Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

POSTAVLJAMO PITANJE:     (12.04.2013.)

Voliš li Domovinu?

Naravno da volim, naj─Źe┼í─çi je odgovor, jer je logi─Źno da svatko voli svoju Domovinu.


No, ─Źini mi se, ┼íto si dalje od nje vi┼íe je voli┼í i cijeni┼í. Vidi┼í neke stvari mo┼żda i bolje od onih koji stalno u njoj ┼żive. Rekla bih, treba oti─çi van i pogledati Domovinu izdaleka, osjetiti tu ─Źe┼żnju i ljubav, znati se radovati kad joj dobro ide, ali i osjetiti tugu i ┼żalost ako joj lo┼íe krene. Postane ti jasno da voli┼í jednako travku i kamen, plavo nebo i oblake, njezina gorda brda i zlatne ravnice, potoke ┼íto ┼íume, vijugave rijeke i more sinje. I iz daljine k'o na dlanu vidi┼í sve ─Źari njezine ┼íto ti svakodnevno bijahu na dohvat ruke, a ostado┼íe nezapa┼żene.

Upitah se: koliko ja poznajem moju Domovinu? Što znam o njenoj burnoj povijesti, njenoj dalekoj prošlosti ali i sadašnjosti, o njezinim znamenitostima, o njezinom Bogom danom prirodnom bogatstvu, njezinim ljepotama? A onda upadam u zamku, upletena u klupko pitanja na koja pokušavam odgovoriti putujući mislima kroz Domovinu od Iloka do Prevlake.

┼áto zapravo znam o Iloku, Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku, prekrasnoj ravnoj Slavoniji? ┼áto znam o Hrvatskom Zagorju i lepim Zagorskim bregima, Me─Ĺimurju, Podravini, Istri, Baniji, Kordunu, Lici, Gorskom Kotaru? ┼áto znam o Dalmaciji, dalmatinskoj Zagori? Znam li toliko dovoljno da mogu svakom strancu koji me upita, re─çi ono najva┼żnije o Dubrovniku, Zadru, ┼áibeniku, Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu i mjestu u Domovini?


Od moga zadnjeg susreta s Dubrovnikom pro┼ílo je poprili─Źno puno godina. Odmah na ulazu u grad primje─çujem promjene. Taj biser Jadrana treba ─Źuvati i sa─Źuvati za daljnja pokoljenja, kako su ga nama na┼íi pradjedovi i djedovi predali. Jer, Dubrovnik je bogata riznica. Ve─ç svojim izgledom, opasan zidinama i tvr─Ĺavama pri─Źa svakom posjetitelju o svojoj povijesnoj i kulturnoj ba┼ítini.


Na putu iz Dubrovnika obe─çah dugogodi┼ínjem velikom prijatelju, da ─çu, ako stignem, navratiti u njegovu ┼żupu Radobilje, odnosno Katuni-Kre┼íevo o kojoj mi uvijek ponosno pri─Źa. Blagdan je Velike Gospe koji se ne propu┼íta ma gdje bili, re─Źe mi on. Neki na taj dan dolaze svake godine ─Źak iz Australije, Ju┼żne Afrike, Amerike, a drugi prema svojim mogu─çnostima. Kroz stolje─ça ih je odr┼żala na okupu upravo vjera u Boga i ljubav prema Domovini, ┼íto je vidljivo i opipljivo na svakom koraku. Stoga nije ─Źudno ┼íto u novijoj hrvatskoj povijesti bijahu prvi koji podigo┼íe, ispred same crkve, velebni spomenik utemeljitelju hrvatske dr┼żave, dr. Franji Tu─Ĺmanu, prikazuju─çi ga u nezaboravnom momentu nakon oslobodila─Źke akcije Oluja na Kninskoj tvr─Ĺavi, ruku dignutih u vis, iznad kojeg vijori hrvatski barjak. Spomenik je isklesan iz kamene stijene, viskok je 4 metra, s posvetom "Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za ┼íto". Postavljen je ispred zvonika, s desne strane glavnog ulaza u crkvu. Zvonik krasi jedna posebnost nevi─Ĺena u svijetu.

 

   

 

Naime, u domovinskom ratu iz ove je male ┼żupe sudjelovalo vi┼íe od 200 branitelja od kojih je 5 te┼íko ranjeno, a 10 ih je dalo svoje ┼żivote za nju. Njima u ─Źast i trajno sje─çanje podignut je spomenik s lijeve strane crkve na kojem je, uz imena poginulih branitelja, istaknut reljef Hrvatske za koju su ginuli, a pored reljefa kri┼ż s hrvatskim pleterom, simbolom patnje s nadom i vjerom u Uskrsnu─çe.
Ne samo da su ljudi ovog kraja po mnogo─Źemu posebni. I njihov ┼żupnik, don Vje─çeslav ┼áupuk je takav; dobar ─Źovjek, sve─çenik i veliki domoljub sa braniteljskim priznanjem. Tragovi njegovog nesebi─Źnog pastoralnog i duhovnog rada vidljivi su na svakom koraku. On oslu┼íkuje bilo svojih ┼żupljana i ovog kraja, te njihove ideje, ┼żelje i projekte pretvara u velika djela. Zato nije ─Źudno ┼íto je u vrijeme domovinskog rata bio uz branitelje, donosio im na boji┼ínicu ono najpotrebnije: hranu, odje─çu i obu─çu i dijelio im krunice. Podijelio ih je vi┼íe od tri stotine. Bio im je ┼żupnik, prijatelj, ali i ohrabrenje u te┼íkim ratnim uvjetima.


A kako ovjekovje─Źiti te dane zajedni┼ítva da budu na trajni spomen kako je Domovina obranjena i stvorena uz pomo─ç molive i krunicom oko vrata? Branitelji su dali ideju, a ┼żupnik ju je ostvario. Upravo na tom zvoniku pokraj crkve visi najve─ça krunica u Hrvatskoj, a vjerojatno i na svijetu. Krunica 30 m duljine i to od balota! Koje li simbolike i u tome! Podneblje je to Dalmatinske Zagore gdje se tradicija jo┼í uvijek ─Źuva i po┼ítuje "od kad je balote i svita" rekli bi mu┼íkarci. Oni svoja nedjeljna popodneva obi─Źno provode uz balote, koje predstavljaju opu┼ítanje i rekreaciju, njegovanje zajedni┼ítva, ali i odmjeravanje balotskog umije─ça.
Krunica od balota, spomenik prvom hrvatskom predsjedniku i spomenik poginulim braniteljima - sve na jednom mjestu uz crkvu - svakom posjetitelju daju do znanja koliko je velika njihova privr┼żenost Vjeri, Domovini i tradiciji.


Dolaze─çi prema crkvi izgra─Ĺenoj 60-tih godina pro┼ílog stolje─ça, koja bija┼íe u nadogradnji, ─Źiju unutra┼ínjost poslije mise razgledah, ostadoh iznena─Ĺena vidjev┼íi jo┼í jednu crkvu kraj nje, ali puno stariju. No, sv. Misa na blagdan Velike Gospe je slu┼żena ispred stare crkve Uznesenja Bla┼żene Djevice Marije, koja spada me─Ĺu jednu od najstarijih crkava koju su Hrvati sami gradili. U spisima stoji da je to ┼żupna crkva sela Katuni i Kre┼íeva, sagra─Ĺena na granici dvaju sela, a uokolo je groblje.

 

   


Kada je sagra─Ĺena? Zna se da je dana┼ínja crkva sagra─Ĺena na mjestu starije, jer je 16. lipnja 1718., nakon 2. pastirskog posjeta splitskog nadbiskupa Cupilli, zabilje┼żeno: "Crkva u Katunima vrlo je stara, jer je sagra─Ĺena prije devet stolje─ça i zaista je ru┼íevna i nikad se nije popravljala". Iste godine, ┼żupnik dobiva dozvolu od op─çeg providura za Dalmaciju, da mo┼że koristiti neke zidine za popravak crkve. Crkva je nakon toga sazidana ┼íto potvr─Ĺuje i natpis na nadvratniku napisan bosan─Źicom "Na 1722 ma─Ĺa 5", a kori┼íten je stari materijal ┼íto se vidi iz nadgrobnih plo─Źa s ukrasnim motivima koje su ugra─Ĺene u zidove crkve.

U zapisima stoji da se na crkvi radilo tijekom cijelog 18. st. i da je produ┼żivana, ┼íto se vidi ve─ç na vanjskom dijelu samih zidova. O vanjskom, ali i unutra┼ínjem izgledu crkve nekad i danas, postoje zapisi. Ulaze─çi u tu jednobrodnu gra─Ĺevinu s ba─Źvastim ┼íiljastim svodom i dubokim sveti┼ítem koje krasi lijep glavni oltar izra─Ĺen od mramora, zabilje┼żeno je da je crkva tijekom 18. i 19. st. bila opremljena suvremenim umjetninama ┼íto se vidi i po monumentalnoj slici Filippa Naldia iz 1759. g., a rije─Ź je o ulju na platnu (430-240 cm) koja prikazuje Posljednji sud.


Da ova ┼żupa obiluje mno┼ítvom i raznoliko┼í─çu spomenika jo┼í od ilirskih vremena pa do danas, svjedo─Źi i ste─çak, odnosno vanjski oltar ispred crkve.

Dolazim do zaklju─Źka, da se nalazim u kraju gdje se jo┼í mnogo prije otkri─ça Amerike ┼żivjela demokracija ispisana u Polji─Źkom statutu, gdje je hrabrost bila vrlina, a po┼ítena rije─Ź zakon. Prvi oblik Polji─Źkog statuta je nastao negdje na prijelazu iz 11. u 12. stolje─çe, a najstariji o─Źuvani rukopis datira iz 1515. god. Iz njega su u─Źili i nau─Źili mnogi o zakonima i dru┼ítvenom ure─Ĺenju, ┼íto je u svojoj knjizi zapisao francuski mar┼íal Marmont. On je 1807. u vrijeme Napoleonove vladavine ukinuo ┼íest stotina staru Polji─Źku republiku. Radobilja je bila nekad i na granici dviju dr┼żava, izme─Ĺu Mleta─Źke republike i Turskog carstva, no ne zna se to─Źno i sa sigurno┼í─çu kad je Radobilja, ili jedan njezin dio, pao pod Turke. Ovo je mjesto u kojem je 7. velja─Źe 1926. g. Stjepan Radi─ç odr┼żao govor pred oko deset tisu─ça prisutnih. Ovo je kraj gdje je voljeti dom i Domovinu u venama i prelazi iz koljenja u koljeno, pa je tako iznjedrilo mnogo domoljuba, poznatih ili manje poznatih imena, od sve─çenika, povjesni─Źara, knji┼żevnika, pjesnika, arhitekata, gra─Ĺevinara, poduzetnika itd.


Na mjestu sam Kre┼íevu, odakle, ─Źini mi se, pogled se┼że u nedogled, okru┼żena netaknutom prirodom i bo┼żanstvenim mirisima raznog bilja, obra─Ĺenim vinogradima, ure─Ĺenim i novim prekrasnim ku─çama i slu┼íam pri─Źu o brdima Move koji se u daljini vide, s jo┼í neistra┼żenim zidinama grada Nezgrije. Nalazim se u mjestu odakle je u Europu, koja pre┼íu─çuje Boga i odbacuje kri┼ż, upu─çena poruka kri┼żem.


Da. Najve─çim hrvatskim 30 m visokim kri┼żem na brdu Glavici, kojeg je projektirao arhitekt, sin ove ┼żupe. Put koji vodi do kri┼ża obilje┼żen je s ─Źetrnaest postaja Kri┼żnog puta. Svaka postaja je dar jedne obitelji, a put prema kri┼żu svojom vijugavom izvedbom asocira na put od Dubrovnika prema Vukovaru.


Kako bi pridonijeli ljepoti i izgledu svoga kraja te o─Źuvali kulturno i povijesno blago, iako raseljeni svuda po svijetu, oni grade, rade i obnavljaju ne samo svoju djedovinu i svoje posjede, oni se natje─Źu u donacijama za op─çe dobro. Prkosili su njihovi djedovi i pradjedovi svim osvaja─Źima i vlastima ┼íto su se izmjenjivale, a oni koji su trbuhom za kruhom odlazili, vra─çali su se i ostajali tu. Svoji na svome. Tu sponu povezanosti s rodnim krajem vidjeh upravo na blagdan Velike Gospe.To vidljivo zajedni┼ítvo, najprije oko oltara Gospodnjeg iskazano kroz molitvu i skladno pjevanje, a onda i uz zajedni─Źko blagovanje okupljenih u obitelji uz neizostavnu gangu, daje do znanja da su ljubav prema Bogu, domovini i obitelji, tradicijske vrijednosti od kojih se ne odstupa.
Ovaj prekrasan kraj i drage jednostavne ljude napustih oboga─çena jo┼í jednim saznanjem vi┼íe i spoznajom kako je potrebno vrlo malo truda da ─Źovjek u samo nekoliko sati otkrije ─Źari i ljepote Domovine.


Piše: Milica Krakan

Izvor: Dru┼ítvene obavijesti broj 110, sije─Źanj 2013.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: