"HKZ je konačno postala kulturna."
"Već je prošlogodišnji Sabor bio izvan svih očekivanja dobro organiziran, ali sa ovim ste nadmašili moje najsmionije nade."
"Čestitam, Sabor i priredba bili su na zavidnoj visini".
To su samo neke od pohvala koje smo primili tokom same večeri i u slijedećih nekoliko dana nakon 30. jubilarnog Sabora Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj.
Mišljenja smo kako ni najbolje organizirana priredba ne može biti uspješna bez kulturne i pristojne publike. Bili smo iznenađeni sa kolikom pažnjom su praćeni i radni i komemorativni dio Sabora. Upravni odbor zahvaljuje svim posjetiteljima na odazivu, suradnji i pohvalama.
Zašto smo Sabor organizirali kao komemorativnu večer u znaku Vukovara?
Iako smo obilježavali 30 god. postojanja Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, nije nam bilo do slavlja. Sabor od 16. studenog održan je u ozračju sjećanja na 11-tu godišnjicu agonije Vukovara: 15.11.1991, nakon 84 dana herojskog otpora opkoljene sačice hrvatskih branitelja, jedinice JNA ušle su u Borovo Naselje, a 18.11.1991 hrvatski branitelji Vukovara položili su oružje. Međutim nije samo vremenska koincidencija održavanja Sabora i pada Vukovara bila razlogom te komemorativne večeri.
Kao što nas je prije 11 godina potresao pad Vukovara, tako nas danas potresa činjenica da se Vukovar i sve što je vezano uz to ime, zaboravlja. Masakri, duge kolone poniženih prognanika, očajnička borba hrvatskog naroda za očuvanje opstojnosti i uslovi pod kojim se ta opstojnost izborila, ne samo da se zaboravljaju nego i omalovažavaju.
Prognanici i branitelji, koji su prošli kroz pakao srpskih mučenja ili izgubili svoje najdraže od srpsko-četničkih krvnika, pretrpjeli su te strahote vjerujući u pravdu.
Kako se osjećaju ti ljudi kad u svom rodnom gradu susretnu svoje nekadašnje mučitelje u odorama hrvatskih policajaca? Kako se osjećao gospodin Štengl kada je 6. rujna 2002. nepoznati počinitelj bacio eksplozivnu napravu na njegovu obiteljsku kuću?
Kako se osjećaju naši branitelji, kada im pred sud stavljaju njihove i naše junake, naše generale?
To nikoga ne zanima, ni Europsku uniju (i ona bi nam trebala biti cilj?), niti Ujedinjene narode. Ali, ako mi dozvoljavamo da se takove stvari događaju, ako šutke prelazimo preko svega, ako smo mi sluge pokorne, zašto bi se veliki gazde bunili!?
Pokušajmo si zamisliti što bi Svijet ne samo rekao, nego i napravio Hrvatskoj, da je eksplozivna naprava umjesto na kuću g. Štengla bila bačena na kuću nekog 'povratnika sa one strane'. Upitajmo se kako bi Srbi reagirali da se nalaze u položaju Hrvata, da su 'ustaše' i od Hrvatske kontrolirana JNA izvršili agresiju na nenaoružanu Srbiju, i da nakon uspješne obrane budu prozivani od Haaga?
Okrenuli bi svijet na 'glavačke'!
Vukovar je simbol hrvatskog stradanja i herojskog otpora. Sjećajući se Vukovara poručujemo svim stradalnicima domovinskog rata u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, i ma gdje bili: "narod pamti - nismo vas zaboravili!", a ne ćemo ni šutjeti .
Upravni odbor HKZ
studeni 2002.
Predsjednik Ivan Matarić i dopredsjednica Dunja Gaupp podnose izvještaj Upravnog odbora
Tajnica Ivana Župan Tomerlin i dopredsjednik Domagoj Stojan otvaraju komemorativni dio Sabora
Hrvatska himna - pozdrav domovini
Marcela Sigur na gitari, dr. Peter Weibel čita stihove iz svoje knjige "Moj Vukovar živi"
Vukovarski gvardijan fra Špehar, predsjednik Matarić i gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl
Nastup KUD "Kolovrat" iz Lucerna
Izložba Vukovarskog slikara "Eskavilja"
Knjige koje su se mogle kupiti
|
