Poučeni prošlogodišnjim iskustvom, organizatori su ove
godine na ulaz postavili čovjeka iz osiguranja, koji je
propuštao samo one ljude, koji su predočili ulaznicu sa
osobnim imenom. Iste je izdavao NO; crvene za redovne
članove sa pravom glasa, žute - bez prava glasa - za
članove koji već dvije godine nisu podmirili svoju
člansku obavezu. Vjerovatno ne moramo posebno naglasiti,
kako su u posjedu žutih ulaznica bili upravo ljudi iz
"največeg" ogranka. Troje, od četvero, isključenih
članova, također se pojavilo i vrlo agresivno
zahtijevalo da budu pušteni u dvoranu. Iz solidarnosti
prema trojici, večina žutih ostala je također pred
vratima.
Sabor je započeo. Predsjednik Matarić je pozdravio
prisutne i zamolio da svi zajedno uz glazbenu pratnju
HGD "Tamburica" otpjevamo našu himnu. To je bio jedini
lijepi trenutak cijelog Sabora i mi se srdačno
zahvaljujemo umjetnicima.
U međuvremenu žuti pred vratima razvijaju
posebne aktivnosti. Kada su shvatili kako će Sabor
biti održan i bez njih, ipak se odlučuju ući. Međutim,
umjesto da zauzmu mjesto i budu tiho, neki prilaze
veleposlaniku i s njim ponovno izlaze iz sale. Što se
događalo u predvorju, saznali smo tek po završetku
Sabora. "Največi" su toliko galamili, da je personal
kuće namjeravao pozvati policiju.
Aleksander
Kršnjavi, Slavko Novokmet, Ivan Šavar, Miroslav
Međimorec, Vlado Šimunović
Pod takovim
pritiskom gospodin Veleposlanik moli g. Matarića za
razgovor, čime se Sabor ponovno prekida. Predsjednik
Matarić prenaša molbu Veleposlanika da se i isključeni
članovi puste u salu. Za ljubav mira u kući, većina
ipak odlučuje da se i trojki dozvoli pristup
kao promatračima.
Dobra volja
većine prisutnih nije ni ovaj puta pridonjela miru u
kući. Tužtelji društva, njih 17, kontinuirano upadaju
izvjestiteljima u riječ, tematizirajući konflikt kojeg
su sami prenjeli na švicarski sud i time u javnost. Pa
kada su odlučili da nama Hrvatima, po neznamo koji
puta u povijesti, ponovno moraju suditi stranci, zašto
sada nisu spremni mirno sačekati odluku te
institucije?
Čuli smo od "največih" kako navodno drugi ogranci
neznaju pravu istinu. Onda su tu "istinu" ispričali
nekoliko puta. Ništa nije koristio govor predsjednika
ogranka Bern, koji je kazao: "Maločas ste rekli
gospodo da priznajete ovu Zajednicu, da ste njeni
članovi. Htjeli ste ući u dvoranu, dozvolilo vam se. A
tužili ste znači sami sebe. Tužili ste mene, tužili
ste sve članove u nekoliko posebnih procesa. Tužite
Kulturnu zajednicu. Zar mislite da je meni lijepo
sjediti ovdje među vama koji ste me tužili? Tražite
smjenu ljudi izabranih na prošlogodišnjem Saboru. Oni
su gospodo izabrani od nas, kao što je bio i pokojni
Tuđman. Umro je, a da nije, bio bi još predsjednik.
Iduće godine su ponovno izbori, pa ćemo ih smijeniti
ako ne valjaju, ali dajmo im šansu... Ali nama nitko
ne valja. Govorim vam svima, 6 ogranaka gospodo stoji
iza ovog odbora, šest ogranaka! Nemojte ih vi
omalovažavati. Ako stvarno želite otići iz ove
Zajednice, pa onda idite u miru, osnujte još jednu
Zajednicu. Vi ste već napravili svoje male DO, svoj
NO, napravili ste sve kao i Srbi što su napravili
svojevremeno. Gospodo iz Upravnog odbora, Vi imate
podršku nas šestero, a oni neka odluče kako znaju".
Šimunović,
Šavar, Jagoda Zenić-Bulatović, Drago Mišić, Tomislav
Kukalj, Ivan Matarić, Mirjana Magazin
O pametnim i konstruktivnim
prijedlozima Upravnog odbora i članstva, nije se
uspijelo niti razgovarati, a kamo li donjeti neki
zaključak. Glasovali su žuti bez prava glasa,
a isključeni su dizali čak dvije ruke. Nekoliko puta
se pozivalo da se porazgovara o vrlo konstruktivnom i
razumnom prijedlogu gospodina Mišića. Uzalud! Sabor je
još jednom, nadamo se posljednji puta, prošao u znaku
"največeg" ogranka, koji zna samo ultimativno
zahtijevati, ali ne i pridržavati se obaveza.
Pripremajući Sabor 2000. UO zamolio je sve ogranke da pošalju
svoja godišnja izvješća o radu u protekloj godini. Ogranci Baden-Zurich i
Zurich-Winterthur oglušili su se na taj poziv, a osporavaju i uvid u financije
(već nekoliko godina za redom na god. skupštinama "največeg" ogranka izvještaj
blagajnika nije odobren!?).
Umjesto toga izdali su po drugi put svoje vlastito glasilo "Male društvene
obavijesti", zaoštravajući i produbljujući postojeću krizu. Ako su se odvojili
od Zajednice ili im je to namjera, bilo bi pošteno i pristojno da o tome
obavijeste ostale ogranke i članstvo Zajednice. Ako im to nije namjera, onda bi
po svim pravilima pristojnog i demokratskog ponašanja (na koje se inače glasno
pozivaju) trebali objasniti večinskom dijelu Zajednice zašto se tako ponašaju i
zašto odbijaju razgovor i suradnju. Zar je stvarno moguće da im je stalo samo do
imena i glasila Zajednice, kako je nakon Sabora 1999. izjavio jedan od njih, a
da im je ostatak Zajednice nevažan?
Kako rekosmo, i ovaj je Sabor prošao
kao i mnogi dosadašnji. Maratonski - osim prihvačenih
izvješća upravnih tijela od strane redovnih članova
(crveni listići) - bez konkretnih zaključaka i
planova, nedovršeno. Salu smo mogli koristiti samo do
određenog vremena! Normalnim ljudima i društvima
dovoljno je i puno manje vremena, da naprave puno
više. Hoćemo li mi ikada biti među njima?
Nadzorni odbor HKZ
Dr. med. Vlado Šimunović, predsjednik
Dunja Gaupp
Zlatica Stanek
O, ta uska varoš, o,
ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veči slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko,
tihu propast sprema.
(Antun Gustav Matoš)
Objavljeno u Društvenim
obavijestima broj 89
O povijesti HKZ, radnim tijelima i projektima
|
