼íke "Petogodi┼ínjemu planu" (S.Trogrli─ç, Croatica Christiana br.61.)?

Nutarnjemu se razlogu izabranoga puta ipak optimisti─Źan nadaje odgovor: "Gdje je na djelu prava ljubav, ona je ─Źesto ─Źudotvorna". Tako nam, naime, govori posve─çena rije─Ź fra Bonaventure Dude.

Mile Pešorda
Hrvatsko slovo, kolumna EUROGLEDI, Zagreb, 3. rujna 2010.

10.09.2010.

011-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU